RER zA VA ts DOŠO

Br. 46.

U DUBROVNIKU, 14.

Novembra 1903.

Godina XIHI.:

 

 

 

Cijena je listu
inu ; ma godinu 10 kruna, na po godine 5 kru

tarski troškovi. Ku ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto

polugodište.

unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u kuću, za Austro-Ugarsku, Bosnu i

na. Za inosemstvo: 10 kruva i po-

islani svake subote,

Pojedini broj 20 para.

 

frankirana pisma ne primaju se.

Pretplata i oglasi vlaćaju se upravi ,Crvere U: vatske*
ve, priopćera, zahvale plaća se 40 para
sbaju po pogodbi i uz r&zmjerau popust.

u Dubrorniku gdje su utašljivi. 46 isja-
po retka, a za oglare 40 para. Oglasi koji se više pala u
Dopisi salju se Uredništvu. Rukopisi se ne vradaju, & n0-

 

s . . . e o
Siri vidici.

Narodi su poput putnika, ! oni putuju kroz
historiju i oni doživljuju zgoda i nezgoda na svo-
me putu Moraju da progju kroz klance jadikovce
i da se penju po vrletima, da se spuštaju u nizi-
ue i gaze po močvarama. Moraju često da stacu,
da se odmore i saberu, a morajuda krče i sami svo-
je puteve. Čas im je vidik ograničen u kakovoj
kotlini, čas lijep i širok na visini, Ali glavuo je
da idu, da putuju sve dalje i dalje, da dobre oda-
biru puteve, da do potrebe i sami lijepe putevetgrade.

U današnje moderno doba se i putovanje pro-
mijenilo i prometna sredstva vanredno usavršila.
'To se isto može reći i za putovanje niroda. Druga
su sredstva za napredovauje pronagjena i bolji pu-
tevi učinjeni. Kao što je to u običnom prometnom
životu posao mjernika, tako je to u narodnom ži-
votu briga vogja narodnih. Putnici putuju i njihovi
vidici su sad ljepši, sad ražniji, sad uži, sad širi,
ali oni što vode i puteve grade moraju da dobro
prouče tlo i da ga promotre sa vrlo velike visine.

U moderno doba se grade ceste lijepe i sa
malim usponom, uz velike zavoje. Ovo putnicima
čini put duljim i možda će nestrpljivi reći — deo-
sadnijim, ali za to je taj put udobuji i sigurniji.

U današnje vrijeme mije izlišno napomenuti
ovakovu prispodobu. Mi Hrvati smo se kroz ovo
zadnje doba dugo prebijali po klanucima, pa su naši
ljudi već obikli misliti, da nije pravoga puta do onih
gorskih utrenika i do onoga veranja. Ali danas po-
česimo i mi misliti na gradnju  vijugavih, ali sši-
rokih i lijepih cesta kojima ćemo da putujeino do
našega cilja. Danas smo došli do neke visine, iz
koje pred nama puća širok vidik i mi obuhvaćamo
okom panoramu što se pred nama širi, I ljudi naši
postaju vedriji. Polako to ide, ali ipak ide. U Ba-
govini je nakon ljetošnjega pokreta nastala prava
zbrka i pravi kaos, ali uza sve to ne možemo reći,
da nije položaj bolji nego je prije bio. U Dalmaciji

ako se u novije doba pojaviše znaci jake svijesti

i političke zrelosti. Ima nezadovoljstva i amo i ta-
mo, ima truleži po raznim kutovima, ali uza sve
to zrak je sviježiji i horizonat nam je širi.

Ljetos je uarod hrvatski u Banovini pokazao
da zuade i da hoće preći iz riječi na čine. On je
počeo da se bori tvorno za uvjete svoga života i
napretka. Ovo je bio prvi utješljivi znak. Naš na-
rod po Dalmaciji je izvanredno impozantuom jedno-
'dušnošću pokazao da je jedan sa braćom u Bano-
vini. To je bio drugi dobar znak. Svijet se počeo
za nas zanimati i simpatijam pratiti našu borbu —
to je bio prvi vanjski uspjeh. Mi pako počeli smo
da izlazimo iz naše izoliranosti, pa da tražimo u
svijetu sveza i prijatelja. Ovo je bio prvi unutar-
nji uspjeh. I nalazimo prijatelja i ondje gdje smo
imali do nedavno same neprijatelje.

Nijemci, Magjari, Talijani i Srbi pritisnuše
nas sa sviju straoa, Kod svih smo bili omraženi.
Zašto? Radi naših teorija! Čim smo prešli na prak-
su, na čine, pa samoobranu — uvidjesmo da je
ludo u teatraluoj pozi heroične osamljenosti pogi-
bati radje nego voditi politiku praktičou, pa je
odmah nastalo barem primirje sa Srbima, koje bi
moglo da dovede itdo zajedničkoga rada ondje, gdje
je to najpotrebnije, to jest u Banovini. To je i
naravno. Srbi, s kojima smo se najviše inatili, ua)-
manji su naši neprijatelji i od njih nam ne prijeti
pogibelj — jer su nam najbliža braća. Od spora-
zuma s njima, uz malo pameti i svijesti, može da
za obojicu bude velike koristi.

Zbliženje ovo pribavilo nam je simpatije Ru-
sije i Slavenstva, koje nas je bilo vično držati tu-
gjinskim izmećarima (doduše ne s pravom). Ovo je
ujedno na primorju osawilo autonomaški eleinenat.
Ovo je i pravo: Sloga sa ovim elementom i prija-
teljstvo sa Talijanašima. Zlo je, ako se neslože i ne
sprijatelje i Srbi i Hrvati najprije megju sobom
“nego ako pojedina stranka proti drugoj traži tu
slogu i to prijateljstvo.

Danas traži Italija naše prijateljstvo u obrani
proti trećem neprijatelju, I mi to prijateljstvo ne
odbijamo. Ni od Talijana nam ne prijeti ona pogi-
belj, koja nam prijeti od Nijemacu, čije je orugje
bečka politika. [ to smo uvidjeli i pojavi, koji u
Zadru sada izbiše na javu dokazom su narodne po-
litičke zrelosti. U Dalmaciji je najžešća borba bila
borba proti talijanoštvu, pa ipak se niko ne diže
proti tome, da se sada barem donekle traži spora-
zum sa Talijanašima, jer svak zna, da nam oni ni-
jesu više pogibeljan dušmanin, da je danas Dalma-
cija čisto hrvatska zemlja, ali mi manjiui, pa bila
i kako neznatni, nećemo da činimo silu.

Preostaju još dva moćni neprijatelja, dvije
pogibelji. Magjarska je pogibelj aktuelnija, ali je
Njemačka veća. Borba proti Magjarima je nužda,

i Magjari konačno učiniti ono, što sada čini Italija
i ponuditi nam po drugi put bijeli list, a mi ćemo
ga morati bolje ispuniti nego su naši oci to učinili.
Zajednička pogibelj ć: opametiti i Magjare prije
ili kasnije. Mi smo se do danas na sve strane bori,
mi se i danas borimo, ali sa junakom će i protiv-
nik do potrebe sklapati savez, a sa kukavicam neće
ni prijatelj. Borimo se i danas sa Magiarima, ali
i oni su manja pogibelj od one što prijeti iz Berlina.

I eto tako se polagano situacija bistri i pred
nama pucaju sve širi vidici. Berlin ima mnogo ne-
prijatelja i takmaca i svi ti će početi ili počinju
računati i s nama. A mi moramo da iz ove situa -
cije crpemo poštenu korist i da se pokažemo zre-
lima barem toliko koliko smo se pokazali junačnima.
?  #Naš put je, tako jasan. Mi moramo ostati što
smo i nastojali da naša nnutarnja vrijeduost ne bude
manja od naše vanjske"važuosti za one koji s na-
ma računaju, Mi moramo biti pametni i praktični
da izgradimo ceste za dalnje putovanje našega ua-
roda. Ali što je glavno mi moramo;voditi prije sve-
ga i to izrazito i odlučno politiku čina, politiku
»ktivnu, a nipošto više politiku riječi, politiku teo-
rije. Teorija rastavlja, praksa sjedinjuje. Za to je
u tom praktičnom radu naš najbolji i najpopular-
niji program taj, da gledamo dobiti što više mo-
guće. Vodimo politiku dobiti, a ne gubitka, i u to
ime slažimo«se, nagagjajmo i pregovarajmo — uvjek
misleći na konačnu bilancu! Ako općenita konačna
bilanca bude bolja od sadašnje — sve je dobro i
sve je dozvoljeno.

Ali za politiku čina treba i ljudi čina. Za to
ima biti prvu dužnost naše“ unutarnje, kućne poli-
tike ta, da takove ljude nagjemo, da im omoguću-
jemo slobodan rad, da ih pomažemo. U tom smi-
slu treba da pročistimo nase redove, da do potrebe
popunimo personal Dobrih mjernika i dobrih tr-
ovaca nam treba u našem čradu. :Sila. sviježih.i
nevezanih. I onda ćemo od ovih širih vidika erpsti
i veće koristiji doći lakše i sigurnije k našemu
cilju koga svi poznajemo i za kojim svi čeznemo.

Pamtimo:: na ove na koje se oslanja Berlin
ne možemo se osloniti mi.

Sabor.

VIII. saborska sjednica, prikazano je od zašt. Pu-
ljezi, Pini. Biankini. Ruževića, Korlaeta, Grgića, Pro-
dana i Štambuka 14 upita na Vladu manje važnih. U
jednome dr. Štambuk stručno razlažući kako se mali
rija dobije i kako se liječi, pita vis. Vladu, dokle će
upotrebljavati onako skupe. & bez vrijednosti Bislerove
pilule. Handel namjesnik odgovara na neke prijašnje u-
pite prikazane od Prodana. Biankinia, Kulišića i Vukotića.

Prelazi se na dnevni red. te je izvješće zem. od-
bora o dodijeljenju još jednog liječnika pomoćnika zem.
bolnica :a u Arbanasima i Šibeniku primljeno. Primlje-
no takogjer na predlog Milića nalog Saborn, da ustra-
ži od ministarstva umutarnjih posala dozvolu. da bi se
siromašnim bolesnicima općine Spljetske predavali od
Spljetske pokr. Bolnice uz nijeke zaštitne mjere lijeko-
vi uz cijenu nabave.

Iza izvješća zem. odbora o pripomaganju uljarskih

zadruga u Povljima, Makarskoj i Igranama sa strane
pokrajine prešlo se je na III. točku, naime o izvješću
financ. odbora o predračunu zem. školske zaklade za
g. 1903. i o predračunu iste zaklade za g. 1904.
U toj debati prvi govori dr. Grgić. Veli da naše
škole hramlju u praktičnom i rodoljubnom smjeru. Žen-
ski svijet inteligentui ne govori hrvatski, nečita hrvat-
ske knjige. Kriva je vlada sa svojim germanizatorskim
i protuhrvatskim tendencijama. Preporuča obrtne i stru-
čne škole, kako je u Bosni i Hercegovini.

Zast. Ribičić se tuži radi davanja premalo važnosti
hrvatskoj povjesti Jpredvigja školski bankrot, navaljuje na
centralnu vladu, na Korbera.tkoji zastupoike u hrvat-
skom protumagjarskom okretu nije pustio pred kralja

Prodan uz najveće odobravanje 1 pljeskanje za-
stupnika i galerije protivi se &omu, što se u gimnazi-
jama označuje narodnost djaka srpsko-hrvatskom ili hr-
vatsko- srpskom, tuži se na zloporabe pretpostavljenih
prama potčinjenima; navodi primjere. Reče napokon: U
Italiji su vikali: Fuori lo straniero, a to bi moglo i ov-
dje se dogoditi. Završuje : Borit ćemo se, dok nis i je-
dnoga bude. jer bolje je umrijeti časno, nego sramot-
no živjeti.

IX. saborska sjednica. 6 o. mj. Prije preliza na
dnevni red prikazalo se je nekoliko upita (3 od Za
stupnik« Marovića) i predloga. Za tim se je nastavila
rasprava o pokrajinskom školskom proračunu. Prvi je
govorio Carić o nautičkom tečaju na Pelješcu. Za njim
je ustao pokrajinski nadzornik Strčll, da razlozima, ko-
je je D.r Smodlaka nazvao  neglanim dosjetkama“, od-
govori na pritužbe Grgića, Ribičića i Prodana. Biankini
je u dugom govoru zagovarao pitanje učiteljskih plata,
jednu gluhonijemu školu, nautički tečaj na Pelješcu,
gradnju zgrade i vrta za hrvatsku školu u Zadru, te se

 

kao što je bila i borba proti autouomašima, ali će

je oborio na progonstvo naših djaka po srednjim zavo-
ima, na njemačku pučku školu u Zadru, na nakanu
šlovanja njemačke gimnazije i uopće na germaniza-
itic namjere austrijanske vlade. Borčić je podigao
pravu optužbu proti školskom nadzorniku srednjih za-
voda Zavadlalu, te je zatražio, da ga se zamjeni čo-
vjekom, koji će biti na visini svoje zadaće. Govorio je
i proti samovolji pokrajinskog školskog vijeća. Verona
je iznio i zagovarao nekoliko resolucija, da se kod ua
ših pučkih škola malo više pripazi na zdravstvena pra-
vila. Sjednica je bila prekinuta u 2 sata i četvrt, a na-
stavila se je u 5 i po. Prvi je uzeo riječ namjesnik
barun Handel, koji je naglasio, da država ne može
preuzeti na sebe trošak za pučke škole, jer se i sama
ona nalazi u teškim financijalnim prilikama. Što se us-
pjeba tiče, izjavio je, da pučko školstvo u Dalmaciji,
što se kvaliteta tiče, na većem je stepenu od mnogih
drugih pokrajina. Glede njemačke gimnazije u Zadru.
potvrdio je poricanja ,Smotre“, da je agitacija tez
uspješna cilja, te je dodao, da je njemu svejedno, vje-
tuje li mu ili ne Biankini, nu da on nije vićan lagati.
zeo je u obranu nadzornika Zavadlala, nazivljući ga
pslušnom i poštenom osobom“, Na koncu je dobacio,
da'njega ni riječi Prodanove ni Biankinijeve nijesu dir -
nule. Vjeran i lojalan puk u Dalmaciji ne misli kao
Biarikini! Za njim je uzeo riječ Perić, koji je zagova-
rao. da se poučavanjem obodri i usavrši naša domaća
industrija. Vukotić je u ime srpskog kluba dao dvije
fzjave! 1. da će oni glasovati proti proračunu. jer vla-
da nije došla u susret njihovim pritužbama prošlih go-
dina ; 2. da će se, u granicama svojih sila, opirati sva-
komu atentatu proti našem jeziku ne samo pa polju
pučke nastave, već i u svim granama javne uprave,
držeći se mčela, da u ovoj zemlji samo hrvatski ili
srpski jezik može da bude gospodar, Ove su riječi po-
praćene burnim odobravanjem u sabornici i na trijemo
vima. Žilioto je, u ime talijanskog kluba. izjavio. da će
Lopi glasovati proti proračunu radi toga, što vlada nije
uvažia njihove pritužbe prošlih godina. Oborio se je
po tom na njemačke škole u Zadru, dovikujući, sred
burna odobravanju: ,Dalmazia ai Dalmati e Tedesehi
a casa loro!“ Biankini radosno naglašuje utješljiv po-
jav sloge svih stranaka u ovom saboru proti german
skoj najezdi (burno odobravanje), te prelazi na govor
namjesnika. Prigovara njegovoj nervoznosti. Namjesnik,
koji je bio naviknut, da radi godina i godina mirno u
s bici kakva ministarstva, ne zna danas da se snagje
na uzburkanim valovima parlamentarnih debata. On
svaku parlamentarnu kritiku sustava shvaća kao osobni
napadaj, kao da je u sebi personificirao i zadarsku i
bečku vladu. On stvara osobna pitanja. koja mogu da
budu vrlo odlučna u političkom životu. Je li njemu in-
diferentno, vjeruju li mu ili ne narodni zastupnici. to
je njegovo pitanje; ali nama nije indiferentno. ako na
stolici dalmatinskog namjesnika sjedi čovjek. koji ne
shvaća dužnosti prama zastupstvu narodnog suveren -
stva. (Presjednik zvoni). Mi ćemo sebi znati pribaviti to
poštovanje, pa do potrebe i pokazati vrata sabornice.
(Burno odobravanje). Namjesnik je pripisao njemu ri
ječi, koje on nije izrekao, a to valjda s toga, što ne
razumije jezik, pa je prečuo. Svakako o njegovim rije-
čima sudit će narod, koji ga je u ovu sabornicu poslao,
a ne namjesnik barun Handel, Marović ustaje proti
sramotnom izrabljivanju našeg siromaštva i imena, ši-
ljanjem u Arbaniju s izvjesnom misijom naših učitelja,
kojima će kasnije naša pokrajina još morati da miro
vinu plaća. Prodan nazivlje riječi namjesnikove ,crimen
lesi imperii, lesae Majestatis et elsae eroaticae nationis“,
te dodaje, da je za takove ljude Spillberg, a ne na
mjesnička stolica. Zadnji uzimlje riječ izvjestitelj Kor
laet i osvrće se na glavne momente rasprave, Po tom
su glasovani proračuni školski za godine 1903 i 1904
i primljene su sve resolucije. Sjednica je zaključena u
8 sati i 10 časa.

X. Saborska sjednica. U subotu dne 7. ov, mj.
bilo je prikazano 10 upita lokalue naravi, megju mji
ma dva. dra. Melka Čingrije i to jedan o žapuštenosti
arkiva u Dubrovniku, drugi o protizakonitim  natpisi-
ma njemačkim va poštama, Prelazi se na dnevni red,
Dr. Melko Čingrija obrazlaže svoj predlog eda grad
Dubrovnik bude prenesen i IV. u II. eventualno u III.
razred službovnog nadoplatka i spominje skupoću živo-
tu u Dubrovniku, te mnoštvo stranaca, što dolaze ona-
mo na oporavak i da se nadive ose okolice, Kod po-
ljodjelskog proračuna za god. 1904. dr. Ziliotto predla-
že, da se uvrsti svota od 10.000 K kojom će se svo
tom pomoći onima, čiji su vinogradi zaraženi od filok-
sere, U raspravi sudjeluje glede toga pitanja Milić
Borčić i Radić, te konačno je primljena resolucija Ra-
llićeva gdje se daje zemaljskom odboru nalog da on tu
stvar uredi. Dr. Marović upozoruje vladu na okolicu
sinjsku i preporuča vladi. Govori o potrebi bunara, da
ne mora narod toliko stradati od suše, Bisnkini pobi:
ja navode namjestnika Handela glede parnoga ploga u
Vrani i ponovno dokazuje, da je taj plug zbilja krpa-
rija iz raznih vremena i raznih kovača, te da ne odgo:
vara svrsi. Ogradjuje se proti brzojavki u ,Neue Freie

 

 

 

Presse“, u kojoj se zanj veli, da je podvaljivao i pod-

geste qa 599. :# >“ 43ma .-.-

metao vladi. Nardeli veli, da ta brzojevke me potiče
od presidija i pokazuje orginalni brzojav, koji je pre-
sidij poslao. Dr. Kovačević ponovno preporuča, da se
što prije doskoći estašici vođe kopanjem zdenaca. U
specijalnoj raspravi primljen je poljodjelski proračua
za pod. 1904. U IV. točki dnevnoga reda izvješćuje dr. '
Čingrija o predračunu zemaljske zaklade za god. 1908.
i 1904. Dr. Trumbić u dugom govoru razlaže politička
situaciju i zagovara sporazumljenje s Talijasime, sa
kojih nas dijele samo razmirice glede jezičnih granica,
a prijete i nama i njima kao i svim narodima izmedju
Alpa i Marice velika pogibelj od invazije germanske,
zato je potrebno, da svi složao rame uz rame be-
rimo se proti zajedničkome neprijatelja. Žigoše sus-
trijsku trgovačku politiku proti Crnoj Gori, koja ima-
še za posljedicu totalno upropašćenje Boke Koterske.
Oštrim riječima osudjuje postupak austrijske vade pre-
ma naroinom zastupstvu kada je pošlo u Beč. Teži
se na željezničku politiku Austrije, koja Dalmaciju iz-
rabljuje i oštrim tonom uz opravdane razloge suzbija
potrebu njemačkog jezika u Dalmaciji otklanjajući
Handelovu jezičnu osnovu. Nada se od mlade generacije,
koja ne ima starih mržnja ni presuda, da će ogbiljae i
promišljeno raditi za boljsk svoga naroda, pa završuje
riječima ustaškog vodje u Krivošijam Milena Samard-
žića: Bože daj Aastriji sve ono, što ona želi nema
Hrvatima! (Burno odobravanje i pljesak u kući i sa
geleriji. Ova, znameniti govor trajao je 1 i pol sata i
pobudio je najveći i naljepši utisak i veliko odaševlje-
nje u svim krugovima. Na ovaj govor kao što i m
druge osvrnuti ćemo se u narednom broje.

U subotu u večer nastavila se je rasprava # ze
maljskom proračunu. Govorili su : Kovačević o zatvetu
Fabrisa i drugova i o raspusto srpske štedionice w
Kotoru, Majstrović o državnopravnim zahtjevima Hrva-
ta. Milić o nemoći pangermanizma i o slaboj potpori,
nama Hrvatima sa strane Italije. 5

KI. sjednica, U mvedjelju u jutro a je
prvi uzeo riječ, te je izjavio: da se je v * zauzele,
da se uredi jezično pitanje u smislu želja većine pu-
čanstva. ne radi postigouća kakvog skrovitog cilja, ili
radi popularnosti, nego jer je uvjerena, da je praved+
no, da se narodnom jeziku ustupi one mjesto, koje mu
ne samo pripada po broju, nego i po kulturnom raz-
vitku naroda i po stepenu, na kojem se deadasas taj
jezik nalazi. Dodaje, da nije nipošto wi postojala ma-
mjera, da se njemačkome jeziku dade mjesto i pravo
kao tobožnjem državnom jeziku. Što je bilo reservirane
tom jeziku, to je zaista slijedilo samo obzirom na po«
trebe jedinstvene državne službe. Potpuno ostranjenje
njemačkog jezika iz državne službe we bi bilo mogaće
nego decentralizacijom uprave. Minister-presjednik i o&
nebi bili postupali kao pravi prijatelji saroda, da s4

već danas doći u susret opravdanim željama sareda, w
koliko je to u sadašnjim prilikama moguće. Svakako
on će se živo zauzeti, da ovo pitanje buje privedene.
mogućno povoljnom riješenju na korist naroda Dalme-:
cije, pošto drži da zadovoljstvo naroda leži i u semom'
interesu države. Savjetnik Nardeli za tim je odgo-'
vorio na pritužbe Trumbića i Kovačevića. Salvije
dugom govoru pripisao namjesniku o zeslugu, ako se

Priznao je, da su Talijani dosada vodili antianoksioni-
stičku politiku iz politike oportunosti, a ne osjećaja;
uu od vlade doživiše razočarenje i poniženje, Zasesno
je govorio o dogogjajime u Hrvatskoj i odjeka w clje-
lom prosvijetljenom svijetu, te je zaželio, de toj ma-

maćio povode i važnost preloma u hrvatskoj politici,

za dobro naroda. Poslije dogogjaja u Banovini srim«
uam se otvoriše oči i popuesle verige, koje su Bas %6-
živale s lažnim sidrom spasa. Danas već Hrvati neće
sklapati herazriješivih veza s nikim. Tko bude 6 sem&
i mi ćemo biti s njime. Držeći se toga načela, mi no-
ćemo navijestiti rat nikomu, pa ni monarhiji, ali ćemo
joj reći: Austrijo, mi za tvojim interesima nećeme viša
trčati; ako hoćeš, ti trči za nama! Ne radi se dakle #&
nikakovoj revoluciji, već o duševnom prelomu. Poslije
ovog zasjedanja, gdje se je mnogo toga razbistrilo, no-
će više biti govora o velikoj politici. Mi ćemo se ba-
viti sitnim, ali uspješnim radom; a e velikoj politići
što manje ćemo govoriti, alijzato ćemo je što više pretiti
i misliti. Mi možemo mirne duše tražiti sporečuma
s drugim strankama u zemlji, jer nam one .ne mogu
ugroziti naš politički položaj. Pravo shvaćeni iateresi
naroda nalažu nam. da tražimo sebi prijatelja. Prisnaje
kulturnu važovst talijanskog jezika i ističe jedinstvo
pitanjima, obrani i konačnim ciljevima s braćom &rbi-
ma. Ovaj govor takogjer bio je pozdravljen bersje
odobravanjem. Posljednji je govorio: Zastopnik Prodas
i navodi konkretne slučajeve u potvrdu, da &ustrijska
litika u Dalmaciji ne valja i da hramlje na
noge. Nema u uredima brsoga riješavanja, nogo je 6a-
mo pisanija | zatezanje. Osobito se tuži

:

 

hodarinu. Njemu. za koga svi znadu, u kojim 40

e

pustili čekati tu neopredijeljenu zgodu, nego su kojeli >

je danas došlo do primiria  izmegju Hrvate i Telijane, '

rod, štujući i tugja prava, dogje do ujedinjenja. (Bor-
no odobravanje). S modlaka je u dugom govoru ts-

te je pokazao na nove stage, kojima se mora udariti:

|

 

.
i

|

RVENA HRVATSKA