U DUBROVNIKU, 28.

 

1903.

Novembra

Godina XIII.

 

RVEM

unaprijeda: za Dubrovnik
; pa godinu 10 kruna, na po godine
tarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine,
polugodište.

Cijena je listu
inu 8

sa donašanjem u kuću, za Austro-Ugarsku, Bosnu i
5 kruna. Za inozemstvo:
smatra se da je predbrojen i za došasšto

10 krun& i po-

Telazi svako jubote.

| Pojedini broj 20 para.

ve, priopćena, zahvale plaća

 

frankirana pisma ne primaju se.

Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvece Hrvatske“
se 40 para po retku, & za oglase 20 para.
skaju po pogodbi i uz razmjerau popast. Dopisi salju se Uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju, & ne-

HRVATSKA

u Dubrovniku gdje su utužljivi, Za izja-
Oglasi koji se više puta ti-

 

Bosna.

Ovih dana donijelo je ,Jedinstvo“ vijest, da
se spremaju oveće promjene u Bosni. Burian bi
prema tim vijestima otstupio, a na njegovo mjesto
došao Kučera, dočim bi Appela zamijenio Varešanin.
Isti list donaša, da se i opet pogovara o tom, da
bi se Bosna definitivno imala anektirati, te spojiti
sa Dalmacijom i stvoriti tako posebno političko
tijelo. Pogovara se još, da bi se u skoro vrijeme
okupirane pokrajine stavile pod izravnu vlast Nj.
Veličanstva i otele tako utjecajima pojedinih p“-
la monarkije. S time u savezu da se radi i na
tom, da se uvede u ove pokrajine bolja uprava i
politici dade narodniji pravac. Sa druge strane opet
se billježi vanredno hitra gragja novih željeznič-
kih pruga prama Srbiji i Novom Pazaru, kao što
i nagomilavanje ratne zaire na jugoistočnoj grani-
ci okupiranib pokrajina. Iz svega se vidi, da se ne-
što sprema. Marš prama Novom Pazaru i Macedo-
niji bio bi b:z sumnje prvi korak, što ga kani
Austrija učiniti u proljeću, ako se Porta bude i
pa dalje skanjivala prihvatiti predložene reforme
ili ako u Macedoniji ne bude reda i mira. Hoće h
Austrija u tom slučaju moći postići definitivnu
aneksiju Herceg-Bosne, a okupirati Novi Pazar —
drugo je pitanje. Da ona za timi ide i čeka samo
zgodan čas, to je mimo svake sumnje. Svak pita
što bi Rusija u tom slučaju? Nedavno je sa Srpske
strane objelodanjena vijest, da je ruski car jasno
izjavio jednom srpskom političaru, da Rusija neće
nikada pristati na aneksiju okupiranih zemalja sa
strane Austrije. Ova ipak sve sprema za aneksiju,
a s druge strane kao da i ne misli na ualni
otpor Rusije. Jeli je ona ipak sigurna, da joj Ru-
sija neće htjeti smetati, ili računa na to, da ova
to neće moći? Ali osim Rusije imade i drugih,
koji ne bi rado, da se Austrija širi na Balkan, a
to su u prvome redu Italija i Engleska. Kako mi-
sli Austrija svoju namisao provesti prema svemu
tomu je vrto teško i nagagiati. U silu se valjda
ne pouzdaje, milom i po pravu bi moglo ići samo
u tom slučaju, kada bi se pučanstvo okupiranih
zemalja plebiscitom izjavilo za aneksiju, tražilo ju
i podupiralo. Ali zar može Austrija da na taj slu-
čaj račuua? Zar može da ona računa na dobrovolj-
nu potporu barem  pretežne većine pučanstva ?
Nakon dosadašnje upravne prakse i svoje zator-
ne politike? Može li se nadati u to, da će moći
(jedan dio pučanstva paralizovati sa drugim? lli
će svakom nešto obećati? Ili napokon kani posta-
viti i vanjske države i nas same pred gotov čin?
Mogla bi ona pokušati i sa svim tim načinima, a
možda bi joj moglo i uspjeti.

Za nas su ovo važna pitanja, ali kako danas
stvari stoje, mi svi zajedno, Hrvati i Srbi, nećemo

POBLISTAK. i

Gospodinu Antunu Bećiru

pučkom učitelju,

Žabnjaku

O moj Ante, da te pitam: kako tvoje žabe,

I jesu li propjevale u selu ti babe?

Ti se jadan još nahodiš u toj lijepoj ,štali“.

Gdje no su te starješine junački surgali,

Pa možebit da još ne znaš, moj po Bogu brate.

Da će ,krešit“ sad i vama te famozne plate;

Imat ćete za najmanje dvaes' guldenari

Više nego iznosila platica vam stara;

'To će biti, kako vidiš, za omastit bradu :

Mjesto kaše lizat ćete izvrsnu panadu;

Ali valja da promisliš na žu ,čirkostancu“,

Da, kad budeš poć potegnut tu novu kvijetancu
»Frakat“ će ti na ,impostam“ baš un brutto seherzo
Odbijajuć per le tasse najmanje un terzo!...
Che la vada! a znaš drugu di gran importanza,
Koja valja više nego — sva tvoja kvijetanca :

U Zadru se zagrliše (neka im je slava !)

Starčević, i Garibaldi i.... i sveti Sava!

Što se krstiš ?.... to € je više un fatto compiuto,
Erbo Nijemac, valja da znaš, sto b...0 jea
Zajašit nas htio svijeh jednog po jednoga,

I na mjesto ,libertadi“, darovat nam roga.

Mene ,gusta“, hoćeš nećeš, ova noleanca“,

Erbo ... erbo, dragoviću, ... erbo in sostanza
+ Narodu su na taj način ,krešile“ acioni:

Kamo I' neće vaše jadne plate i pensioni!

Hoj vjerovat, s te se stvari Handel jako pripd,

A i Stroll se tvoj famozni za gaće popipo:

Er govori: dosad meštri bili su ubozi,

A sad, ko zna... mogu im se nadignuti rozi:

Ko će s njima vladat?

Hoće li me ,abadat“ ?...

O ne boj se. hoće, hoće, pobro !

 

— činise — moći da u pitanju aneksije odluču-
jemo. Ali mogla bi se ipak ažiti naša pomoć, mo-
glo bi se na nas apelirati. Šta bi mi u tome slu-
čaju učinili ? Ne kaaimo ovdje prejudicirati ničim,
ali moramo upozoriti javnostffna sve ove eventu-
aluosti, kao što i na to, da je potrebno ne simo
na ove eventualnosti misliti nego se o njima i raz-
govarati. Prije svega je potrebno da dogje u tom
pitanju do sporazuma izmegju nas i Srba, onda i
onih Muslimana, koji nećejoš da budu ni Hrvati ni
Srbi. Teško je, vele teško, u to pitanje dirati, ali
uz malko dobre volje i takta bi se moralo pristu-
piti i tom pitanju. Kao što su Handelove osnove
skupile na dogovore sve stranke u Dalmaciji —
isto tako će bilo koji odlučni korak Austrije u pi-
tanju Bosne morati da interesirane stranke i opet
skupi i da one pokušaju sa megijusobuim sporazu-
mom za ra:ne slučajeve, koji se mogu u pitanju
Bosne desiti. Danas naime nakon svih onih izjava
u Zadru i nakon preokreta u našoj politici pa uva-
žujući novu situaciju koja je uslijed toga' preokreta
nastala, moramo biti na čistu s time, da se šarati
ne smije s nijedne strane, Što se nas Hrvata pako
naposeb tiče, jasno je, da nemamo razloga poma-
gati Austriju, ,trčati za njenim interesima“, te
se nečemu nadati, kako su se muogi nadali prigo-
dom okupacije. Ali to ne znači da se ne trebamo
brinuti niti spremati. Ako pomagati ne ćemo &
odmagati možda i ne možemo, moramo barem da
se megjusobno i za drugim interesentima sporazu-
mijemo ili pitanje barem temeljito ventiliramo, da
znamo na čemu smo. Sve jedno je s koje bi stra-
ne imala poteći inicijativa, ali glavno je da ne pre-
spavamo ove važne časove.

DUBROVNIK, 27 studenoga.

Skupštine. U prošlome smo broju rekli da bi sa-
da bila jedna od prvih dužnosti da priregjujemo skup-
štine na kojima bi se imalo s jedne strane uputiti na-
rod o sadanjoj situaciji i s druge strane opet saslu-
šati mnijenje i glas naroda. Ovo ponavljamo i danas.
Sazov ovakovih skupština je u prvom redu zadaća nar.
zastupnika. Oni bi imali da sazovu jednu ili više skup-
ština svaki u svojem kraju, te da dadu ujedno izvješ-
će o svom djelovanju i upute narod. Ovo nije izlišan
posao, nego dapače potreban. baš u današnje doba. Na-
rod treba da čuje, a i mi trebamo da čujemo narod I-
made mnoštvo pitanja, koja treba razjasniti. Ovo što
rekosmo općenito za cijelu Dalmaciju vrijedi i za naš
grad i njegovu bližu i dalju okolinu. Skupštinama se
podržaje budna svijest i živ kontakt Nadamo se, da će
se skoro s time početi i u nas. Sa više smo strana čuli
da je to potreba, koju svak osjeća. Isto tako čujemo,
da i sami zastupnici misle na to. Treba dakle priredi-
ti sve potrebno i ne časiti časa.

Zavod sv. Jeronima u Rimu, kako nam s upuće-
ne strane javljaju. za našu je stvar gotovo već i pro-

Erbo ći ih umijesio dobro,

Učinio sebi za trabante:

Što zar nije? — sudi ti. moj Aute!...
Kvestijon je ova jako ,nježna“ ...

Hita ti me ježnja.. —

Al ti hoću da nabrojim razne pkvalitati“,

I ,spećialitati*,

Što se valja da nahode v jednome meštru
Po Strčllovu estru....

Prije svega tu se hoće da znaš lizat, planjat,
I u strahu strahovitom duboko se klanjat ;
Za taki diskoras

Otvoren je sad posebni ,koras“

'Tamo negdje, gdje nam pjeva kokot Arbanaški,
Izvrsno ... prilijepo ... -

(O da hoće uskrsnut dum Stijepc !)

sze si“ tamo ti je sad persona grande
Što ti struže, klanja. liže sve do donje bande;
To ti je zrcalo,

A za tijem dolazi ostalo....

Arbanaški kokot ragja njekakve goliše,

Sve puste mekiše:

Iz njegove žile

Izlaze nam učiteljske sile“ :

Prave sile. erbo u sostanci

Sila im je sva u ,aroganci“ ;

Napubani, dobro nabubani

Cijelom zbrkom zvučnijeh imena,

Što obično svršuju na ,ija“;

(Spominješ se one stare priče o magarcu :
,A magarac ponosito: ija, ija, ija!*)

Il svršuju na poznato ,irat“:

Da uzmogu lijepo ,paradirat“,

I ,komplementirat“

Kad im gospar u pohode dogje . . ..

Veliki dokturi :

Sve im znanje u nomenklaturi!.. ..
Ma in fondo, dragi Ante, rijet ću ti tondo
Da to jesu in regola veliki kretini,

Anzi babuini :

 

pao: Ponajprije je nered tamo, nakon poznate provale
,Dulmatinaca“, velik. Jedan prijatelj nam je još proša-
stoža ljeta pričao, da je najamninu pobirao i račune
vođio jedan sluga, novce uosio jodnomu pisaru kod au-
stra-ug. poslaništva, ovaj opet u neku banku tako, da
sum Bog zna kako stoji s tim računima. Sada opet ta-
tijanska vlada hoće da prisvoji zavod, a Coromnini je za-
počeo novi proces. Po svemu sudeć, a poznavajući ta-
lijanske sudove i ogromne troškovnike, ova parnica će
za nas ili ispasti nepovoljno, ili će se zavući tako du-
go lok ne proguta cijeli imetak zavoda. Zavod je da-
kle za nas na svaki način izgubljen. Ista nam upućena
osoba kaže. da bi bilo lako išlo u prvo doba afere 0-
snovati novi, posve hrvatski zavod, ali sada, nakon smr-
ti Lava XIII. da bi to išlo vrlo mučno, ili bolje reći,
da“ bi bilo gotovo nemoguće.

Glagoljica. Javile su novine, da su nedavno dal-
matinski: biskupi bili u Rimu radi glagoljice. Istina je
pošli su, ali svaki 0 sebi,  izvidili i o tom pitanju
kako stoji. Megju biskupima. kažu nam, da postoji slo-
ga. ali da će svejedno teško ići — barem za sada. Me-
jutim, da ima izgleda, da će se urediti pitanje 0 obre-
dniku, po kojem se gotovo u cijeloj Dalmaciji — osim
gv. mise  —- vrše crkveni vanjski obredi na hrvat-
skom“ jeziku (krštenja. blagoslovi i t., d.). Vršenje tih
obreda na narodnom jeziku kurija ne priječi ts ovisi 0 za-
htjevu vjernika i dotičnim svećenicima, da se utvrdi i
proširi u tom smjeru narodni jezik

baci

Pitanje sjedinjenja. Ovoga smo se pitanja u za-
dnje doba više puta dotakli — i odmah kažemo — nue
onako konvencijonalno, da tek naglasimo načelno sti-
novište. Nekoje bojazni nas nukaju na to, da se i opet
povratimo na istu temu. Kriza u monarhiji traje i da
lje a niko ne zna kako će se svršiti. Što dalje sve se
više javljaju na obim stranama pojavi. prema kojima

t-je, sve vjerojatnije, da bi se mogle obie pole još
viš Jodtučiti, još više jedna od druge izolirati. Govori
se o krizi dualizma, ali nije vjerojatno, da će se du-
alizam zamijeniti federalizmom. Promijeniti će možda
ovaj današnji oblik ali mi vidimo u tom za nas novu,
veću pogibelj. Što se više otugjuju obje pole, to je i
pitanje našega narodnoga ujedinjenja zapletenije. A mi
Hrvati moramo da se što više moguće sjedinimo Što
se obje pole više razmiču, to paše tijelo više trgaju.
Zato pitanje sjedinjenja nije samo načelno, nego upra-
vo životno pitanje, pitanje najbliže prijeke potrebe. pi-
tanje u prvom redu aktualno. Aktualno je i zato jer
bi time, da ga sada stavimo sa svom snagom na dnev-
ni red i podupremo ovu našu težnju svim mogućim
srestvima — ako ne drugo, & to barem spriječili, da
nas kriza dualizma ne rastrga definitivno. A nije isklju-
čena mogućnost, da što postignemo. Za to smo u za:
dnjem broju sa radošću konstatirali, da je jedan od naj-
većih uspjeha zadnjega zasjedanja dalm. sabora u Za-
dru to, što neme više izrazitnga autonomaštva. *

Drugo svojstvo potrebito da pogješ po ćudi . . -.

Naturalo , . . erbo zna se da pametni ljudi.

Ko pametni, ne klimaju uvijek glavom ludo,

Nit im duša potištena u kostima trne

Samo ako Strčll zakašlje, kihne oli p..9;

Eppure kretini.

Kako vidiš, jesu benjamini::

Štenad sasvim vjerna,

Dopisnici folja od guverna,

Gdje uzdižu do nebesa svoje protekture.

Javljaju d' urgenza

Kud se miče koja eccellenza:

Ben inteso uz gomilu svijeta,

Uz pucanje trombuni, roketi,

Gdje obično svemu tome, dušo moja draga.

Ne bude ni traga . . .-

Ti se smiješ . . . . & meni se zavrtjela glava

Kad promislim, dragi Aute, kako se mo ntava!

Značajnici vrgauti su glavom u handraču,

Tovari se po ledini valjaju i skaču ;

E per dirla in breve:

Ko bolje zareve

Biran je iz ,maca“

Da se ne bi izgubila rača;

I obično šalju ti ga gdje je dosta trave,

Neka se nap4se,

Nogama razmeće,

Ušima klepeće,

Vas arajdan na velika djela

Svemogućeg gromovnika Strčlla,

I njegove u saboru diple

I još ljepše u ,konsilju“ triple,

Et cetera, Ante, et cetera .

Neću dalje . . . čeka me večera;

Ovo su ti fatti

A ti lijepo protokolaj. i čuvaj fra gli atti!
I Tvoj

- Ga <

 

 

U zadnjem smo broju isto tako upozorili na ide-
ju Jedinstva“, da bi se moglo potaknuti i ma-
gjarone, da se zauzmu za sjedinjenje. Dodajemo, da
bi svakako sjedinjenje moralo donijeti sa sobom i  po-
boljšanje unutarnjih ustavnih i političkih prilika. Jasno
je da bi magjarona — kad bi provesli sjedinjenje —
i nestalo. Ali ako su išta razboriti, valjda uvidjaju i
sami, da će prije ili poslije pasti pred udarcem narod-
ne osvete. Kad bi se zauzeli za sjedinjenje — poči-
nuli bi barem korisno samoubojstvo! Jasno je i to, da
bi u tom slučaju prestali opstojati, a za tim i ide sva
naša borba.

Nego u tom, da se ovako može pisati, krije se svijest
o jednoj pogibelji, ali i dvije utješljive pojave :  pogibelj
prijeti od današnje krize monarkije, a utješljivi su po-
javi ovi: izginuće autonomastva u Dalmaciji i napre«
dak narodne svijesti u Banovini. Da nije prvog pojava
ne bi se mogli ovakovim pouzdanjem u glas Dalmacije
govoriti, a da nije drugoga ne bi mogli na današnje
magjarone dići apel, da, kad im je i onako otići, odu
učiniv barem nešto. Dakako, da taj apel ne ide samo-
zvanu stranku“, nego ljude i uvigjavnost njihovo —
ili barem strah njihov!

OR

Iz Banovine.

Obračun izmegju Hrvatske i Ugarske za g. 1901.
Državni računarski dvor objelodanio je obračun izme-
gju Hrvatske i Ugarske za g. 1901. Po tom obračunu
ukupni prihod Hrvatske iznosio je g. 1901.: 44,083.723 K
61 f. Za pobiranje prihoda odračunava 8563.573 K 20 £.
tako da ostaje čisti prihod od 38.120.150 K 31 f. Od
toga čistoga iznosa uzima se 56 ,/* za zajedničke po-
slove što iznosi 20,227.284 K 17 f. pa prema tomu ostaje
za autonovini proračun 44%, t. j. svota od 15,892.966 K uf
K toj se svoti ima pribrojiti u ime poreznog zaostatka
od g. 1867. iznos od — 67 K-_91.f1, —- koji je iznos
g. 1901. ućeran, tako da ukupna svota za autonomne
poslove Hrvatske iznosi 15.892.934 K5f Nug. 1901.
izplaćeno je Hrvatskoj faktično 17,802.238 K 76 f. da-
kle za 1909.304 K 71 f. više, nego što na nju u ime
njezinih 44 %, otpada. ,Dug“ Hrvatske za autonomne
poslove, koji je g. 1900. obračunan sa 937.891 K 58 f.
porasao je dakle g. 1901. na 2,847.136 K 26 f! Po is-
tom izvješću iznosili su zajednički izdatci zemalja ugar-
ske krune u g. 1901. 373,992.535 K 80 f. Na Hrvatsku
po ključu 7.93 otpada od toga 29,667.037 K. Nu po-
sto 56 % čistoga dohotka Hrvatske, koji služe za po-
kriće zajedničkih izdataka. iznose samo 20.927.284 K
17 f. to je Ugarska za Hrvatsku u g. 1901. za zajed-
ničke poslove nadoplatila 9,449.752 K 83 i. koji višak
Hrvatska nije dužna da Ugarskoj nadoknadi. Po ma-
gjarskom računu iznosi dakle ukupni deficit Hrvatske,
— 11,369.067 K 54 f.

2. XI. i
Evo me, dogjoh na zapušteni tvoj humak, da
iskupim obećanje svoje. za
ekao sam, po tvojoj riječi, mirnu i zvjezdanu
ovu noć, koja mi naginje misli
su 1' orme
Che vanno al nulla eterno.
Čekao sam noćni mir, nepomućen ljudskom bukoni, a
koji je kader da bar za malo upokoji moj strastveni
duh. Čekao sam, da pogje gadna svjetina, što došla da
glupim pogledima. ispraznim govorom, izložbom nadu-
tih grudi i ispijene ljepote opogani sveto tlo, pomuti
sveti mir najsvetijega mjesta.

Proturah se nijemo i slijepo izmegju krasnih mra-
mornih spomenika, što ih ljudska taština sebi & ne
prahu mrtvih namijenila, i jedva nagjoh tvoju pustu
gomilu. A na njoj nema niti spomenika onoga, koji je
i za te, ojagjena dušo, trpio i plakao. Ljudi rekoše, da
ne smije biti . . .

Čempresi se lagano njišu. Visoki im se vršci na-
ginju k tvome humku, ko da te žale . .. A ugodan
povjetarac donosi vonj uvelih ruža, donosi opalo lišće.
A puno ga je. Pa i ono ko da se boji tvoga humka -
nijedan listić na nj ne pada.

Evo me nad pepelom tvojim, da održim riječ, što
ti j6 pred samu smrt zadadoh. Sjećaš li se? ;. Ali
što pitam !

U pepelu okle žara! — j

— Ne mogu više! — kidalo ti se. iz prepunih
grudi. Ja sam te samo nijemo slušao, pokoravajući se
tvojoj volji. A oko nas je vladala velebna noć, ko da
je duh Svevidnoga zagrlio svemir, upokojivši za časak
zemske crviće. Podno nogu nam mrmorilo more, ugo-
dno. lako, da sutra uzbijesni, uzavri, da izbaci na kraj
utrgnuti evijetak tvoga života. A 8% visine milo te gle-
dala ona zvijezda, znaš, ona tvoja najmilija zvijezda.
— Ne mogu, red je da idem. 1 ići ću dragovoljno.
Šta bih megju ljudima, koji me ne razumiju, koji se
rugaju najsvetijim mojim osjećajima, koji ne shvaćaju
moje boli? Srce mi otrovaše, život je moj ma zemlji

Mi sada samo pitamo: Bili bilo,
toga deficita. da se Hrvatska ne opterećuje sa 18 mili- ,