Megju dobro obavještenim kru- ai NIA će načelnik Zagreba Mošin- ski dati ostavku, a da će na njegovo mjesto doći vla- din savjetnik Tošo Malin. s el Regnikolarne deputacijo. Regnikolarna deputacija (magjarska) za obnovu financijalne nagodbe sa Hrvat- skom, imala je sjednicu pod presjedanjem dr. Wekerle. Ministar financija dr. Lukacz izvijestio je o razlikama izmegju magjarskog i hrvatskog stanovišta. Na teme- lju te izjave izabran je posebni odbor, koji će konačno ustanoviti formalitete, uz koje će se omogućit obnova financijalne nag odabe sa Hrvatskom. O zadnjoj sjedni- ti magjarškog pododbora, saznaje ,Magyarorszag“, da su članovi pododbora odlučili napustiti svoje dosadaš- nje stanovište glede potrošarine, pa popustiti zahtjevom regnikolarne deputacije. Kao temelj za doho- dak Hrvatske ima se uzeti faktični potrošak. Opravda- nost te želje naglasio je i sam ministar financija Lukač u svojem exposću. Hrvatska regnikolarna deputacija za obnovu financijalne nagodbe sa Ugarskom sazvana je bi- la za 10 o. mj. u Budimpeštu. Za aneksiju? Od ugledna rodoljuba primili smo ovaj članak: Prošlih dana kolala je po novinama vijest o ove- ćim promjenama u bosanskoj upravi. ,Crv. Hrv.“ osvr- nula se takogjer na te promjene, na eventualnost bolje uprave i na eventualni ipreokret u tom smislu, da bi politički pravac mogao onamo postati više narodni. Ba- vila se nadalje i eventualnom aneksijom i postavila je pitanje, koje stanovište da u ovom slučaju zauzmu Hr- vati, nadovezujuć k tome, da vjerojatno ni Srbi+ni Hr- vati neće moći da u to pitanje utječu, ali da bi se i- pak moglo dogoditi da odlučujući faktori traže za to u Hrvata pomoć. I ako pitanje aneksije nije aktuelno, ono svakako za nas ima uvijek aktuelnu vrijednost i dobro bi bilo da bi mi Hrvati bili u tome pitanju odmah na čistu, o- sobito nakon posljednjih dogogjaja, koji su poput vihra otjerali mnogu maglušinu sa našeg političkog orizonta, otvorili novih vidika i donijeli potrebu nove orijentacije. Na ovome bijelome svijetu ili bolje, u ovome kra- ju bijeloga svijeta dogagja se svega po malo, pak bi se moglo dogoditi i to, da nam se pitanje aneksije namet- ne, ili bolje prikaže, predoči pod novim kojim oblikom i da mi budemo pozvani da u ovom pitanju pružimo odlučujućim faktorima našu pomoć. Naša pomoć dakako mogla bi biti samo moralne naravi, jer s našom narod- nom snagom, a i s našom kesom, bar donekle, raspo- lažu drugi. I ova naša pomoć bila bi valjda u prvom redu pozvana da doprinese k plebiscitu, kad bi do nje- ga moralo doći — a bila bi i zato, da svijetu dokaže naše zadovoljstvo sa svim onim, što se u Bosni dogo- dilo i danomice dogagja, pak i naše neograničeno po- vjerenje u vjeru, koju smo izgubili. Nego ona bi bila još nešto. Mi znamo da smo se često borili kao gladni vuci na koju kost, koju su nam dobacili; a uvijek smo se tek kasnije dosjetili, da čim smo je glogjali, meso su uzeli i pojeli drugi; a često smo se mogli dosjetiti i tomu, da smo glogjući kost režali jedan na drugoga, Hrvati na Srbe, Srbi na Hrvate, stranke jedna proti drugoj it.d. A dok smo se mi svagjali okolo kosti, me- so je opeta ostalo drugima. I za to je vjerojatno, više no vjerojatno, sigurno, da bi ta zatraženu pomoć mogla biti ništa drugo već jedna nova kost, Mi tu kost — a zovnimo je pravim imenom — tu Bosansku kost, misle oni, mi nebi mogli u prvi mah primjetiti, jer bi ona mogla biti dobacena u obliku kakove nade; a mi se za nadama znamo zanositi taman onako, kako za pojavama g. 1875 tome preludiju okupacije. I mi svi, veliko i malo, mlado i staro, pametno i nepametno, svi koliko god nas je bilo, veselili smo se okupaciji, u kojoj smo nazrijevali političko i ekonom- naše uskrsnuće, pa i ako ne baš pravo uskrsnuće a o- * mo svakako veliko ojačanje narodne snage; mislili smo e sad je Bosna naša, gradit ćemo željeznice iz Banovi- ne u Bosnu, iz Bosne u;Dalmaciju; Banovina će se po- dignuti, otresti će se magjarskoga skrbništva i njemač- koga upliva; Dalmacija, ova austrijska pepeljuga, doći će do svoga zalegja, oživjeti će novim životom; rasple- sti će se promet, trgovina će se razviti, obrt će se u- domiti; ponarasti će naš upliv u državi, jer "će se ma- godba proširiti i provesti sjedinjenje ... k tomu Bosna ++. i još mnogo toga mi smo sanjali ... glodjući kost ... čigova da je Bosna, srpska ili hrvatska! I vidjesmo da je u Bosni bilo pri upravi svako- jakih eksperimenata samo ne onih, kojima smo se mi nadali; svakojakih elomenata na površini, samo ne na- rodnih. Vidjesuo Kallaya i bosansku narodnost; Jagića i bosanski jezik; zidanje kineskog zida sve naokolo Bo- sne duž Banovina, Dalmacije, Srbije i Crnegore; pogra- ničnu Bosnu i Boku Kotorsku upropašćenu carinskim ratom sa Crnomgorom; protunarodni uzgoj naše mu- slimanske braće, kako se ne bi ćutili ni Hrvatima ni Srbima; bečku subvencijoniranu/ štampu, kako nježno miluje naše ekonomske i političke probitke; doživljaje generala Filipovića i u Bosni i u Baču; željezničku mre- žu, koja se poput tragova odurne hobotnice spušta iz Pešte u Bosnu, kako bi i Banovina i Dalmacija ostale uvijek tugje bosanskome prometu; kako osta mrtvim slovom ćak i sankcijonirani zakon od 30 aprila 1873, po kojem je Dalmaaija morala biti spojena sa Banovi- nom preko nesretne Like, koja je uvijek državi samo SsOOOa smo vidjeli, & da se i ne govori o otporu proti sjedi- njenju. Doživjesmo napokou ijslogu izmegju Beča i Pešte pri podijeljenoj dvostrukoj ulozi u Bosni; složno turanje narodnog elementa o zid; nijemštinu na korist Beča; eko- korist Pešte. Reklo nam se napokon i smo svaki put, kad bi bilo oblaka na političkom ob- zorju, da će se graditi nad ova pruga sad ona. | sada ima takih planova, što je najsigurniji znak, da bi nas jednost, koju su imali uvijek, naime nikakovu; jer, a o tom bismo već morali biti na čistu, kao što Pešte ne će za nas željeznica, tako ih ne će ni Beč, Kad se radi o našim interesima složni su; stara je to pjesma; i žalosne kajde ove još po nas žalosnije pjesme, neka bi se pomiješale sirenskim| glasovima. ko- ji bi tražili našu pomoć pri eventualnom pitanju aneksije. U obliku nade bila bi to opeta kost, okolo koje da se okupimo, Hrvati s jedne strane, Srbi s druge, da je glogjemo i da režimo jedan na drugoga. (Svršit će se). Na ,stekliška“ zanovetanja. Oni zadarski t. zv. ,stekliši“ što opsijedaju don Ivana Prodana i njegovu ,Krunu“, u dva navrsta oke- siše zube na nas, s toga što zagovaramo slogu Hrvata i Srba, te što smo u jednomu članku kazali da u Du- brovniku uz elemenat hrvatski postoji i elemenat srpski. Ti ,stekliši“, naravno, htjeli bi i oni slogu : slogu, kako to oni uvijek vele, ,dobrih u dobru“. Nu teć je poznato, što je ta njihova ,sloga dobrih u dobru“. Oni smatraju jedino sebe ,dobrim“, pa ištu ne bi li, našli i druge ,dobre“, koji bi mislili taman kd oni, i kad bi im uspjelo da cio svijet nabiju na svoju papuču; istom bi onda bila ,sloga dobrih u dobru“[Ili ne ,ni to varatho se, ne bi ni tada, jer je pitanje o posebnoj zadarskoj ka- pelici, koju oni hoće da brane i zubima i noktima. I oni bi htjeli slogu, ali pod uvjet da se nigdje nemaju priznat Srbi; napose što se tiče Dubrovnika oni bi htjeli da se i ovgje dogje do sloge, ali pod uvjet, da mi govorimo Srbima da ih u Dubrovniku nema, a Srbi na uzvrat nama : da Hrvata u Dubrovniku nema! Istina, mi smo do nedavna bili sa ovdješnjim Sr- bima u velikoj zavadi. To je-bilo od prilike kako kad se dva brata zavade vrhu jednog dijela očinstva. Jedan brat kaže: cijela je zemlja moja; drugi brat na uz- vrat: nije, nego cijela moja! Tako obično biva dok zavada traje. Obje ratujuće stranke traže svaka za se svu cijelinu; a pokle ni jedna ni druga neće da popusti, čestokrat se dogodi da bude pozvana pulicija da zapriječi gotovo krvoproliće. Bude tada, kume, i smijeha i ruga, gdje se braća nijesu znala sama na- godit i pomirit, već pogodi tugjina da im pravdu dijeli. A tugjin ko tugjin ne pazi nimalo na interese zavagje- ne braće, on gleda svoj posao. Ucka jednoga brata pro- ti drugomu, goni jednoga sa zemlje da namjesti drugo- ga, pa opet diže drugoga da namjesti prvoga, i tako dalje; zavagjena braća postaju slijepo orugje i igračka pulicije; obojica viču na vladu a obojica svojom zava- dom najbolje služe vladi. Razumije li ,Hrvatska Kruna“ pričicu ovu? Mi puno sumnjamo da li ona išta razumije. Ona govori o uspjesima Hrvata, o uspjesima Srba. Kakvi uspjesi | Vas uspjeh sastoji u tome, da dosada bez uplitanja austrijske pulicije niti su Srbi u Dubrovnika mogli išta proti Hrvatima, niti Hrvati proti Srbima. A da pravo rečemo, istina je da su se srpske i hrvat- ske ,pobjede“ telalile na sve četiri strane svijeta... »i najzad — rekao bi jedan pokojni vlastelin dubro- vački — održasmo slavnu pobjedu i osvjetla- smo naš pošteni obraz!“.... Ova nesretna i za samosvojnost grada Dubrovnika kobna igra red bi bilo više da prestane. Ona se kosi sa svom sjajnom prošlošću ovoga grada, koji je svojom sudbinom uvijek sam raspolagao, ne predavajući se nigda tugjinskim hirima. Bezbjednost pak i samosvoj- nost Dubrovnika postignut će se samo onda ako u nje- mu budu složni Hrvati i Srbi. Njihovoj slozi neće ništa moći odoljet, i megju svim hrvatskim i srpskim gra- dovima Dubrovnik će ostati najtvrgji bedem proti svim tugjinskim navalam i pohlepam. U ostalom mi nijesmo tako ćoravi i ludi, kakve nas valja da umišlja ,Kruna“, da ćemo za ljubav sloge sa Srbima zatajat svoje hrvatsko ime i osvjedočenje. U članku ,Dubrovnik i sloga“ to je bilo izrično nagla- šeno. Mi smo ovgje bili, jesmo i bit ćemo da branimo hrvatstvo u Dubrovniku, uvjereni da bi se Dubrovnik iznevjerio svome narodnome i istoričkom značaju, kao i svojoj zadaći u inokupnome našemu narodu, kad bi obukao na se samo i is ključivo srpsko ruho. Naš program, program ,Crvene Hrvatske“ od g. 1891., zna- či borbu za opstanak, ne nipošto borbu proti Srbima kao takovim, nego borbu proti srpskom eskluzivizmu. Naše sadašnje držanje i pisanje odgovara potpuno pro- gramu lista, te kao što smo otrag dvanaest godina bili ustali da branimo opstanak hrvatskog elementa u Du- brovniku i u južnoj Dalmaciji, tako ćemo nepomično na toj stazi ustrajati, čuvajući se ipak, da pobijajući eskluzivizam srpski, ne upademo u eskluzivizam hrvat- ski. Ako smo kazali da s povratkom sloge Hrvati i Srbi povraća se Dubrovniku i njegovo istoričko g8lo- vinstvo“, to smo kazali ne kan' da bi mi bili niti iz daleka voljni zamijeniti svoje hrvatsko ime s imenom »Sloviuskim“, pa bilo ovo ime ma kako časno i za Dubrovčane dično; nego smo spomenuli ,slovinstvo“ prosto kao simbol sloge Srba i Hrvat&. Mi smo se slo- zi, naviještenoj u Zadru od naših zastupnika, iskreno paradovali, jer smo uvjereni da ta sloga, ako se ko- načno ostvari, bit će ma korist hrvatskoga naroda. Pa- radovao joj se je i pisac onoga članka gospodin M., taj čovjek koji se je za hrvatstvo u Dubrovniku naj- odlučnije borio i uvijek je spravan boriti se, a koga »Stekliš“ dopisnik ,Hrvatske Krune“ nedostojno napa- da, bit će valjda za to što, dok se on borio i trpio, »Stekliš“ je još ,štekć0“ u materinom povoju. “Svih skupa Hrvata i Srbi, po najnovijem raču- nanju nema nego kakvih osam milijuna, toliko od pri- like koliko i Čeh4. narod, kompaktan i složan, bori se kako lav proti mnogobrojnim svojim neprijate- ljima, pa ipak teškom mukom odolijeva navalama. A »uaš narod hrvatski i srpski“ (izraz nije naš n6go dum Ivana Prodana, koji u ,Obračunu“ piše: ,ako Hrvati i Srbi nijesu jedan narod, nije ni more slano“), ako se razdijele, što će i kako će? Regbi da svi ljetošnji kr- vavi dogogjaji u Banovini nijesu osvijestili naše vri- jedne ,stekliše“. Oni gone svoju, a o nama, koji, uvi- glajući veliku pogibelj koja prijeti inokupnom narodu našemu, pristajemo uz preokret naviješten od naših zastupnika, ter radimo za slogu, pišu da ,trgujemo na- šim uvjerenjem i značajem“ ! Sam Bog zna kako ti ljudi shvaćaju značaj u čovjeku! Ako je značaj doktrin- stvo i tvrdokornost, to onda valja reći da su oni paj- značajniji ljudi na svijetu! Ma zašto je, pitamo, onda »Hrv, Kruna“ raspačala megju ,stekliški“ svijet sabor- ski govor zastupnika (Trumbića, kojim je preokret na- vijestio? Ako ,stekliši“ nijesu ludi, oni će biti shvatili vas zamašaj i svu opravdanost Trumbićeva govora, pa se sadašnje desperatno pisanje ,Krune“ proti našim zastupnicima i nama, neda protumačit drukče, nego tim, što su uvigjeli, da im bježi tle ispod nog4, pa nastoje da spase svoju ,kapelicu“ na svaki način. A sad ćemo na svrhu iznijeti dopisniku ,Krune“ na razmišljanje i ,blagohotno uvaženje“ nešto iz Pro- danova ,Obračuna izmegju Srba i Hrvat4“, da vidi kako don Ivo brani ,čisto“ hrvatstvo Dubrovnika i ju- žne Dalmacije bez svake moguće srpske pri- mjese. Str. 46. ,Ako smo ovlašteni — piše — po samo- mu narječju dijelit naš ukupni narod na plemena, tada imamo svakako i bezdvojbeno, kako tri poglavita na- rječja, tako i tri poglavita plemena, naime: narječje i pleme hrvatsko na zapadu; narječje i pleme srpsko na istoku; i narječje i pleme u sredini, ni hrvat- sko ni srpško, ili kako narod sam kaže, naško“. Str, 45. ,U Dubrovniku, svi stanovnici neisklju- čiv ni same rišćane, zvali su do nazad 15 god. svoj jezik naški, i nikako drugčije, Ne bi bio onda našo jednog jedinog Dubrovčanina, da nazove svoj jezik hr- vatskim, a još manje da nazove svoj jezik srpskim... Ovo je povijest, ovo se neda poricat“. (Tako je, don Ivo; ali tvoj ,stekliš“ pretengja, da se je rodio pri- je od tebe, pa piše ludosti). Str. 25. ,Ovo pet narječja križaju se megju s0- bom i nema im, kako rekosmo, stalnih granica; ali sublizu može se uzet, da je čakavština i štokavska ikavština pretežno hrvatskim narječjem; ekavština pre- težno srpskim; a jekavština poluhrvatskim i polusrpskim, ili bolje (hćaše reći: ili gore) ni hrvatskim ni srpskim“, Str. 43. ,Jekavština nije hrvatsko, ali nije ni srpsko narječje. Ako to dokažemo, nama je dosta, a dokazat je lako“, Str. 60. Oznaka je srpstvu ekavština, kao što je hrvatstvu ikavština. (Dakle — dodajemo mi,: svi koji nijesu ikavci nijesu pravi Hrvati. Ma valja vigjet što govori ,stekliš“.) Str. 46. ,Jekavci imali su skoro svegi politički i državni život o sebi, imali su skoro svegi posebnu ple- mensku svijest, imaju posebnu plemensku svi- jest i danas; zovu se posebnim imenom ; zašto onda da se smatraju Srbima, kad drukčije živješe, drukčije ćute, na neutralnoj zoni stoje, pa drukčije i govore“ ? Str. 9. ,Naško pleme svegi je težilo više manje za nezavisnošću i od Hrvat4 i od Srba, te ni do danas ne pristalo sasvim da promijeni naziv naški u hrvatski ili srpski“ (,Stekliš“ je po svoj prilici drugoga mnijenja). Str. 60. ,Treće pleme zove svoje narječje naškim (Sve ovo blaženo ,naški“! Znaš, dum Ivo, više si do- dijo!) Ovo narječje ima već od Gundulića (i prije, i prije — već Držić piše pretežno jekavskom prozom ; ali je istina da se u staro doba u Dubrovniku više ikav- ski govorilo pego sada) unaprijed svoju književnost u Dubrovniku“. Str. 104. ,Čim se više ide na jug — dakle van hrvatskoga i srpskoga gospostva -— tim se krug jekav- štine više širi, tako da je nad Dubrovnikom najširi“. Str. 105. ,Prošav jekavce put zapada, osobito pre- ko Neretve i Vrbasa, nahodimo treće narječje i treće odnosno pleme, ikavce, Hrvate. (Razumiješ li, ste- klišu ? Sve što ostaje naroda od Neretve put amo, po- kle nijesu ikavci nijesu ni Hrvati. Pravi Hrvati, po dum Ivu, počinju na Neretvi. Ali nijesu ni Srbi, još manje dapače. Dakle što smo mi? — Zwei Kreuzer miškulanz, govorio je pokojni violinista Fajtinger, kad bi došao na apalat kupit tabaka za šmrkat“.) Str. 105. ,Nu dodav ikavcima, tim pravim ple- menskim Hrvatima, i Hrvate kajkavce, ukupni broj Hrvata iznosi okolo tri milijuna“, (Kako vidiš, ovdje je dum Ivo skarto nas Dubrovčane — jerbo drži, da nijesmo ni pijerka ni kanjac.) Ovo iznosimo, pozivom na ,Krunu“, da prvo u laž utjera svoga chefa Prodana, koji pravih plemenskih Hrvata ne nalazi dalje od Neretve, a o jekavcima tvrdi da nijesu ni Srbi ni Hrvati; pajtek onda na nas, koji u jekavcima nalazimo ispremiješane i Hrvate i Srbe, te se borimo za priznaju i obezbjegjenje hrvatskog življa u ovim južnim stranama. Hrvatski pak ,stekliši“ nek upamte riječi, što ih Prodan upravlja ,steklišima“ srpskim, jerbo jedni mo- gu dati drugim ruku : Ostavimo politički šovinizam, ostavimo narodnu slavičnost, ne nadimljimo se, da postanemo od žabe konjem, jer što je prenapeto puca, a držimo se onoga što jest. To je najrodoljubnije, to je najpa- metnije, i to je najtrajnije; drukčije varamo sebe & narod vodimo u utvare, koje ga mogu skupo stat, i 0 koje ne može imat naslona niko osim same mašte“, E questo fia suggel...... , Postalia. II. Već sam više puta spomenuo, da je dolaskom go- spara Patlay-a na Ravnateljstvu Pošta i Brzojava u Zadru sve ponjemčeno, tako da se počevši od eshibit- nog protokola pak sve do najneznatnijega registra ili do najneznatnije bilješke vodi sumo na njemačkom je- ziku, na kom su jeziku takogjer i sve tiskanice, što Ravnateljstvo upotrebljava. Ravnateljstvo pak ima uz hrvatsko-talijanski (za- koniti) još i samo njemački (nezakoniti) pečat, a tako isto i Računarski osjek istoga. Hrvatskom jeziku ima mjesta na Ravnateljstvu Pošta i Brzojava samo na tablama povrh vrata pojedi- nih osjeka i to još na prvom mjestu, tako da se čo- vjek, kad je pred vratima ima čisto da divi pravedno- sti i ustavnosti italo-germanske gospode, uvjeren dabo- me da je tako i unutra. Ali kad tamo !žDuša da ti za- zebe netom progješ vrata i unutra stupiš: Sve ama baš sve njemački, a samo još gdjegdje viri kakova stara odrpina talijanska, dok hrvatskom jeziku, koji je nad vratima tako časno mjesto zauzeo, ni traga! Ele rekao bi i zakleo bi se, da je to Ravnateljstvo neka- kove pruske provincije, a ne hrvatske naše Dalmacije! Nek se pak ne misli, da su te table nad vratima iz ere gospara Pattay-a; sve su to još jedini vidljivi ostanci iz dobe g. Afrića, koje bi gospar Pattay bio da- Yno zamjenio sa pruskim, da me bijaše odlučna pro- svjeda jednog našeg zastupnika. NA Sudeći po grozničavom i čisto naprasitom djelo- vanju gospara Pattay a u pošvapćivanju Ravnateljstva i po bezobzirnom i drzovitom namećanju švapštine po- štarskim i brzojavnim Uredima, regbi, da je on jedinu misiju imao, da pošvapći dalmatinske poštarske i br- zojavne Urede. Pri prvim njegovim službenim putovanjima tražio je ćak i od samih podvornika, da švapčare ; a netom preuze Ravnateljstvo naredio je, da se na sjednicama za kojumudrago službenu stvar govori samo njemački. Doduše prva takova sjednica ispala je tako smje- šna, da se je i sam gospar Pattay zastidio svoje zapo- vjedi, pak je zato već na drugoj bilo po starom običaju. Vidjevši, da mu germanizacija zapinje i sa samim administrativnim činovnicima talijanašima i da s njima neće doći do željenog cilja, brže bolje razaslao je za- povjedi svim državnim Uredima, da šalju u Zadar sve raspoložive prometne činovnike strance bivše isluže- ne vojničke potčasnike, Tako vidjesmo na jednoč na Ravuateljstvu: Gold- stein-a; (sad pokojnog) Dem-a; Lang-a; Re- iter-a; Rieder-a; Handl-a; pak kašnje Lč- wey-a; Hrdliczku i Kremener-a! Za njihovu nabavu — razumije se — potrošilo se nekoliko hiljada krana, ali malo mari, kad je za ,Drang nach Osten“ i za Veliku Germaniju! Ovi činovnici većinom sa 4-5 godina poštarske službe nijesu zaista mogli biti Bog zna kako stručno usposobljeni, da bi se rad njihove sposobnosti pozvali na Ravnateljstvo; u svakom slučaju bijahu i strukovno i inače daleko slabiji od mnogih i mnogih činovnika sinova ove hrvatske zemlje, dok što se poznavanja je- zika tiče, nijedan od njih nije bio a i nije kadar napi- sati pravilno hrvatski ni samih deset riječi ne samo, ali ni talijanski, izuzevši dvojicu izmegju vjih, koji se muče, da talijanska riješenja kako tako stucaju, a Kremener, koji je amo došo iz Galicije za zabavu, biva da se nauživa južnog podneblja i da se u Dalma- ciji progje kao ,kulturtraeger“ prije promaknuća, ne zna ni beknuti ni hrvatski ni talijanski !! V. Dok, je' tu stranuti tako usposobljenu (I) čeljad sa ogromnim troškom gospar Pattay oko sebe sakupio, dotle su mu stali na raspoloženje našinci kultnrno i strakovno daleko bolje naobrašeni i u službi stariji, spretniji i disciplinovaniji, koji opet znadu govoriti i pisati hrvatski, talijanski a priličan broj i njemački, sva tri dakle jezika, što se na Ravnateljstvu Pošta upotrebljavaju ! Zašto pak gospar Pattay nije okupio oko sebe tako sposobne mašince, već tako nesposobne strance, cijenim, da su suvišna razjašnjenja, kad je više nego očito, da je on to učinio baš zato, jer je znao, da kad stranci ne znadu ni hrvatski ni talijanski, da će, sve ako im se i me naredi, pisati: odnosno uredovati samo njemački, ko što na žalost baš pišu i uređuju; dok bi našinci, ko što je naravno i zakonito, dopisivali odno- sno uredovali ili hrvatski ili talijanski, a njemački sa- mo, gdje je to iz praktičnih obzira zgodnije, naime sa Uredima i Vlastima van Dalmacije, koji u dopisivanju upotrebljavaju taj jezik, a hrvatski ni talijanski ne znadu. (Slijedi) Sedmični pregled. Zast. kuća. česka se opstrukcija nastavila. Dne 2 0. mj. govorio je zast. Baxa puna 4 sata. U sjednici od 8 o. mj. govoria je cho 2. sata. Za tim je uzeo riječ Dr. Kathrein, da izjavi, u ime katoličkog centruma, da će glasovati proti predlogu D.ra Dworžaka, jer da je iznešen u obstrukcijonističke svrhe. Bareiter je, u ime schonererianaca, istaknuo da će sa svojim sumišljenici- ma glasovati za predlog. Jaworski jadikovao majprije za neradom parlamenta. I rekao da sva ovu obstrukci- ja nije nego politika prkosa. (Ruka i prosvjedovanje). Poljaci će glasovati proti predlogu, radi njegove ob- strukcijonističke svrhe. Rybar prosvjeduje proti izjava- ma Javorskoga. Pernerdorfer, u ime socijalista, izjav- ljuje, da će glasovati proti predlogu. koji smatra op- strukcijonističkom šalom. Choc prosvjeduje proti Javor- skievim izrekama i veseli se, što te izjave ne odobra- vaju ni sami članovi poljskog kluba. Dr. Dvoržak je odbio podmećanje Javorskia i zaključio, da Česi neće odustati od opstrukcijonističke borbe, dok svoja prava ne postignu. Pri imeničnom glasovanju prešnost Dvor- žakova predloga odbijena je sa 136 proti 70 glasova — Oko 2 sata po podne posjetio je zastupničku kuću dan- ski prijestoionasljednik. — Zastupnik Ferri i drugovi upitaše vladu, zašto financijalne vlasti u Dalmaciji ne dopisuju hrvatski sa uredima u Bosni i Hercegovini ; ka- da će pročistiti luku Vinjerca i popraviti dotični luko- bran, i hoće li u korist prometa i trgovine sagraditi kolnu cesta izmegju Trstenika, Drača i Trpnja. Perić i družina prikazaše prešni predlog o štetama što je po- vodanj nanio okolo e Neretvi. U sjednici 4 0. mj. za- stupnička kuća riješila je zakonsku osnovu za ublaženje nevolje, uslijed elementarnihgnepogoda po raznim kra- ljevinama i zemljama sastupanim na carevinskom vije- Za Dalmaciju%Perić idružina fprikazaše slijedeću;reso- luciju: ,Pozivlje se c. k. vlada, neka bi pri dijeljenju raznih potpora za oskudicu imala osobiti obzir na Dal- maciju, s razloga koje je naveo zast. Biankini u pre- snom predlogu prikazanom dne 23 rujna o. g., i zast, Dubrovčanin.