Br. 38 U DUBROVNIKU, 19. Septembra 1903. Godina XIII. GRVENA MR IT Cijeva je lista unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u kuću, za Austro-Ugarsku, Bosnu | Izlazi svake subote, Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene lirvatske“ u Dubrovniku gdje su utašljivi. Za isja- sim 1 i ia gošioa 30, drei, soo godine 5 kruna. Za inosemstvo: 10 krun& i po- pive ve, priopćera, zahvale plaća se 40 para po retku, a za oglase 20 para. Oglasi koji se više puta t- tara ovi. Ku ne vrati list, mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto skaju po pogodbi i uz razmjerau popust. Dopisi salju se Uredništvu, Rukopisi se ne vraćaju, & ne- polugodište. Pojedini broj 230 para. frankirana pisma ne primaju se. sao, pa Bog! Ako si pak već dotle došao, da ne- Beust je bio prije austrijskoga saski ministar. Ali Bi- | sama priznala svoju memoć., Mi pako osamljeni, bez: Sabor. Gospodin je namjesnik Handel proputovao »povjerenu mu pokrajinu“ i očito je, da se je na tom putu uvjerio kako toj zemlji ne treba više ništa. Uvjerio se je, da je najpametnije ne uzne- mirivati onoga; koji je na umoru. Saborske ras- prave, osobito ako bi bile malko bučnije, samo bi uzrujale umiruće, a to nije ni lijepo ni čovječno. Bolesnik bi se možda još i ponadao, da će mu biti život produljen, da neće baš odmah umrijeti. A če- mu to? Razočaranje bi kasnije bilo veće i smrt teža. A nema ništa ljepšega od tihe i spokojne smrti. Kada sva uda polagano obamru, kada se počima gubiti svijest, a uspomene se miješaju i prepliću u čudnim slikama, onda se čini kao da gasne svjetiljka koja ulja više nema. Čemu joj prilijevati kaplju ulja, da se i dalje muči? Dalma- ciji ne treba više toga ulja. U općoj suši kojom ju bije i nebo i gospodari njeni presahnuti će konačno i ovaj zadnji trag života i umjesto dugih debata, sahraniti će se skromno, kaošto j : i živjela skrom- no, sahraniti će se i bez opijela na vječni pokoj. Za to i ne treba sabora, za to i ne treba u tutanj trošiti riječi i ono malo dnevnica. Čini se, da je i vladi reć postala smiješna ci- jela ta igra ustavnosti. Čini se, da je već i njoj dodijalo čuti uvijek iste tužbe, te davati uvijek iste odgovore, došaptavati onako tajanstveno, u po gla- sa, razna pusta obećanja i značajno“ namigivati. Čemu to? Dosadna je, vrlo je dosadna ova jedno- ličnost bez promjene, ovo vječito opetovanje istih optužaba i istih replika. Lijepa je samo promje- na, a pošto se na kakovu promjenu i ne misli, onda je u opće bolje svaku ovu monotonu muziku obustaviti. MA Gu use slava wap u la A e PO RA NA se ti dobri Hrvati na klauzolu, tužili bi se na za- puštanje ribarstva, tužili bi & na pomanjkanje pitke vode, tužili bi se na zapogavljanje svoga jezika, a eventualno bi još i napali vladu radi zadnjih do- gogjaja, te izvukli i opet kakovu adresu o sjedi- njenju. A šta bi vlada odgivorila? Kada nešto nećeš da učiniš, onda ti je nijdosadnije slušati tu- gje tužbe i razloge po kojima bi nešto morao uči- niti. Džabe i razlozi! Kakoviraziozi, kakovo pra- vo! Viši interesi, to je mjerodavno. A najveća je nevolja što ima još uvijek nalnih ljudi, koji ćak i o pravu sanjaju i drže, da jt ono glavna stvar. Ali ima ih! Za to je najbolje.u opće udesiti sve tako, da ne bude zgode trubii o razlozima i go- voriti 0 pravima. Kada vele, bit će da takoi jest. Čudno je sa- mo, da naši ljudi još uvijek n&e da uče mudrost od prokušanih državnika, neće da shvate, da su sve te lamentacije i deklamacije manje neprilične nego li dosadne, & kad je čovjek, osobito onom, ko- ji je u vlasti, dosadno, ouda mee lako postati i nervozan, pa učiniti kakovu ludist. A bilo ih je već dosta. Za to bi imali i mi poštediti takovu gospodu, pa se ne brinuti za ddcaze i ne nasto- jati ih svesti razlogom na pravi put, ne govoriti im o ujegovim pravim interesina. To uzrujava. Nijesu oni ludi, ta znadu koji sunjhovi interesi i koji je njihov pravi put. Nema veće ludosti nego htjeti popravljati svijet! Neka se svakbrine za svoj po- PODBLI$TAK. Hrvatski pokre. Bilanca. Promotrimo li sve ovo št je do sada o ma- gjaronstvu rečeno, pa kušamo li poući bilancu, biti će nam na prvi mah jasno, da ta bilaica ima efektivno samo pasivu, dočim nema nikakove akive. Bilanca ma- gjaronstva iskazuje bankrot drustveni, moralni, politič- ki, narodni i gospodarski, O tom ne &mnja već niko. Ali se tim ne smijemo zadovoljiti. Ni smijemo zabo- raviti na to, da preostaje još uvijek iteja jedna, ideja unijonizma, koju uzeše magjaroni ku svoje opravda- nje, ideja koju se me može onako nibrečac proglasiti pokopanom. Ona živi i neće je nestali tako lako i br- zo, jer izlazi, kako već rekoh, iz naš«a položaja, jer je jedna ideja historijska. Upozorio sam već na uski vez iznigju nas i ugar- ske nizine, upozorio na historijsku tdnju našu i na težnju podunavlja. Ali se u nas značen; ovih činjenica nije iz pravoga stanovišta prosugjivalo, Prva je pogre ška u tome, što se redovno shvaća& ta uzajamna ovisnost izmegju našega kraja i podipavlja politički, a ne zemljopisno i gospodarski. Dru; je pogreška pak u tome, što se nije umjelo nikad|uzdržati ravno- vjesje izmegju oba ta tako usko vezan područja. Ova druga pogreška izlazi iz prve. \ Naše područje nastava kompaktnaljedinstvena na- cijonalna skupina, dočim srednje podunalje nastava vi- še naroda. Ovi su narodi po svom pdožaju upućeni maš u opće posla, ili da ne možeš raditi, ako si na umoru, onda idi u ubožnicu i brini se za spas du- še svoje. Bit će da je i to istina. Za to se treba još samo o tom i uvjeriti, da li možemo što raditi, da li imamo u opće još posla ovdje i da li smo u istinu već na umoru. To je posao naš i moramo ga oba- viti sami megju nama. Možda ćemo onda moći u našu svjetiljku sažeti toliko ulja, da nam u ovoj tami posvijetli, pa da razaberemo pravi put, da nagjemo negdje u kutu kakovu veću posudu s više ulja i oživimo opet. Ili da ne govorimo u slikama iu pričama reći ćemo i opet ono, što smo već više puta rekli: ne žalostimo se toliko što nije sazvan sabor, ali upamtimo za to tu novu pljusku tim bo- lje. Ne molimo i ne dokazujmo, nego najprije po- radimo o tom, da sami sebe ispitamo, da vidimo koliko nas ima i kakovih na biljezi, da vidimo ka- ko stojimo megjusobno, da vidimo imade li u na- ma života, volje i snage, Učinimo veliki narodni sabor bez i mimo vladinoga saziva. Obazrimo se oko sebe i proučimo dobro situaciju cijele okoline na- še, pa onda nastojmo da nagjemo put koji nas mo- že i opet oživjeti, da nagjemo način kojim ćemo moći one, što im je dosadno, uzrujati ne radi do- sade, već radi neprilike u koju ćemo ih staviti. Potražimo način kojim ćemo najbolje -— ne izreći — nego pokazati naše interese, pa bilo što bilo. Eto, to je naš posao. Izgubiti ne možemo vi- še nego što smo dobili, jer dobili nijesmo ništa, a ni imali nijesmo ništa. Kad službeni sabor nije saz- van, moramo narodni sabor sazvati. Ali onda taj sabor ne smije da ostane samo sabor, već mora, da postane taborom naroda našega. Ako je Dalma- cija na umoru, ako nema više ništa, ipak još ima Hrvata u njoj i ti nijesu barem kao osobe i kao naivu ua u. AK oD KUĆA LUDI, uv uvra ua pokopa i stanovnike. Namjesnik je putujući Dalmacijom vidio ka- ko narod leži na odru. Ali u jednom se je možda prevario: ne leži od smrtne bolesti, nego od glada i nevolje. Ako pokažemo u najskorije vrijeme, da u istinu nijesmo bolesni, već samo nevoljni, da se možemo i dići, onda nam i ne treba za ovaj čas službenoga sabora. e . e e Za sjedinjenje. Kada kuća gori, iznesi ono što iznijeti možeš. Da- nas oko nas gori sve. U prvom redu gori u našoj mo- narkiji. Rekao sam namjerice. da gori, a da se ne ru- ši. jer će, čini se, zidovi ostati, a i kuća je osigurana, pa će se i opet obnoviti. Ali nutrina je u plamenu. Kriza koja je zahvatila čitavu državu tako je duboka i tako sudbonosna. da neće proći bez većih promjena. I svak nastoji, da za sebe spasi što može. Udarce, koje složno zadavaju Magjari ne bi možda ni tako porazno djelovali, da nije sve klimavo. a vatra što ju oni po- tiću, ne bi se prihvatila, da nije sve tako trulo — i da nema vjetra. koji ne da vatru ugasiti Danas se drma sustav monarkije u svojim teme- ljima. Taj sustav donio je nakon trideset godišta svoje plodove. Ali vjetar, koji požar potpiruje dolazi sa sje- vera — dolazi iz Berlina. Berlin je i stvorio dualizam. Stvorio ga je Bismarkov upliv i Beustova politika. A jedni na druge, za to se je i nerazdjeljivost Ugarske tako dugo očuvala, a očuvati će se još dugo. Ali mi imamo uvijek uvažiti, da imamo posla sa Ugarskom prema tome moramo i nastojati svim silama, da Ugarska ostane ono što je bila, ili bolje reći, da po- stane ono što po svojoj naravi mora da bude držav- nom skupinom jednakopravnih naroda. Što više postaje Ugarska jedinstvenom narodnom i to magjarskom dr- žavom, to više postaje po naravi vladajućega plemena imperijalističkom narodnom državom. Svaki imperijali- zam je agresivan, te nas prema tome ugrožuje, Uvaži- mo li pako, do smo danas i zemljopisno svezani, a pre- ma tome da bi morali imati i gospodarskoga interesa na toj svezi sa podunavljem, uvažimo li, da i u poli- tičkoj situaciji moramo sad više, sad manje zajednički sa Ugarskoim spriječiti tugju, njemačku invaziju na Balkan i dalje pa istok, uvažimo li, da sa Ugarskom i sa Poljacima sačinjavamo neku središnju, posrednu kul- turnu zonu izmegju istoka i zapada (a ta činjenica se + paža u čitavoj historiji i karakteru naroda u toj zoni), onda će nam biti jasno, da ideja zajednice sa Ugar skom neće izgubiti tako brzo svoje važnosti i svoje pktuelnosti baš za to, jer ne može da izgubi korjenja iz kojega je izrusla. Nužno je dakle, da o toj ideji ozbiljno razmišljamo i onda kvd smo na čistu sa ma- gjaronskim bankerotom. Magjaronstvo je dapače tu ide- ju, s kojom hoće da se veža, ne samo prostituiralo i diskreditiralo, ono je realizovanje te ideje i na dugo vremena onemogućilo, time što je omogućilo i podu: prlo magjarizaciju, a prema tome i jednostrani imperi smiark nije još išao tako daleko, kao što ide današnji imperijulistički Berlin, Bismark nije htio pripojiti Au- striju Njemačkoj, jer bi mu u započetom antikatoličkom boju bili smetali austrijski katolici. Danas, kad je ka- tolički centrum u Njemačkoj glavna potpora vlade, da- nas kad njemačka industrija i trgovina treba put na i- stok, danas u Berlinu misle već drugačije i provode pangermanski programi. Taj program je kratak, ali dobro promišljen : Nje- mačkoj treba Trst i put preko Balkana, kao što i po- dunavska ravnica. Ona treba da proširi tlo za svoju in- dustriju i trgovinu, a ujedno da dobije u svoje ruke zemlje koje joj mogu davati dovoljno plodina i surovi- na. Treba dakle troje: puteve, surovine i t. zv. ,Ab- satzgebiet“. To mora naći u Europi, u susjestvu, jer s kolonijama ide teže, Za to mora pripojiti Austriju, da tako ujedini sve Nijemce, za to mora dobiti i U- garsku i put kroz Balkan na istok. Program rada utu svrhu je ovaj: ojačati prusofilsku struju u Austriji pre- dobiti Magjare, spriječiti poslavenjenje monarkije. Da se to lakše dogodi, prva je njena briga da onemogući federalistički sustav u monarkiji. I u istinu je to Ber lin u vise navrata spriječio. Svenjemačka agitacija sve većma napreduje. To je drugi korak. Magjarima se išlo na ruku da svojim jačanjem oslabe jedinstvo i otpornu snagu monarkije. Ali Njemačka ne bi htjela kod buduće kuće naprtiti sebi još nekoliko milijuna Slavena. Za to je u njenom programu to, da izluči iz ove pole Ga- liciju, Bukovinu i Dalmaciju. Sa Ugarskom pako imala bi stvoriti zajednički carinski savez, jer ju ne treba politički nego gospodarski. Čehe će i Slovence onda la ko ugušiti. Ovaj plan nije puki idealni program nego se izvagja. Dualizam je prvi korak, spriječenje federa- lizma u ovoj poli drugi. Sada pangermani javno izjav- ljuju, a ostali Nijemci povlagjuju, da je personalna u- nija u interesu berlinskih planova. Istodobno su i pri- SRŠAN (zoosime grvsnečoivar pusu se ursowvnje"rvweee > sove o - ro jepljenje Galicije. Magjari su prije slijepo služili Berli- nu. Kasnije su se prepali pangermanizma i istakli svoj imperijalizam. Danas pako opet misle pomoću Ber lina osigurati što veću samostalnost. Njemački car bio je u Ugarskoj, bio je kod Mohača, gdje je poginuo za- dnji ugarski kralj. Istodobno organ Banffija preporuča za naslijednika prijestolja Ugarskog -- jednoga sina cara Vilima! Oni u Beću i vide i ne vide sve to, Jedni su očito u službi Berlina, drugi se nadaju ipak sačuvati Austriju, ali u starom duhu i pod njemačkim vodstvom. a treći, slabići nemaju odvažnosti, da što samostalnoga počmu. Berlin sjedi uvijek za vratom, a oni nemaju toliko srca, da mu definitivno okrenu legja i počmu sasma novu politiku, politiku slavensku, politiku dvoj- noga saveza. Nesretni savez za Njemačkom veže Au- striji ruke i na Balkanu, te ju omražuje. On je kriv, da ni Rusija ne može slobodno zaštititi interese bal- kanskih naroda, on je kriv i pogibiji u Macedoniji. A šta rade Slaveni i federaliste u Austriji? Napredna i federalistička mladoaustrijska struja, što se prije par godina u Beču javila, preslaba je. Stara njemačka re- akcijonarno-austrijska struja nada se spasu od centra lizma i eventualno apsolutizma. Poljsko plemstvo po- dupire svaku vladu da ishodi mrvice i da održi vlada: jući položaj nad pukom i Rusinima. Česi se bore, ali i oni često gledaju lih na svoje interese i zapuštaju druge. Vlada ne može proti volji Berlina, pa je izumi- la formulu, neka se narodi sami pogagjaju i time jalizam Ugarske, a oslabiv našu otpornu snagu pore- metilo ravnovjesje, dakle i samu uzajamnost i prirodan razvoj koristi, koje bi iz te uzajamnosti izašle — po- rušilo. Tim je ono izravno oslabilo nas, dakle oslabilo jednu kariku u lancu, koji priječi provalu germanstva, time je ono neizravno oslabilo i Ugarskn, jer jakost vladajućega plemena neće moći prije ili kasnije para lizovati ono oslabljenje cjeline, koja će biti prirodna posljedica nezadovoljstva potisnutih i gušenih narodnosti, Te narodnosti će tražiti drugdje pomoći, ove će rastočiti cijelinu, one će uvijek omogućiti upliv beča, a preko ovoga upliv Berlina. U drugu opet ruku vidi- mo kako lakim uspjesima zaslijepljeni Magjari, da što prije postignu svoj cilj — u opsjeni, da se time otim- lju Beču, oslanjaju se izravno na Berlio i ne vide, da time primiču samo u neposredno susjestvo Njemački imperij, jači od njih i od svih nas ovako razrožnih i oslabljenih. Naravna posljedica svega toga je ova: Ugarska se je htjela osloboditi bečkoga cemtralizma:i germani- zma, Unijonistička ideja u Hrvatskoj išla je za istim ciljem. Ali su nosioci te ideje svojim popuštanjem Ma- gjarima neizravno izazvali težnje narodnosti, koje će i Beč zvati u pomoć, a dopustiv razmah magjarske za- slijepljenosti, dozvali germanizam baš na vrata. Time se lišava ova obrambena zona jednog zalegja i izvrga- va nepovreduom sukobu i nasrtaju bujice od koje ima da se brani. adanje austrijske t. zv. naslijedne zemlje imale su bitl prvi nasip, koji razbija valove, Težište se je i. nikakove uloge. A dotle Magjari idu naprijed i klimaju dualigmom: rodnosti još ne izlaze iz pasiviteta, a dvor ih ne kani: podupirati, jer se u ovoj krizi još uvijek nada jedino-:: gjarskoj Ugarskoj. Banovina šuti, jer njeni pretstavnici:: ne vode narodne politike, a oporba ne radi.:;po nika«« iz same ovako predočene situacije. Ali moramo još, upamtiti ovo: ako se država klima u svojoj unutrini, čini se po svemu, da se ona ipak neće srušiti i rastep« me vanredno ojačanje Njemačke nije nikako a interesu; ni Francuske, ni Rusije, a niti Italije u čije bi nepo- ; vredno susjedstvo došla Njemačka i konačno ugrabila. Trst za kojim teži ako uvažimo, da rasap monarkije. nije bogme ni u interesu dinastije, koja je još jaka. doći. Zidovi će kuće ostati — ali nutrina gori i ona. se mora pregraditi. Ako to znamo, onda nam je jasno da u ovom ti, da i mi moramo nastupiti za naše zahtjeve aktivao no i pameću i proračunanošću. ku ulogu u ovoj krizi, kad smo im upoznali ciljeve. I- žaju u kojem smo bili prije dualizma, s tom. raslikom, . da smo narodnosno osviješteniji i kompaktniji. Pitanje, koje je moguće i koje moramo sada po-.. taknuti je pitanje sjedinjenja Dalmacije sa Hrvatskom..; Gore nam ne može biti, a zajedno .bi više vašili, & kada to znamo, možemo govoriti otvoreno : dogodilo se što mu drago, moramo se pobrinuti za svoju koša. U- spije li pangermanski plan — moramo u našem iste«.: resu k Hrvatskoj. Ne uspije li, a ostane li sve pri sta-.; rom, ostasmo ovako šuteći rascjepkani i U- vati, kao najmanji brojem u ovoj poli, neće važiti.pu-;: i kao cijelina. Pitanje sjedinjenja moramo. baš sada staviti na, dnevni red. Hoće li se riješiti odmah i onako kako mi . želimo — to ovisi o mnogim prilikama. ; Ali jedne je jasno: našom akcijom postati ćemo svakako nešto, :0- , vako smo ništa. Upremo li, dobiti ćemo svakako nešto. Ali zato nije dosta govoriti i pisati, treba raditi i to u. dva pravca: u jednu ruku podići sav narod da jednim. glasom traži sjedinjenje u drugu ruku pak treba sta- . viti se u izravan saobraćaj sa svim onim. navedenim: faktorima koji tu ulaze i izrabiti njihove interes w. malo prenijeti iz Beča dalje na istok, središtem je i- malo postati baš podunavlje sa našim krajevima. Uplit na Balkanu ima da vrše baš ti krajevi i to upliv se nasilan, ne imperijalistički, nego upliv koji bi proisla- zio iz same činjenice, što bi ta zona zaštićivala Bal-' kan i tako već omogućivala Balkan balkanskim paro-' dima. Ali za to je trebalo uzdržati onaj prvi nasip, da- ' našnju Austriju uzdržati je kao saveznicu, a odbiti ju što više od utjecaja Njemačke. To bi se bilo lake po- stiglo, da se je podupirala federalistička misao i utje- * caj Slavena. Ali Magjari to nijesu činili, a magjaroni ih u svemu poduprli bolje nego li bi to oni sami umjeli i mogli. Jer, da su unijoniste poduprli narodnosti, da je Ugarska postala Ugarska, a ne Magjarija, da su se Magjari sprijateljili s tim stanjem, ne bi došlo, do če- ga je danas došlo, a stvari bi neprispodobivo bolje sta- jele i za pojedine skupine i za cijelinu. Središnja sku- pina Ugarske i Hrvatske po svom položaju i imala bi dobrog saveznika na zapadu, a prijateljstvo Balkanu. Danas je teško o tom govoriti, ali nije šno. Onaj ,da bi“ i ,da je“ mogu još uvijek neka bude“ i , bit će“ — jer prirodna situacija nije jenjena i jer baš u našim lu udešenje prilika koje bi a onom smjeru kako ga iziskuje ta situacija. Jo li je to interesu, da li je : I s. - ztarnmmm ra aim > u om S. metežu ne smijemo ostati prekrštenih ruku, nego da i.: mi moramo pomoći ovaj unutarnji rasap još i: poveća- + i svom silom, svom spretnošću, svom sviješću ali ujede r; tom nema više debate Kod kuće nema više autonemi.,: sta kao prije narodnoga probugjenja, a u-Banoviai: ne- . ma nikoga, koji me bi sjedinjenje podupirao. Nijemsi:., se neće puno protiviti, a Magjari još manje. : 1 oada,, pogaženi. \ spije li napokon provesti federalizam u ovoj poli, :Br-:. no. Sa Banovinom bi važili i kao protuteža Magjarima.. pravoga plana, bez moći i važnosti ne igramo gotovo :i u čemu im Nijemci gorljivo pomažu. Nemagjarske ama-:: ga utočišta naći — barem u jakoj, jedinstvenoj, maii kovom taktičnom planu. Što nam je raditi — to izlesi - ' sti. Nijemci doduše gdje samo mogu u svijetu predo«:.: čuju stvari tako, kao da je monarkiji kucmuo zadnji. čas. Ali ako uvažimo, da rasap monarkije, & prema.to- da znači propast za Čehe i Slovence, onda je više ne-.: go vjerojatno, da do konačnoga rasapa neće još dugo: Izrabiti moramo sve faktore, koji danas igraju ne» . zrabiti ih kao što ih Magjari izrabljuju.. Danas je čas. - Danas bi mogli mi stavljati uvjete — a za kratko :će , drugi_o nama odlučivati. Danas smo mi u položaju da , nećemo bit više. Danas smo mi u neku ruku u pole“. s \m—rm——_ > s S—_—JmOEŠ — eD>h>DBŠDD>DIIDDRIRNBIBRBE'?" i 3 ROSSA ČAS