Br. 42.

U DUBROVNIKU, 17. Oktobra

19083.

Godina XIII.

GRVENA HRVATSKA

 

Cijena 1 listu unaprijeda; za Dubrovnik sa donašanjem u kuću, sa Austro-Ugarsku, Bosnu \
: pa godinu 10 kruna, na po godine 5 kruna. Za inozemstvo:
tarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto

polugodište.

10 kruna i po- |

 

Izlazi svako subote,

Pojedini broj 2 para.

 

frankirana pisma ne primaju se.

Pretplata i oglasi plaćajn se upravi Crvene llivatske“ u Dubrovniku gdje su utužljivi, Za izja-
ve, priopćera, zahvale plaća se 40 para po retku, a za oglase 20 para. Oglasi koji se više puta ti-
skaju po pogodbi i uz razmjerau popust. Dopisi salju se Uredništva. Rukopisi se ne vraćaju, a ne-

 

Sabor.

Prije nekoga vremena pisali smo na ovom
istom mjestu o istom predmetu. Pisali smo i ogor-
čeno i 8 ironijom, što nije naš sabor bio sazvan ka-
da i ostali i što ga se nije kanilo u opće sazvati, jer
da nema važnih zak. osnova! Digle su se bile i
druge novine i napokon se počelo pogovarati, da
će biti ipak sabor sazvan. Pogovaranje je sve više
postajalo opravdanim, sabor je sazvan u istinu za
19 o. m., znade se da će vijećati kojih dvadesetak
dana i da će megiu inima biti predložena jedna
zak. osnova o uvedenju hrvatskog uredovnog jezika
u urede dalmatinske,

Teško bi bilo reći, je li pomogla vika javno-
sti, a na poseb novina, ili se je vlada htjela s na-
ma samo malko poigrati, pa nam kao  kakovom
djetetu najprije rekla, nećeš dobiti slatkiša, a onda
nam ga ipak dala, ili su napokon kakovi viši inte-
resi i kombinacije po srijedi. Bilo što mu drago,
sabor je eto sazvan, imade za riješiti toliko stvari,
mora da se u mnogočem čuje narodna volja u ovim
teškim časovima, mora da se u bilo kojoj formi

čuje glasove opustošene zemlje, vapaj zanemare- |

noga puka, zahtjev neprestano izigravanoga naroda.

+ Nećemo ovdje nabrajati, koje su dnevne po-
trebe pokrajine, koje su više, & koje manje nužne,
jer je ova zemlja toliko zapuštena, da ima ,naj-

nužnijih“ stvari toliko, da bi već samo nabrajanje |

ispunilo cijeli list. Sve je nužno, jer je učinjeno
vrlo, vrlo malo da se pokrpa ono što vijekovi pro-
paraše. Stara dalmatinska odora je tako iprebušena
i isprebodena,od sviju mogućih nepogoda, da tu
i krpanje slabo pomaže, pa bi se ova zemlja i o-
hr narod u njoj mogao pravo zaštititi od zime i
e samo tako, da mu se dade posve nova
odeća ovo je sjevni zahtiev. kai hi ce iman
-“čuti u ovom zasjedanju
Ne smije se 3 zaboraviti na dnevne potrebe, ne
smije se napustiti i krpanje, ali ne smije se krpa-
ma zadovoljiti. Uvesti će se hrvatski kao uredovni
jezik, ali će za cijelo to uvagjanje biti djelomično
i postepeno. Isto tako će se raspraviti ili barem
nabaciti i nekoja druga pitanja, kao pitanja komu-
nikacija, klauzole it.d. Ali danas već postaje aktuel-
no i.to vrlo aktuelno i drugo jedno pitanje, a to
je pitanje posvemašnje promjene sustava po pravu
i pravici, a takova promjena može mastati jedino
sjedinjenjem sa Hrvatskom.

POBLISTAK.

Ane Markova.
Slika sa sela.
1

Osvanalo krasno jutro. Sunce već visoko otsko-
.čilo i toplo obasjavalo ,-visine vrhunaca, što se ko po-
nosito poredali uzduž ubave dubrovačke Rijeke. A ona
pusta bajna, čarobna podavala se mirno, ko uljuljana,
zlatnim tracima blagoga sunašca. Sam Bog ljepši koji
je takovom stvori.

Svuda mir, tišina proljetnoga jutra. Samo kad i
kad dopirao glas vesele pjesme, što se negdje u gor-
njoj bandi svila iz punih djevojačkih grla.

Bit će da je prošlo devet sati. Lagja što se vra-
ćala iz Gruža puna Riječaka s njihovim koficama,
tek pristala kraju. Stade vika i utakmica mladih, koja
Će prva na kraj.

I Ane Markova prva skoči.

— U svemu prva, pa iu tomu! — ubode je
mladi Ivo .Perov, što se od nekoliko vremeua vlačio
za Anom.

— Jesam, a i drago mi je! — primi opet na ša-
lu Ane Markova, uzme svoju koficu pa će vrcom uz
uličicu,: što vodila u prvo seio a da se drugaricama ni
javila nije.

— Uh! puste oholije u Ane Markove! = primje-
ti ne baš dobra srca Luce Perova, sestra Ivova. Njoj
ne bijaše drago, što joj brat gledaše Anu.

Ivo Perov, koji se odmah za Anom bijaše iskrcao,
tužno pogleda za njom, uzdahne i pogje uz obalu.

2.
Ane bijaše druga kći u staroga Marka, udovca od
nekoliko godina.: Pazio je stari ko oko u glavi a i po-

nosio se njome. Pa i imao čim. Ne bilo djevojke u Ri-
jeci, da stane pred Anu Markovu. Puna, jedra, okretna
a lijepa, Bože, da je je bilo milina, Teško, da se dva
oka sita nagledaju onih njezinih bijelih punih lica, onih
svježih i rumenih ustašca, A da ti srce iz njedara is-
koči, kad te ona milo pogleda onim svojim velikim,
crnim očima ili kad ti se od srca, onako obijesno, dje-
vojački, kako ona samo umije, naswije i pri tome po-
kaže ona dva nisa bijelih zubića.

i Pa kako onda da muška mladost ne luduje za
njom! I svaki riječki mladić oblijetao oko Ane, ali ona
nijednoga ne odlikovala. Svakomu bila prijazna, sa sva-
kim se milo smiješila, svakomu pokazivala one svoje

Prije nekoga vremena donijeli smo članak u
kojemu se je dokazivala potreba i aktuelnost ovo-
ga pitanja baš u današnje doba, gdje se može i
gdje će se morati u našoj monarkiji mnogo toga
izmijeniti, Danas, u oči sabora i ,Nar. List“ iznosi
tu pitanje, te u članku ,Naš provizorij“ kaže, da
je sada došao čas i za to pitanje, pa predlaže,
da se povede živa agitacija za sjedinjenje, da se
sazove više narodnih zborova, da se tako potakne
i podupre zastupnike, koji imadu da zatraže sjedi-
njenje. ,Nar. List“ završuje svoj članak ovim ri-
ječima: ,Iskustvo nas uči, da se u Austriji jedino
putem, kojim su udarili Wolf i Barabaš, može ne-
što postići. To moramo držati pred očima, prema
tome udesiti naše djelovanje, da izbrišemo ovaj
provizorij“. Eto — tu istu taktiku smo i mi još
nazad dva, tri mjeseca preperučali. | u istinu se
ne da u blaženoj Austriji drugačije. Ona se obazire
samo na one, koji joj čine neprilika, a ne na one,
koji su joj mirni i lojalni. I možda se nećemo pre-
variti, ako ustvrdimo, da je i pitanje o hrvatskom
uredovnom jeziku došlo na dnevni red lih radi
toga, jer je narod ovoga proljeća onako odlučno
pokazao solidaritet sa braćom iz Banovine,

Primimo dakle sve što nam se nugja, tražimo
sve više, ali neprestano i neprestano i sustavno
radimo oko sjedinjenja. Pa neka nam kažu, da smo
nezasitni i nemirni — ništa za to. Svaki novi ma-
nji uspjeh ojačati će nas, a što budemo jaći, to će
mo biti i bliži sjedinjenju. Samo se ne smijemo
dati uspavati niti se obvezivati na ništa.

Ovo je put kojim se može nešto učiniti a mi
se nadamo, da će naši zastupnici njime i udariti,

 

Iz Banovine.

vu Gagrenu, I2/A. 1908.
Sloga. Napokon smo svi pod jednim krovom!
Blažena sloga formalno je oživotvorena. Čitava hrvatska
narodna opozicija sačinjava jednu jedinstvenu stranačku
organizaciju, sa jednim imenom, jednim programom i
jednim temeljem. Domovinaši, obzoraši, čisti, realiste,
hrv. radnici i kršćanski socijalci — sve su te skupine
fuzijonirane! Jučerašnjim danom je konačno i ,čista
str. pr.“ pristupila u ,hrv. str. pr.“ Skupština nije bi-
la dugotrajna. Govorili su glavno Kuničić i Frank,
čulo se je mnogo rekriminacija na nedavne napadaje
proti Franku i napokon su primljene rezolucije:

I. ,S razloga, što je čista stranka prava na skup-
bijele zubiće, ali se zato nijedan ne mogaše pohvaliti
osobitom naklonošću Ane Markove. | zato se mnogi od
nje odvrnuli, mnogi je osudili ko prkosnu, oholu dje-
vojku.

Najvjerniji joj bio Ivo Perov. Mladića začarala.
Gdjegod samo mogao, sustopice za Anom. I ne smetala
mu njezina prkosna ćud, kojom ga susretala. Samo bi
ga nešto duboko u duši zazeblo, obuzelo bi ga neko
žalobno čuvstvo, kada bi ona nehajno od njega glavu
odvratila.

A Ivo bio kršan i mio momak, radišan i čuvaran.
Selo ga poštivalo a majčice iz prikrajka kradomice
vrebale na miloga mladića.

Stari bi privolio Ivu, ali ne bio voljan da se pa-
ča. — Pustimo vremenu — mislio Marko u sebi —
doći ćo i njezino vrijeme. Opametit će se.

Na drugu svoju kćer — stariju Katu — nije sta-
ri Marko mnogo mislio. Nju bi često spopao neki suhi,
duboki kašalj. Lica joj bila opala, bijela.

— Dubrovačka! — uzdahnuo bi stari, kad bi
čuo duboki, pridušeni Katin kašalj. I bio uvjeren, da
neće dugo potegnuti, pa svu svoju ljubav prenio na
drugu svoju kćer Anu.

Baš svršila većernja u fratara, Čeljad se stala ra-
zilaziti. Samo dvije, tri starice ostale u crkvi, da s kru-
nicom u ruci tupo zure u svod nad Gospinim oltarom,
pod kojim se polagano savijao tamjanov dim,

Mlagji svijet sjeo na pižule pred crkvom, da
malo pročevrlja prije no će početi kolo,

Ane Markova odvojila od ostalih pa će odmah u
Rožat, gdje će igrati kolo.

Za njom se otisne Ivo.

— Počekaj, Ane, zajedno ćemo.

Ane popostane, od vraštva uzme ga ispod ruke i
od srca mu se nasmije, donesavši mu usne (o pod sa-
mo lice,

Ivu bude voljko u duši, ali ne smogne niti riječi
a toliko se na to pripravljao. A ona mu se, skakuca-
jući uza nj, svejednako slatko smijala.

I do malo zaigralo kolo, ono naše mahnito, ra-
zuzdano kolo.

Ane bila prva. Sa svakim se skoro mladićem iz-
redila,

Ivo je po strani stajao i tužno zurio u veselu
obijesnu mladost.

A baš u isto doba fratar se razgovarao sa starim

 

Markom pod visokim dubovima kraj crkve, Ko da mu

štini dne 29. siječnja 1903., na kojoj je tadašnja ,hr-
vatska opozicija“ primila ime , Hrvatska stranka prava“,
izjavila, da treba organizovati narodnu obranu, da se
raduje, što se i druge oporbene stranke žele s njom
združiti u jedinstveni rad i da se neće i ne može ni-
kada iznevjeriti nauci Ante Starčevića; s razloga, što
je ža tim slijedio zajednički rad izaslanika čiste stran-
ke prava sa središnjim odborom ,,Hrvatske stranke pra-
va“ i jedinstveni rad svih zastupnika oporbe u hrvat-
skom saboru, što je sve vodilo do stopljenja listova
pHrvatske“ i ,Hrvatskoga Prava“ u jedan jedinstveni
organ, u ,Hrvatsko Pravo“, koje, na temelju odobrenja
klubova čiste stranke prava u Banovini i više uglednih
članova čiste stranke prava u Dalmaciji, već izlazi kao
»Novine Hrvatske stranke prava“; s razloga, što je
»Hrvatska stranka prava“ na skupštini dne 29, siječnja
1903. prihvatila i program od g. 1894., koji je dne 26.
lipnja 1894. jednoglasno prihvatila tada jedinstvena
stranka prava, te koji je prvi potpisao Ante Starčević
uvrstiv riječ ,hrvatske“ pragmatičke sankcije i kojeg
se je programa vazda vjerno držala i drži i čista stran-
ka prava, od kada opstoji; s razloga što i rezolucije
stvorene na skupštini dne 29. siječnja 1903. ne stoje
u načelnoj opreci sa programom od g. 1894. te se po
autentičnom u toj skupštini i u središnjem odboru ,Hr-
vatske stranke prava“ učinjenom tumačenju ne protive
odlučnom radu za oživotvorenje programa od g. 1894.,
koji odlučni rad osobito želi i zahtijeva čista stranka
prava — to skupština čiste stranke prava, držana u Za-
grebu dne 11. listopada 1903. na dan otkrića spome-
nika slavnoga Ante Starčevića, odazivajuć se vrućoj
žslji i vapaju hrvatskoga maroda za slogom opozicije :
prihvaća ime ,Hrvatska stranka prava“ te u tu svrhu
zaključuje sjedinjenje čiste stranke prava s hrvatskom
strankom prava i povjerava provedenje toga zaključka
posebnom odboru o deset članova, koji se ujedno bi-

slikao prava“. IL Skupština ova pristaje na to da
presjednik ,Hrvatske stranke prava“ bude zastupnik
naroda dr. Šandor Bresztyenski a potpresjednik g. Eu-
gen Kumičić. Članovi odbora: 1. Svi narodni zastupnici
čiste stranke prava: Dr. Josip Frank, Evgenij Kumičić,
i dr. Mile Starčević, onda 4. David Starčević. 5. Josip
Gržanić. 6 Mijo Tkalčić, odvjetnik. 9. dr. Ante Pave-
lić. 8. Dr. Alexander Horvat, odvjetnik. 7. Ivan Zatluka.
Zamjenici: 1. Martin Lovrenčević. 2. Ivan Peršić. Za
Starčevićansku mladost: Ivan Elegović. Za hrvatske ra-
dnike: Aute Mlinarić.

Ima tu doduše dosta okolišanja, dosta mentalnih
rezervacija, baš kao i u rezoluciji s kojom su pristu

ko se muče pokloni i ode kući zamišljen.
4.

U kući staroga Marka prava graja. Ane zaintačila
svakako u grad sa koficom zelja a stari opet sa svoje
upro pa neda.

Spomenuo se pri tome župnikovih opomena.

Ali Ane ne bila vična popuštati i -— bude na
njezinu.

Istoga dana oko podne Kati pogoršalo. Opet joj
udari krv na usta. Pozvalo i liječnika, da ne bude od
naroda prigovora, ali ne pomoglo ništa. Pod samu ve-
čer Kate umre. Ubila je sičija. Ugasnula poput svijeće,
kojoj dogorilo ulje.

Te večeri Ane se ne bijaše još povratila doma.
Poručila po susjedi, da je ostala u tetke u gradu

A bilo je ovo:

Upoznala se Ane odavna s jednim soldatom u
gradu. Rekao joj, da je Magjar, ali i hrvatski dobro
govorio. Ani se dopadala ona njegova zgodna stegnuta
odjeća a još više oni njegovi, lijepi brčići, što bi ih
Magjar znao fino zafiljušiti. Te večeri, ko po dogovoru,
sastaile se s njim u Gružu na dno polja i odoše šeta-
ti put Lapada.

Sumrak se već lagano spuštao zemljom. Gori vi-
soko, visoko javljale se zvijezde a od mora dopirao
ugodan lahor.

A oni su išli sve dalje. Bio već pun mrak, Za-
krenuše u maslinatu.

I ona se htjede vratiti. Nenadano osjeti neugodnu
studen. Ali ne reče ništa. A večer bila lijepa, topla,
kada ti se grudi same šire, kada ti sve šapće o ljuba-
vi. Mjesečina bajna prodirala kroz pune maslinove gra-
ne; rastaljeno joj srebro srebrilo padajuće lišće, A ono
obilno padalo. I oni zakrenuše pod masline. — — —

U Gružu je već sve bilo mirno, samo iz jedne
zabitne, niske kavane dopirao promukao glas kočijašev,
kada se Ane vraćala put Rijeke. Išla je polagano, po-
miknute glave. Nad lice nadvila dugi ubručić, ko da ju
je stid mjesečeva traka. Na Krstu popostane. Vječno
svjetlo iz crkve prodiralo kroz uski prozorčić i pravilo
na putu dugu svjetlu crtu.

Tu se ona sjeti, da je na prsima donijela iz gra-
da krasnu crvenu ružu. Maši se za prsi, ali ruže —
ne

 

I Ane Markova nije više dolazila u grad...
Dubrovnik, u-septembru.

ne bijahu mile župnikove riječi. Kad ovaj zaveže, Mar-|

pili svojedobno realiste, ali — napokon smo unutri.
Hoće li biti koristi od toga? Je li ta formalna sloga
znači i faktičnu slogu? Hoće li ova velika stranka 0-
vako sastavljena htjeti i moći zajednički (barem u ne-
kojim pitanjima) raditi i sa socijalistima i srpskom opo-
zicijom? Za danas neću o tom da pišem. Prepustimo
vremenu ono će napokon i onako — nadajmo se —
pokopati svagje i nadmetanja!

Otkriće Starčevićevoga spomenika, koje je istoga
dana obavljeno u Šestinama. bilo je vanredno mnogo-
brojno posjećeno. Do 20.000 ljudi našlo se je kod sve-
čanosti, a Zagreb je bio sav u zastavama. Stranaca iz
pokrajine bilo je do 8.000. Ovacija i ovomu i onomu
dosta. Govora na pretek. Kod otkrića su govorili Mile
Starčević, župnik Miletić, Kumičić, Frank i Brešćenski.
Položeno je oko 80 vijenaca, megju inima sa strane
»Hrvatica“, ,Matice“, 'književničkoga društva i , hrv.
str, prava“. Nakon svečanosti razilazio se svijet uz bur-
ne poklike. Dio je klicao prvacima ,čiste str. pr.“,
dio Biankiniu. dio Supilu i Radiću itd. Na večer je
bio dobro posjećeni komers. Slava je ova prošla dakle
u redu, uz svečano i obilno sudjelovanje. K slavi su došli
ljudi raznih mišljenja, ali jednim počitanjem prama
velikom Hrvatu i značajnikn. Ali uza sve to nije bilo
onog starog spontaneiteta. Slava je bila nekako kon-
vencijonalna. Bilo je to možda i za to, jer u ljudima
još i odviše živo odjekuju puške od zadnjega krvavog
pokreta, jer je i odviše nevolje i težine u najbližem,
svagdanjem narodnom životu.

Sastanak novinara. U subotu i u nedjelju je bio
sastanak narodnih i naprednih“ novinara. Na ovaj go-
tovo improvizirani sastanak došlo je do 60 novinara i
vanjskih suradnika novina, što je upravo ugodno lizne-
nadilo sazivače. Debata je bila stvarna, mirna i može-
mo reći_plodonosna.. Osim, dvaša.tečeluamtuY preato-
žio za predsjednika J. Biankinia, koji je bio burno
pozdravljen. D.r A. Radić izlagao je misao, da se or-
ganizuju samo narodni napredni novinari, polazeći sa
stanovišta. da su hrv. novinari ujedno politički borci,
pa da se ne mogu ograničiti samo na stalešku organi-
zaciju. S. Radić razložio je organizaciju ostalih slaven-
skih novinara, a d.r )Ieimrl obrazložio u vrlo lijepom
referatu potrebu baš strukovne, materijalne, nepolitičke

djelovalo do 20 govornika napokon je zaključeno raz-
lučiti pitanje strukovne od pitanja političke organiza-
cije, sazvati oko Božića opći sastanak sviju bez razlike
hrv. novinara'*i i prodločiti statute društva. Izabran je i

Hrvatski pokret.

Kriza.

Ima u nas malodušnih ljudi — i više nego se
čini — koji stoje pred činjenicom naših nedaća i
neuspjeha očajanoga lica ili rezigniranom dušom - te
protisnu kad i kada beznadnu riječ: mi dekadira-
mo i ne može nas spasiti ništa, ništa nego van-
redno čudo! I takova riječ onda potresa dušom kao
zadnji krič utopljenika, kao krič smrti usred tišine sa-
motne noći i pritiska još jače ljude. I čini se da je
svima ta riječ na jeziku, ali se je niko od groze ne
usudi da izusti, ali onda. kada je puštena u svijet,
onda sve potrese kao smrtna odsuda, na koju smo oče-
kivali, kojom nam je uništeno i ono malo instiktivnih
spona, što nas vezivahu još sa životom, Dakako da ne
djeluju te i slične misli i riječi na sve jednako. mog
i mnogi u opće si ni ne daju računa o našem stanju i
položaju, a mnogi — oni koji se drže fraze i površine
— zadovoljavaju se sa tom frazom, ili žive u opojnosti
udobnog romantičnog uvjerenja, da će doći ono nješto,
nšto će sve promijeniti“. da će doći ,pravda“, da će
se zbiti jednom riječi — čudo. Ti zatvaraju oči, ti
turaju glavu u pijesak. Ima i onih, koji kažu, da stvari
stoje dobro — jer je njima dobro,

Nije tako zlo, kako misle jedni, ni tako do-
bro, kako misle poslijednji, niti je dobro ni dostojno
očekivati nekaki čudesni spas, neko riješenje ,deus ex
machina“, Pogibelj još nije pogibija i ako bi mogla,
ako ovako dalje ide, to postati, Narodi ne ginu tako
brzo ni tako lako. U najtežim časovima vraća se snaga,
ragja se novi razmah i novi život — ali ne iz vana,
nego iz nutra, ne čudom, nego nuždom, ne mističnim
dogogjajem nego cijelim nizom shodnih čina, Jedan
cijeli narod, pa bio i kako malen, može
ili naprasito kakovim ogromnim ratom ili dekadencom
t.j. degeneracijom svih njegovih životnih sila i sposob-
nošti. U koliko možemo do sada predvidjati, prvi nam
slučaj ne prijeti, ne samo radi toga, što takav rat us-
prkos svih zlogukih naklapanja, nije vjerojatan, te što
smo se i u drugim takovim zgodama znali i
nekako održati, nego poglavito radi 0 što
narod nešto kulturan i prosvjetan, imamo i svješću, ko-
ju nije i ne će moći kakav naprasiti vanjski dogogjaj,
da zajedno sa svim članovima tog našeg naroda u-

s:
i

 

: ništi.
P. Ivia Mijov.

Jadikuju ljudi, da će propast naša doći iz nutra,

novinarake organizacije. Nakon debate, u kojoj je su-

mm—_ mo

_- .
snama JuiitiiumJmmmmaRŠaRnROOGROGOLOR LANA