Br. 40. U DUBROVNIKU, 3. 'Oktobra .1903. Godina XIII. | GRVENA MRVATSK i Cijena je listu poštom : na godinu 10 kruni, na po godine 5 kruna. Za inozemstvo: 10 krun& i po- | vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto | Hercegovinu tarski troškovi. Ko ne polugodište. T e . Novinari. , Od prijatelja iz Zagreba dobismo ovaj. članak; U našemu se javnom životu dogodila važna promjena. Ali je teško reći, je li ta promjena u- tješna ili žalosna. I jedno i drugo bit će istina. Prije, u starija vremena naše novovjeke političke borbe imali smo stranke, imali smo vogje, . imali smo klubove, sjednice, vijećanja i odluke. Novine su onda bile organi stranaka, stajale su pod izrav- nim uplivom i slušale izričite direktive stranaka, vogja i klubova. U novije se je doba stvar preo- krenula. Danas ogromna većina novina — nije or- ganom skupina, niti prima izravne direktive od klu- bova i vogja. Danas novine ne reprezentiraju kakovo stanovište stranačke organizacije, nego repre- zentiraju same sebe — i svoje uredništvo. Niti ko dolazi, niti savjetuje, niti se brine. Redakcija piše, redaktori ravnaju. Novine daju smjer našoj politi- ci, a smjer novinama — novinari. Govorimo iz is- kustva, a ne bi bilo teško ovu tvrdnju i dokazati. Trebalo bi samo obredati sve novine i velike i ma- le, pa bi se uvjerili da je tako. To je jedna nova etapa u našem političkom životu, a da odgovara taj pojav čitavom stanju ili bolje reći, potrebi sa- danje situacije svjedoči najbolje to, da se sve više i više množe, šire i čitaju baš oae novine, koje ho- će da budu nevezane, slobodne, mimo stranaka i uplivi. Danas tri = najuplivnija dnevnika reprezen- tiraju ovu težnju za neodvisnošću novina i novina- ra: ,Obzor“, ,Novi List“ i ,Narodna Obrana“. Istu težnju pokazuju i mnoge druge manje novine. Što ovaj pojav znači i odkuda dolazi, nije teško pogoditi. Živimo u doba raspadanja starih stranaka, u doba neorganizacije, često i bezglavosti, u doba klonuća i krize, Apatija nije zahvatila samo široke mase, dapače bismo mogli reći, da one danas prve i najviše pokazuju, da nijesu spatične. Ali je apati- ja zahvatila gragjanstvo, gospodu, političare. Sve se vlači, sve je izmoreno, ojagjeno i razočarano, ili ide za svojim skroz posebnim interesima. Stran- čarstvo je progutalo gotovo svu snagu te inteligen- cije i napokon, kada je ona uvidjela, da nije po- stigla ni u stranačkim ni u narodnim pitanjima go- tovo nikakovoga uspjeha, kada !su naši stari poli- tičari počeli osjećati svoje godine na sebi, a pu- stoš i rasap i bijedu oko sebe — žalosno uzdišu, sjećaju se prošlih dneva pregouća i nade i — sve više uzmiču da počinu, da zaborave, da se ne u- zrujavaju više. Ali novine ostaju i nove niču. Publika hoće da čita. Treba dakle nešto i pisati. I novinari o- staju eto na taj način jedini gotovo aktivni po- litičari. Oni vode, oni upućuju, oni rade — ba- rem. perom, oni i reprezentiraju prama vani narod. Karakterističan je pojav, da onih spretoih starih novinara, koji su umjeli pisati i ovako i onako, kako je to stranka tražila, koji su novinarstvo sma- trali više manje ne samostalnim poslom — išće- zavaju, umiru, potisnuti su. Za Miškatovićem ode POBLISTAK. : Hrvatski pokret. vo. Kad promotrimo malko iz bližega ka- rakteristiku ove, skupine o kojoj je govora i kada si živo predočimo njen položaj, biti će nam jasno zašto je ova skupina tako usko megjusobno povezana sveza- ma tradicija, staleža, ideja, odgoja a i svezama rodbin- skim i poslovnim, napokon postala u znatnoj mjeri ne- kim zborom angura. Sve ove veze, koje su iz muževa te skupine učinili neki suop, koji se je dao lakše svi- nuti nego prelomiti, nazokon su čitavu skupinu dovele do zastoja i do nemoći. Šibke toga snoja se nisu iz- mjenjivale, osušile se i napokon su počele da trunu. Snop se nije debljao i jačao, nego je slabijo. Popu- larno je taj proces prikazan u rečenici, da su obzoraši ostali ,generali bez vojske“, Ovaj drugi pojav izlazi iz prvoga, a prvi iz naravi stvari. Kao politički diplomate, koji su nastojali da ma- kinacijama narodu nešto izvojste, nijesu mogli da na sva usta pripovijedaju svijetu svoje planove i svoju taktiku, ni. onda, kad su bili napadani. Morali su da čuvaju svoje tajne, a tajna koju znade mnogo ljudi nije tajna. I tako se naravnom nuždom stvorio krug augure koji su znali što drugi nijesu smjeli znati. Često nije ni sam narod smio znati mnogo toga, jer bi, neodgojen i do kraja neupućen bio lako pokvario cijeli račun, Ali ovo angurstvo napokon je odbilo mase od ove skupine, koja i kad je mislila najbolje, nije mo«, gla da jasno i glasno polaže račun o svojem tajnom radu. A to ne polaganje računa izazvalo je lako reak- ciju i mase se odbiše od te skupine. Odbiše se još i više za to, jer — ne vigješe uspjeha. Sve je išlo na gore. Uzmak sa uzmakom, razočaranje za razočaranjem, Najviše su dašto doživjeli razočaranja sami ti augari, unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u kuću, za Austro-Ugarsku, Bosnu * | Izlazi svake subote. Politeo, za ovim Polić. A to su bila tri gorostasa stare novinarske generacije. Danas dolazi nova ge- neracija — dolaze ljudi, koji su novinari za to — jer hoće da buda aktivni političari. Ne mogući ra- diti u strankama, čija su prestavništva još uvijek u rukama klonulih i apatičnih, utekoše se novine- ma, da preko njih dogju u dodir s narodom. Ne o- bazirući se sada na smjer i ideje pojedinaca, očita je činjenica, da takova nova generacija postoji : J. Pasarić pušta profesuru i uregjuje ,Obzor“, dr. A. Radić pušta profesuru i izdaje ,Dom“. Stj. Radić smatra svoj rad živom i pisanom riječi ipostola- tom narodnim, dr. Lorković pušta udobnu službu i polazi ,Narodnoj Obrani“, priključuje mu se dok- torand V. Wilder, dr. Heimerl pušta službu i radi kod ,Obzora“, Supilo nastoji, da bude što neod- visniji, dr. Korporić i dr, Krištof, prvi ravnatelj, a drugi povjerenik ,hrvatske poljodjeljske banke“ preuzimlju uredništvo ,Hrv. Naroda“. I svi ti lju- di ne djeluju samo preko listova, nego i izravno. I tako se naše novinstvo polagano stavlja u izra- van kontakt se narodom, sa čitateljstvom. Zalegje mu je narod, a vogje glave njegovih redaktera. Kad se pojavi koje pitanje, teško je dobiti koga od starih prvaka i bliza. Novinar mora da sam nešto odgovori, da odabere smjer, taktiku, jeduom riječi — sve. I tek onda, kad je to učinio, dolaze pa pri- govaraju ili odobravaju. Položaj novinara dakle je danas daleko teži, ali dičniji . . . samostalniji, ali baš za to i sa više odgovornosti. Ovo su činjenice, pa za to i rekosmo, da su i utješne i žalosne. Žalosne za to, što su samo znak, da je naš javni život u potpunoj disoluci)i, u apa- tiji i da ga zapuštaju oni, koji bi ga imali repre- :entirati, ali utješne za to, jer pokazuju da u ovoj nevolji ipak unašaju života u naš narod drugi, no- vi elementi. I ti elementi počeše osjećati svoju. odgover- nost i počeše misliti na to, da se barem u ovom položaju izoliranosti megjusubno sporazume i or- ganizuju. Tako je nastala misao, da se novinari sastanu i porazgovore ne samo o staleškim pitanji- ma, nego u opće o zadaći novodobnog ovog novinar stva našega. Čudno je samo to, da nije sve do sa- da moglo doći do kakove takove organizacije hr- vatskih novinara. Sudjelovali su na slavenskim kon- gresima — ali ne organizovaše se. Bila je kriva u muogom pogledu strančarska politika. Novinari bi bili učinili to, ali se nijesu mogli složiti njihovi go- spodari. Danas, kada bilježimo emancipiranje novi- nara, danas će to biti lakše. Početak eto sada či- ne reprezentanti toga slobodnog novinarstva — & nadajmo se, da će oni i udariti čvrsti osnov solid- noj organizaciji. Jer prema razloženome, 'auus je u novinarskom taboru narodna politika, a novinar- ska organizacija mora da bude i narodna organiza- cija, narodna kula. Ako s ovoga gl:dišta proma- tramo stvar, neće nam biti teško shvatiti ni to, za što se je ovaj prvi početak organizacije ograni- čio i postavio na neko separatno stanovište. A sada eto poziva što je u toj stvari razasian: ali — nijesu mogli priznati ono što su mase ćutile i rad čega okriviše njih, pa se i odvrnuše od njih. Ne- uspjesima nisu krivi, kako se u agitacijone svrhe pri- povjedalo ti muževi, oni su često i dobro računali, a najbolje mislili — ali u politici je i krivi račun kriv- nja, a neuspjeh -- najveća krivnja. Muževi ove sku- piuo su imali uvijek zamjerne odvažnosti, da preuzmu i odgovornost za narodnu politiku, koju su htjeli mo- nopolizovati — ali bila ta odlučnost (koja se pokazala i priznanjem dualizma) kako mu druga muževna i hva- levrijedoa — oni su njome preuzeli na sebe u očima mase naroda i krivnju radi narodnih neuspjeha. Uza sva razočaranja i sve neuspjehe, oni su neobičnom ži- lavošću sto puta pokušali početi iz nova — ali narod nije toliko puta htio da uz wjih i s njima pokušava. Kad jedan ne uspije -- obrate se ljudi k drugomu. Masa nije htjela da stoji za njima 1 da podupire po: kušaje njihove. I možda je temeljna pogriješku, možda je sva krivnja te skupine jedino u tome — što je tu činjenicu pregledala i omalovažila. Ako idemo redom da promatramo pojedine miu- ževe te skupine, moći ćemo odmah opaziti, dije veliki dio njih primorskoga roda, pa da su izašli iz škole ta- lijanskoga gragjanskoga liberalizma. To isto vidimo i u srodnoj narodnoj stranci u Dalmaciji, s kojom su bili u vajužem savezu, Odatle možemo da protumači- mo i narav toga liberalizma i vječno diplomatizovanje i kombinovanje, koje karakterizuje talijanske muževe rinascimenta, vječno roćenje i tajinstvenost. Pu kao što su njihovi učitelji, u težnji, da što prije ostvare svoje ideje težili doći do moći i tražili saveze samo sa oni ma koji su imali moć, a uzimali u račun samo upli vne, bogate, odlučujuće faktore, tako su činili i naši, Narodna masa, puk, bila je i za njih tek wis«, potre« bna radi broja svoga, ali ne uvažavana ozbiljno. De- mokratska, pučka ideja nije bila toliko razvijena ni u Pojedini broj 20 para. fraukirana pisma ze primaju se. Prvi sastanak narodnih i naprednih novinara u Hrvatskoj obdržavati će se dne 10. listopada 1903 u prostorijama uredništva ,Obzora“ sa slijedećim dnev- dili redom: 1. Narodni i napredni novinari hrvatski, srpski i slovenački. Izvješćuje Dr. A. Radić. 2. Osnu- tak novinarskog društva i pristup k središnjemu save- zu slavenskih novinara u Praga. Izvješćuje Stjepan Ra- dić. 3. Novinska (tehnička) i novinarska (staležka) or- ganizacija. Izvješćuje dr. Milan Heimrl. 4. Orijentacija o aktuelnim narodnim i političkim pitanjima. Izvješću- je Stj. Radić, 5. Pokrajinsko novinstvo, njegove potre- be i dužnosti. Izvješćuje Peroslav Ljubić, 6. Russkij kružok“ ili ,slavenski klub“. Izvješćuje Josip Pasarić. 7. Za uspostavu porote. 8. O svezi s našim tiskom u Americi. Sastanak će započeti u 8 sati na večer i na- stivit će se sutradan prema dogovoru. Sazivači su ovi: D+. Milan Heimrl, glavni suradnik ,Obzora“. Josip Pa- sarić, urednik ,Obzora“, Dr. Ante Radić. urednik ,Do- ma“, Stjepan Radić, publicista, Dr. Svetimir Korporić, Dr. Milan Krištof, urednici ,Hrvatskoga Naroda“, Pe- roslav Ljubić, urednik ,Podravca“. ea SINJ Narodno jedinstvo Hrvata i Srba i program srpske stranke na Primorju, I. Stara je priča da je Prometej bio ukrao Zeusu s neba oganj, te da je za kaznu bio pribijen na križ od Zeusa na jednoj pećini na Kavkazu. Neku sličnost ima ta priča sa Srbima i Hrvati- ma, koji su se do sada pregonili ko je kome ukrao jezik, a tada kao da se hoće da pregone, ko je kome ukrao pravu narodnu misao, dok je megjutim sam narod pribijen na križ od poznatih oholih bogova pro- tunarodnog Olimpa. te, sličan Prometeju mora da trpi ita orlovi okolo njega oblijetaju, kljujući mu meso i MiAreBicaž < , Hrvatski i srpski jezikoslovci neosporivo su utvr- dili da ie Hrvatima i Srbima jezik jedan te isti. koji pak da se najbolje govori u Hercegovini. Nu pošto su Srbi govorili. što još i danas govore, da je Hercego- vina isključivo srpska. a pokle Hrvati prihvatili u knji- ževnosti hercegovačko narječje, izlegla se odatle čudna pretenzija Srba: da su im Hrvati pukrali“ jezik! Tako dakle što zn.nost sastavlja, politika rastavlja. Za koje vrijeme opet banila se i šepirila Miklo- šićeva teorija: da su samo ,čakavci“ Hrvati, a ,Što- kavci“ da su Srbi. Po toj teoriji išlo se je tražiti Hr- vate u Crnoj Gori, pa ćak/i u Srbiji a Srbe u svoj Bosni i Hercegovini, u svoj Dalmaciji, osvem ostrva, pa čak i u srcu Hrvatske. Nego i ta se teorija preži- vjela. U najnovije vrijeme dokazaše i hrvatski i srpski jezikoslovci da čakavština nije nikakva specifična ozna- ka iIrvata, da je ona od starine zajednička i Srbima i Hrvatima, dapače da su ostanci čakavštine što se i kod jednih i drugih danas susretaju uprav dokaz jedin stva jezika, dosljedno i naroda, koji da je u starini u svojoj cjelokupnosti bio čakavac, te poslije tijekom vremena preuzeo izgovor štokavski, pridržavajući još tamo i amo u pojedinim krajevima i u pojedinim obli- rarodu ni u inteligencije, da bi bih s njome ozbiljno računali naši političari, a opet ići ju buditi i razvijati —- tražiti u puku najači oslon i saveznika, odgojiti tog saveznika za političku akciju — to je bijo predalek i pretežak put. A napokon — su mislili ovi muževi — masa je masa, pa ako ju ne držiš na uzdi vladati će ona tobom i pokvariti mučno sračunane račune. Ali to se je napokon osvetilo: izgubiv tu masu izgubiše i zale- gje, izgubiše onoga u čije su ime htjeli da govore a njihova riječ je izgubila ono' značenje i težinu, koju bi morala imati, Izgubiv to. počeli su gubiti i one vanjske sveze, koje su imali i na koje su se oslanjali, a izgubili su i mnoga unutarnja uporišta. Onaj dio koji je bio na vla- di izgubio je popularitet. Od straha pred untjonizmom i demagoštvom. učinio je izborni red, cenzuru itd. pod čime i danas stenjemo. Uredio je doduše školsko pita- nje u liberalnome smislu i podupro prosvjetu, ali je ceutralizovao i odviše upravu. zaboravio na autonomiju u općinama, a prama Magjarima — nije mogao uspje- ti naprosto za to, jer ovi nijesu imali utu ipak narodnu vladu pouzdanja. Kako je taj neuspjeh djelovao na dio inteligencije, pokazao sum prije, govoreći & postunku novoga magjaronstva. Drugi dio inteligencije ostao je uz obzoruše, bio je to neodvisniji dio. Ali skupina, bila i kako liberal: na, kada izgubi masu i dio inteligencije, kada nije de- mokratska, napokon htjela ne htjela — padne u naru: čaj reakcije i konservatizma. Tim prije što se manje bri: ne za podmlađak, Obzoraši su bili žiluvi u otporu, ali odviše velika gospoda za agitaciju i regeneruciju, od: više angurski za pučku politiku i za to nemoćni u na noj politici, Konservativni radi toga angurstva — i su sve više po naravi radikalnu mladež. I o- stav osamljeni, morali se osloniti na reakciju, koja se u novije doba bila počela dizati, tim prije što su za- Pretplata i oglusi «laćajn se upravi , Crvene Ili vatske“ u Dubrovniku gdje su utužljivi, Za inja- ve, priopćeva, zahvale plaća se 40 para po retku, & za: oglase 20 para. Oglasi koji se više puta ti- skaju po pogodbi i uz razmjerau popust. Dopisi salju se Uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju, .a ne- cima čakavski izgovor, kao uspomenu onoga što je prije bilo. i Pored svega toga, valjalo je da opet i ovdje po+ litika rastavi, što je znanost sastavila. Istom prestala redbacivanja o ,kragji“ jezika, a već kao da idemo u susret drugoj vrsti predbacivanja, jer, ako svi zna- kovi ne varaju. do malo će Srbi predbacivat Girvatims kragju ,prave narodne misli“, koja da je u toliko prava u koliko monopol te misli pripada isključivo Srbima. Za to su i prozvuli tu misao: ,srpskom na: rodnom misli“. : Nego, kako smo u drugom čanku već: vidjeli, polazeći sa stanovišta narodnog jedinstva besmisao je govoriti o srpskoj misli kao pravoj narodnoj misli, do« kle god se drugi narodni živalj. hrvatski živalj, toj misli: pokazuje tugi. Kako danas stvari stoje, može biti go- vora 0 hrvatskoj misli i o srpskoj misli, koje“se'za- mjenito pobijaju. te nastoje da jedna - otme smaha/ nšd drugom, dok jedna ili druga ne održi konačnu pobjedu; te uništivši protivnicu, proturi se per fas vel nefaw do nečesa što će se tada moći zvati ,pravom 'narodsi nom misli“. Borba dakle, borba do skrajnosti,; ili ti, po poznatoj izreci: borba ,do istrage maše il vaše“, to je bila do sada glavna zadaća /,naečdne* politike Srba i Hrvata. fra OVA Nu regbi da zadnji dogogjaji što: se odigraše i što se sveudilj odigravaju u Hrvatskoj i u Srbiji, izaz- raše i kod jednih i kod drugih stanoviti preokret, Oštvi+' na borbe je jenjala, ljudi se njekim užasom obrću' :na' prošlost, a s trepetom gledaju u budućnost. ,Se At6- ne piange, Sparta non ride“. Oni isti Srbi; koji su otrag godinu dana pisali, :da srpsko-hrvatska borbu treba nastaviti ,do istrage naše ili vaše“,' kao da uvidiše pogibelj da bita borba, kad bise proslijedi- la, mogla baš dovesti ,do istrage i naše i vaše“, pak sada. zagovarajući slogu, pišu da ista može se po<; stići samo onda ako se sve zemlje gdje stanuju Srbi :i' Hevati proglase za zajedničke. ,U obrani protiv togjili napadaja -- kažu Srbi na usta gospodina 'Nikole 'Ste+ janovića - mi smo jedna cjelina, a unutamja borba postoji i mora postojati, dok god postoji srp+ ska narodna misao i hrvatsko državno pravo, Jedau narod, a dvije političke stranke —- 'to je jedina si« gurna osnova za sporazum“. Stvar doista zamjerna i sve o sve čudna! Gospo« din Stojanović nalazi sigurnu osnovu za sporazum“ uprav u onome u čemu do sada i hrvatski i srpski lja- di bjehu naučni vidjeti glavni uzrok nesloge i nespora« zuma! Mi se potpuno slažemo s njime kad veli da Srbi" i Hrvati u obrani protiv tuzjih napadaja moraju da se prekažu kao jedna cjelina, ali se ne: možemo s njime složiti kad on, ističući ,unutrnju“ borbu pristašt ,srp*+ ske narodne misli“ sa pristašam ,hrvatskog državnog: prava“, misli da ta borba ne ruši i mne slabi otporau snagu naroda u obrani protiv tugjih napadaja. + Kamo sreće da bi tako bilo; ali tako nije! Jer je uprav uuutrnja borba izmegju Srba i Hrvata ono što'w' uarodu svaki juči polet ubija, što dopušta 'tugjinu da harači do mile volje, te mu omogućuje da stoj: ;Drang“ širi, služeći se onim svojim poznatim , Divide et:imipera“.; Istina, unutrnja borba postoji, ali da mora: po+ stupnici te reakcije ujedno bili protivnici magi: ( liberalnog sustava. I tako je napokon ta skupina po- stajala sve manja, sve kouservativnija, sve zatvorenija, sve reakcijonarnija, pa je odbila od sebe i -— . vjetne naprednije radnike. I, napokon je postala bilanca tog tragičnog pročesa vanredno nepovoljna.' Da je u istinu tako — mogu služiti dokazom sa- mo ove činjenice: Sredinom devedesetih godina; počela se javljati nova generacija u politici i literaturi, Obso+ raši su političku skupinu te odlučno napredne ;demo- kratske generacije još nekako suašsali, ali ju nijesu mi pokušali privući k sebi, dočim su literarnoj generaciji: u ime patriotizma, morala, ideala itd. navjestili najžešći rat. Nije na diku nekojim članov ma te literarne gene»: racije, što su uslijed toga počeli pisati u vladine listove: i postali politički indiferentni -- ali fakat ostaje, da se je moglo prepriječiti i to pisanje na osnovu kojega: se je počelo magjaronstvo prikazivati štitnikom napred» ne prosvjete, i da se je moglo nekoje od mladih i prije učiniti i politički aktlivnima. a Napokon se je i ovoga puta obzoraštvo - moralo sprijateljiti sa prilikama, pa kao što se je u. osamde» setim godinama izmirilo sa literarnim realizmom, :tako je učinilo i sada sa političkim realizmom i podmlatkom. Ali na ovo je bilo prisiljeno, jer ni iovoga puta nije pokazela otvoreno brige za podmladak, A ovaj pedmladak i nije više obzoraški. nego svoj. Izradio i us< gojio se kao kritička oprijeka svim starim skupinama, a dio njegov kao isravna oprijeka reakciji neko vrije» me po obzoraštvu zastupanoj, 1 tako je. obzoraštvo kao historijske skupine konačno nestalo, što je napokon samo saukcijoniralo fuzijom sa: strankom: prava: :, lirv. str. prava“. i murale Magjadovid. || DRA i“ (Nastavit će se) i M. 1 unilara iole, oča set