Godina XV.

U Dubrovniku 7. Januara 1906.

\

Broj 1.

Cijena liti

Za Austro-Ugarsku, Bosnu .
fiercegovinu na godinu Kruna 11,

Za Srbiju i Crnu goru na go
linu Kruna 12. *

Z» svo ostale zemlje na goonu
snaka 15 u zlatu,

Za Pubrovnik na godinu Kr. 10

Na pč godine 1 na četvrt godin:
urazmjerno

Pojedini broj lista 20 para.

JU

Pretplata i oglasi.

Saju se administraciji Dubrovnik»

Dozisi se šalu uredništvu,
Rukopisi se ne vraćaju.

Za oglase, priposlano, izjave
javne zahvale, računska izvje
šća i slične objave plaća se 20 para
od reika (sitnijeh slova). Ako se više
puta štampaju, po pogodbi.

Nofrankovana pisma ne mi-
maju de.

Vlasnik i izdavatel Dr. Mato Gracić.

Izlazi svake nedjelje.

Odgovorni urednik Antun Zipfel.

Poziv na pretplatu,

Sa ovim brojem stupa ,Dubrovnik“
XV. godinu. O njegovoj potrebi u ovome
kraju svaki je Srbin uvjeren, jer je on je-
dini list kome je cilj odbrana Srpstva. Naro-
čito pak danas, kada se svaka narodnost
bori za svoj opstanak, , Dubrovnik“ treba i
mora izlaziti. S toga pozivamo sve Srbe na
Primorju, da se okupe oko zastave, koju je
» Dubrovnik“ ponosno razvio u interesu Srp-

stva, kako bi ju i na dalje čuvao i branio. |

To okupljanje treba da pokažu time, što će
se pretplatiti na list, kako bi se isti održao,
dok Srpska stranka na Primorju ne pokrene
svoj stranački organ.

» Dubrovnik“ će i dalje izlaziti nedjeljom
i staje:

Za grad Dubrovnik na godinu K 10 —
Za Austriju, Hrvatsku, Slavo-

voniju i PVEMLI na pe K11—
Za "x godine + + + - . K 56560
Za "x godine K. 215
Za Crnu Goru i Srbiju: na adi K 12—
Za ostale zemlje na god. - K 15—

Ko ne položi preiplatu u toku mjeseca
Januara, obustavi će mu se šiljanje lista.

Administracija ,DUBROVNIKA“.

Dubrovnik, 7 januara 1906.

»Mir božji, Hristos se rodi“ to je po-
zdrav, kojim su se do sada milioni pravo-
slavnih Rusa na današnji dan pozdravljali.
Ali sada je taj pozdrav zamro na svačijim
ustima, jer u Rusiji sada mira nema, premda
generali pobjednici nad revolucionareima —

rogjenom braćom — o njemu javljaju. Ili to,

nije barem mir božji“, nego je samo mir
pod sjenkom bajoneta, jedna tišina, koja može
biti predznak nove bure.

Slobodoumne ideje zapadne Evrope već
su ima nekoliko decenija bile osvojile inteli-
gentne duhove velike Rusije. Oni su ih dalje
prenijeli u masu. Iza razočaranja, koja su
doživjeli sa širenjem njihovim u seljačkom
staležu, oni su se okrenuli gradskom proleta-
rijatu, koji ih je razumio, koji je sad postao

glavni faktor ove revolucije. Manifest cara
Aleksandra IL, koji je oslobodio ruskog se-
ljaka, otvorio je pute ruskoj industriji. Ru-
ska industrija stvorila je. ruski proletarijat,
a on je stvorio, morao je stvoriti revoluciju,
jer prvašnje stanje bijaše nesnosno. Rat
s Japanom otkrio je sve loše strane ovog
nesnosnog stanja, otkrio je i one za koje se
prije nije znalo, nije moglo znati, jer nijesu
bile podvrgnute javnoj kontroli. I narod je
zatražio parlamenat, zatražio je kontrolu.

Simpatije cijelog obrazovanog svijeta
bile su sada na strani probugjenog naroda,
koji je samo tražio svoja prava. Slavenska
slobodoumna štampa, koja je prije kouse-
kventno poricala opravdanost ustavnosti za
Rusiju, jer da ruski narod nije zreo za slo-
bodu, pridružila je općim simpatijama i svoje
simpatije. Ona je tim najasnije sama osudila
svoje prvašnje držanje. Zloupotrebe i nepra-
vilnosti u ruskoj vojsci ukazale su joj zlo-
upotrebe i neprarilnosti u drugim granama
ruske uprave i ona je s razlogom promijenila
front. Granica ruske države prestala je biti
granica njenog slobodoumlja.

Slavenska, dakle i srpska štampa, sad
otvoreno iskaznje svoje simpatije ruskim bor-
cima za slobodu, otvoreno potpomuže ostva-
renju njihovih želja. Ali upravo za to, jer bi
nam mily bilo, da se ostvari cilj ovih divlje-
nja dostojnih ustavnih boraca, nama se toliko
ne svigjaju sredstva. Revolucija je do car-
skog manifesta imala smisla, imala pravo na
opstanak. Iza njega ona ga je izgubila, jer
je manifestom stvorena osnova za daiju po-
litičku borbu, za političku evoluciju. Revolu-
Cija može biti sredstvo, ali ne smije biti cilj,
kako bi mnogi revolucionarci željeli.

Ova revolucija, ova megjusobna borba,
zapriječiće Rusiju naročito u njezinoj  spolj-
noj politici. To je ono, što neprijatelji Ru-
sije i Slavenstva žele, a što osobito nama
na Balkanu ne može biti prijatno. Radi toga
bismo željeli, da ruski narod bude zadovoljan,
da u Rusiji zavlada ,mir božji“ mjesto mira
bajonetskog, mira topovskog.

ROC >

YoraBuocT y Upnoj Topm.

.Ilocnuje yseneHe ycraBHocTu, pen je na Bu-
Nu4MO, iura je ToMe nperxonuno u je ju 6uno Ka-
KBe Ćopće. Ha npsoM Mjecry pefin emo, na y Lip-
Hoj Topu ycTasHe 6opće Huje uno, Hura je Morjio
6uTu, jep Huuje 6MJIO NOBOJBHO IIKONIOBAHHX IBYIH,
Koju 6u je moBenu, a c Ipyre cTpaHe, H uro 6u
Ce MOFJIO NOKyILATH y TOM IIPABLJY HHje NonyuITAJLa
rBo3jena crera. YcaMjeena je, aju saTo cBujerja u
nocTojaneTBeHa nojasa Mapko MuHybaHOB, 4 TO He 360r
6op6e, kojoj 6u 6uo uuIb ycTaBHocT, jep oH sa To
Huje uMao crpemMe, Hero 360r cBor oTBopeHor He-
3ANOBOJBCTBA NIpeMA CBEMy, IITO HHje BAJBAJIO Y Hp-
xaBHoj ynpasu. llakako, 1muTo je Morao panurTu je-
nau Mapko MumaHoB Hujecy Moru upyru, u 6op6a
Ce OTBOpHJIA NIpBO Ca CTpaH€, rorJIaBHTO M3 Bmuo-
rpana, a orrnouena jy je upHoropcka emurpaunja.
TipencraBHuK Te ripBe 6opće, BefinoM rmnojenuHaune,
Koja Mu Huje no6po nosKaTa, 6uo je Tomo OpaoBani.
Tipsu cuMNTOM, Ja y HeEKOM pexuMy HHje cBe Kao
iuTO Tpe6a, jecy emurpauuje, rmoruuane oHe 36or
OTINITHX MJIH JIMUHMX HHTEpeCA, H EsUX je u3 lIpHe
Tope 6uno, Kang Mae Kang Buie, jom ou ceo6e
Jona Iluneruhia y Cp6ujy. Y moueTKy rmponior ne-
LeHHjyMa Te cy emurpanuje Guje yuecTane u Be-
HuHoM ce cKyribaxy y Buorpany. Ty, M3 ibuxoBe
cpenune ocyrTa je, y sefioj Mjepu, BaTpa npeko Buena
(Barywanuu) Ha npencrasiuke BnacTu y lipnoj
Topu, Konuko ce cjeiam 1893. rogue. Ta 6op6a y
Bugeny nouunje je nacraBiveHa 6pomiypama (Hpease
Cauke M T. 1.) M Hocuna je Ha ce6u Buie Kapak-
Tep muuHe npupone. Kako ce Hexu ou emurpaHaTa
(Mato Bpćuna) y cBoM oropuei»y ToJmuKo sa6opa-
BULIĆ, ga oTunome nog cKyT Kamajy, jenaH nuo o-
MJIaNuHE& UpHoropeke, Koja ce oHna yuauwe y Buo-
Fpany, ycTane, npekO HOBOcaicke JacTrase, u rnpo-
THB TAKBHX eMHFpaHaTa 4 npoTuB pexuma y lipnoj
Topu, Koju je jenuuo u 6uo KpuB sa TakBe rmojaBe.
OmnanuHa je Ta 3a nBuje Tpu roguHe KPHTHKOBAJIA
nojenuHe rpaHe npxaBHe yripaBe 4 Ha 3aBplleTKy
uanujena je mjepe 3a nonpaBky, usHuujena je ycTaBHa
npaBa, Koja Hapony Tpeća naru. HaBjecHu pasjnosu
He nonyuiTajy M4, na neTareHuje IporoBopuM u o
&MHIpaHTHMA H O OMJIANHHH, KAO H Na H3HeceM
CBOj NnoTnyH cyn o pany jenHux u nupyruK. To cse
OCTABIBAM lITAMIIH, Koja fe ce, 663 CyMIbe, can
Kao cno6onua Mofiu passuTu y LipHoj Topu. Jenuo
Tak MopamM pelin, a To je, na ce Te nBuje rpyne
Hujecy Hu y ueMy cmarane, jep, na ocTaBuMo na
CTpaHy NpuHuurujenHy pa3JiHKY, H6KH 'Cy eMHrpaH-
TH 6HJIH TOJIHKO NpCKU M 663 HKAKBHX CKPJTIJIA,
la cy Kao mnojuuujeku ImrujyH4 mocTanu onacHocT
u sa pobene cuHoBe Cp6uje (usameliy ocTaJIux mo
31y uyBeu CaBo HBaHoBufi), a KaMOJIM 34 OMJA-
Nu4Hy upHoropcky. Ilonoxaj oMnanunana 6uo je u

H BEOMA TOXKAK H BEOMA JeNuKATAH: 360 HHXOBA
nucata, KoMe je jenuHu uuIb 6uo nonpaBka pexu-
Ma y Llpuoj Topu, eMurpaHTH Cy MX HEKH TIpel-
CTABIBAJIH y Buorpany Kao areudTe Kasa Hukome,
a Ha LleTHy cy HX, OIET, CMATPAJIH 3a njalenuke
Kparba AnekcaHnpa. Taj saHaT NeHYHLIHPAHA, TIOPEU
THycHe crpaHe uro je u HeBuHy njeuuuy mo cpeu-
ibHM 3aBOluMA nporjepusao us Cp6uje, umao je u
Ty no6py crpaHy, iro je nporjepao u Ba omnma-
nuHnua, Koju cy nujeno npuMisetu y LipHoj Topu,
6e3 CyMibe 3aT0, WTO cy u3 Cp6uje ucrjepanu.
Tlocnuje Tora Bpara cy ce LIpue Tope nouena 1iu-
Pe OTBAPATH EBEHHM IIKOJIOBAHHM CHHOBUMA y Cp6u-
ju, Pycuju u T. m.

Ha Taj HauuH par upHoropcke oMnanuHe Ha
CTpaHH _TipoTexe ce u nonupyje c ysoheweM ycTaB-
HOCTH, NAKAKO, HE IIHCAHeM, jep je oHo jou naBHo
Guo 3ABPILEHO, HETO JIMUHUM yTHLAjeM.

Konuko je cBe To MOFJIO yTHLATH HA pjerueie
Kinasa Hukone, ja He MOry 3HaTu, HuTH MH je Ha-
Mjepa ma OBHM H3HOLIEH:€M YMAHHM HberOBy 3a-
cnyry, Koja ce Beli cTora He MOXe yMAaHHTH, IITO
OH HHje MAO yCTABHOCT TO HENOCPENHHM TIPHTH-
CKOM KAKBE Omošuluje, Hero je TO BHIIE yuuHuo
yeBajajylin. mocTeneHo rmamMeTHe pasnore u ysubajyhu
canaliise u 6ynyhe norpeće. HapouuTo my je 3a-
CIJTA y TOME, LITO je OBHM AKTOM Npenynpenuo
Kpajiey NOoJIHTHUKY 6Op6y, KOjy oGuuHo npare 3sa-
TBOPH, OKOBH, TIpOJIHjeBaH€e KPBH HT. 1., H LITO
he cBome cuHy, npecronoHacienuuKy JlaHuyy, ocTa-
BHTH ypekeHo cTawe, nogpasymujesaM na je TBpna
Hamjepa seli Ty, ga ce ysege npasa u uucTa
YCTABHOCT.

3aBpuiyjylin oBe perke  ,u&cTuTaMo Boxuhi
Topu Lipuoj“ u xenuMo, na He 6yne Buie eMu-
rpauuja, HuTu 6op6e ca cTpaHe.

pao CE

Tuđe misli.
(Politika i političari).

U republici je potrebna vrlina, u monarhiji
čast, pod despotskom vladavinom strah. Vrlina
je ovdje nepotrebna, čast bi bila opasna.

Montesquieu,

Dogodi se vođama stranaka, kao zmijinim
glavama — da ih rep naprijed tjera.

Pulteney.

Jedan je od najpotrebnijih zahtjeva u pra-
ktičnom vođeriu državnih poslova, osobito gdje
postoje slobodne ustanove, pomirlivost, spremnost
za nagodbu, vola učiniti neke ustupke protivniku
i korisne mjere tako udesiti, da Jude protivnih
nazora što je moguće mane vrijeđaju.

Mill.

Jedan u ustavnosti iskusan državnik re-
kao je, da je čitav ustavni život niz kompro-

Podlistak.
PRILIKOM JUBILEJA ZLATNE MISE
Preč. 0. JAKA JOVIĆA

u Dubrovniku
Na Mlado Leto 1906.

Otkad ,Slava“ zapjevo si prvom
Na oltaru žrtveniku svetom

Pa do danas, poštovani Oče,

Bez prekida projuri pedeset
Godinica raznovrsna lika:

Pola vijeka tvog misnikovana,
Dug je zeman u |udskome žiću.
Neizvjesno kao proz koprenu
U tuđini odalen od doma

U prvom si zorio osveštaru
Cak daleke pad i nedosežne
Možda same svete ideale.

Sve ovito otajstvenom vrpcom
Sve čudno bajnim u sjenama,
Sve u samoj tad nedomišlaja
Maglovitoj sjenki, polutami.
Ideš dale stupajući putem
Svete staze službe od oltara,
Pred kim moliš, radiš, slaviš,
Slaviš slavu Boga Gospodara.
Bože mio! prepun nade tvrde
Hoda putnik u daleke strane,
Ne zna b'jede jadovana razna,

,

Ne zna strave jadikova klanca,

Niti sprave iz busije Jute,

Nit dušmana kojekakve sile, i
Te ga čeka na začetom drumu ;

Pa ni sama okrepa vesela,

Sreća, slava, zadovolstvo/ sjajnost,
Što će gdjekad pomalati nemu,

Nalik zrake kroz okance malo,

Jer sve bludi u neizvjesnu mraku.
Kad prevali svoga putovala

Dobar komad, na zemlicu sjedne,

Te se divi svom radišnom putu,
Odmara se pod sjenkastim busom,
Veseo pogled obara niz stazu

Puta, koju prevali čestito.

Tu se raji okolini divnoj,

Pojeć pjesmu harna zadovoljstva, |

Na što remu i žuberom ptice

I listići zelenoga gaja

Odziv daju tajnog duševlema.

Na rabošu r'jezova pedeset

Brojiš eto krepak stepen danas
Uprav sretno, o svečaru mili.
Putovafa eto, Oče, mnogo,

Odmori se međ prijanim, znancim,
Veseli se uza Braću-malu,
Ponesi se uza slavje ovo,
Slavje r'jetko al ćutlivo mnogo.
Niz promotri sada dugi tvoga
Svetog posla doživlaje razne,

Zgode, jade sad preberi svake.

Više krša nego ravna puta!

Više jadom nego srećom Vjepom

Sve pretkano ima čovjek žiće!

Ipak jesi doživio goda,

Što te danas veseli, pa s toga

Haran Stvorcu zahvalom i molbom,

Pjevaj, Oče, još za dugo ,Slaval“

MP:
(qa E se) R
Ocjene i prikazi,

Josip Onyszkiewicz: Slike iz dubrovačke pro-
šlosti. Prvi svezak. Pišćevim troškoni. Cijena
Kr. 1:20. Brzotiskom Dubrovačke Hrvatske Ti-
skare. 1906.—VIII, str. 94.

Gotovo je zamašna griješka starijih istra-
živaća dubrovačke prošlosti, što su pišući svoje
redove imali na umu samo krupnije i presudne
dogođaje, te nima možda i odveć pažne pokla-
nali. Prva i neminovna pošledica toga bila je,
da mi iz fihovih djela možemo, istina, steći
približno tačan pregled živovana republike sv.
Vlasija, možemo, ako hoćete, poznati gotovo u
tančine nen politički razvoj i propadatie, ali nam

| te publikacije, mal da ne bez iznimke, ne znaju

— govorimo otvoreno — ništa kazati o dru-
štvenom životu  predašnih naseljenika ovoga
grada. A nas, lude inačijeg shvatana gdjekad
prećerane slave naših djedova i nihovih kreposti,

jamačno većma interesuje dokumentovan opis
pokladnih zabava u Dubrovniku recimo XVI.
vijeka ili iserpan izvještaj o literarnim i pozo-

.rišnim družinama n. pr. XVIII. vijeka, nego

zaoštreno polemičko kreševo o prvenstvu spletske
ili dubrovačke arhiepiskopije iz vremena Kulina
bana. Zasnivač škole, koja i sitnijim pojavama
dubrovačke istorije ne spori nihovu zanimivost,
kao da je prof. Jereček, ta taj je simpatični
učenak bacio čitavu rukovijet bengalske svje-
tlosti na XV. i XVI. vijek, a svoje izlagane i
naj sitnijih događaja znao je zaodjeti u za čudo
privlačivo ruho. Potom je prof. Vučetić u više
navrata dosta iscrpno ilustrovao periodu oko
Velike Trešfe, a i D. Đivanović sa svojih stu-
dija erkvene istorije Dubrovnika mnogo obećaje,
Svakako je, dakle, prijatna pojava, što se tome
kolu ,sitničarskih“ istraživača pridružio i g. J.
Onyszkiewiez s literarnom prinovom, kojoj, eto
ispisasmo natpis.
*

Kako će ovu krigu čitalička publika pri-
čekati, teško je s mjesta odgovoriti: Nekojim će
se, možda, činiti, da je u novelističnoj formi
suština istorijskoga fakta stradala; drugi će čak
isticati izlišnost ove publikacije, te kao da ču-
jemo nihove primjedbe: ,TA šta nas interesuje
zavještaj Nika Vickova Bolini pred cijelom hr-

pom osnivača zamašnijih humanih ustanova u

Dubrovniku? Šta nas briga za utok Dum Pera