Br. 51. U DUBROVNIKU, 19. Dećembra 1903. Godina XIII GRVENA HRVATSK Cijena je listu polugodište. uuaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u kuću, poštom : pa godinu 10 kruna, na po godine 5 krupa. Za tarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da ga Austro-Ugarsku, Bosnu | inozemstvo : 10 kruna i po- je predbrojen i za došasto Izlazi syako subote, Pojedini broj 20 para. ve, priopćevna, skaju po pogodbi i uz razmjerau frankirana pisma ne primaju se. Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku gdje su utužljivi, Za ixja“ zahvale plaća se 40 para po retku, popust. Dopisi salju se Uredbištvu. Rukopisi se ne vraćaju, a ne- a za oglase 20 para. Oglasi koji se više puta ti- Za aneksiju: Aneksija, ako mora da uslijedi, uslijedit će i mi mo nas i bez nas, a svakako protiva nas, isto onako, kao što i provedba vladine jezične osnove, koja, ako je s jedne strane dokazom težnje za stanovitom jedinstve- nom upravom, kaže nam takogjer u pravome svjetlu i težnju te jedinstvene uprave, koja za nas znači nove borbe, nove kušnje. Glasovi o aneksiji ponavljaju se često i uvijek ostavljaju za sobom ono vrijeme, koje su i našli. To će se valjda i ovoga puta ponoviti. Da u Beču i u Pešti snuju o aneksiji to stoji; ali stoji takogjer i to, da se još nijesu nagodili što i kako bi s Bosnom, u slučaju da se žugjena aksija u istinu i provede. Nu ako se još nijesu nagodili, nagodit će se svakako netom i ako pi- tanje dozrije — i pri nagagjanju, o tom smo valjda svi uvjereni, neće zvati nas, da rečemo svoju. Nego pošto se nagode, mogli bi nas pozvati u pomoć da našim gla- som doprinesemo i da se smekšaju oni, koji bi se anek- siji mogli protiviti i koji bi je mogli zapriječiti kao do- sad, a za plaću, za nagradu troškova bi smo opeta pla- tili mi Hrvati, Srbi i Bosna. Jer da tako nije, Magjari bi se danas još jače protivili aneksiji nego Andrassy u svoje doba okupaciji. A pošto se Andrassy odvažio na okupaciju, bio je to znak da je imao jamstva da će se ona provoditi ona- ko, kako je u istinu bila i provedena, na isključivu ko- rist Beča i Pešte a ne samo protiva Biograda i Cetinja već i protiva Zagrebu. I zaista, okupacijom je ponara- sla bojazan o razvitku slavenskoga juga, ne mari dali razvitkom Hrvatske u okviru — i ta je bojazan doni- jela sa sobom željezničku politiku, postepeno rušenje nagodbe, jači otpor proti sjedinjenju i još mnogo toga počam od nijemih grbova pa sve do nijemih čitana- ka....; a aneksija, a Bože daj da ne bude tako, anek- sija će donijeti novih potreba jedinstvenoj upravi, no- vih oblaka nad našom glavom, mnogih bojazni magjar- skim snovima, što će sve ići za tim, da križa narodne naše osnove ne samo, već je tu i pogibao da budemo izloženi magjarskim pokušajima do Jadranskoga mora i mimo nagodbe, ako je ostave i na papiru, i mimo dalmatinskoga sabora, uza sav ustav, koji bi se tomu protivio. Dosta su jasni planovi magjarske neodvisne stranke, koja napokon reasumira težnje magjarskoga naroda i onda, kad joj vogja Fr. Košut zagovara fede- rativni ustroj monarhije, a pri tom zaboravlja Hrvatsku; a jasno nam je takogjer i to, da država nije nikad tra- žila svoju jakost i moć u zadovoljstvu svojih naroda. Ustav vlada i u Banovini! tako ustavno vladanje za- htijevaju viši državni probici, pri kojima se na nas ne misli; pak će ti isti državni probici zahtijevati da se i očuvaju prema novoj situaciji, koja bi tako nasta- la. Sve se dakako ne bi moglo izvesti prema samim takozvanim državnim probicima, jer se priroda može siliti samo za vremena i do stanovitih granica, ali bi novi eksperimenti došli; i kako da bi došli! Ta mi znamo kako se na nama operira, kako se na zdravom i kompaktnom tijelu našega naroda obavlja vivisekcija a pri tom još i traži našu zahvalnost. Okupacija nas je malo, veoma malo približila Bo- sni. Da nije bilo strategičkih razloga, mi bi od Bosue bili danas još udaljeniji nego za turskoga gospostva. Beč je odustao od naumljene izgradaje željezničke pru- ge Knin-Novi; Banjaluka još svegjer čeka da bude spo- jena sa ostalom bosanskom željezničkom mrežom i ako bi ona kratka pruga izmegju nje i Jajca postala naju- nosnijom u Bosni, te oživjela one krajeve; sudbina pru- Bugojno-Aržano spojena je sa sudbinom pruge Doboj- e a ter i nju ne dočeka sudbina one pruge, koja se iz Spljeta morala graditi do granice Banovine, naši će se gospodari pomagati diferencijalnim tarifama, ka- ko u Banovini i nastojati će zato, da ovgje u Dalmaciji stvore koju novu Rijeku, Sve nas valjda neće moći utući; ali Bosna, koja bi, bilo putem plebiscita, bilo silom ne- predvidljivih dogogjaja došla do samouprave bez skrb- ništva, ili inače ispala iz okvira, tražila bi more, od kojeg je sada drže daleko i bila bi nam bliža nego što je danas, nego što će biti nakon aneksije, koja bi za nas imala svakako veoma problematičnu vrijednost i u narodnom i u ekonomskom pogledu. U narodnom, jer će sve sile upotrebiti, da je i nadalje drže od nas odi- jeljenom, da od nje stvore nešto posebno, jednu izoli ranu političku tvorbu, poput današnje; a mi znamo, da ako je za jedan narod najgora politička tvorba ona, u kojoj se silom mogu ugnjetavati prirodna i narodna prava, još bi gora bila ona, koja bi zato bila navlaš stvurena. U ekonomskom takogjer i s toga razloga, što bi nama ostalo samo ono, što nam se ne bi moglo ote- ti i što bismo, svakako u obilatijoj mjeri, imali uz ne- zavisan razvitak Bosne, jer lašnje se danas, na pri- +mjer, rješavaju sporovi komunikacija izmegju države i države nego oni izmegju jedne i druge pole monarkije, se nas tiče iskreni; a to s je- posljednjem slučaju nijesu takovi, da im se vidi jasna i očita tendencija premoći nad nama, našeg raznarogjenja i osiromašenja. Prema ovim činjenicama jasno nam je, da pri eventualnoj aneksiji neće voditi računa o našim intere- sima; da u našem današnjem podregjenom stanju, na to pitanje i nećemo utjecati ; da bi se ta aneksija provela i ako bi joj mi bili protivni, a ne bi se pak provela, kad bi je proti volji naših gospodara zagovarali. A po- što nam je sve ovo jasno, moralo bi nam biti jasno i to, da naši dobro shvaćeni narodni interesi, da naše narodno dostojanstvo, s obzirom takogjer na vanjski svijet, na koji moramo računati, zahtijevu da ne pruži- mo ni ovgje pomoći onima, koji su nam odavna svaku pomoć otkazali. A dolazi i druga, svakako najvažnija, da bi mi naime u ovom poslu morali ići složno sa Srbima. Teška bi to bila pogrješka, kad bismo se mi Hr- vati bacili iznova na tu kost, da je glogjemo i pružili našim gospodarima pomoć protiva prirodnog razvitka našega naroda, kad bismo našim glasom sankcijonirali rastvorno djelovanje tugje sile u onim krajevima; kad bi tako odobrili sve ono, što smo dosle vigjeli i doži- vjeli; kad bi napokon željeli, da se ustali u Bosni da- našnje stanje. Prelom valjalo bi da bude potpun. Naše jade ne čuje nego nebo, a nemamo nikoga da ih s njim dijelimo do srpske braće s kojim su nam zajednički i stari jadi i novi, i oni koji nam dolaze iz Beča i oni koji nam dolaze iz Pešte i oni u Bosni. Jasno nam je već svima, da se ničemu dobromu ne smjemo nadati sve dotle, dok nas tugja lukavost bude izrabljivala u svoje sebične svrhe, dok ne budemo ruku 0 ruku branili is- ključivo naše narodne interese, ma pod kojim se obli- kom oni pojavljali, sa svim onim srestvima što nam ih daje recimo zakon i pravo božije i ljudsko; dok nas naobraženi svijet ne bude vidio da stupamo složno kao jedan narod, što u istinu i jesmo i kao jedna je- dincata jedinica. i A a slačaju pak, da bi aneksija bila provedena, ona ista misao, koja bi vodila Hrvate, da joj se pro- tive, morala bi dovesti i Srbe do misli i težnje da se sve što u ovoj d.žavi jednim jezikom govori, sakupi u jednu cjelinu, kojoj je tu Banovina stoljetna i ako osakaćena jezgra; da pomognu i nama Hrvatima i sebi e da oživi stara hrvatska kraljevina u koju da se za- klonimo i u kojoj bi morala vladati potpuna ravnoprav- nost bratskih imena, jer tez potpune ravnopravnosti nema sloge, ne može je biti, sama joj se priroda protivi. A kad bi nastala ova složna i zajednička borba, ovako narinuta od povjesnih dogogjaja, narod bi lašnje nosio teško breme sudbine; lašnje bi podnosio i patnje i kušnje, jer nije se varati, jaki su, mnogobrojni :su naši protivnici i svi :do jednoga, kako se protive srp- skim težnjama, protive se takogjer i obnovljenju slo- bodne i nezavisne Hrvatske, jer znadu, da bi im pomr- sila mnoge račune, da bi u prvom redu križala german- ske osnove prema istoku, za koje Beč radi isto tako oduševljeno. kao što i Berlin i da bi otpuhnula mnogi magjarski san, a boje se takogjer i toga, da bi ona mogla biti ništa drugo već jedna velika etapa u raz- vitku cjelokupnoga naroda hrvatskoga i srpskoga. Koji potisnut odasvud, zanemaren od svakoga, uvijek u be- svjestici pod udarcima zle sudbine, traži još svegjer uzalud jednu formulu okolo koje bi se sakupio i koja bi mu dala prave hrane, da se potpuno osvijesti i raz- vije. Nas čeka po tom teška i duga borba, koju bi sa- mo izvanredni dogogjaji mogli ublažiti; jer ako je mno- gi jači narod samo preko teških oluja mogao prebro- diti do svog političkog razvitka, nama, kojima još ostaje mnogo kulturnoga rada i kojima siromaštvo tan- ča i tupi narodnu snagu, nama je taj put još teži. Još težim ga pak čine naši veliki programi, kad izazivlju otpor i desno i lijevo i kad nam stvaraju neprijatelja baš ondje, gdje bi morali tražiti prijatelja, saveznika, brata. A ipak! A ipak bi morali već znati i razumjeti, da će samo složan rad podvostručiti naše narodne sile, koje još uvijek s obzirom na protivnike, neće biti ve- like: da će samo pri složnome našem radu ostati be- zuspješni žalosni eksperimenti na narodnoj duši u Bo- sni i drugdje, da će samo jedinstvena narodna volja odoljeti prolaznoj sili, koja nas inače može malo po malo oslabiti do uništenja; da samo složan narod mo- že zaslužiti simpatije i zauzimanje slobodoumnoga svi- jeta i napokon da samo u složnome narodu može pra- vo konačno pobijediti. — (m. z.) DUBROVNIK, 18 prosinca 1908. Nj. Veličanstvo | zast, Biankini, Jučer nam je po- sebnim brzojavom iz Beča javljeno, da je kod obično- ga cercle-a što ga vladar drži prigodom otvora delega- cija ovaj rekao delegatu Biankinu : ,Vi svugdje larma- te“. Biankini je pitao: ,Gdje?“ Vladar je odgovorio : Ovdje i u saboru i svugdje“. Biankini je na to, očito iznenagjen ovakovim nagovorom odvratio : ,Koga ne bo- li, taj ne formal“ — Ova epizoda mora da nas se neu- ugodno dirne! Izvan svake je sumnje, da je ovo vladar rekao na temelju informacija svojih savjetnika. Ti sa- vjetnici nijesu naši prijatelji. Megju tim savjetnicima nalaze se razni Nijemci, razni Koerberi i razni — Khu- eni! Ovi i ovakovi savjetnici i ne mogu da istinito in- formiraju vladara. Da je ovaj istinito informiran ne bi mogso pravedne tužbe, molbe i zahtjeve jednoga zastup- nika, koji govori u ime jednoga zapuštenog i potlačeno- ga naroda nazvati — larmanjem ! Niti naš narod, niti Bian- kini-nije kriv, ako imade dosta i predosta nzroka iz- našaltju tegoba ili ,larmsnju“. Ovo bi još bio mogao u gvom odgovoru dodati delegat Biankini. Ali opet mo- r amo priznati, da se čovjek nagovoren u ovakovoj zgo- di ovikovim riječima mora osupnuti i da se nije mo- guće sučelice vladaru od iznenagjenja odmah snaći - jer ni mi se, pa i ovako daleko i nakon razmišljanja takogi er od iznenagjenja zbog ovakovih riječi, zbog pri- govora da iznašanje naših tegoba znači — larmanje, — ne možemo nikako snaći ! Novi smjer u balkanskoj politici. U svojem ex- pozeu. u delegacijama je min. Goluchowski dne 16. 0. mj. rekao, da se je upoznala potreba krenuti u bal- kanskoj politici drugim putem. Koji dobrijan će pomi- sliti, la se već radi o slavenskom smjeru austrijske balkanske politike. Ali ne, čujte samo: taj novi put sastoji se u tome, da više neće imati to pitanje u ru- kama! ,neokretni europski koncert“ nego samo dvije ruke biva Austrija i Rusija. Kakav je pako smjer aus trijske politike — vidi se iz riječi ministra kojima se obara na Macedonske ustaše, grozi Bugarskoj, Srbiji po- ručuje da se neka odreče raznih političkih pogriješaka i — gbozna pravu vrijednost austro-ug. prijateljstva.“ priznati, da Poljaci naše političare osobito one u Ba- novini — precjenjuju i da se kod nas u istinu slabo ko miče, da se u ovoj zgodi, sada ili teško kada, za Hrvate zgodnim manevriranjem nešto izvojšti. Naš po- ljački prijatelj začudio se tome, ali kad smo mu razja- snili, da je našem pravom, a ne samo hinjenom pasivi - tetu tražiti uzrok u našim stranačkim prilikama — on- da se je čugienje pretvorilo u tugu, da ne rečemo sa- žaljenje! Poljaci misle, da smo mi sa Magjarima spo- razumni u tom, da ćemo dobiti što i oni — pa za to da šutimo! Nijesmo mi još toliko ni zreli ni jaki za to, da vodimo pravu pametnu, pa i makijavelističku po- litiku ! Ali opet moramo priznati, da je i & Magjarima u tom poslu vrlo teško. Prof. Zdiechowsky nas je utješio time, da nijesu ni Magjari baš osobito zreli. Oni će do- duše mnogo toga postići spletkam i silom, ali kakove će konačno koristi od svega,toga imati — drugo je pi- tanje. Jer eto kakove je dojmove naš prijatelj Poljak dobio u Budimpešti. Pošao je tamo da čuje mnijenje Magjara, a sa nakanom, da se razbistri i odnošaj izme- gju Magjara i Poljaka. Njegov dojam je pako taj, da se s Magjarima u istinu dade teško ili nikako razgo- varati. Oni da su posve pijani! Govorio je sa Appo- nyem, te ga upozoravao na Hrvate, Slovake i Rumu- pje. Ovaj državnik je otvoreno priznao, da Hrvata ne pozna ili ne razumije. Za Slovake je rekao, da ih se ne treba bojati, jer je puk neorganizovan i neprosvijetljen, A ujedno se izražava priznanje pol. zrelosti — Rumunj- skoj i Grčkoj u macedonskom pitanja! Eto — to je novi smjer! Zar da. se i opet s naše strane opominje Golučhowskoga na to, da vodi slavensku politiku ? Ne, jer bi bilo uzaludno i naivno i — koješta još! Motri- mo i pazimo samo. A južni Slaveni zajedno neka povuku konsekvencije. Jedna rezolucija mletačkih mladića. Kako nam javljne1 iz Trsta, držala se je dne 8.0. mi. u Mlecima velika prosvjedna skupština učenika svih mletačkih ško- la i gragjanstva. Nego čujte tu ratobornu momčad : ,Smrt Nijemcima, smrt barbarskim ordama sjevera“. .. Tad se zahvaljnju onome, kockom izabranom učeniku, koji je u Rimu demonstrirao proti austrijskom posla- niku, hvale korektno držanje talijanske policije i so- kole one, koji će morati isto da učine konsulima Ru- sije i Njemačke osobito. Onda se toplo, ganutljiva, zahvaljuju domorodcima Trsta, koji darovaše Kući po- slanika Italije poprsje Imbrianija (zakletog iredentiste), živo opominju nespašenu učeću mladež Trsta, Tirolske, Istre i Dalmacije, da pod svaku cijenu ustraju u borbi, er da je blizu dan njihovog oslobogjenja ispod pre- zrenog barbarskog iga. Onda buncaju, kako se talijan- ska flota i vojska (po riječima nekog ministra) već odavna spremaju, da osvete Vis i Custozzu. Vodiće ih današnji njihov kralj i Riciotti Garibaldi (!), a pridru- žiti će im se Francuska, da i ona osveti godinu 1870.1! (Sada dolazi najkomičnija strana). ,Onda ćemo se pro- šetati po toj barbarskoj krvi do Beča i Berlina, poće- rati sa tronova tamošnje monarhe, satarisati naše vje- čne neprijatelje i proglasiti premoć latinske rase nad sasonskom, kličući ,Živio V. Emanuel III, živila tali- janska vojska. živio R. Garibaldi, smrt (ut supra); smrt ioš autokrasi ruskom, živilo skoro oslobogjenje Ugar- ske Češke i Poljske!!! Ovakova zbrka svega i svašta očito ne zuači ništa, ali ju je vrijedno zabilježiti kao kurijozum. Ovi su mladići očito vrlo udobro“ shvatili Ga- ribalda ! 1 baš za to ne treba dati ovome važnosti, o- gobito ne u pitanju sporazuma izmegju 'Hrvata i Tali- jana. — J. Sa prof ni Zdiechowskym. Ove sedmice boravi u Dubrovniku poznati prija- telj Hrvata, poljski pisac i profesor na krakovskom sveu- čilištu g. M. Zdiechowsky. Ostaje ovgje samo kratko vrijeme, a onda kani putovati u Litvu, Nedavno je bio u Budimpešti, pa se tom zgodom razgovarao 8a glav- nim magjarskim političarima. Razgovarali smo s njime mnogo o svemu i svačemu, pa držimo da će i naše či. taoce zanimati nekoje stvari. Prof. Zdiechowsky je vrlo naobražen ali tihe nara vi Oduševljen Poljak i Slaven, te u Poljskoj odlučno zastupa misao slavenskoga bratimstva. Nas Hrvate je zadužio u velike time, što u poljačkim listovima mnogo o nama piše i potiče poljsku mladež da se zanima za naše prilike. Ali njegovo najvažnije djelo za nas je sva- kako krasna knjiga o Ilirizmu pod naslovom ,Odrodz- denie Chorvaci w wieku XIX.“ Prvo što nas je pitao — kad .je došao jrazgovor na politiku — bilo je to: je li postoji kakav tajni spo- razum izmegju naših narodnih vogja i Magjara. Začu- dilo nas je to pitanje, ali ujedno i smutilo. Prof, 7die- chowsky naime kaže, da politički krugovi u Galiciji, osobito u Krakovu drže, da takav sporazum postoji, jer inače ne bi mogli shvatiti, kako to, da u ovim prilika- ma. gdje se sve drma i komeša, gdje se tako ljuto za- kvačio Beč i Pešta — Hrvati šute i ne miču se, da ove prilike izrabe sebi u korist. Morali smo na žalost a inteligencija slovačka, da je — patriotična! Prof. Zdiechowsky ga je pitao kakav on to misli ,patrioti- zam“, da li magjarski? Appony: ,Pa kakovog drugog patriotizma može biti u Ugarskoj ?“ Rumunji su jedino neprilični, a Nijemaca se ne treba bojati, jer ih neće pomagati braća iz Njemačke! — Eto ovo dosta karak- terizuje magjarske političare. Nema sumnje, da se oni oslanjaju na Berlin. Ovaj dojam je dobio prof. Zdiechow- sky i iz razgovora sa drugim političarima, koji nijesu tikako htjeli da se upuštaju u razgovor , 0 pogibelji Njemačkih prohtjeva! Jedan dobričina Košutovac je da- pače dosta jasno dao razabrati, da će im Berlin pomo- ći, pri čem je naivno rekao, da Poljaci u Poznanju ne trpe ni polovinu nepravda što ih trpe Magjari od Au- strije (1?) Košut se je izražavao u općenitim ,pijanim“ i megalomanskim frazama, te za Hrvatsku je kazao, da su ju Magjari oružjem osvojili, te da je ona Magjarska priležnica, koju oni mogu uzdržavati ili ne, kako se nji- ma prohtije i dokle se njima hoće! -— Napokon je za- nimiv razgovor sa Rakošijem urednikom ., Budapesti Hirlapa“ komu je prof. Zdiechowsky razlagao kako bi bilo dobro da se Poljaci, Magjari i Hrvati zajednički na temelju sporazuma bore. Rakoši je rekao od prilike ovo: Radi se dakle o boljoj budućnosti Poljske? Onda mi možemo stvar riješiti u dvije riječi : strpite se još koje desetljeće. Za dvadeset, trideset godina bit će Ma- gjara oko 30 milijuna, a onda će oni osloboditi Poljsku!“ Eto ovakovi su Magjarski političari! Nadaju se u Berlin, a ne znadu, da će oslobodiv se postati vazali Pruske! Računaju samo na magjarizaciju — i brojno , povećanje novopečenih »Magjara“. Za to bi to ,pove- ćanje“ morali podupirati Poljaci — u svom interesu?! ' A Hrvati? U istinu je teško razgovarati s tim ljudi- ma. Ali to ne znači da za to moraju Hrvati ovom zgo- dom — šutjeti! Ima i drugih faktora osim Magjara ! A- ko nije moguće govoriti sa Magjarima, moguće je valjda ipak bilo štojdrugo,fpo čem biovom zgodom svom naro- du nešto izvojštili. Možda bi mogli i Poljaci što utje- cati? Ali eto — odmah se javljaju i njihove neprilike! , Poljski klub“ i slično! Nesreća je to, što se svi Sla- veni monarhije nijesu još stavili u doticaj i počeli kon- kretno dogovarati. To bi bilo najprije potrebno! Jedan . zbor ili bilo kakav način za sporazumnu akciju prijeka je potreba. Hrvati i Talijani. Razloživ kako i čime su uklonjene eventualne po-' gibelji i bojazni, koje bi uam zaprijetile sa tijesnijega zbliženja sa Talijanima i Italijom, morali bi sada go- voriti o koristi koju nam to približenje može da donese. O tome je bilo po gdješto upleteno i u dosadanjem razlaganju. Ali da bude slika bolja moramo se i natu stranu pitanja (baš najvažniju) osvrnuti — u koliko se: to naime može. . Mnogo je tome već vremena što se šire glasovi i nagovještanja, da će se naša monarkija naskoro ras-, pasti. Ove glasove podržavaju u Europi u prvom redu: — Pangermani, da svijet tako priprave za svoje aspi- racije na zapadnu polu monarkije. Ali s druge opet strane (a to baš iz Francuske) čuju se razlaganja pro- tivna tome. Dokazuje se, da je Austrija, dakako pre; porogjena i poslavenjena, e vropska nužda. U Austriji samoj, čini se, da o svema tome ne vode toliko računa odlučujući faktori, nego živo u iluziji, da će se moćt turati dalje pomoću svoje tradicijonalne kamarilske po-, litike, koju svi poznamo. u Mi Hrvati moramo računati sa svim ovim, pa biti