stojati, kao što hoće gosp. Stojanović, to nam nikako u glavu ne ide. Najmanje pak ta borba mora postojati uslijed opreke, koju gosp. Stojanović nalazi izmegju Srpske narodne misli“ i ,hrvatskog drž. prava“. Što je ,hrvatsko drž. pravo“? Što je ,srpska nar. misao“? Čuti gosp. Stojanovića, čovjek bi rekao kao da izmegju Srba i Hrvata ne postoji u politici dru- ga razlika nego ta, da dok Hrvati traže sjedinjenje na- roda na podlozi državnog prava, Srbi hoće to isto sjedinjenje na osnovu narodnog prava. E pa dobro! Mi tu opreke ne nalazimo, jer, kako je već davno ka- zao pok. M. Pucić, hrv. državno pravo sudara se s pra- vom narodnim, ono nije ništa drugo nego srestvo borbe u rukama onog dijela inokupnog naroda koji se hrvatskim nazivlje, tom svrhom da sebi izvojšti i za- jamči ona prava koja su mu po samomu zakonu utvr- gjena u državi u kojoj žive. Srbi koji su u Austro- Magjariji, nemadu, kao takovi, nikakvog državnog pra- va, ili ako ga imaju, imaju ga kao gragjani Hrvat- ske. S toga se oni na to pravo i ne pozivlju, te su primorani boriti se lih ma osnovu narodnog prava. Kakva opreka tu dakle može postojati? Srbi se bore na podlo- zi narodnoga prava, Hrvati na osnovu prava i državno- ga i narodnoga, a napokon sve jedan narod, koji bi apsolutno bio gotov za ludnicu, kada ne bi upotrebio sva pisana i napisana prava da se domogne svoje slo- bode i nezavisnosti. Reći će kogod da je hrv. drž. pravo napereno pro- ti Srbima. To nije istina. Uzeto samo po sebi, hrv. drž pravo čvrsto je uporište za samoobranu svemu naše- mu narodu u Austro -Magjariji, zvao se on imenom hr- vatskim, srpskim ili slovenskim Samo zloupotreba hrvatskog državnog prava od strane nepozvanih , patro- na“, kojima se na žalost i neki Hrvati u službu daju, može učiniti da i za Srbe i za Hrvate postane zbilja o- pasnim ono, u čemu inače i jedni i drugi mogu samo naći paladij svojih narodnih sloboština. Odatle dužnost svima, a u prvom redu Hrvatima, da ne dopuste da se Austro-Magjarija njihovim držav- nim pravom naopako i u svoje svrhe služi. U tome po- gledu imali smo toliko iskustva, osobito u ovo zadnje vrijeme, da bi i deseti dio bio dosta da nas uvjeri ka- ko se od Austro-Magjarije Hrvati ne mogu ničemu na- dati, najmanje pak da će im ona donijeti gotovu Hrvat- sku na pladnju u krepost hrv. drž. prava. kojim ona barata“ po svojoj miloj volji. Ta nije bome, hrv. drž. pravo krvavom stoljetnom borbom naroda za to stvore- no bilo da bude služiti srestvom njemačkom ,Drangu“ i polugom magjarskom imperijalizmu, nego za to da Hr- vati budu u svojoj kući gospodari. Oni se po tom ne smiju pustiti ni od koga zlorabiti, jer zloporaba narod- nih pravica, bilo prirodnih bilo stečenih, od strane ne- pozvanih ,patrona“ narod silno ponizuje, te daje po- voda da mnogim omrznu i najsvetije stvari. U tome, biva u načinu kako se nemamo pustiti zlorabiti i voditi za nos od nepozvanih ,patrona“, neka nam je izgledom sam veliki hrvatski patriota blagopo- kojni Dr. Ante Starčević. Njegova narodna ideja, sve- hrvatska narodna ideja, Srbima je bez sutinje ne- probavljiva, akoprem je, po riječi Srbina Stojanovića mnogo korisnija za opštu stvar“, nego što je ideja najnovijeg srpskog programa o podjeli naroda na nsfere“ i ,krajeve“. Taj Starčević dakle, koji je propo- vijedao hrvatstvo Hrvatske i Dalmacije, jednako kao i hrvatstvo Crnegore i Srbije, taj čovjek koji je u svo- jim načelima bio do skrajnosti dosljedan, pokazao se ipak u njekim prigodama sam sebi rrividno nedoslje- dan, a to je bilo onda kada bi opazio da nepozvani skr- bnici hoće da izrabe narodne svetinje i pravice u svo- je drugotne svrhe, na korist svoju, a ne naroda. S toga se je bio podigao u hrvatskom saboru da čak govori sjedinjenju Dalmacije s Hrvatskom, jer mu na- nije dopuštao da pleše onako kako iz Be- Pešte sviraju. 1 što se tiče Bosne i Herce je znao, da će njima bečki i peštanski poli- vati smutnje u hrvatskom narodu; za to da je bolje da ostanu pod vlašću Porte, jer prije doći pod oblast Hrvatske, nego li će oblast Hrvatske iz ruku njemačkih i peštan- o ih on zvaše, ,slavosrb&“. U tome je smislu »Bolje bi bilo, da Bosna i Hercegovina po- oblast srpskih kraljeva, nego da budu mučene om i magjarskom upravom, te da Nijemci putem političkih stranaka Bosne i Hercego- u borbu Hrvatske“. zvahu , a“, prorokom. Možda je ov- ! prorokovao dobro ———— mlt Amerikansko pitanje. Dobili smo iz Allegheny-a u Pesylvaniji (Sj. Dr- žave), datirano sa 14. rujna, ovaj dopis koga rado u- vršćujemo : “ER: : prim: : i ži ,Već sam prilično dugo u ovim krajevima i pro- matram ovdješnje prilike baš kao što i one u domovini. me duša kad mislim na jedne i na druge. Iz zlo tjera narod ovamo — ali što se tiče nu- našega naroda ovdje, nije tako ružičast a. Ne mislim govoriti o materijalnim nego o društvenim. Jedan je od uzroka radi imo u domovini tako zlo, taj, što je naše rastrovano i time naša otporna snaga oslabljena. je taj rastrov uzrok s kojega mora naš narod oceana. I dolazi ovamo pun nade. Neko propadne, a neko se malko pridigne. Neko se naskoro vrati, a neko ostane. Amerike polagano postaje novom domovinom, aovom Hrvatskom. Ali na žalost postaje to u potpunom smislu riječi. Hrvatskom sa vrlinama i ma- što dalje to više. A što je majžalosnije, nevolje opet od gospode, od tako zvane inteligencije. seli i osjeća se ovdje slobodnijim i svojim, I da se sam organizuje i uregjuje. Ali u novije dolaziti iz domovine i gospoda — i eto re, & često i — ili ž iHi i g : iili i "i u kut, a novine zlorabe ovu slobodu, koju bi mogle upotrebiti da čiste blato u domovini, zlorabe ju da blate naš ovdješnji život, Da iskreno kažem, narod se dosta dobro otima razdoru. Na čelu ,Narodne. Hrv. Zajednice“, koja će skoro imati 20.000 članova, stoje ljudi iz naroda. Ali i oni su samouci, raja pribjegla iz domovine, gdje se je malo brinulo za prosvjetu puka, pa ni oni ne mogu da stvore čudesa. Rade i krpaju kako znadu i mogu, bez prave direktive, u rastrovu. A puk polagano se podaje ovdješnjem životu. Širiti se je počela u dosta znatnoj mjeri moralna i fizička demoralizacija. Ovo, sve treba da se i u domovini uvaži. Najbo- lja radna snaga nam je ovdje. Preko 250 tisuća naroda ne smije se pustiti s vida. Narod je još patriotičan i požrtvovan — ali ne smije se misliti, da smo mi ,bo gati stričevi iz Amerike“, I mi trebamo pomoći — i to u prvom redu moralne. I mi trebamo lijeka, Ame- rikansko pitanje mnogo je šire i dublje, mnogo je va žnije nego se na prvi mah čini. Ima ono više strana: samo pitanje iseljivanja naroda, pitanje sveze sa domo- vinom, pitanje organizacije u tugjini, a eto i pitanje ozdravljenja života u kolonijama. Hrvati danas mogu govoriti o kolonijama i za nas postoji aktuelno pitanje kolonijalno. Drugi put ću možda više pisati — a za damas'je i ovo dosta. Ne javljam vam eto novih novčanih poši- ljaka, ne javljam radosnih stvari — ali često je va- žnije od svega upozoriti i na ovakove žalosne stvari. Ali da ne bude sve crno, šaljem vam i jedan pro- glas što ga je razaslao H- Sirovatka, koji je prije par mjeseci pribjegao onamo radi Khuenove tiranije i po- čeo da radi. Za razjašnjenje moram još reći, da su ga odmah okupirali nekoji zakupnici javnoga mnijenja, ali on im se oteo i stavio se u izravan dodir sa pukom. Nedavno je u New-Yorku bio sazvan zbor za osnutak »larodnoga saveza“, ali se posvadiše — i razigjoše gospoda, koja nijesu mnogo pitala narod. Sirovatka sada radi da sakupi prave pučke ljude i predobije za misao ,saveza.“ Hoće li mu u'pjeti — teško bi bilo odmah reći, ali ima nade da će naći dovoljnoga odziva. Eto proglasa: (mi donosimo samo 'zvadak). Svaki cd vas, braćo, potvrdit će, da ga je ovamo dotjerala mnoga potreba i nevolja u domovini. Ali siguran sam, da nijednoga vas ne ima, koji ne- bi ragje bio kod kuće megju svojima ina svome, nego li ovdje u toj dalekoj tugjini! Dok će nam naša otačbina stenjati raskomadana pod tugjim gospostvom i naš nekada toli junački hrvatski narod podnositi ropske muke od austrijskoga i magjar- skoga pritiska; dok će nam u domovini vladati tugji sluge i mameluci, sebični izrodi, moralne propalice i bezdušni tirani; dok na čelu naroda našega ne budu ljudi, koji će se iskreno i otvoreno staviti na temelj skroz zdrave narodne politike i narodnu stvar zastu- pati i podizati po narodu i kroz narod; dok se prvi narodni naš posao ne bude sastojao u tome, da brata seljaka spasimo na njegovom domu i sposobnim ga srestvima ne podignemo u njegovom gospodarstvu ; dok braću obrtnike ne uredimo i ne postavimo na je- mostalne noge, trgovinu ne dobijemo u naše vlastite ru- ke, a radni narod ne zaštitimo od izrabljivanja i braći našoj radnicima ne osiguramo bar u glavnom temelje čestitomu životnomu opstanku, prosvjeti i napretku; dok se društveni i politički odnošaji u domovini ne postave na temelj megjusobne ravnopravnosti, ne ukinu privilegiji (povlastice) po rodu i časti te svakom do- raslom i sposobnom pojedincu, bez obzira na bogastvo, ne prizna isto političko gragjansko pravo; braćo do- tle, dok u tom pravcu ne budu razvijale svoj rad stranke i rodoljubi u domovini — svo dotle postojat će za hrvatski narod strašno i ko- bno američko pitanje“. To se pitanje tiče i t& živo i duboko, cijele naše narodne budućnosti. I ako ko a to ste vi mučenička hrvatska braćo u ovoj dalekoj zemlji, pozvani, da se tim pitanjem bavite i vodite račun o svomu ovomu zlu u domovini, koje vas je otjeralo sa vašega doma. Ali prvo i prvo svega morate biti, braćo moja, uvjereni, da se to zlo dade popraviti. Iz onoga, što smo dosada rekli, mogoste braćo opaziti, da je najprije potrebno to, da se u domovini počme voditi zdrava narodna politika, koja bi se te- meljila na radu, da se narod društveno i gospodarski ozdravi i podigne. I zato neka prva naša pomoć domo- vini bude ta, da odavle šaljemo svakom zgodom go- spodi u domovini poruke, da ćemo im priznati rodo- ljubni rad i u njemu ;ih podupirati samo onda, ako će s narodom zajadno početi dijeliti dobro i zlo, svuda raditi za narod i zajedno s njime neustrašivo ustajati proti narodnim neprijateljima, bez obzira na to, koji su to neprijatelji i gdje se oni nalaze. — To je prvo, a drugo bi bilo ovo: da se sa domovinom svojom spo- jimo koliko u političkom toliko i gospodarskom pogledu; da stvorimo sveze u svakom pravcu sa na- rodnim organizacijama u domovini, te na ovaj način — preko svih tih sveza — postanemo živo udo narodnoga života u domovini. I treće; Upo- trebiti nam je slobodu ove zemlje da odavle širimo slobodne misli megju bra- ćom u domovini i odavle vodimo kontrolu (nadzor) nad radom stranaka i vlada po do- movini. Vi ste, braćo, svoju potporu domovini dosele is- kazivali samo time, što ste doprinašali novčane žrtve za narodnu borbu i postradale. Kud i kamo će biti veća naša potpora domovini i cijeloj narodnoj stvari našoj, ako nas 260—3800 tisuća Hrvata u ovoj zemlji stanomo raditi za opću narodnu stvar no samo novcem, voć er umom, sviješću i dušom svojom! Onda će vrijediti i naša riječ pred gospodom u domovini, slu- at će se i naš savjet, a i naš prijekor, ako ćemo vi- djeti, da ova ili ona gospoda ili pojedine skupine iz samoga naroda — rade zlo i naopako, U nama ovdje, jer nas ima tu preko 260 tisuća — loši gotovo naše narodno snage. Pu zar da mi budemo mrtvi? Zar, da se svojim neradom sami učinimo osječenom granom sa narodnoga stabla? Nebi li to bilo nesvijesno izdajstvo domovine ? Taj veliki narodni posao moći ćemo vršiti samo onda, ako so najprije mi sami ovdje valjano uredimo ; ako sami sebe pomognemo i podignomo, i ako se u to ime skupimo pod jednu zastavu i pošteno organizujemo. Kako da to učinimo? Dolazimo do potrebe, da se svi odani i svijesni sinovi Hrvatske, Slavonije, Dalmacije, Bosne i Herce- govine, Istre, Trsta i cijele Slovenije, koji obitavaju u ovoj zemlji, nagju pod zastavom jednoga ve likoga i jakoga hrvatskoga saveza koji bi nas učinio uglednom i moćnom skupinom pred Amerikom, a ojačao u podupiranju i zaštićivanju samih sebe ovdje i daleke i mile nam majke domovine. Vidio i našao sam megju Vama ljudi koji kažu: »Najprije moram ja nešto imati, onda istom mogu narodu pomagati“. Ovakim umovanjem htje- li bi ti ljudi sloviti kao narodni rodoljubi, a da ,nešto imaju“. ne samo, da najprije vode brigu samu za se: be (u tom baš ne bi bilo zla, samo kada bi u isti čas dušom i srcem bili spojeui sa narodom i za njegovo dobro) nego ta gospoda prisvajaju sebi pravo, da za svoj plešto imati“ narod gdje samo mogu izrabe. Ako se pak ti ljudi miješaju u narvdni život, čine to za to, du narod drže u svojoj podregjenosti. Za to se ti ljudi dižu nad narod i hoće voditi riječ u narodnim poslovi- ma bez naroda. Ti ljudi takogjer ne traže, da posluša ju kucaj narodnog srca, da vode bratski razgovor sa braćom iz naroda, da svoj rad za narod —- razvijaju sa narodom i kroz narod. A ovomu velikomu zlu kriv si mnogo i ti naro- de: krivi ste Vi moja hrvatska braćo radnici, jer ste svoju narodnu stvar prepustili sasma u ruke pojedina- ca. a nijeste bilo perom, bilo na javnim svojim zboro vima, poveli račun o tome kako rade ti pojedinci, ko- ji su narodnu stvar uzeli u svoje ruke, a da nijesu to pravo niti potražili od samoga naroda. Neka iz Vaše sredine poleti jednom svijesni glas naroda, ali ne za to da odmah koga rušite Pazite: Što ćemo se više megju- sobno rušiti, bit ćemo kao narod slabiji. Zato bez ob- zira na prošlost, dajte u svojoj sredini, u radu za na rodnu stvar, mjesta svima, koji će se odsada pred Va- ma i s Vama naći pod zastavom lozinke: ,S narodom i kroz narod — za narod.“ p Gosp. Sirovatka predlaže, da se izaberu mjesni delegati za zbor, pa da se uredi konačno narodni sa- vez, koji bi imao biti političko narodnom organizacijom, reprezentirati amerikauske Hrvate i stupiti u savez sa domovinom. Ali ova ideja treba potpore i sa strane do- movine, inače će ostati jalova. Još se kani učiniti sa- vez izmegju Hrvata, Slovenaca i Slovaka — pa bi ti- me ova organizacija mogla postati velevažnim faktorom u borbi za oslobogjenje naroda i domovine naše. Ali prvi je uvjet — ozdravljenje prilika ovdje i u domo- vini, prvi uvjet, ća gospoda postanu narodnom gospo- dom, da prestane strančarstvo i razdor, da se slože svi oni, koji hoće da prilike ozdrave, da si pruže ruke i preko oceana, pa će onda ići.“ Iz Banovine. U Zagrebu 29. 9. 1903. Pejačević i Khuen. Upravni deficit iznaša već da- nas 3 milijuna i po. Pejačević trčkara u Beč i Peštu, govori da su ga nasamarili obećavši mu da će biti finan- cijalno pitanje «koro riješeno, Osobito se tuži na Khu ena. koji ga je pustio nasjesti. Pejačević je razvio u početku kako taki program — a sada ništa! Boji se da će to dobro doći opoziciji. Ali Khuen mu stereotip- no odgovara: , Nemoguće“, i nagovara ga neka samo priti/me opoziciju, neka na silu dade primiti daljnji pro- vizorij — pa će onda dobiti nešto novca kao predujam od Ugarske na račun buduće nagodbe. Pejačević bi htio raspustiti sabor, provesti na pol čiste izbore — pa poi kakovom izlikom odstupiti. Ali Khuen ne da. Izbornu statistiku donio je ovih dana , Obzor“. Iz tabala izlazi da bi uz malo slobodnije izbore i rad sa strane opozicije ova wogla dobiti u najboljem slu- čaju 40 mandata, a u slozi sa Srbima 60. Dokazano je tamo brojkama, da se bez te sloge ne može ni misliti na većinu, a u današnjim prilikama ni na znatnu manjinu. će Starčevićovoga spomenika obavit će se 11 o. mj. uz veliku slavu. Sudjelovat će i ,hrv. str. pra- va“, te će se proglasiti sloga. Sudjelovanje su najavila mnoga pjevačka društva, čitaonice i nekoje općine, Priprave su velike i u punome jeku. Grof Erdedi postati će ministrom za MH vatsku mjesto Tomašića. Plivorić će postati šefom bogoštovlja i nastave, a ne Chavrak, kako sam poslijedni put javio. Pejačević ne- ma sreće sa svojim štićenikom. Srpska samostalna str:nka sazvala je zbor. Radi- ti će se i o sporazumu i slozi sa hrvatskom opozici- jom, osobito za slučaj izbori. I po pisacju ,N. Srbo- brana“ se vidi ta težnja za zajedničkom akcijom. U Vol. Gorici je bila u nedjelju velika pučka skupština koju je sazvao Brešćenski, koji je i lijepo govorio. Osim drugih osobito je oduševljenje pobudio govor Stj. Radića, oko koga se kasnije seljaci okupili i turali se samo da ga vide. Sjednica sred. odbora ,hrv. str. prava sazvana je za 5.0. mj ovim pozivom na članove odbora : Veleštovani gospodine druže! Po želji više člano- va središnjega odbora ,hrvatske stranke prava“ sazi- vam sjednicu istoga, bez izaslanika ,čiste stranke prava“ za ponedjeljak 6. listopada t, e. u 11 sati prije podne u klubsku dvoranu sa slijedećim dnevnim redom: 1. Iz- bor presjednika saborskoga kluba, koji je po čl. II. po- slovnika središnjega odbora ujedno i presjednik istoga, te kojega biraju narodni zastupnici izmegju sebe. 2. Izravnanje nesuglasica sa ,čistom strankom prava“. 3. Sudjelovanje središnjega odbora ,hrvatske stranke pra- va“ kod otkrića spomenika Dr. Ante Starčevića 11 b. mj. Do skrajnosti zaoštrena kriza u monarkiji, velika pogibelj iste za Hrvatsku i osnovana nada, da će glav- na skupština ,čiste stranke prava“ 11 b. mj. zaključi- ti sjedinjenje sa ,hrvatskom strankom prava“, što da- leko pretežitiji dio hrvatskoga naroda želi, obvezuje nas na što skorije vijećanje i rijetenje ovih i drugih pitanja, koja će se u sjednici iznijeti. Veleštovanjem dr. Š. Bresztyenszky. Pleso 23. rujna 1903. U Karlovcu je načelnik dr, Banjavčić izdao na- redbu po kojoj se moraju skinuti i promijeniti svi tu- gjinski natpisi. I tako danas u Karlovcu ima samo hr- vatskih natpisa. Hrvatska Misač* počet će ovih dana opet izla- ziti, Uredništvo je preuzeo Stj. Radić. List je bio obu- stavljen u početku narodnoga pokreta a plijenjen svaki put dok je izlazio. Sada se opet okupili njegovi izda- vači i suradnici. — Postalia. XI. Iz svega dosad navedenoga proističe dakle, da su toli hrvatski koli talijanski nutarnji uredovni jezi- ci na Pošti i Brzojavu u Dalmaciji sve dok se oso: bitom naredbom ili osobitim zakonom ina- če ne ustanovi, i da po tom državni i nedržavni poštarski i brzojavni Uredi u Dalmaciji mogu i mora- ju upotrebljavati kao nutarnji uredovni jezik hrvat- ski ili talijanski ili pak oba ta jezika, kako im je to lakše i za službu zgodnije. Kad se pak promisli na okolnost, da u Dalmaciji žive preko 97% Hrvata; da su sve pučke i srednje škole (osim gimnazije, niže realke i pučke škole u Za- dru) hrvatske; da sve avtonomne i školske Vlasti ure- duju isključivo na hrvatskom jeziku; da čitavo činov- ništvo i poslužničko osoblje na Pošti i brzojavu u Dal- maciji zna hrvatski a ogromna većina bolje hrvatski nego li talijanski; samo se po sebi razumije, da se u nutarnjem uredovanju mora dati prednost hrvatskom jeziku. Valja pako znati, da po opstojećim propisima po- štar.-brzojavni činovnici u Dalmaciji nijesu ni dužni po- znavati druge jezike, niti se poznavanje drugih jezika od njih ište u dotičnom natječaju i na dotičnim ispiti- ma. Jedino od državnih poštarskih činovnika ište se još poznavanje francuskog jezika, u koliko im taj služi u rometu sa inozemstvom (L. N. P. B. broj 78. god. 1897). Uvlačenje njemačkoga jezika, u čem se je ovo zadnjih godina odlikovalo Ravnateljstvo Pošta u Zadru, ne temelji se dakle na nikakvom propisu, na nikakvom zakonu ni na nikakvoj naredbi. Uredovanje bilo nutarnje bilo vanjsko na njemačkom jeziku na Pošti i Brzojavuu Dalmaciji, ima se po tom smatrati kao samo- voljna zloporaba vlasti pojedinih viših i manjih biro- krata, osobito kad se znade, da to nije ničim opravdano. XU Ta čim da se opravda njemačko uredovanje u ze- mlji, gdje nema Nijemaca i gdje njemačkom jeziku ne- ma i ne može biti mjesta i gdje je i sa besmislenim talijanskim uredovanjem užasni kaos?! Čim i kako da se opravda uredovanje na če- tiri jezika (njemački, talijanski, hrvatski i francuski) u zemlji, gdje žive samo jedan narod i u struci, gdje se zahtijeva nadasve jednostavnost manipulacije, hitrina i tačnost?! XIII. Zaslužuje napokon spomenuti, da su svih 100 na- slovnika nedržavnih poštarskih i brzojavnih Ureda Ill. razreda (postarski poslovači) na pogodbi sa Upravom Pošta. U toj pogodbi nema ni slova o tom, u komu jeziku oni imadu uredovati. Od njih se dapače nije ni zahtijevalo bud kakovo poznavanje jezika, već tekar od nazad 5-6 godina i to samo u dotičnom natječaju. I to će baš biti možda jedan uzrok, da ih ima mnogo, koji znadu samo hrvatski, na kome su jeziku odnosne štarske i brzojavne ispite položili a i uredovali i još ureduju; a ima ih, eto, jedanaest, sa kojima i samo Ravnateljstvo još i danas dvpisuje isključivo na hrvat- skom jeziku. Da od ovih nedržavnih činovnika nijesu ni natje- čajem ni inače zahtijevali poznavanje talijanskog jezi- ka, dokazuje najbolje činjenica, da su tih 11 poštarskih poslovača i još mnogo drugih, što znadu samo hrvat- ski, bili ipak imenovani i daje uprava Pošta sa istima sklopila pogodbu, što zaista ne bi, da je uvjet bio po- znavanje talijanskog jezika. Da pak poznavanje talijanskog jezika njima nije ni potrebito ni u putarnjoj ni u vanjskoj službi, dokazuje najbolje činjeni- ca, da su oniod mnogo i mnogo godina u službi, a da se nije niko radi toga potužio, štoje u ostalom i shvatljivo, kad se znade, da oni žive u zemlji, gdje žive samo jedan narodiu mjestima, gdje nije čuti talijan- ske riječi. Gospar Pattay ne govori dakle istinu, kad u vlše- spomenutoj okružnici (br. &6/Res, 1902) tvrdi, da su svi ovi činovnici već po natječaju dužni poznavati ta- lijanski jezik. Ta je okružnica bila, očito je, samo presija na one, koji ne znadu talijanski, da se izjave da znadu, pak da ih se prisili na talijansko uredovanje! ' XIV, Usprkos svemu što dosad navedoh, Ravnateljstvo Pošta i Brzojava u Zadru i dan danas proti običaju, kog se je držalo kroz godine i godine pa sve do malo prije izdanja jezičnog fermana, odgovara samo na talijanskom jeziku na izvješća sastavljena na br- vatskom jeziku onih nedržavuih poštarskih Ureda, čiji se naslovnici 1902. godine ne usudiše izjaviti, da nije- su u stanju dopisivati talijanski, a koji se kašnje, 080- koljeni ukinućem fermana, oslobodiše i stadoše da hrvatski pišu, kao što su i prije fermana pisali. Samo na talijanskom jeziku daje im odnosne upute i naloge, makar je više nego uvjereno, da dotični nedr- žavni činovnici (poštarski poslovači) ne znadu talijanski ili sasvim slabo, tako da nijesu apsolutno u stanju ra- zumjeti ni riješiti dotične ravnateljstvene odluke bez tugje pomoći, i ako su se god. 1902. izjavili — dabo- me od straha, — da su kadri dopisivati talijanski. Slijedi. Dubrovčanin.