Br. 47. U DUBROVNIKU, 21. +, Novembra 1903. Godina XIII. RVEMA Mr te AT A ATSKA Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa polugodište, donašanjem u kuću, za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu 8 : ma godinu 10 kruni, na po godine 5 kruni. Za inosemstvo: 10 krun& i po- tarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto Izlazi svake subato. Pojedini broj 20 jima ve, priopćena, skaju po pogodbi i uz frankirana pisma ne primaju se. Pretplata i oglasi plaćaju se upravi zahvale plaća se 40 para po razmjerau popust. Dopisi salju se Uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju, & ne- Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku gdje su utužljivi, Za izja- retku, a za oglase 20 para. Oglasi koji se više puta ti- Nakon zasjedanja. Ovogodišnje zasjedanje dalmatinskoga sabora dovršeno je i zastupnici su se razišli svojim kućama. Ovoga puta mogu u istinu dase razigju mirne savjesti. Ali odmah moramo naglasiti: mirne savjesti, a ne mirne duše; jer pogibelj nije otklonjena i ako je savjest čista i mima. Isto tako moramo istaknuti i to, da se zastupnici mogu razići, ali ne za to, da spokojno počinu u kućama svojim na lovorikama, nego da zagju megju svoje izbornike, megju narod i da ga upute i mobiliziraju za obranu njegovih ži- votnih interesa i za postignuće njegovih ideala. Prava i najveća pogibelj upoznata je i jasno pred cijelim narodom i svijetom prikazana. |ta prava i naj- veća pogibelj tako je velika, da je složila sve stran- ke u dalmatinskom saboru. Ovo je najveći dogogjaj zadnjih godina, najutješljiviji pojav u našem dosele jadnom životu, najbolji dokaz političke zrelosti koje do sada nijesmo pokazali. Ovo je historijski dogogjaj prvoga reda i mi svi treba da ga barem onako oz- biljno ocijenimo, kako ga bez sumnje ocijeniše i shva- tiše oni koji su nas mislili uloviti u svoju mrežu. O- ni sada doduše mudro šute, oni dapače hoće da se prikažu nevještima — ali oni će raditi i te kako ra- diti da nas smetu, da uspjehe koje bi imao da sa so- bom donese ovaj dogogjaj, otklone i spriječe. A oni će raditi po svojoj staroj i prokušanoj metodi obeća- vanja, privatnoga nagovaranja, po metodi cijepanja na- ših sila, po metodi rafinirane svoje korupcije. Do sada smo im išli na lijepak, bilo je naših dobrijana, koji su se nečemu iskreno nadali, bilo je drugih, koji su mislili nadmudriti historijske lisice, bilo je onih, koji su mislili madletjeti orla, a bilo ih je i takovih, koji su iz osobne, privatne slabosti slu- žili onima što nas biju. Uz to će oni, koji su htjeli da od našega za- stupstva dobiju sankciju na svoje planove, kušati i bez te sankcije, mimo uje i proti našoj volji da te pla- nove provedu, a naše da pod svaku cijenu onemoguće. U zadnjim sjednicama dalmatinskoga sabora ču- lo se je tako oštrih, tako radikalnih i tako ozbiljnih izjava, da se ne smijemo varati nadom, da im do- mašaj neće vlastodržci ocijeniti. One izjave nijesu bi- le uobičajene fraze, one izjave dobile su još veće zna- čenje radi čina, koji su ih pratili. Izjave proti Au- striji, proti okviraštvu, izjave o emancipaciji našega naroda postale su ozbiljnije još i time, što se složi- smo'sa Srbima i Talijanašima, što su oni te izjave sa svoje strane potkrijepili i na taj način smo mi na- šli već saveznike za naše planove. A ovo znači, da smo spremni preći na čin. Mi smo dakle prekoračili Rubikon. Kocka je pala i sada treba dalje. Povratka nema. Mostovi su spaljeni. Ovoga moramo biti svijesni. Vlastodršci znadu što taj naš korak znači. Oni ga nijesu predvigjali, ali sada ga shvaćaju! Oni znadu još i to, kako se naš narod podigao u Bano- vini, i kakav je odjek bio u Dalmaciji. Prošao je taj odjek mirno, jer je bio čin solidariteta, ali jedno- dušnost i impozantnost narodnog odjeka u Dalma- ciji mogao bi do potrebe izaći iz platonizma. | na to računaju oni, koji su se do sada. s nama igrali kao sa lutkom! A baš za to moramo biti na opre- zu, moramo biti spremni! Povratka ni šaranja više nema, i za to treba da učinimo sve moguće da dogjemo naprijed. Savjest je, mirna, ali brige se nijesmo riješili, dapače sada moramio da se dvostruko brinemo, da mnogo pozor- nije pratimo ono što se oko nas dogagja. Ako ova- ko shvatimo situaciju, onda nam se namiću pogla- vite tri dužnosti: prije svega moramo nastojati, da ne pokvarimo onaj sklad, što je u saboru postignut, da nove saveze i nova prijateljstva još i više i traj- nije učvrstimo. a našu unutarnju koncentraciju još i bolje organizujemo. Druga naša dužnost je ta, da se svim silama bacimo na unutarnje ojačanje našega položaja i na- še snage: ojačanje moralno i materijalno. Moramo naime biti na čistu s time, da smo sada u prvom redu upućeni sami na sebe i svoju faktičku moralnu i ekonomsku snagu. Čim budemo jači mi sami o sebi, tim će više biti uz nas i naši saveznici, a tim ćemo se moći lakše oprijeti novim pokušajima odozgor. Treća napokon dužnost izlazi iz ovoga dvoga, a označiše ju irazni govornici u zadnjim sjednicama sabora. Ta dužnost sastoji u tome, da moramo zaći megju narod, u prvom redu pako zastupnici, — te mu rastumačiti ovaj obrat, ovu novu vanjsku i unutarnju situaciju. Narod treba da zna, on treba da podupre plebiscitom korak svoga zastupstva. On tre- ba da se mobilizira za nove borbe, koje nas čekaju. Sazivanje skupština mora da bude našom najbližom zadaćom, Ovakove skupštine će biti škola za narod- nu politiku, one će spremiti i ojačati narod. Ovo je posao i briga nakon ovogodišnjeg historijskog za- sjedanja. Ovoga se posla moramo odmah prihvatiti, i_ zastunnici, pokazaše nove vidike, oni upriješe prstom na nove puteve, oni moraju da narod maknu, upute i povedu! DUBROVNIK, 20. studenoga 1903. Trojno pravilo. (Nijemština prama hrvaštini kako Handel prama ,handelu“.) Taman je ovako. Handeln znači njemački trgovati. A da bude omen et nomen poslali su nam u Dalmaciju Handela da s našimi jezikom ,handluje“, Ali je ovaj put trgovina pošla naopako: Handel je ,pjanto falimenat“, pak je sad otišo u Beč da se nagodi s krediturimajA što će biti i kako će se nagodit i koliko će ova stječajna masa nijemšti- ne dat postotka hrvaštini, ne znamo, idemo da vidimo. Svakako nam se mameće ovgje jedno pitanje. Više se puta pisalo i dokazivalo u ovom listu, kako je nijemštiua u Dalmaciji silom narinuta i ničim opravdana, jer upray protuzakonita. To je i sam Han- del priznao, kad je isko od zastupnika, da utru put i otvore vrata nijemštini. Jer ako ima zakon ili na- redba, da njemački jezik u Dalmaciji može opstojat, tad što je trebalo da Vlada putem Handela ište u zastupnika putni list tome jeziku. Ali u tom grmu gle leži: zakona ni narede nema po kojoj bi njemač- ki jezik u Dalmaciji mogo opstojat, pak se je kušalo (upotrebivši sva moguća i nemoguća srestva), taj za- kon stvoriti. Do ut des! Ova je deviza vodila Vladu u ovom poslu. Samo (ako, ćemo govorit jezikom svete Cecilije) ovaj put ,do“ je bilo ispod crta a ,des“ poviše crta, ili — razjasnimo se — davalo se malo, veoma malo, a tražilo se mnogo, veoma mno- go. Ali kako već rekosmo, ovaj se put Handel na- mjerio na tvrdi orah, a naopako onome ko se ma takva što namjeri, jer pjesnik kaže: »Tvrd je orah voćka čudnovata Zube slomi njega ne prelomi.“ Nu dok ovako stoje stvari, pitamo kako se mo- že u ustavnoj državi tjerat samovolju i radit proti zakonu? Kojim pravo se njemački jezik u državnim Uredima u Dalmaciji upotrebljava? Eto Poglavarstva, \Financije, Pošta, pa ćak i St" služe se u službenim spisima tim nedonoščetom, tim u Dalmaciji protuza- konitim jezikom! Nećemo da budemo optimiste ali nećemo ni pesimist; Nadamo se da će jedanput post tot di- scrimina rerum i Dalmacija doć u kolo onih pokra- jina, gdje božica Pravda vlada, te da će iza odgovo- ra zastupnika i iza Handelova povratka iz Beča, bit sa strane Visoke Vlade naregjeno da c. k. Uredi pre« stanu služiti se neopravdanim i protuzakonitim nje- mačkim jezikom. Nadamo se da će se gornje trojno pravilo po matematičnoj formuli riješit: hrvaština je- dnako nijemština što množi ,handelu“ dijeljeno sa Handel, ili s običnim riječima da će Handel uništiti umnožak nijemštine i odnosne trgovine. — D—n. Opaska uredništva. Ovo je doduše po matematičkoj io1- muli, ali kako je poznato austrijska politika ne drži se matema- e; ona se ne drži ni logike, ona se u najboljem slučaju služi samo — krpanjem ! Nema autonomaša! Kada je g. 1861. hrvatski sabor pozvao Dalmaciju na sjedinjenje sa Banovinom, Beč nije formalno imao ništa proti tome. Onda je Beč bio u stisci i morao je da dozvoljava i desno i lijevo narodima da se posluže svojim pravima. Ali on je dozvoljavao samo teoretski i formalno. Faktič- ki je tjerao svoju staru politiku. Prošla su bila vre- mena kad je predožujski centralizam silom provagjao svoje namjere, pa je trebalo promjeniti dlaku. Tre- balo je staroj politici dati novu ustavnu masku. | re- klo se je: neka se Dalmacija izjavi. Ujedno se je u- pelo iz petnih žila. da ta izjava bude negativna. Stvo- rilo ili potpomagalo se je autonomaštvo. Strašilo se je ljude svim i svačim, a najviše hrvatskim ,barba- rlukom“, obećavalo se je ovo i ono. Izmislila se je jednom riječi formula ,autonomije“ (krasna autono- mija!) i ta formula je kao što i sve druge bečke for- mule imala biti kost bačena megju nas, da se rad nje zakvačimo: Beč je pravi majstor u izmišljanju o- vakovih formula! I u istinu je autonomaštvo sprije- čilo sjedinjenje! Ali šta vidimo danas nakon četrdeset godišta ? Vidimo ono što se je moglo i predvigjeti: Oni, koji su išli Beču na lijepak, u nadi da će ih potpoma- gati — doživješe razočaranje i — okreću mu ojagje- ni legja. U svome govoru zast. Salvi to otvoreno iz- javljuje te dodaje, da bivši autonomaši nemogu ima- ti ništa pioti našemu sjedinjenju. Ovo je jedno. Srp- ski zastupnici pako postavljaju se na stanovište na- rodnoga jedinstva, te daju izjavu, da otpada i zadnja reserva Srba u pogledu sjedinjenja. Ovo je drugo. Treće napokon tiče se nas Hr- vata samih. Bilo je i naših ljudi, koji nijesu urgirali uvijek riješenje pitanja sjedinjenja, nego su čekali zgodan čas nadajući se još nečemu od Beča, koji im je davao — opsjene radi — mrvice, Te mrvice bile su sićušne koncesije hrvastvu proti talijanašima i Au- tonomašima, a sve u nadi, da će sebi takovim na- činom odgojiti hrvatske autonomaše, Pa sada je eto i ta nada temeljito raspršena. I umjereniji življi od- vratiše svoje lice od Beča. A to je i naravno, kada Oni | nekome zatvoriš nred.nacom uwvato falra ža bo og a ga ljeta u Beču učinjeno — ovaj neće i opet kucati, nego će 'se okrenuti i poći drugamo! Ali najzanimi- vije je to, da su i Talijanaši i naši govorili o razo- čaranjt, o nezahvalnosti Beča i navijestili okret, pro- mijenii, frontu! Zanimivo je ovo zato, jer drastično pokazitje naš položaj i dvoličnu igru Beča; autono- maši su bili uvjetno uz Beč, i nekoji naši su se na- dali još nečemu od Beča. Obje stranke su bile me- gju sobom najljući dušmani, a obojica se obraćala Beču! Šada se okreću. I to je znak da uvigješe, da ni Beč-ne može služiti dvojici na jednom, a kamo li mi sami nevješti mudrosti bečkoj! Itako autonomaša ni uvjetnih, ni bezuvjetnih, ni privtemenih ni trajnih više nema. Ovo je jedan od najvećih uspjeha ovoga zasjedanja. Mirnim putem, taktom, uvigjavnošću i zrelošću je to polučeno a ne borbom. Ovo neka nam služi naukom i za riješenje tolikih drugih pitanja. Mi sada, kad nema Beč više u našoj zemlji, i nama samima oslona, sada treba raditi, da se. pi- tanje stavi na tapet i uprijeti da se riješi! Izjava srpskoga kluba, što ju je dao u dal- matinskom saboru zast. Gjuro Vukotić glasi doslovce ovako: ,Pošto je sa strane hrvatskih zastupnika u pred- posljednoj sjednici, prilikom rasprave pokrajinskog proračuna, nama Srbima bilo upućeno njekoliko iz- java u pogledu približenja i sporazumljenja, a nagla- šeno tiše puta od časnih govornika, da one izjave nijesu potekle u času momentalnog oduševljenja, već da su plod ozbiljnoga i od više vremena promišlje- noga rada, po tom biće sasvim jasno gg. zastupni- cima hrvatskih stranaka, da se na te izjave moralo i s naše strane ozbiljno promisliti, te s toga neka mi ne bude zamjerno ako nijesam odmah, nakon onih izjava, kao klubski presjednik, naglasio naše stanovište, koje ću sada obilježiti ovom izjavom : ,Srpski zastupnici duboko su uvjereni. da oži- votvorenje narodnih ideala zavisi od složnoga rada Srba gi; ne kao jednoga naroda. U svezi s tim, srpski Zastupnic; poždravijaj s ogluše koje su se, u ovom zasjedanju. čule iz raznih kru- gova hrvatskih zastupnika, te očituju: čim se te mi- sli ukorijene u narodu, tada će, u duhu načelnoga stanovišta srpske narodne stranke na primorju to j. općega priznatoga i prihvaćenoga narodnoga načela, otpasti i ona zadnja reserva u programu srpske stran- ke u pogledu sjedinjenja, jer srpska stranka na te- melju ravnopravnosti Srba i Hrvata to sjedinjenje u svom programu ima. Tada će Srbi i Hrvati udruže- nijem silama raditi na političkom, kulturnom i eko- nomskom polju, da se postignu oni ideali, u kojima jedino stoji spas i sjajna budućnost našega naroda srpskoga i hrvatskoga. | s magjaronima? Zadnje Jedinstvo“ piše me- gju inim i ovo: Reći ćemo to, da bi i mi lijepo išli i u Zagreb, da se porazgovorimo i $s magjaronima : da i oni prihvate ozbiljno posao za glavu, za ideal, a mi da ćemo im prvi oprostiti sve grijehe i nasto- jati, da ih u dalmatinskim vodama operemo ispred cijelog hrvatskog naroda. Opozicija je i onako tu. Smeta li vladina veći- na, pokušajmo i š njome u ime otađžbine! Koliko se njih začudilo, da se poželjelo mira s talijanskim narodom, dobrih susjetskih odnosa s li- jepom Italijom? Jer ima čudnih ljudi, ne shvaćaju po- litiku. Ne baš nju, već ono nešto, što u životu na- roda pokreće, pa i stvara dogogjaje, a istorija na o- vima počiva. | onoga, koji vam jučer htjeo zadaviti i rogjeno dijete, je li u vami nade, da vam može ko- ristiti domovini. cjelivajte u čelo. Ovo je makjaveli- zam; biće. Ali je i nešto gorega od makjavelizma; mrska ubijstva i sve grozote u.«drugim narodima su podigli na otare narodne, ako se o domovini radilo; kami, da mi ne pogledamo u ltaliju radi moralnih | simpatija, a ispred magjarona na vratima općeg do- ma, da im ne objesimo i tablu s natpisom indulgen- tia plenaria, akc će ući u dom i pomoći, da bude naš i da u njemu mi Hrvati budemo mi“. Ovu misao što ju ovdje ,Jed.“ nabacilo ne smi- jemo uzeti na laku ruku. Magjaroni su trutovi, oni su najveći krivci svemu zlu u Hrvatskoj. Ali računaj- mo sa činjenicama kakve su danas. Oni su u većini. Čekati dok ih sruši opozicija? Ne! Sjetimo se, da narodni ban Mažuranić nije mogao sjediniti Krajine, a Pejačević je to odmah mogao postići. E_— pa do- bro! U ovaj bi se posao magjaroni mogli, a možda i htjeli prtiti — a Magjari se ne bi protivili. Složi- mo se i s djavlom ako je od potrebe, složimo se ma- kar i na čas. Vremena su ozbiljna i ne zna se, što bi moglo biti sutra. Eto — Teodore Pejačeviću, — slijedi svoga oca, pa neka Vaša obitelj imade barem jednu zaslugu — zaslugu utjelovljivanja rastrganih u- da domovine Svoje! Izrabi svoje povjerenje prema gori i svoj položaj! U tomu ćemo Te poduprijeti. Postali smo zreli i računamo sa stvarima kakove jesu. Banovina | Dalmacija. Pred koji mjesec doni- gli smo pod ovim naslovom člančić u kojemu smo | moći istom kasniie. po mt met te oqgvnrovnav sviju uRINO_ TAKIOC UDA tešalnik_ smi gvoni) mm vga, vljenjem izjave, neku presiju na ljude iz Banovine, a u svrhu da se tamo ozdrave prilike. Onom zgodom smo kazali, da dalmatinci imaju velikoga interesa na tom da bude matica narodna, biva Banovina, po svojem unutar- njem životu prava, zdrava i privlačiva matica. Danas pako možemo reći i to, da je Dalmacija pokazala Banovini još nešto, biva primjer političkoga razbora i političke zrelosti. Baš u ovo doba potrebno je na nešto upoziriti: Banovina je stenjala pod bičem ma- gjarsko-tirolskoga husara i digla se tako, da je za- čudila svijet. Ovo je bio čin, ovo je bio plamen, u kojemu su imale izgoriti sve one stare na pol poru- šene zgrade tradicijonalnoga našega zla, a na garištu se imale podići nove moderne zgrade i ceste. Dal- macija je dala odjek solidarnosti, očekujući taj novi preporodni rad. Ali taj rad sporo, sporo napreduje i što više — ne zida se sve na novo, nego se staro krpa, pa nekoji ne dadu svoje na pol tek pogorjele zgrade niti krpati. Čini se, da je još uvjek bila va- tra premalena, premalo temeljita. Ono, što je pokret učinio i u svijetu (simpatije naime, koje nam je pri- bavio) i kod kuće (ograde koje je porušio), nijesu znala ili mogla gospoda u Banovini da upotrijebe, da iz toga narodu korist izvuku. Ali znala su to na- ša gospoda u Dalmaciji. Mnogo znači nešto učiniti, ali ne manje iz tog nečega učinjenog izvući korist. Zastupnici na dalmatinskom saboru shvatiše novu si- tuaciju i okoristiše se njome. Okoristiše se ne samo u interesu Dalmacije, nego u općem narodnom inte- resu. Oni navjestiše i činom potvrdiše preokret, pre- porod naše opće narodne politike. Oni izvukoše ko- rist za cio narod. I oni su imali tradicije. Tu su dvije glavne stran- ke, koje su se do skrajnosti borile, tu su i tradicije divske borbe sa talijanašima. tu su borbe sa Srbima! Kako sićušne izgledju prama ovima banovinske tra- dicije osobne i programatične! Pa ipak! Razbor, zre- lost, patriotizam i nepomućen pogled učiniše epohal- ni preokret. U +1 tako te Dalmacija i Banovina ovgje poputjju- _ ju. Narod bez i mimo gospodskih vogja u Bano- vini složno je ustao“ i učinio novu situaciju. Inteli- gencija i narodna gospoda u Dalmaciji iz te situa- cije povukoše konsekvencije i udariše nov, zdravi pravac cijeloj narodnoj politici. Narodni instinkt, na- rodna duša triumlirala je u Banovini, narodni razbor, narodna pamet u Dalmaciji. Narodno poštenje i na- rodna sloga pako neka od sada počme ozbiljno da se sprema za triumi u — ustavnom radu oko sjedinje- nja duše i pameti u čitavom našem rastepenom narodu! ,Jer što kašnje, sve to jače tuče“. Dalmatin- ski sabor već se primicao koncu — a u pokrajini je raslo nezadovoljstvo i uzrujanost radi mlitavosti, ra- di razvlačenja prosvjeda proti Handelovim osnovama. Širokoj javnosti bilo je nerazumljivo ovo otezanje. Iz razgovora i pisama moglo se je razabrati .kako po- krajina traži nešto odlučnoga. I mi smo primili pisa- ma i brzojava u kojima se poziva javnost da se di- gne proti nijemštini. Bilo je razaslano i nekoliko pro- svjeda proti mlitavosti sabora. Nijesmo objelodanili, jer smo znali kako stvari teku. Znali smo, da se ne radi samo o odlučnom, nego o jednodušnom otklonu, što će Beču i svijetu svakako više inponirati od radikal- nih riječi. I eto — došao je otklon i donio neizreci- vo više nego bi bio donio, da je svaka stranka za sebe, još i kako radikalno odbila Handelov atentat. Došio je nešto odlučno, jednodušno i — pametno, došlo je nešto veliko. Ali sada treba da narod dade svoju javnu sankciju, da dade maha svome čuvstvu i svijesti, da onemogući svako eventualno zastranjenje. Sazivajmo skupštine. tražimo plebiscit, otvorimo jav- nu polltičku školu, veliku generalnu smotru za bor- be, koje nas čekaju! 3 Realni uspjesi zasjedanja. Na moralne uspje- he netom zaključenog zasjeeanja dalmatinskoga sa- bora smo se već osvrnuli. Ali ima i realnih uspjeha. Prvi je — razumije se — u tome, da nije sankcijo- nirano ponjemčenje ureda. Drugi je u povišenju uči- teljskih plaća. Time je neizravno pomoženo i pučkoj prosvjeti a obodreni učitelji, koji će — nadamo se — postati pravim narodnim apostolima i prosvjetiteljima i izvan škole. Treći je uspjeh možda za sada najva- žniji, a to je regeneracija Zemaljskoga Odbora, koji će od sada posvetiti veliku pažnju i uregjenju prili- ka u našim općinama. Došle su u Odbor mlagje i radine sile. One će unijeti novoga života. A toga i treba baš sada iz dva razloga: prije svega će trebati izdržati kušnje što će ih vlada staviti nakon ovoga preokreta u političkoj situaciji i smjeru. Imena pri- sjednika jamče nam, da će kušnju izdržati. Drugi je razlog taj: treba da se unutarnje drobnim, ali ustraj- nim i svestranim radom ojačamo, da uređimo i oz- dravimo autonomiju općine i ostalo. Dr. Smodlaka je svojim govorom i svojim predlozima o nar. organi- vagjati. Ovo su uspjesi realne naravi i mi ćemo ih zaciji navjestio taj rad, a drugi će ga s njime i pro- | blasotvorpim pasliedicag"