pouzdano nadao, da će i u čistoj stranci prava napo- kon prevladati potreba opće narodne sloge na širokom i zdravom narodnom temelju bez najmanjega traga ika- kvoga strančarstva. Radi toga je ovaj odbor žrtvovao punih devet mjeseci, te je baš radi tih pregovora mo- rao odgoditi i organizaciju svoje stranke, koja nije Za to dovoljno spremna u ovom preozbiljnom položaju i u oči vrlo vjerojatnih nenadanih saborskih izbora. Da se tomu zlu doskoči, poručio je ovaj odbor iz svoje sjednice dne 5. listopada o. g. čistoj stranci prava u oči njezine skupštine od 11. listopada, da ih može pri- miti u hrvatsku stranku prava samo na onom istom temelju, na kojem je ta stranka postala, naime uz dr- žavopravni program od g. 1894. i na temelju zaključa- ka od 29. siječnja 1908. Čista stranka prava na svojoj skupštini od 11. li- stopada ne samo da nije usvojila naše rezolucije, koje su utemeljile jedinstvo hrvatske stranke prava, nego se koli svojim zaključsima, toli njihovim obrazloženjem stavila u očitu oprijeku s osnovnom idejom naše stran- ke, koja kao nova stranka ima prikupiti sve oporbene življe u Hrvatskoj prije svega u borbi za preduvjete kulturnom, gospodarskom i političkom životu i napred- ku. Posebice je čista stranka prava naglasila svoje do- sadašnje posebno stranačko stanovište i time pokazala, da joj je više do njega, nego do sveopće narodne slo- ge i obrane. Jasno je dakle i nepobitno, da ona nije pristupila u redove hrvatske stranke prava, jer se ni- je stavila na temelj, na kojem je ta stranka postala, i da bi ona u te redove unijela onu stranačku nesnoslji- vost i političku jednostranost, koja je spomenutim za- ključcima od 29, siječnja o. g. odlučno isključena iz nove sjedinjene hrvatske stranke prava. I jer bi tako proširena stranka bila samo brojnija, a nipošto ja- ča, te bi se takovim pristupom ,čistih“ raztepla teško postignuta ali već potpuna sloga i jedinstvo u hrvat- skoj stranci prava: ne može ovaj odbor u interesu na- rodne obrane primiti čiste stranke prava u jedinstvenu organizaciju, poglavito još i zato što je čista stranka prava na svojoj skupštini tu orga- nizaciju pokušala prevrnuti samovlasnim izborom upra- vo onih svojih pristaša, koji su i na samoj skupštini govorili najodlučnije proti duhu zaključaka, usvojenih 29. siječnja 1903. HI. Ovu važnu i ozbiljnu odluku stvorio je sre- dišnji odbor istom onda, kad je u jednu ruku uvažio, da on nikako ne smije mijenjati skupštinskih zaključa- ka od 29. siječnja o. g., te u uvjerenju, da toga ne bi mogao glede zaključaka skupštine čiste stranke prava od 11. listopada 1903. učiniti ni odbor izabran u toj skupštini, te prekoračiti podijeljeni mu mandat, i kad je u drugu ruku iz izjava koli svih svojih mlagjih člano- va, toli njekadašnjih prvaka bivše matice stranke pra- va razabrao, da su i jedni i drugi čvrsto odlučili ni časa više ne gubiti bilo u pregovaranju, bilo u prepirci s ,čistima“, jer da u doba, gdje nam se izmiče, dotično otimlje i sam temelj marodnomu opstanku, treba već jednom odlučno, promišljeno i sustavno pristupiti k po- zitivnom.radu, koji može biti uspješan samo na širo- kom narodnom osnovu i uz potpuno megjusobno po- vjerenje. IV. Uza sve to u ovom je odboru jednodušno mni- jenje, da i nadalje valja ostati kod načela u posljed- njoj stavci programa od g. 1894., prema kojemu se nitko ne isključuje iz sudjelovanja za nezavisnost, je- dinstvo i slobodu hrvatske nam otačbine Zato prepo- ruča središnji odbor čitavomu novinstvu hrvatske stran- ke prava, da se ne upušta u nikakovu, osim u nuždi. u strogo stvarnu polemiku, te da preko eventualnih, osobito osobnih napadaja prijegje s potpunim makom i da sve svoje sile upotrijebi samo na organizaciju za narodnu obranu i na pouku za pozitivni rad, naglašu- jući pri tom vazda naše nepomirljivo stanovište proti današnjemu sistemu i proti svim njegovim predstavnicima. Središnji odbor hrvatske stranke prava DO OSZE O GDE a taj režim ide sustavno za tim, da uguši svaku samo- stalnost i inicijativu kod pojedinaca i kod čitave t. zv. ,harodne stranke“. Osobni interes i strah pred samo- voljom ugušuje svaku misao, cijelu savjest i svaki osje- ćaj. Cijelu tu skupinu drži još samo taj interes i vlast, ali inače je ona sama po sebi nesposobna, da žive i, da se razvija. Obzoraštvo pako raspada se na drugi način. Ono sa ne cijepa poput pravaštva, niti gnjije, poput magja- roastva, ono gine poput drva u koje ulazi sve manje i manje sokova sa zemlje. Uvlači se u sebe poput mje- hura iz kojega izlazi piin, poput voćke koja se suši. Upoznav svoju slabost, slabo kuša da se regenerira, ne- go nastoji da sačuva ono, što je snage, sposobnosti i otpornosti u njemu pomoću raznih koalicija i fuzija, kuša da se prisloni uz druge skupine i struje. Koali- ra se sa pravašima, a uz to se angažira za prve po- kušaje klerikalnoga pokreta. Na početku devedesetih godina ono samo skrivljuje svoje oslabljenje, kada kod izbora proglasi apstinenciju i od onda gleda još samo to, da svoje umine sile sveže sa pravaškom masom. Za cijelo to vrijeme, što se stranke cijepaju i ras- padaju, nagagjaju i koaliraju, u pokrajini počima da se budi svijest o nuždi složne narodne obrane, počima da se diže prosvjed proti strančarenju i ,vogjama* i zahtjav da se stranke slože i sjedine, Ovaj sve moćniji glas narodnoga instinkta prisiljuje vogje na formalnu slogu, ali oni ne shvaćaju značenje toga glasa naroda. Narod se je konačno bio orijentirao i počeo je da do- zrijeva. Društvo naše konačno se je nekako konsolido- valo, znalo je, koje mu je ime i koji cilj, osjećalo je koji neprijatelj, pa je u brzo shvatilo, da oprijeke stra- načke nijesu tako duboke i važne kasko se to tvrdilo. Narod je počeo shvaćati potrebu i mogućnost stoplje- nja svih političkih misli u jednu. Ali ta narodna svijest, koja se je očitovala u ideji ,sloge“ morala je biti shva- ćana od vogja dublje, Megjutim ee samo na silu slijedili narodni glas, te stvorili formalnu slogu. Da je u istinu tako, dokazuje najbolje program od g. 1894. To je teškom mukom sastavljena kompilacija iz dva programa i to skroz državopravna, a na aktuelni Postalia. XXV. Ko pošteno misli, uz koga je pravica i ko zna, da radi po propisu i po zakonu ne krije se iza tajnih dekreta i ne plaši prijetnjama potčinjeno osoblje, već daje otvoreno, čisto i bistro naloge i upute. Skinite dakle tu koprenu; okanite se proganjanja i prijetnja; na polje sa čistim i bistrim propisima italo- germanska gospodo ! XXVI. Na brzojavu je običaj da činovnik činovnika po- zdravi sa skraćenim ,dj.“ (dobro jutro); ,d. d.“ (do- bar dan); ,d. v.“ (dobar večer); prije nego li počnu brzojavljati, i kad svrši brzojavljanje, da jedan drugo - me zahvali sa ,h“ ili ,hl.“ (hvala ili hvala lijepa). Sa inozemstvom, biva izmegju činovnika raznih država ti se pozdravi daju na francuskom jeziku. Večer pak sve omanje postaje dužne su se javiti onim postajama, što imadu noćnu službu, a tom je prigodom običaj, da je- dan činovnik drugomu nazove ,d.n.“ (dobra noć). Ovo je, kako rekoh, običaj a ne propis, biva to učti- vost i skladnost nalaže. I radi toga česti su i prečesti sukobi megh'u či- novnicima, zato što bahata talijančad ne samo ne će, da odzdravi na hrvatski pozdrav, barem talijanski, već gotovo uvijek dade kakav uvrijedljivi brzojavni znak, ili čisto i bistro otkreše punom riječi kakovu debelu proti ,el sciavo“ ili pak najmanje odzdravi za rug u njemačkom jeziku ,g. m.“ (guten Morgen) i t. d. Sa- svim je naravno, da to porodi prepirku i, recimo, br- zojavnu kavgu, a poslijedica je, da Ravnateljstvo Po- šta u Zadru kazni samo činovnike Hrvate, o čem se je već u novinama pisalo. Za sve ovo znade italo-germanska gospoda na Olimpu u Zadru, ali oni ne će, da zakrče put takovom neuljudnom ponašanju njihovih mezimčeta, već su pače veseli, da im se ma taj način pruža prigoda kazniti Hrvate, izlikom prepirke ili brzojavne kavge, ali u bi- tnosti: jer taj činovnik — kako oni vele — ,ha pro- fariato la linea telegrafica“ sa hrvatskim ,d. j.“ ili sani & XXVII. Na slične i na još mnoge druge načine progoni se hrvatski jezik i hrvatski činovnici na Pošti i Brzo- javu; ali ne bih nikada svršio, kad bi hotio sve opisati. Zaslužuje ipak, da još i ovu spomenem: Putujući prigledni organi Ravnateljstva Pošta (po- štarski povjerenici) kao što i revizori brzojavnih žica, što se tiče tehničkog dijela službe, pošto pregledaju kakov poštarski Ured, upišu sve neurednosti, što su pri pogledu dotiču og Ureda opazili kao što i druge na- loge u tako zvanu knjigu revizije (,libro di revisione“) samo na talijanskom jeziku, a naslovnik dotičnog Ureda mora, da te neurednosti čim prije ukloni a na- loge izvrši. Da je to bez tugje pomoći apsolutno nemoguće onim poštarskim poslovačima (naslovnicima poštarskih i brzojavnih Ureda III. Razreda) kojine znititi ulijan- ski. samo se po sebi razumije; a da to razumiju i isti ravnateljstveni prigledni organi, ne može biti nikakove sumnje Da je dotičnom činovniku veoma teško, da te opaske preglednog organa drugomu kaže, jer se stidi, lasno je shvatiti, a poslijedica je svemu tome, da taj činovnik ne ukloni sve one neurednosti i ne izvrši na- loge, što je taj pregledni organ upisao u knjigu re- vizije. Pri drugom pregledu tog istog Ureda, putujući prigledni organ nagje, naravno, iste neurednosti i onda psuje i grmi na bijednog činovnika, koji napokon bude kažnjen radi ,ne izvršenja nalog&“, koje mn je taj prigledni organ dao na talijanskom jeziku, na kojem taj bijedni čovjek ne zna ni zinuti! Megjutim ovaj bijednik mora da šuti, jer inače dat će mu otkaz službe i baciti će ga na sred puta sa i tako nevoljnom obitelji! se program nije ni mislilo. Tu je kodificiran narodno- politički ideal, pa za to i nije ni moglo doći do pra- vog unutarnjeg jedinstva opozicije. Da su cijelo duboko i široko značenje onog narod- nog zahtjeva naši vogje shvatili, morali bi bili revidi- rati čitavi naš dotadanji politički život, nastojati otstra- niti uzroke historijskoj grupaciji stranaka, uvažiti novi narodni elemenat, formalirati osnovu unutarnjeg prepo- rodnog rada i vanjske političke akcije, kako sam to na početku ovoga otstavka pokazao. Dok to ne bude učinjeno, može doći do formalne sloge i jedinstva, ali cilj te sloge, t. j. ojačanje narodne snage i uspjeh u političkom radu za postavljeni cilj neće bit postignut. Promjene u društvu. U devedesetim godinama o- paža se u društvu našemu zanimiva evolucija koja je obilježena time, da se to društvo sve većma odvraća od javnoga života, sve manje brine za javne poslove i povlači u sebe, Glasne postaju radi toga tužbe is- krenih patriota i na cjedilu ostavljanih strančara na sve veću indolenciju, na sve veći nemar. Uzroci su ovome pojavu mnogi, vanjski i unutar- nji. Vanjski uzroci su u jednu ruku Khuenov režim, koji je išao svijesno za time, da odvrati društvo od javnoga života, da ga korumpira, uspavo ili ustraši, a u drugu ruku vječne stranačke neplodne razmirice i natezanja, koje su ljude ozlovoljile i ogorčile. K tome pridolazi i osjećaj neke opće dosade i umornosti. kojoj imamo tražiti uzrok opet u tom, što se kroz decenije u nas nije u bitnosti ništa mijenjala, čule se iste ideje, iste replike, iste fraze, a položaj ;e bio bez ikakovog izgleda na promjenu, dapače sve gori i gori, Ovo je napokon ubilo. energiju i polet, učinilo ljude maloduš- nima i svak je volio ,baviti se svojim poslima“, a pu- stiti javni život ,neka ide svojim putem, kad i onako nema pomoći“. Ovo stanje je naličilo nekoj bolesti od koje slabi čitavi organizam i klonu sva uda. Mogao bi ga nazvati političkom malarijom“, a prispodoba se ne bi dala teško razviti. Malarija se razvija o močvarnim predjelima. na vrhuncima je nema, a nema jeni ondje, gdje su obale vode strme i duboke. U plitkim baru- štinama se razvijaju posebni komarci, koji onda u krv Eto kako se progone hrvatski činovnici, eto doj kle dopire mržnja te italo-germanske gospode proti hrvatskom jeziku! XXVIII. Po $. 2. tačka 2. Pouke o službi poštarske šte- dionice, poštarski i brzojavni Uredi, koji su ujedno i sabirališta poštarskog štedioničkog Ureda u Beču, pot- činjeni su ovome Uredu; a druga stavka ove tačke us- tanovljuje, da poštatarski i brzojavni Uredi imaju do- pisivati izra vno sa poštarskim štedioničkim | redom, nune kaže na kome jeziku. Drugoga pak propisa nema. koji propisuje, u kome se jeziku ima dopisivati. Poštarski štedionički Ured u Beču megjuto dopisuje isključivo na njemačkom ili na talijan- skom jeziku sa državnim i nedržavnim poštarskim i brzojavnim Uredima u Dalmaciji, dakle i sa onim, čiji činovnici odnosno naslovnici ne znadu ni be- knuti ni njemački ni talijanski, a sa kojimg i samo Ravnateljstvo u Zadru isključivo hrvatski dopisuje! Isti Uredi primaju i okružni Naredbeni List e. k. poštarskog štedioničkog Ureda u Beču. te sve po- uke, što se odnose na poštarsku štedioničku službu isključivo na njemačkom i na talijanskom jeziku; dok tiskanice za nutarnju uredovnu službu primaju samo ua njemačkom jeziku. Da se oni naslovnici poštarskih i brzojavnih Ure- da Ill. razreda, koji ne znadu ni njemački ni talijanski, moraju obratiti privatnim osobama, obično za njemački e. k. žandarima a za talijanski gospodi župnicima i učiteljima. da im protumaće sadržaj dotičnog spisa po- štarskog štedioničkog Ureda u Beču, da im sastave od- nosni odgovor i da im pomognu ispuniti dotične tiska- nice, samo se po sebi razumije. Da pak te privatne osobe tumačeći i riješavajući dotični spis saznadu i za sadržaj istoga i da ga mogu priopćiti i trećim osobama, ne budući vezani ni zakle- tvom ni bud kakovim obećanjem, zaista su suvišni do- kazi; a da je na taj način izdata uredovna tajna i od- više je jasno. XXIX. Dok stvari tako stoje $. 13. Naredbe c. k. Mini starstva Trgovine u Beču 22. Studenoga 1887. (L. D. Z, broj 134.) ($. 6. zakona 28. Svibnja 1882.) doslovce veli: ,Službenici poštarskog štedioničkog Ureda i Sa- birališta obvezani su čuvati poslovnu i službenu tajnu i strogo im je zabranjeno davati, izuzevši njihovim pretpostavljenim, trećim osobama obavijesti kojegod vrsti o imenu ulagatelja, o položenim i isplaćenim iz- nosima ili o iznosu imovine.“ Kad se znade, da svakl spis poštarskog štedionič- kog Ureda u Beču, što šalje Sabiralištima (poštarskim i brzojavnim Uredima) u poslu štedioničkih uložaka, isplata, šekova, vrijednostnih papira i. 0., nosi broj knjižice uložnice ili rentovnice, ime ulagatelja i iznos imovine dotičnog ulagatelja, lahko je shvatiti, da sva- kog puta kad oni naslovnici poštarskih Ureda III. ra- zreda, koji ne znadu već samo hrvatski, prime jedan takov spis, izdadu uredovnu tajnu, kao što je izdadu svaki put, kad pomoću žandara ili koga drugoga ispu- njavaju stedioničke tiskanice, što prama okolnostima može imati nedoglednih štetnih poslijedica za ulagate- lje, a, naravno, i za dotičnog poštarskog činovnika. XXX U Dalmaciji zato nijesu rijetki slučajevi da se u dotičnom mjestu znade, da i koliko taj i taj ulagatelj ima u poštarskoj štedionici; da mu je bio isplaćen taj i taj iznos; da mu je ta i ta lozinka; da je dao knji- žicu drugome i ost.; kao što nijesu rijetki slučajevi, da se ulagatelji radi toga tuže na dotične poštarske či- novnike i da su ovi zato kažnjeni; dočim mnoga čeljad radi navedenih uzrok&a ne će ni da imadu posla sa po- štarskom štedionicom. Činovnici su dakle prisiljeni da zakon krše i da izdavaju službenu i poslovnu tajnu i ti isti činovnici za to su opet kaž- njeni; ulagatelji su stavljeni pod žandar- sku kontrolu; pozvani i nepozvani znadu za štedioničke posle ulagatelji, za njiho- ljudi unose malariju. Tako je nekako bilo i u nas. Prve proljetne bujice narodnoga preporoda i pokreta godina šesdesetih i sedamdesetih slegnuše se i umiriše, Postao je naš javni život mirna močvara u koju voda ne pr- tječe niti iz nje otječe, široka i plitka. I onda se zalegli kužni komari i naše društvo razbolilo se od neke ma- larije. I sada mije bilo druge nego se dići i pre- seliti u više predijele, ili se zatvarati u kuće i braniti od ujeda komara, ili stradati od nemoći, 1 naši su lju- di u istinu tako činili, Nekoji su se počeli baviti samo velikim svjetskim problemima, lijetati po zraku, gledati sve sa višega stanovišta i ne brinuti se za nizinu, Ovi su pobjegli na vrhunce. Takovih ćemo mnogo naći u našemu druš- tvu, bave se svim i svačim, općenitim problemima naj- više, čitaju mnogo i žive više manje kao svjetski gra- gjani. U literaturi se taj pojav upravo izrazito očitovao u sredini devedesetih godina. Odvraćanje od aktuelnih pitanja realnosti, od života nacijonalno-narodnoga opća je karakteristika onodobne literature, Gjalski se bavi misticizmom i estetizmom, Leskovar općim problemima, Kozarac napušta socijalne a obragjuje psihološke pro bleme, Kranjčević, Tresić i drugi lebde po svemiru u krugu viših ideja it.d. Drugi su se zatvarali u svoj privatni život, u svoje mjesto i svoje selo, nijesu htjeli više da se ni za što angažuju, da se ni u što pletu. Branili su se koko su znali i mogli od javnih komara, nastojeći, da im ne bune sma i da ih ne inficiraju bolešću. Tek ka- dikada bi jadikovali kako ide sve niz brdo, tužili se na bolest i — ne poduzimali ništa, Većina pako, ili nije znala odkuda opća bolest, ili nije mogla da se pe- nje ni da se sakriva, nego se je turala kako je mogla i znala, čas u vrućici, čas u bešćutnosti. Ali gotovo niko nije trijezno i ustrajno potražio uzrok bolesti, te upro, da joj izvor otstrani, da ot- strani u prvom redu one baruštine. Jedni su po svijetu tražili duševne hrane, u No savremene misli, upozna- vali se sa novim pol i strujama, drugi su ne- jasno sanjarili, treći su se nemoćno predavali dnevnim brigama i potrebama. ve uloške, isplate, lozinke i ost, na njiho. vu veliku a prama okolnostima i nenado- knadivu štetu; stranke su štetovane, jer se radi toga boje služiti-se sa poštarskom štedionicom, a radi toga opet i ista po- štarska štedionica štetuje, slobodni gra- gjanin ne može dakle da uživa blagodati, koje mu ta ustanova pruža, a zakon jamči, samo i jedino zato, jer italo-germanska gospoda na Ravnateljstvu u Zadru neće da upozore Poštarski Šte- dionički Ured u Beču na užasne poslijedice njemačkog i talijanskog dopisivanja i njemačkih i talijanskih pou- ka, tiskanica i njemačkog i talijanskog okružnog Na- redbenog Lista, i neće da zatraže od poštarskog šte dioničkog Ureda, koji u direktnom dopisiva- nju sa hrvatskim strankama upotrebljava isključivo hrvatski jezik (znak dakle, da i sa poštarskim Uredima može dopisivati hrvatski), da sa dalmatinskim poštarskim i brzojavnim Uredima dopi- suje hrvatski, ili barem sa onim, koji ne znadn ni ta- lijanski ni njemački, i da im šalje okružni Naredbeni List, tiskanice za nutarnju službu (koje su samo na njemačkom jeziku) i sve službene pouke, što se odnose na poštarsku štedioničko službu, i na hrvatskom jeziku. Zašto pak italo-germanska gospoda ua Ravnatelj- stvu u Zadru, kad je sve to na štetu stranaka, činov- mika i iste štedionice ne će da upozore poštarski šte- dionički Ured u Beču na spomenute poslijedice i zašto, kad nema nikakvih zapreka da taj Ured dopisuje na hrvatskom jeziku sa dalmatinskim poštarskim i brzo- javnim Uredima i da na istom jeziku izdaje spomenute službene pouke, tiskanice i okružni Naredbeni List, neće da to zatraže od poštarskog štedioničkog Ureda, te zašto trpe, da se zakon krši, nije zaista teško po- godit, jer je i odviše jasno, da sve to ne će italo ger- ma..ska gospoda i da sve to trpi samo i jedino za to, jer prezire naš mili hrvatski jezik! (Slijedi.) Dubrovčanin, Sedmični pregled. Kriza u Ugarskoj traje i dalje. Sada zapinje na liberalnoj stranci. Odbor devetorice sastavio je jedin- stveni vojnički program, ali ne zna se hoće li ga prih- vatiti svi liberalci. Lukacz, koji neprestano stoji u kom- binaciji, htio bi imati u ministarstvu Apponya za unu- tarnje poslove. Ali staroliberalci izjavljuju, da na to neće pristati. I tako sada dolaze osobna pitanja na red. Lukacz je predao kralju elaborat odbora devetorice, vladar ga je uzeo do znanja i produljio opet rok za kozačnu odluku. I tako ostaju i Khuen i Lukacz u Beču u neizvijesnosti. Opozicija pako izjavljuje, da se delaboratom devetorice neće moći zadovoljiti. »Domonstracije magjarskih mornara“. Iz Peštan- skoga izvora su donijele nekoje francuske i njemačke novine vijest, da su ,magjarski mornari“ ratne lagje pArpad“ u New-Yorku pred austrijskim poslaništvom demonstrirali pjevajući magjarsku himnu. Ova tende- cijozna vijest je lažna, jer ponajprije , Arpada“ niti dru- ge koje ratne lagje nema u Americi, nadalje je , Arpad“ školska lagja, a što je najglavnije — magjarskih mor- nara nema. Htjela se je time u inozemstva pobuditi misao, da opstoji magjarska mornarica i ništa drugo. Eto — na koji način Magjari magjariziraju pred svi- jetom naše hrvatske mornare! Češki ministar. Javlja se, da je vlada ponudila dru Začeku lisnicu češkoga ministra na |naročitu želju vladara, Ne zna se još hoće li Začek ponudu primiti. Pokrajinski sabori su više manje svi burni. Sada vijećaju Gornjo i Dolnjo-Austrijski, Moravski, Češki, Bukovinski, Kranjski i Dalmatinski. U Češkom vode opštrukciju Nijemci, u Kranjskom klerikalci, a i u osta- lima dogje svaki čas do sukoba. Koorber u Dalmaciji. Prekjučer je pušten u more novi Lloydov parobrod ,Koerber“. Min.-predsjednik je k svečanosti došao u Trst. Kako čujemo vrlo je vjero- Polagano se je naše društvo na taj način otimalo starim mislima, zaboravljalo ih ili malodušno o njima samo jadikovalo, a sve ga je to preobražavalo. Narod- ne borbe i pravaški pokret bio je napokon izjednačio nekako to društvo, svi su sada bili u hrvatstvu osvije- šćeni. više u tom pogledu nije bilo kolebanja, pa je dru- štvo počelo da postaje pristupno i drugim mislima i strujama. I eto se po malo javlja socijalizam, pa kle- rikalizam, pa ostale moderne ideje. Društvo se počima osjećati članom europskoga društva i prima rado za- padni duh, ali ne bira muogo baš za to, jer se čitavi taj proces dogagja gotovo neopazice, privatno, a ne o- tvoreco i javno. U javnosti se još uvijek sve prikriva plaštem starih deviza i barjaka. U nas vla- da neka politička pruderija, neko kenvencijonalno po- litičko uvjerenje. Ali kao što konvencijonalnost i pru- derija u moralu samo podupiru potajnu perverznost i pokvarenost, tako to biva i u politici. Umjesto da se nove misli javno unose, kritizuju i prebiru, one se šu- ljaju privatnim putem bez kritike i bez izbora, pa im za to naše društvo i ne vidi pravoga domašaja, za to ih i ne prokuhava, a one onda umjesto da nas jačaju i osvježnju, slabe nas i kvare. Umjesto da se sada na- pokon gotovo, izjednačeno i barem u elementarnim stvarima osvješteno nacijonalno društvo probudi, gru- pira po novim principima i razvije u svom krilu mo- deran, pun, socijalni, kulturni, a onda i ekonomski i politički život i djelatnost, ono ostaje i ma dalje izvr: ženo malariji. A trebalo je samo komarce onemogućiti, oteti im podlogu života : baruštine one duboko prokopati, ili isušiti, ili ih učiniti proticalištem uvjek svježe, nove vode. Trebalo je dakle naš život produbiti, demokrati- zovati, spustiti mu korijenje megju puk, megju selja&- tvo, koje sačinjava u Banovini gotovo 88% pučanstva, ili je trebalo svu onu političku tradiciju, sav onaj talog uništiti, ili napokon otvoriti naš narodni život fluktuaciji sviju modernih ideja, otvoriti sve brane, kao što učiniše to Danci i ostali narodi Skandinavije. Na- pokon se je to i pokušalo učiniti, Pokušane su sve tri metode, a na posao se dadoše mlagji elementi.