Godina XV. U Dubrovniku 7. Januara 1906. \ Broj 1. Cijena liti Za Austro-Ugarsku, Bosnu . fiercegovinu na godinu Kruna 11, Za Srbiju i Crnu goru na go linu Kruna 12. * Z» svo ostale zemlje na goonu snaka 15 u zlatu, Za Pubrovnik na godinu Kr. 10 Na pč godine 1 na četvrt godin: urazmjerno Pojedini broj lista 20 para. JU Pretplata i oglasi. Saju se administraciji Dubrovnik» Dozisi se šalu uredništvu, Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase, priposlano, izjave javne zahvale, računska izvje šća i slične objave plaća se 20 para od reika (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nofrankovana pisma ne mi- maju de. Vlasnik i izdavatel Dr. Mato Gracić. Izlazi svake nedjelje. Odgovorni urednik Antun Zipfel. Poziv na pretplatu, Sa ovim brojem stupa ,Dubrovnik“ XV. godinu. O njegovoj potrebi u ovome kraju svaki je Srbin uvjeren, jer je on je- dini list kome je cilj odbrana Srpstva. Naro- čito pak danas, kada se svaka narodnost bori za svoj opstanak, , Dubrovnik“ treba i mora izlaziti. S toga pozivamo sve Srbe na Primorju, da se okupe oko zastave, koju je » Dubrovnik“ ponosno razvio u interesu Srp- stva, kako bi ju i na dalje čuvao i branio. | To okupljanje treba da pokažu time, što će se pretplatiti na list, kako bi se isti održao, dok Srpska stranka na Primorju ne pokrene svoj stranački organ. » Dubrovnik“ će i dalje izlaziti nedjeljom i staje: Za grad Dubrovnik na godinu K 10 — Za Austriju, Hrvatsku, Slavo- voniju i PVEMLI na pe K11— Za "x godine + + + - . K 56560 Za "x godine K. 215 Za Crnu Goru i Srbiju: na adi K 12— Za ostale zemlje na god. - K 15— Ko ne položi preiplatu u toku mjeseca Januara, obustavi će mu se šiljanje lista. Administracija ,DUBROVNIKA“. Dubrovnik, 7 januara 1906. »Mir božji, Hristos se rodi“ to je po- zdrav, kojim su se do sada milioni pravo- slavnih Rusa na današnji dan pozdravljali. Ali sada je taj pozdrav zamro na svačijim ustima, jer u Rusiji sada mira nema, premda generali pobjednici nad revolucionareima — rogjenom braćom — o njemu javljaju. Ili to, nije barem mir božji“, nego je samo mir pod sjenkom bajoneta, jedna tišina, koja može biti predznak nove bure. Slobodoumne ideje zapadne Evrope već su ima nekoliko decenija bile osvojile inteli- gentne duhove velike Rusije. Oni su ih dalje prenijeli u masu. Iza razočaranja, koja su doživjeli sa širenjem njihovim u seljačkom staležu, oni su se okrenuli gradskom proleta- rijatu, koji ih je razumio, koji je sad postao glavni faktor ove revolucije. Manifest cara Aleksandra IL, koji je oslobodio ruskog se- ljaka, otvorio je pute ruskoj industriji. Ru- ska industrija stvorila je. ruski proletarijat, a on je stvorio, morao je stvoriti revoluciju, jer prvašnje stanje bijaše nesnosno. Rat s Japanom otkrio je sve loše strane ovog nesnosnog stanja, otkrio je i one za koje se prije nije znalo, nije moglo znati, jer nijesu bile podvrgnute javnoj kontroli. I narod je zatražio parlamenat, zatražio je kontrolu. Simpatije cijelog obrazovanog svijeta bile su sada na strani probugjenog naroda, koji je samo tražio svoja prava. Slavenska slobodoumna štampa, koja je prije kouse- kventno poricala opravdanost ustavnosti za Rusiju, jer da ruski narod nije zreo za slo- bodu, pridružila je općim simpatijama i svoje simpatije. Ona je tim najasnije sama osudila svoje prvašnje držanje. Zloupotrebe i nepra- vilnosti u ruskoj vojsci ukazale su joj zlo- upotrebe i neprarilnosti u drugim granama ruske uprave i ona je s razlogom promijenila front. Granica ruske države prestala je biti granica njenog slobodoumlja. Slavenska, dakle i srpska štampa, sad otvoreno iskaznje svoje simpatije ruskim bor- cima za slobodu, otvoreno potpomuže ostva- renju njihovih želja. Ali upravo za to, jer bi nam mily bilo, da se ostvari cilj ovih divlje- nja dostojnih ustavnih boraca, nama se toliko ne svigjaju sredstva. Revolucija je do car- skog manifesta imala smisla, imala pravo na opstanak. Iza njega ona ga je izgubila, jer je manifestom stvorena osnova za daiju po- litičku borbu, za političku evoluciju. Revolu- Cija može biti sredstvo, ali ne smije biti cilj, kako bi mnogi revolucionarci željeli. Ova revolucija, ova megjusobna borba, zapriječiće Rusiju naročito u njezinoj spolj- noj politici. To je ono, što neprijatelji Ru- sije i Slavenstva žele, a što osobito nama na Balkanu ne može biti prijatno. Radi toga bismo željeli, da ruski narod bude zadovoljan, da u Rusiji zavlada ,mir božji“ mjesto mira bajonetskog, mira topovskog. ROC > YoraBuocT y Upnoj Topm. .Ilocnuje yseneHe ycraBHocTu, pen je na Bu- Nu4MO, iura je ToMe nperxonuno u je ju 6uno Ka- KBe Ćopće. Ha npsoM Mjecry pefin emo, na y Lip- Hoj Topu ycTasHe 6opće Huje uno, Hura je Morjio 6uTu, jep Huuje 6MJIO NOBOJBHO IIKONIOBAHHX IBYIH, Koju 6u je moBenu, a c Ipyre cTpaHe, H uro 6u Ce MOFJIO NOKyILATH y TOM IIPABLJY HHje NonyuITAJLa rBo3jena crera. YcaMjeena je, aju saTo cBujerja u nocTojaneTBeHa nojasa Mapko MuHybaHOB, 4 TO He 360r 6op6e, kojoj 6u 6uo uuIb ycTaBHocT, jep oH sa To Huje uMao crpemMe, Hero 360r cBor oTBopeHor He- 3ANOBOJBCTBA NIpeMA CBEMy, IITO HHje BAJBAJIO Y Hp- xaBHoj ynpasu. llakako, 1muTo je Morao panurTu je- nau Mapko MumaHoB Hujecy Moru upyru, u 6op6a Ce OTBOpHJIA NIpBO Ca CTpaH€, rorJIaBHTO M3 Bmuo- rpana, a orrnouena jy je upHoropcka emurpaunja. TipencraBHuK Te ripBe 6opće, BefinoM rmnojenuHaune, Koja Mu Huje no6po nosKaTa, 6uo je Tomo OpaoBani. Tipsu cuMNTOM, Ja y HeEKOM pexuMy HHje cBe Kao iuTO Tpe6a, jecy emurpauuje, rmoruuane oHe 36or OTINITHX MJIH JIMUHMX HHTEpeCA, H EsUX je u3 lIpHe Tope 6uno, Kang Mae Kang Buie, jom ou ceo6e Jona Iluneruhia y Cp6ujy. Y moueTKy rmponior ne- LeHHjyMa Te cy emurpanuje Guje yuecTane u Be- HuHoM ce cKyribaxy y Buorpany. Ty, M3 ibuxoBe cpenune ocyrTa je, y sefioj Mjepu, BaTpa npeko Buena (Barywanuu) Ha npencrasiuke BnacTu y lipnoj Topu, Konuko ce cjeiam 1893. rogue. Ta 6op6a y Bugeny nouunje je nacraBiveHa 6pomiypama (Hpease Cauke M T. 1.) M Hocuna je Ha ce6u Buie Kapak- Tep muuHe npupone. Kako ce Hexu ou emurpaHaTa (Mato Bpćuna) y cBoM oropuei»y ToJmuKo sa6opa- BULIĆ, ga oTunome nog cKyT Kamajy, jenaH nuo o- MJIaNuHE& UpHoropeke, Koja ce oHna yuauwe y Buo- Fpany, ycTane, npekO HOBOcaicke JacTrase, u rnpo- THB TAKBHX eMHFpaHaTa 4 npoTuB pexuma y lipnoj Topu, Koju je jenuuo u 6uo KpuB sa TakBe rmojaBe. OmnanuHa je Ta 3a nBuje Tpu roguHe KPHTHKOBAJIA nojenuHe rpaHe npxaBHe yripaBe 4 Ha 3aBplleTKy uanujena je mjepe 3a nonpaBky, usHuujena je ycTaBHa npaBa, Koja Hapony Tpeća naru. HaBjecHu pasjnosu He nonyuiTajy M4, na neTareHuje IporoBopuM u o &MHIpaHTHMA H O OMJIANHHH, KAO H Na H3HeceM CBOj NnoTnyH cyn o pany jenHux u nupyruK. To cse OCTABIBAM lITAMIIH, Koja fe ce, 663 CyMIbe, can Kao cno6onua Mofiu passuTu y LipHoj Topu. Jenuo Tak MopamM pelin, a To je, na ce Te nBuje rpyne Hujecy Hu y ueMy cmarane, jep, na ocTaBuMo na CTpaHy NpuHuurujenHy pa3JiHKY, H6KH 'Cy eMHrpaH- TH 6HJIH TOJIHKO NpCKU M 663 HKAKBHX CKPJTIJIA, la cy Kao mnojuuujeku ImrujyH4 mocTanu onacHocT u sa pobene cuHoBe Cp6uje (usameliy ocTaJIux mo 31y uyBeu CaBo HBaHoBufi), a KaMOJIM 34 OMJA- Nu4Hy upHoropcky. Ilonoxaj oMnanunana 6uo je u H BEOMA TOXKAK H BEOMA JeNuKATAH: 360 HHXOBA nucata, KoMe je jenuHu uuIb 6uo nonpaBka pexu- Ma y Llpuoj Topu, eMurpaHTH Cy MX HEKH TIpel- CTABIBAJIH y Buorpany Kao areudTe Kasa Hukome, a Ha LleTHy cy HX, OIET, CMATPAJIH 3a njalenuke Kparba AnekcaHnpa. Taj saHaT NeHYHLIHPAHA, TIOPEU THycHe crpaHe uro je u HeBuHy njeuuuy mo cpeu- ibHM 3aBOluMA nporjepusao us Cp6uje, umao je u Ty no6py crpaHy, iro je nporjepao u Ba omnma- nuHnua, Koju cy nujeno npuMisetu y LipHoj Topu, 6e3 CyMibe 3aT0, WTO cy u3 Cp6uje ucrjepanu. Tlocnuje Tora Bpara cy ce LIpue Tope nouena 1iu- Pe OTBAPATH EBEHHM IIKOJIOBAHHM CHHOBUMA y Cp6u- ju, Pycuju u T. m. Ha Taj HauuH par upHoropcke oMnanuHe Ha CTpaHH _TipoTexe ce u nonupyje c ysoheweM ycTaB- HOCTH, NAKAKO, HE IIHCAHeM, jep je oHo jou naBHo Guo 3ABPILEHO, HETO JIMUHUM yTHLAjeM. Konuko je cBe To MOFJIO yTHLATH HA pjerueie Kinasa Hukone, ja He MOry 3HaTu, HuTH MH je Ha- Mjepa ma OBHM H3HOLIEH:€M YMAHHM HberOBy 3a- cnyry, Koja ce Beli cTora He MOXe yMAaHHTH, IITO OH HHje MAO yCTABHOCT TO HENOCPENHHM TIPHTH- CKOM KAKBE Omošuluje, Hero je TO BHIIE yuuHuo yeBajajylin. mocTeneHo rmamMeTHe pasnore u ysubajyhu canaliise u 6ynyhe norpeće. HapouuTo my je 3a- CIJTA y TOME, LITO je OBHM AKTOM Npenynpenuo Kpajiey NOoJIHTHUKY 6Op6y, KOjy oGuuHo npare 3sa- TBOPH, OKOBH, TIpOJIHjeBaH€e KPBH HT. 1., H LITO he cBome cuHy, npecronoHacienuuKy JlaHuyy, ocTa- BHTH ypekeHo cTawe, nogpasymujesaM na je TBpna Hamjepa seli Ty, ga ce ysege npasa u uucTa YCTABHOCT. 3aBpuiyjylin oBe perke ,u&cTuTaMo Boxuhi Topu Lipuoj“ u xenuMo, na He 6yne Buie eMu- rpauuja, HuTu 6op6e ca cTpaHe. pao CE Tuđe misli. (Politika i političari). U republici je potrebna vrlina, u monarhiji čast, pod despotskom vladavinom strah. Vrlina je ovdje nepotrebna, čast bi bila opasna. Montesquieu, Dogodi se vođama stranaka, kao zmijinim glavama — da ih rep naprijed tjera. Pulteney. Jedan je od najpotrebnijih zahtjeva u pra- ktičnom vođeriu državnih poslova, osobito gdje postoje slobodne ustanove, pomirlivost, spremnost za nagodbu, vola učiniti neke ustupke protivniku i korisne mjere tako udesiti, da Jude protivnih nazora što je moguće mane vrijeđaju. Mill. Jedan u ustavnosti iskusan državnik re- kao je, da je čitav ustavni život niz kompro- Podlistak. PRILIKOM JUBILEJA ZLATNE MISE Preč. 0. JAKA JOVIĆA u Dubrovniku Na Mlado Leto 1906. Otkad ,Slava“ zapjevo si prvom Na oltaru žrtveniku svetom Pa do danas, poštovani Oče, Bez prekida projuri pedeset Godinica raznovrsna lika: Pola vijeka tvog misnikovana, Dug je zeman u |udskome žiću. Neizvjesno kao proz koprenu U tuđini odalen od doma U prvom si zorio osveštaru Cak daleke pad i nedosežne Možda same svete ideale. Sve ovito otajstvenom vrpcom Sve čudno bajnim u sjenama, Sve u samoj tad nedomišlaja Maglovitoj sjenki, polutami. Ideš dale stupajući putem Svete staze službe od oltara, Pred kim moliš, radiš, slaviš, Slaviš slavu Boga Gospodara. Bože mio! prepun nade tvrde Hoda putnik u daleke strane, Ne zna b'jede jadovana razna, , Ne zna strave jadikova klanca, Niti sprave iz busije Jute, Nit dušmana kojekakve sile, i Te ga čeka na začetom drumu ; Pa ni sama okrepa vesela, Sreća, slava, zadovolstvo/ sjajnost, Što će gdjekad pomalati nemu, Nalik zrake kroz okance malo, Jer sve bludi u neizvjesnu mraku. Kad prevali svoga putovala Dobar komad, na zemlicu sjedne, Te se divi svom radišnom putu, Odmara se pod sjenkastim busom, Veseo pogled obara niz stazu Puta, koju prevali čestito. Tu se raji okolini divnoj, Pojeć pjesmu harna zadovoljstva, | Na što remu i žuberom ptice I listići zelenoga gaja Odziv daju tajnog duševlema. Na rabošu r'jezova pedeset Brojiš eto krepak stepen danas Uprav sretno, o svečaru mili. Putovafa eto, Oče, mnogo, Odmori se međ prijanim, znancim, Veseli se uza Braću-malu, Ponesi se uza slavje ovo, Slavje r'jetko al ćutlivo mnogo. Niz promotri sada dugi tvoga Svetog posla doživlaje razne, Zgode, jade sad preberi svake. Više krša nego ravna puta! Više jadom nego srećom Vjepom Sve pretkano ima čovjek žiće! Ipak jesi doživio goda, Što te danas veseli, pa s toga Haran Stvorcu zahvalom i molbom, Pjevaj, Oče, još za dugo ,Slaval“ MP: (qa E se) R Ocjene i prikazi, Josip Onyszkiewicz: Slike iz dubrovačke pro- šlosti. Prvi svezak. Pišćevim troškoni. Cijena Kr. 1:20. Brzotiskom Dubrovačke Hrvatske Ti- skare. 1906.—VIII, str. 94. Gotovo je zamašna griješka starijih istra- živaća dubrovačke prošlosti, što su pišući svoje redove imali na umu samo krupnije i presudne dogođaje, te nima možda i odveć pažne pokla- nali. Prva i neminovna pošledica toga bila je, da mi iz fihovih djela možemo, istina, steći približno tačan pregled živovana republike sv. Vlasija, možemo, ako hoćete, poznati gotovo u tančine nen politički razvoj i propadatie, ali nam | te publikacije, mal da ne bez iznimke, ne znaju — govorimo otvoreno — ništa kazati o dru- štvenom životu predašnih naseljenika ovoga grada. A nas, lude inačijeg shvatana gdjekad prećerane slave naših djedova i nihovih kreposti, jamačno većma interesuje dokumentovan opis pokladnih zabava u Dubrovniku recimo XVI. vijeka ili iserpan izvještaj o literarnim i pozo- .rišnim družinama n. pr. XVIII. vijeka, nego zaoštreno polemičko kreševo o prvenstvu spletske ili dubrovačke arhiepiskopije iz vremena Kulina bana. Zasnivač škole, koja i sitnijim pojavama dubrovačke istorije ne spori nihovu zanimivost, kao da je prof. Jereček, ta taj je simpatični učenak bacio čitavu rukovijet bengalske svje- tlosti na XV. i XVI. vijek, a svoje izlagane i naj sitnijih događaja znao je zaodjeti u za čudo privlačivo ruho. Potom je prof. Vučetić u više navrata dosta iscrpno ilustrovao periodu oko Velike Trešfe, a i D. Đivanović sa svojih stu- dija erkvene istorije Dubrovnika mnogo obećaje, Svakako je, dakle, prijatna pojava, što se tome kolu ,sitničarskih“ istraživača pridružio i g. J. Onyszkiewiez s literarnom prinovom, kojoj, eto ispisasmo natpis. * Kako će ovu krigu čitalička publika pri- čekati, teško je s mjesta odgovoriti: Nekojim će se, možda, činiti, da je u novelističnoj formi suština istorijskoga fakta stradala; drugi će čak isticati izlišnost ove publikacije, te kao da ču- jemo nihove primjedbe: ,TA šta nas interesuje zavještaj Nika Vickova Bolini pred cijelom hr- pom osnivača zamašnijih humanih ustanova u Dubrovniku? Šta nas briga za utok Dum Pera