Godina XV.

U Dubrovniku 14. Januara 1906.

Broj 2.

Gijena listi

Za Austro-Ugarsku, Bosnu :
Hercegovinu na godinu Kruna 11.

Za Srbiju i Crnu goru na go
iinu Kruna 12.

Zo». sve ostale zemlje ua god m
anaka 15 u zlatu.“

Za Dubrovnik na godinu Kr, 10

Na pć godine 1 na četvrt godin:
urazmjerno

Pojedini broj lista 20 para.

nOVNI

Pretplata i oglasi.

Salu se administraciji Dubrovnik»

idogisi se šalju uredništvu.

Rukopisi se ne vraćaju.

Za oglase priposlano, izjave
Javne zahvale, računska izvje»
šća i slične objave plaća se 20 par»
od reika (sitnijeh slova). Ako se viš
;uta štampaju, po pogodbi.

Nofrslikovana pisma ne prj
maju ge.

Vlasnik i izdavate] Dr. Mato Gracić.

Kzlazi svake nedjelje.

Odgovorni urednik Antun Zipfel.

Dubrovnik, 13. januara 1906.

Gospar Niko Nardelli imenovan je na-
mjesnikom za kraljevinu Dalmaciju.

U drugim prilikama i u drugim zemlja-
ma to ne bi značilo ništa više nego jedno
obično avansovanje upravitelja namjesništva,
kome bi se veselio samo najuži krug njego-
vih prijatelja. Kod nas ono znači mnogo vi-
še, znači jednu novu epohu u odnosima au-
strijskih vlada prema Dalmaciji, s toga je i
izuzvalo jednodušno, svestrano oduševljenje.
Ko pozna istoriju tih odnosa za njega neće
biti teška analiza uzroka ovog oduševljenja.

Dalmacija, nekad kulturno i ekonomski
snažna, postala je franceska, pa austrijska
pokrajina ili bolje rečeno kolonija — zemlja,
koja samo za to postoji, da bude eksploati-
sana. Nizale su se vlade za vladama, apso-
lutističke i parlamentarne, Dalmacija je uvi-
jek ostala: austrijska pepeljuga. Sve vlade su
se izvinjavale, da je zemlja pasivna i da se
radi toga za nju nije moglo i ne može ništa
učiniti, ne sluteći, da upravo u tim njihovim
riječima leži najteža osuda njih samih i si-
stema njihove vladavine. Jedna zemlja sa ne-
nadmašivim prirodnim ljepotama i prirodnim
bogatstvom, sa radljivim stanovništvom, jed-
na primorska zemlja i — pasivna. Može li
biti većeg paradoksa, veće ironije?

Sinovima one zemlje, koja je dala _mno-
gim državama umne državnike, naučnike i
umjetnike poricala se konsekventno sposob-
nost za upravljanje. Dalmacija je morala vje-
čito ostati kolonija. Post tot diserimina rerum
priznalo se ovim imenovanjem, da je ta pre-
drasuda, koja je bila skoro postala državnim
principom, iz osnova pogrešna. Na mjesto,
koje je bilo sačuvano za ličnosti sa plemić-
skim porijeklom, ali sa sumnjivom vrijedno-
sti došao je čovjek sa odličnim umnim spo-
sobnostima i vrlinama.

Neka nam niko ne zamjeri lokalni pa-
triotizam, ako se veselimo, što je taj čovjek,
koji je i nevjerne Tome razuvjerio, Dubrov-
čanin, ako tvrdimo, da možda nije bez iz-
vjesnog socijalnog značaja, da upravo sin
nekad slobodnog Dubrovnika sjeda kao prvi
domorodac na namjesničku stolicu Dalmacije.

U ovom imenovanju ima još nešto, što
zaslužuje pažnju. Novi namjesnik nije plemić,
nema ni minimuma plemstva ono ,von“, koje

se uvijek smatralo kao neophodno potreban
obol za ulazak u had austrijske više biro-
kracije. U jednoj državi, gdje je to do sada
bilo conditio sine qua non ta okolnost mno-
go znači. Uz pobjedu Dalmacije pridošla je
dakle i pobjeda demokratije.

Sa kakvom je mukom ova pobjeda  iz-
vojevana najbolje će znati oni, koji su borbu
vodili. Trebalo je obarati zakulisne spletke i
rušiti predrasude krugova, koji vladaju. Naše
nije, da se upuštamo u istoriju borbe sa
spletkama. Mi smatramo samo za dužnost,
da istaknemo pojave, koje su potkopale te-
melj predrasudama — proklamovanje demo-
kratskih načela i duh solidarnosti, koji je u
posljednje vrijeme u toliko mahova od svih
stranaka u zemlji, u saboru i izvan sabora,
manifestovan. Samo tim zajedničkim manife-
stacijama, koje su u Beču učinile utisak, da
u Dalmaciji žive ljudi, koji svoja prava zah-
tijevaju, a ne moljakaju, ima se zahvaliti,
da je Dalmatincima data najveća satisfakcija
time, što je za nasljednika onog mandarina,
koji nije htjeo znati za poštenu riječ. Dalma-
tinaca imenovan — Dalmatinac.

Ovo svestrano mirno raspoloženje, ovo
svestrano povjerenje, koje predusreta novog
namjesnika njemu znatno olakšava posao,
ako mu ga odozgo ne budu hotimice kvarili,
ako ne budu po svom običaju nastavili sa
intrigama. Pravo da kažemo mi se bojimo,
da ovo imenovanje ne znači možda samo
privremeni prisilni otstup od stalno utvrgje-
nog pravca politike austrijske i s toga mi-
glimo, da je potrebno i na dalje biti na o-
prezu i ostati na isom stanovištu prema
vladi, koja sigurno neće žoliti da se svi do-
bri planovi novog namjesnika ostvare. Mi to
naročito sumnjamo za onu anomaliju, koja se
kod nas zove jezično pitanje i koju bi si-
gurno novi namjesnik kao narodni čovjek u
narodnom smislu riješio.

Tako će se dogoditi i sa drugim našim
političkim, kulturnim i ekonomskim zahtjevi-
ma, ako pustimo, da riječka i zadarska re-
solucija ostanu u istoriji naše otadžbine sa-
mo kao dokumenti stilističke sposobnosti i
političke mudrosti njihovih sastavljača mjesto
da budu početci nove ere — ere rada, rada,

koji jedino spasava.

e

Brpsko-bugarski carinski savez
razgovor sa bivšim ministrom g. Jovanom Žujovićem.

Srpsko-bugarski carinski savez napravio je
u evropskoj, a naročito u austrijskoj štampi,
pravi lom, koji se ne bi toliko mogao razumje-
ti kao izraz neraspoložena radi oštećenih eko-
nomskih interesa državnih podanika, koliko se
može razumjeti sa gledišta Juthe državnih mi-
nistara, koji su radi dosadane tajnosti ugovora
i iznenadnog publikovana bili zaprepašćeni. Na-
padaji na zajedničkog ministra inostranih djela,
koji su u posledne vrijeme učestali, našli su u
pojavi ove unije, koja je za ministra ostala taj-
na, nov materijal za napadaje. Što je bilo pri-
rodnije, nego da se ministar od od ovih napa-
daja austro-ugarske štampe bori sa najžešćim
mjerama protiv — Srbije i Bugarske ?

O ovom vrlo važnom pitafu, koje je pro-
budilo opće interesovarie, razgovarao se naš glavni
urednik sa gosp. Jovanom Žujovićem, bivšim mi-
nistrom inostranih djela kralevine Srbije, koji
se sada nalazi u Dubrovniku na zimovahu. Po-
što je gosp. Žujović bio upravo u ono vrijeme
ministar, kad je ovaj ugovor sklopljen, mi mi-
slimo da će negovo izlagane biti najmjerodavni-
je i sretni smo, da smo u stanu iznijeti ga pred
naše poštovane čitaoce.

»Prije nego što smo došli mi samostalci
na vladu, srpski i bugarski delegati radili su
trgovinski ugovor na osnovi ideje o carin-
skom savezu. Prema sklopljenom naertu ugo-
vora vidjelo se, da carinsku uniju u punom
smislu riječi nije moguće odmah ostvariti,
jer su i Srbija i Bugarska bile zapriječene
mnogim unutarnjim uredbama i ustanovama,
koje se na jedanput nijesu mogle odstraniti,
Radi toga je sklopljen ovaj trgovinski ugo-
vor kao težnja budućoj uniji, a sa ograniče-
njima, koja bi se postupno uklanjala. Ugo-
voru je dato ime carinskog saveza, da bi se
ta težnja i nazivom označila, a sigurno i iz
političkih razloga.

Kad su samostalci došli na vladu, na-
padani su s nekih strana kao bugarofobi.
Da razbijemo ovu neopravdanu sumnju, jer
smo i"mi kao dio srpske demokratije za spo-
razum s Bugarima u opšte, a i za carinski
savez, kad mu vrijeme dogje, mi smo na-
stavili pregovore na istoj osnovi. Mi smo
samo zahtijevali i osigurali pogodbu, po ko-
joj će bugarska stoka biti isključena od po-

vlastica ovog ugovora, jer smo znali, da će
nam to praviti smetnje pri sklapanju veteri-
narne konvencije s Austro-Ugarskom i ujedno
smo zahtijevali pravo odstupa od ugovora,
ako nam on u cijelosti ili pojedine njegove
tačke budu oduzele mogućnost sklapanja ugo-
vora s drugim državama. Bugarska vlada je
usvojila naše zahijeve i obadvije tačke su
ušle u protokole i u dodatak ugovora.

< Ova osnova ugovora mogla se otkazati
do 1. decembra 1905. A dan publikovanja
ugovora imao se sporazumno utvrditi. Do 2.
decembra, kog sam dana izišao iz ministar-
stva, nijedna vlada nije otkazala ugovora,
niti je javila kad misli iznijeti ugovor na
odobrenje narodnom predstavništvu. Kako je
to i kad kasnije učinjeno, ne znam.

Kako se sad dalje razvijaju pregovori
naših delegata u Beču s austro-ugarskom
vladom i da li oni misle tražiti izvjesne ga-
rantije radi magjarske krize, čiji se razvitak
i svršetak ne može predvigjeti, nije mi po-
znato, jer nisam u položaju da znam, a da
sam u takvom položaju, ne bih Vam mogao
govoriti. Nadam se svakako, da Austro-Ugar-
ska ne će sad imati razloga, da Srbiji u
ovom pogledu čini kakve smetnje.

Na moje pitanje: da li će propasti ovaj
ugovor s Bugarskom i da li će to štetno
uticati na srpsko-bugarske odnošaje, g. Žujo-
vić je odgovorio: ,Kad u Evropi doznadu
pravu sadržinu srpsko-bugarske , unije“ možda
neće mnogo ni navaljivati da je raskvare. A
ako se sada ovo i osujeti, neće biti velike i
neposredne ekonomske štete ni za jednu
zemlju. Ali će biti šteteiu pogledu budućeg
rada na ekonomskoj uzajamnosti u pogledu
jačanja solidarnosti srpsko-bugarske. Ovakovi
trgovinski ugovor jeste jedna etapa ka ca-
rinskome savezu i jedna od mnogih drugih
mjera za jačanje solidarnosti.

Stvar je, kako vidite, vrlo ozbiljna. Ali
ja se nadam, da će i srpska i bugarska
vlada biti svjesna svoga i državnog položaja.
I ako se izvogjenje ove misli odgodi, ne znači
to, da je ona propala. Ja šta više mislim, da
se ona mora: ostvariti, jer je ona u interesu
jednih i drugih, Žao mi je samo, što će
srpske i bugarske šoviniste, koji ne mare i
ne vjeruju u sporazum, upotrebiti ovu priliku
za svoje gledište. Nadam se, da će pamet i

Podlistak.

Yomomene m3 6opće y Makenonnju.

ITlerpaxuna je pasByueHo MajeHo ceno y Ma-
KeNoHuju, jyxHM My ce Kpaj Hacnama Ha nyrT, Koju
Bonu 43 KymaHoBa y Erpu Ilanauky. Kyhe majnene,
CNAMOM IIOKPHBEHE, IBOpHlITA orpabeka rne rne Ha-
CIlaraHuM KAMeHOM noKa3yjy Ćeny CTaHOBHHKA.

Y xyha cBera jenua onaja, y kojoj cBu cra-
Hyly 3ajemuo ca uenmokyriHuM CBOj4M MMaibeM oj
HEKOJIHKO OBALA H KOKA.

Jbynu ogeseHu y rahama u KOLIJI6H NA M TO
je monenmaHo, Ha HoraMa omauke og cupose Koxe
HaHHEeHe a JIHKOM NpuTBpbene.

Y oBo ceno je moma 31.or Maja 1905 ron.
jeuua ManeHa uera og 11 synu.

Mnanu, BHTKH, TEK HATApeHHX HaycHHua ycTa-
LH, NIpOCTO OjeBEHH ca IajkAHOM HA TJIABH, ma-
TpoHaxuMa rmpeko npenjy, buuekjujaMa oko raca,
€ NyILKOM y pyuu 4 jenuoM Top6oM Ha refiuma,
MIK Cy ON Kylie zo Kylie, nasajiu HoBana 6euuumM
JBYNHMA, KOj4 CY HX FPJIMJIH M IBYOMJIH H TIOCJICJIH-H
3ajoraj daBaJIH, H AKO CY 3HAJIH Na CyTpa HH CaMH
He he umaTu iura jecru HuTH 3a HoBIe IITA MOliH
KYTIHTH.

liBe kylie ua Kpajy cena cy saysenu ycraumu
la ce ouMope a 34THM NaJbe KPEHY CBOME LIHJBJ.

Y jenuoj kyliu_ je uno Tux ueTupu ueTHuKa
ca cBojuaMm BobeM BornaHoM, a y upyroj +ux ner ca
cBojuM BoljeM BpaHomM.

Tek Cy Ouu CKNOTIHJIH, TEK HX IIPBU CAH yxBa-

THo, kana je jenua crapuua norpuana, yuyna y kyhiy
jenuy 3aTuM npyry, u njakajyliu BuKkajta: KyKy Ha-
Ma, Typuu, Typuu. Jlenek u Bpucka ce uyra ro
Cell, J6YNM, CTAPLIH, XeH6& U nena Ćeraju cy ua
CBE CTpaH€ OcTaBImbajyliu cBe cBoje Ha MHJOCT H
HEMHJIOCT TypuumMa.

Manena dera ce 6p3o npoSynuna, cnpemuna
cBoje opyxje u rnenana y cBoje Bobe. Bpana u
BornaH cy H3allJIH HA NBOPMIITE, BHJEJIH Cy Na Cy
OTIKOJbEHH CA CBHjy CTpaHa.

IlosBanu cy cBoje ueTHuKe, pekrru um na ce
orpocTe, Bory moMoJe 4 yMPy OHAKO KAKO IITO CY
H CTapu yMupaju 3a cno6ony cBora napona. JlBa
Cy ce upyra 3arpjinjia, uMasJby6MJIa, SaMOJIHJIA CBE
penoM 3a ornpalraj, ako cy Kora yBpenuna, ueTa
ce je onpocruna u ya y Kylie, na ympe.

Ornouena“ je 6op6a, 6op6a HepaBHa, KPBaBa
u ouajna. l[Be xMJbANE TYPCKUX BOjHHKA HH3aMa
Hanaja OBy MAJIEHy ueTy JIaBoBa. 3pHa cy rmajgaja
KAO FPdI, TINOTJH 34 IJOTyHOM je TpeluTAO, TIpBU

jypuu nmoueo; seli cy nomyiu ua 30-40 kopaka a ua
nyiiaka Malene ueTe uje Hu jeuuo 3pHo usanimo,
cTajau je Ha jenaH nyT Hacrao. JypuiiHe KomoHe
TJPCKHX BojHuKA 3acTaJe cy.

M3 ne Koneće usmerejo je neBeT nuBoBa, y
PyKAMA Cy HOCHJIH Hajnenile napose, 6om6e — du-
THIBH Cy ropenu, u HajenaHnyrT 18 6om6u nage mehby
TyPCKe penoBe; yxacaH Tpeca«, sa TuM jayk u Boj-
cKa okpeTe meka, Gerana je oGapajyliu_ u rasehiu
cBoje oduuupe, koju cy 4x XTEJIH 3A1pxkaTu.

McToM MyHeB4TOM 6p3HHOM ueTA ce BpaTuna
y Kyhe, u Curypuu_meruu cy eh oćapanu nyu-
MaH€.

Ilosanu nene Bojcke ua 2000 m. Buena cy
ce 2 uoBeka ojeBena y oduuupckoj yuugopmu, koja
NoKA3HBAIIE Na TO HHCy TypcK4 OduLUpH. Ouu cy
NOCMATPAJIH OBy HEPABHy, KpBABy 6op6y. JenaH Typ-
CKH OMU4P — CcaBesiuk — Koju je 6uo usmehy
IBHX M IIOCIIENHHX peNOBA TypCK€ npuilao je K Hu-
Ma, pasroBapao, 3saruM ysjaxao Koa # onjypuo nyT
KymaHoBa. Jonu cy ueTupu nyra Typuu Bpuumu jy-
puuu, jo uerupu nyTa ocTaBuuie Tpar cpaMHora
GercTBa rIiocyT CBojuM JIELIeBUMA.

Ilpecrana je penosna 6op6a, cBaku je nyuao

"KaKO je crurao, HuKO HuKOTA HHje CIAO, a CBE

pehu MeTuu majreHe ueTe o6apaxy i>HxoBe pejoBe,

Typua cy npecranu nyuaTu u — gse zumaze
Typekux sojnuxa sajezmo c ogfuyupuma aescano je
y upawuuu, ycrynuo je npen 6 »kuBux u 11 MpTBuX
746084 . . .

ManeHanHa rpMmibaBuHa, 12 TonoBa uuje 6una
Y CTAHy Na NoKpeHe oBy Macy nanpeg. JenaH on
OHe NBOjuLe CTpaHMX OduLUupa JaraHo ce rmnpu6nu-
xaBao mexehoj y npamuHu Bojcuu, npumao je je-
HHOM 6uMĆaliH, FOBOPHO MY, IOKA3HBAO PYKOM, AJIH
y mManeHoj kone6u rge je 6uo BornaH, mnanuli on
22 rog, rono6pano BHTKO MOMUe, ocTaJO je cBera
nBouna. BornaH je Buneo osora crpaHor oduuupa,
nosHao je y weMy nyuimaHuna cBoje 3eMjbe, uspa3 “
E»eroBor rula rnoKasuBanie MpKHsy, OH je XuTPO rO-
nurao nyliKy, HEKOJIMKO TpeHyTAKA, NyuIKA TIJTAHJ,
y36ybeH uekomaueHux ouujy rnenao je MecTo rne je
cTajao oMp3HyTu My uoBek. Fbera uuje 6uno, cu-
rypHO TaHe pasmpckano My je rmaBy. OBo je aa Te-
6e, o majko Moja, Ilojecka MuJIa — oBo je sa Te-
6e orau6uHo moja, Cp6ujo moja, yaBuKuBalie Bor-
naH H TuMe rmoka3a CBy cBojy Iby6aB oran6uuu
IBeTOBHX_ OTala Hu cBojoj HoBoj oTau6uHH. Bor-
naH uuje no KpBu Cp6uH, oH je Ilomak, cuH, He-
cperHe Ilomcke, amu je sby6uo cBojy oTau6uHy
Koja je iberoBor usrHaHor ona npumuna y csoja ua-
Pyuja, npurpnuja Ha cBoje rpyuu «ao majka cBoje

Ž
MESS

'