Br. 38

U DUBROVNIKU, 19.

Septembra 1903.

Godina XIII.

 

GRVENA MR

IT

 

 

 

 

 

Cijeva je lista unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u kuću, za Austro-Ugarsku, Bosnu | Izlazi svake subote, Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene lirvatske“ u Dubrovniku gdje su utašljivi. Za isja-
sim 1 i ia gošioa 30, drei, soo godine 5 kruna. Za inosemstvo: 10 krun& i po- pive ve, priopćera, zahvale plaća se 40 para po retku, a za oglase 20 para. Oglasi koji se više puta t-
tara ovi. Ku ne vrati list, mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto skaju po pogodbi i uz razmjerau popust. Dopisi salju se Uredništvu, Rukopisi se ne vraćaju, & ne-

polugodište. Pojedini broj 230 para. frankirana pisma ne primaju se.
sao, pa Bog! Ako si pak već dotle došao, da ne- Beust je bio prije austrijskoga saski ministar. Ali Bi- | sama priznala svoju memoć., Mi pako osamljeni, bez:

Sabor.

Gospodin je namjesnik Handel proputovao
»povjerenu mu pokrajinu“ i očito je, da se je na
tom putu uvjerio kako toj zemlji ne treba više
ništa. Uvjerio se je, da je najpametnije ne uzne-
mirivati onoga; koji je na umoru. Saborske ras-
prave, osobito ako bi bile malko bučnije, samo bi
uzrujale umiruće, a to nije ni lijepo ni čovječno.
Bolesnik bi se možda još i ponadao, da će mu biti
život produljen, da neće baš odmah umrijeti. A če-
mu to? Razočaranje bi kasnije bilo veće i smrt
teža. A nema ništa ljepšega od tihe i  spokojne
smrti. Kada sva uda polagano obamru, kada se
počima gubiti svijest, a uspomene se miješaju i
prepliću u čudnim slikama, onda se čini kao da
gasne svjetiljka koja ulja više nema. Čemu joj
prilijevati kaplju ulja, da se i dalje muči? Dalma-
ciji ne treba više toga ulja. U općoj suši kojom ju
bije i nebo i gospodari njeni presahnuti će konačno
i ovaj zadnji trag života i umjesto dugih debata,
sahraniti će se skromno, kaošto j : i živjela skrom-
no, sahraniti će se i bez opijela na vječni pokoj.
Za to i ne treba sabora, za to i ne treba u tutanj
trošiti riječi i ono malo dnevnica.

Čini se, da je i vladi reć postala smiješna ci-
jela ta igra ustavnosti. Čini se, da je već i njoj
dodijalo čuti uvijek iste tužbe, te davati uvijek iste
odgovore, došaptavati onako tajanstveno, u po gla-
sa, razna pusta obećanja i značajno“ namigivati.
Čemu to? Dosadna je, vrlo je dosadna ova jedno-
ličnost bez promjene, ovo vječito opetovanje istih
optužaba i istih replika. Lijepa je samo promje-
na, a pošto se na kakovu promjenu i ne misli,
onda je u opće bolje svaku ovu monotonu muziku
obustaviti.

MA Gu use slava wap u la A e PO RA NA

se ti dobri Hrvati na klauzolu, tužili bi se na za-
puštanje ribarstva, tužili bi & na pomanjkanje pitke
vode, tužili bi se na zapogavljanje svoga jezika, a
eventualno bi još i napali vladu radi zadnjih do-
gogjaja, te izvukli i opet kakovu adresu o sjedi-
njenju. A šta bi vlada odgivorila? Kada nešto
nećeš da učiniš, onda ti je nijdosadnije slušati tu-
gje tužbe i razloge po kojima bi nešto morao uči-
niti. Džabe i razlozi! Kakoviraziozi, kakovo pra-
vo! Viši interesi, to je mjerodavno. A najveća je
nevolja što ima još uvijek nalnih ljudi, koji ćak
i o pravu sanjaju i drže, da jt ono glavna stvar.
Ali ima ih! Za to je najbolje.u opće udesiti sve
tako, da ne bude zgode trubii o razlozima i go-
voriti 0 pravima.
Kada vele, bit će da takoi jest. Čudno je sa-
mo, da naši ljudi još uvijek n&e da uče mudrost
od prokušanih državnika, neće da shvate, da su
sve te lamentacije i deklamacije manje neprilične
nego li dosadne, & kad je čovjek, osobito onom, ko-
ji je u vlasti, dosadno, ouda mee lako postati i
nervozan, pa učiniti kakovu ludist. A bilo ih je
već dosta. Za to bi imali i mi poštediti takovu
gospodu, pa se ne brinuti za ddcaze i ne nasto-
jati ih svesti razlogom na pravi put, ne govoriti
im o ujegovim pravim interesina. To uzrujava.
Nijesu oni ludi, ta znadu koji sunjhovi interesi i koji
je njihov pravi put. Nema veće ludosti nego htjeti
popravljati svijet! Neka se svakbrine za svoj po-

PODBLI$TAK.

Hrvatski pokre.

Bilanca. Promotrimo li sve ovo št je do sada o ma-
gjaronstvu rečeno, pa kušamo li poući bilancu, biti
će nam na prvi mah jasno, da ta bilaica ima efektivno
samo pasivu, dočim nema nikakove akive. Bilanca ma-
gjaronstva iskazuje bankrot drustveni, moralni, politič-
ki, narodni i gospodarski, O tom ne &mnja već niko.
Ali se tim ne smijemo zadovoljiti. Ni smijemo zabo-
raviti na to, da preostaje još uvijek iteja jedna, ideja
unijonizma, koju uzeše magjaroni ku svoje opravda-
nje, ideja koju se me može onako nibrečac proglasiti
pokopanom. Ona živi i neće je nestali tako lako i br-
zo, jer izlazi, kako već rekoh, iz naš«a položaja, jer
je jedna ideja historijska.

Upozorio sam već na uski vez iznigju nas i ugar-
ske nizine, upozorio na historijsku tdnju našu i na
težnju podunavlja. Ali se u nas značen; ovih činjenica
nije iz pravoga stanovišta prosugjivalo, Prva je pogre
ška u tome, što se redovno shvaća& ta uzajamna
ovisnost izmegju našega kraja i podipavlja politički,
a ne zemljopisno i gospodarski. Dru; je pogreška
pak u tome, što se nije umjelo nikad|uzdržati ravno-
vjesje izmegju oba ta tako usko vezan područja. Ova
druga pogreška izlazi iz prve. \

Naše područje nastava kompaktnaljedinstvena na-
cijonalna skupina, dočim srednje podunalje nastava vi-
še naroda. Ovi su narodi po svom pdožaju upućeni

 

maš u opće posla, ili da ne možeš raditi, ako si na
umoru, onda idi u ubožnicu i brini se za spas du-
še svoje.

Bit će da je i to istina. Za to se treba još
samo o tom i uvjeriti, da li možemo što raditi, da li
imamo u opće još posla ovdje i da li smo u istinu
već na umoru. To je posao naš i moramo ga oba-
viti sami megju nama. Možda ćemo onda moći u
našu svjetiljku sažeti toliko ulja, da nam u ovoj
tami posvijetli, pa da razaberemo pravi put, da
nagjemo negdje u kutu kakovu veću posudu s više
ulja i oživimo opet. Ili da ne govorimo u slikama
iu pričama reći ćemo i opet ono, što smo već više
puta rekli: ne žalostimo se toliko što nije sazvan
sabor, ali upamtimo za to tu novu pljusku tim bo-
lje. Ne molimo i ne dokazujmo, nego najprije po-
radimo o tom, da sami sebe ispitamo, da vidimo
koliko nas ima i kakovih na biljezi, da vidimo ka-
ko stojimo megjusobno, da vidimo imade li u na-
ma života, volje i snage, Učinimo veliki narodni
sabor bez i mimo vladinoga saziva. Obazrimo se oko
sebe i proučimo dobro situaciju cijele okoline na-
še, pa onda nastojmo da nagjemo put koji nas mo-
že i opet oživjeti, da nagjemo način kojim ćemo
moći one, što im je dosadno, uzrujati ne radi do-
sade, već radi neprilike u koju ćemo ih staviti.
Potražimo način kojim ćemo najbolje -— ne izreći
— nego pokazati naše interese, pa bilo što bilo.

Eto, to je naš posao. Izgubiti ne možemo vi-
še nego što smo dobili, jer dobili nijesmo ništa, a
ni imali nijesmo ništa. Kad službeni sabor nije saz-
van, moramo narodni sabor sazvati. Ali onda taj
sabor ne smije da ostane samo sabor, već mora,
da postane taborom naroda našega. Ako je Dalma-
cija na umoru, ako nema više ništa, ipak još ima
Hrvata u njoj i ti nijesu barem kao osobe i kao
naivu ua u. AK oD KUĆA LUDI, uv uvra ua
pokopa i stanovnike.

Namjesnik je putujući Dalmacijom vidio ka-
ko narod leži na odru. Ali u jednom se je možda
prevario: ne leži od smrtne bolesti, nego od glada
i nevolje. Ako pokažemo u najskorije vrijeme, da
u istinu nijesmo bolesni, već samo nevoljni, da se
možemo i dići, onda nam i ne treba za ovaj čas
službenoga sabora.

e . e e

Za sjedinjenje.

Kada kuća gori, iznesi ono što iznijeti možeš. Da-
nas oko nas gori sve. U prvom redu gori u našoj mo-
narkiji. Rekao sam namjerice. da gori, a da se ne ru-
ši. jer će, čini se, zidovi ostati, a i kuća je osigurana,
pa će se i opet obnoviti. Ali nutrina je u plamenu.
Kriza koja je zahvatila čitavu državu tako je duboka i
tako sudbonosna. da neće proći bez većih promjena. I
svak nastoji, da za sebe spasi što može. Udarce, koje
složno zadavaju Magjari ne bi možda ni tako porazno

 

djelovali, da nije sve klimavo. a vatra što ju oni  po-
tiću, ne bi se prihvatila, da nije sve tako trulo — i
da nema vjetra. koji ne da vatru ugasiti

Danas se drma sustav monarkije u svojim teme-

ljima. Taj sustav donio je nakon trideset godišta svoje
plodove. Ali vjetar, koji požar potpiruje dolazi sa sje-
vera — dolazi iz Berlina. Berlin je i stvorio dualizam.
Stvorio ga je Bismarkov upliv i Beustova politika. A

jedni na druge, za to se je i nerazdjeljivost Ugarske
tako dugo očuvala, a očuvati će se još dugo. Ali mi
imamo uvijek uvažiti, da imamo posla sa Ugarskom
prema tome moramo i nastojati svim silama, da
Ugarska ostane ono što je bila, ili bolje reći, da po-
stane ono što po svojoj naravi mora da bude držav-
nom skupinom jednakopravnih naroda. Što više postaje
Ugarska jedinstvenom narodnom i to magjarskom dr-
žavom, to više postaje po naravi vladajućega plemena
imperijalističkom narodnom državom. Svaki imperijali-
zam je agresivan, te nas prema tome ugrožuje, Uvaži-
mo li pako, do smo danas i zemljopisno svezani, a pre-
ma tome da bi morali imati i gospodarskoga interesa
na toj svezi sa podunavljem, uvažimo li, da i u poli-
tičkoj situaciji moramo sad više, sad manje zajednički
sa Ugarskoim spriječiti tugju, njemačku invaziju na
Balkan i dalje pa istok, uvažimo li, da sa Ugarskom i
sa Poljacima sačinjavamo neku središnju, posrednu kul-
turnu zonu izmegju istoka i zapada (a ta činjenica se
+ paža u čitavoj historiji i karakteru naroda u toj zoni),
onda će nam biti jasno, da ideja zajednice sa Ugar
skom neće izgubiti tako brzo svoje važnosti i svoje
pktuelnosti baš za to, jer ne može da izgubi korjenja
iz kojega je izrusla. Nužno je dakle, da o toj ideji
ozbiljno razmišljamo i onda kvd smo na čistu sa ma-
gjaronskim bankerotom. Magjaronstvo je dapače tu ide-
ju, s kojom hoće da se veža, ne samo prostituiralo i
diskreditiralo, ono je realizovanje te ideje i na dugo
vremena onemogućilo, time što je omogućilo i podu:
prlo magjarizaciju, a prema tome i jednostrani imperi

 

smiark nije još išao tako daleko, kao što ide današnji
imperijulistički Berlin, Bismark nije htio pripojiti Au-
striju Njemačkoj, jer bi mu u započetom antikatoličkom
boju bili smetali austrijski katolici. Danas, kad je ka-
tolički centrum u Njemačkoj glavna potpora vlade, da-
nas kad njemačka industrija i trgovina treba put na i-
stok, danas u Berlinu misle već drugačije i provode
pangermanski programi.

Taj program je kratak, ali dobro promišljen : Nje-
mačkoj treba Trst i put preko Balkana, kao što i po-
dunavska ravnica. Ona treba da proširi tlo za svoju in-
dustriju i trgovinu, a ujedno da dobije u svoje ruke
zemlje koje joj mogu davati dovoljno plodina i surovi-
na. Treba dakle troje: puteve, surovine i t. zv. ,Ab-
satzgebiet“. To mora naći u Europi, u susjestvu, jer
s kolonijama ide teže, Za to mora pripojiti Austriju,
da tako ujedini sve Nijemce, za to mora dobiti i U-
garsku i put kroz Balkan na istok. Program rada utu
svrhu je ovaj: ojačati prusofilsku struju u Austriji pre-
dobiti Magjare, spriječiti poslavenjenje monarkije. Da
se to lakše dogodi, prva je njena briga da onemogući
federalistički sustav u monarkiji. I u istinu je to Ber
lin u vise navrata spriječio. Svenjemačka agitacija sve
većma napreduje. To je drugi korak. Magjarima se išlo
na ruku da svojim jačanjem oslabe jedinstvo i otpornu
snagu monarkije. Ali Njemačka ne bi htjela kod buduće
kuće naprtiti sebi još nekoliko milijuna Slavena. Za
to je u njenom programu to, da izluči iz ove pole Ga-
liciju, Bukovinu i Dalmaciju. Sa Ugarskom pako imala
bi stvoriti zajednički carinski savez, jer ju ne treba
politički nego gospodarski. Čehe će i Slovence onda la
ko ugušiti. Ovaj plan nije puki idealni program nego
se izvagja. Dualizam je prvi korak, spriječenje federa-
lizma u ovoj poli drugi. Sada pangermani javno izjav-
ljuju, a ostali Nijemci povlagjuju, da je personalna u-
nija u interesu berlinskih planova. Istodobno su i pri-
SRŠAN (zoosime grvsnečoivar pusu se ursowvnje"rvweee > sove o - ro
jepljenje Galicije. Magjari su prije slijepo služili Berli-
nu. Kasnije su se prepali pangermanizma i istakli svoj
imperijalizam. Danas pako opet misle pomoću Ber
lina osigurati što veću samostalnost. Njemački car bio
je u Ugarskoj, bio je kod Mohača, gdje je poginuo za-
dnji ugarski kralj. Istodobno organ Banffija preporuča
za naslijednika prijestolja Ugarskog -- jednoga sina
cara Vilima!

Oni u Beću i vide i ne vide sve to, Jedni su
očito u službi Berlina, drugi se nadaju ipak sačuvati
Austriju, ali u starom duhu i pod njemačkim vodstvom.
a treći, slabići nemaju odvažnosti, da što samostalnoga
počmu. Berlin sjedi uvijek za vratom, a oni nemaju
toliko srca, da mu definitivno okrenu legja i počmu
sasma novu politiku, politiku slavensku, politiku dvoj-
noga saveza. Nesretni savez za Njemačkom veže Au-
striji ruke i na Balkanu, te ju omražuje. On je kriv,
da ni Rusija ne može slobodno zaštititi interese bal-
kanskih naroda, on je kriv i pogibiji u Macedoniji.
A šta rade Slaveni i federaliste u Austriji? Napredna
i federalistička mladoaustrijska struja, što se prije par
godina u Beču javila, preslaba je. Stara njemačka re-
akcijonarno-austrijska struja nada se spasu od centra
lizma i eventualno apsolutizma. Poljsko plemstvo po-
dupire svaku vladu da ishodi mrvice i da održi vlada:
jući položaj nad pukom i Rusinima. Česi se bore, ali
i oni često gledaju lih na svoje interese i zapuštaju
druge. Vlada ne može proti volji Berlina, pa je izumi-
la formulu, neka se narodi sami  pogagjaju i time

jalizam Ugarske, a oslabiv našu otpornu snagu pore-
metilo ravnovjesje, dakle i samu uzajamnost i prirodan
razvoj koristi, koje bi iz te uzajamnosti izašle — po-
rušilo. Tim je ono izravno oslabilo nas, dakle oslabilo
jednu kariku u lancu, koji priječi provalu germanstva,
time je ono neizravno oslabilo i Ugarskn, jer jakost
vladajućega plemena neće moći prije ili kasnije para
lizovati ono oslabljenje cjeline, koja će biti prirodna
posljedica nezadovoljstva potisnutih i gušenih narodnosti,

Te narodnosti će tražiti drugdje pomoći, ove će
rastočiti cijelinu, one će uvijek omogućiti upliv beča,
a preko ovoga upliv Berlina. U drugu opet ruku vidi-
mo kako lakim uspjesima zaslijepljeni Magjari, da što
prije postignu svoj cilj — u opsjeni, da se time otim-
lju Beču, oslanjaju se izravno na Berlio i ne vide, da
time primiču samo u neposredno susjestvo Njemački
imperij, jači od njih i od svih nas ovako razrožnih i
oslabljenih.

Naravna posljedica svega toga je ova: Ugarska
se je htjela osloboditi bečkoga cemtralizma:i germani-
zma, Unijonistička ideja u Hrvatskoj išla je za istim
ciljem. Ali su nosioci te ideje svojim popuštanjem Ma-
gjarima neizravno izazvali težnje narodnosti, koje će i
Beč zvati u pomoć, a dopustiv razmah magjarske za-
slijepljenosti, dozvali germanizam baš na vrata. Time
se lišava ova obrambena zona jednog zalegja i izvrga-
va nepovreduom sukobu i nasrtaju bujice od koje ima
da se brani.

adanje austrijske t. zv. naslijedne zemlje imale
su bitl prvi nasip, koji razbija valove, Težište se je i.

nikakove uloge.
A dotle Magjari idu naprijed i klimaju dualigmom:

rodnosti još ne izlaze iz pasiviteta, a dvor ih ne kani:
podupirati, jer se u ovoj krizi još uvijek nada jedino-::

gjarskoj Ugarskoj. Banovina šuti, jer njeni pretstavnici::
ne vode narodne politike, a oporba ne radi.:;po nika««

iz same ovako predočene situacije. Ali moramo još,
upamtiti ovo: ako se država klima u svojoj unutrini,
čini se po svemu, da se ona ipak neće srušiti i rastep«

me vanredno ojačanje Njemačke nije nikako a interesu;
ni Francuske, ni Rusije, a niti Italije u čije bi nepo- ;
vredno susjedstvo došla Njemačka i konačno ugrabila.
Trst za kojim teži ako uvažimo, da rasap monarkije.
nije bogme ni u interesu dinastije, koja je još jaka.

doći. Zidovi će kuće ostati — ali nutrina gori i ona.
se mora pregraditi.
Ako to znamo, onda nam je jasno da u ovom

ti, da i mi moramo nastupiti za naše zahtjeve aktivao
no i pameću i proračunanošću.

ku ulogu u ovoj krizi, kad smo im upoznali ciljeve. I-

žaju u kojem smo bili prije dualizma, s tom. raslikom, .
da smo narodnosno osviješteniji i kompaktniji.

Pitanje, koje je moguće i koje moramo sada po-..
taknuti je pitanje sjedinjenja Dalmacije sa Hrvatskom..;
Gore nam ne može biti, a zajedno .bi više vašili, &

kada to znamo, možemo govoriti otvoreno : dogodilo se
što mu drago, moramo se pobrinuti za svoju koša. U-
spije li pangermanski plan — moramo u našem  iste«.:
resu k Hrvatskoj. Ne uspije li, a ostane li sve pri sta-.;
rom, ostasmo ovako šuteći rascjepkani i U-

vati, kao najmanji brojem u ovoj poli, neće važiti.pu-;:

i kao cijelina.

Pitanje sjedinjenja moramo. baš sada staviti na,
dnevni red. Hoće li se riješiti odmah i onako kako mi .
želimo — to ovisi o mnogim prilikama. ; Ali jedne je
jasno: našom akcijom postati ćemo svakako nešto, :0- ,
vako smo ništa. Upremo li, dobiti ćemo svakako nešto.
Ali zato nije dosta govoriti i pisati, treba raditi i to u.
dva pravca: u jednu ruku podići sav narod da jednim.
glasom traži sjedinjenje u drugu ruku pak treba sta- .
viti se u izravan saobraćaj sa svim onim. navedenim:
faktorima koji tu ulaze i izrabiti njihove interes w.

malo prenijeti iz Beča dalje na istok, središtem je i-
malo postati baš podunavlje sa našim krajevima. Uplit
na Balkanu ima da vrše baš ti krajevi i to upliv se
nasilan, ne imperijalistički, nego upliv koji bi proisla-
zio iz same činjenice, što bi ta zona zaštićivala  Bal-'
kan i tako već omogućivala Balkan balkanskim  paro-'
dima. Ali za to je trebalo uzdržati onaj prvi nasip, da- '
našnju Austriju uzdržati je kao saveznicu, a odbiti ju
što više od utjecaja Njemačke. To bi se bilo lake po-
stiglo, da se je podupirala federalistička misao i utje- *
caj Slavena. Ali Magjari to nijesu činili, a magjaroni
ih u svemu poduprli bolje nego li bi to oni sami umjeli
i mogli. Jer, da su unijoniste poduprli narodnosti, da
je Ugarska postala Ugarska, a ne Magjarija, da su se
Magjari sprijateljili s tim stanjem, ne bi došlo, do če-
ga je danas došlo, a stvari bi neprispodobivo bolje sta-
jele i za pojedine skupine i za cijelinu. Središnja sku-
pina Ugarske i Hrvatske po svom položaju i
imala bi dobrog saveznika na zapadu, a prijateljstvo
Balkanu. Danas je teško o tom govoriti, ali nije
šno. Onaj ,da bi“ i ,da je“ mogu još uvijek
neka bude“ i , bit će“ — jer prirodna situacija nije
jenjena i jer baš u našim
lu udešenje prilika koje bi a
onom smjeru kako ga iziskuje ta situacija. Jo li je to
interesu, da li je

:

I

 

s. - ztarnmmm ra aim > u om S.

 

metežu ne smijemo ostati prekrštenih ruku, nego da i.:
mi moramo pomoći ovaj unutarnji rasap još i: poveća- +

i svom silom, svom spretnošću, svom sviješću ali ujede r;

tom nema više debate Kod kuće nema više autonemi.,:
sta kao prije narodnoga probugjenja, a u-Banoviai: ne- .
ma nikoga, koji me bi sjedinjenje podupirao. Nijemsi:.,
se neće puno protiviti, a Magjari još manje. : 1 oada,,

pogaženi. \
spije li napokon provesti federalizam u ovoj poli, :Br-:.

no. Sa Banovinom bi važili i kao protuteža Magjarima..

pravoga plana, bez moći i važnosti ne igramo gotovo :i

u čemu im Nijemci gorljivo pomažu. Nemagjarske ama-::
ga utočišta naći — barem u jakoj, jedinstvenoj, maii

kovom taktičnom planu. Što nam je raditi — to izlesi -

'
sti. Nijemci doduše gdje samo mogu u svijetu predo«:.:
čuju stvari tako, kao da je monarkiji kucmuo zadnji.
čas. Ali ako uvažimo, da rasap monarkije, & prema.to-

da znači propast za Čehe i Slovence, onda je više ne-.:
go vjerojatno, da do konačnoga rasapa neće još dugo:

Izrabiti moramo sve faktore, koji danas igraju ne» .

zrabiti ih kao što ih Magjari izrabljuju.. Danas je čas. -
Danas bi mogli mi stavljati uvjete — a za kratko :će ,
drugi_o nama odlučivati. Danas smo mi u položaju da ,
nećemo bit više. Danas smo mi u neku ruku u pole“.

s

\m—rm——_ > s

S—_—JmOEŠ — eD>h>DBŠDD>DIIDDRIRNBIBRBE'?" i 3 ROSSA ČAS