Godina XV. U Dubrovniku 14. Januara 1906. Broj 2. Gijena listi Za Austro-Ugarsku, Bosnu : Hercegovinu na godinu Kruna 11. Za Srbiju i Crnu goru na go iinu Kruna 12. Zo». sve ostale zemlje ua god m anaka 15 u zlatu.“ Za Dubrovnik na godinu Kr, 10 Na pć godine 1 na četvrt godin: urazmjerno Pojedini broj lista 20 para. nOVNI Pretplata i oglasi. Salu se administraciji Dubrovnik» idogisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase priposlano, izjave Javne zahvale, računska izvje» šća i slične objave plaća se 20 par» od reika (sitnijeh slova). Ako se viš ;uta štampaju, po pogodbi. Nofrslikovana pisma ne prj maju ge. Vlasnik i izdavate] Dr. Mato Gracić. Kzlazi svake nedjelje. Odgovorni urednik Antun Zipfel. Dubrovnik, 13. januara 1906. Gospar Niko Nardelli imenovan je na- mjesnikom za kraljevinu Dalmaciju. U drugim prilikama i u drugim zemlja- ma to ne bi značilo ništa više nego jedno obično avansovanje upravitelja namjesništva, kome bi se veselio samo najuži krug njego- vih prijatelja. Kod nas ono znači mnogo vi- še, znači jednu novu epohu u odnosima au- strijskih vlada prema Dalmaciji, s toga je i izuzvalo jednodušno, svestrano oduševljenje. Ko pozna istoriju tih odnosa za njega neće biti teška analiza uzroka ovog oduševljenja. Dalmacija, nekad kulturno i ekonomski snažna, postala je franceska, pa austrijska pokrajina ili bolje rečeno kolonija — zemlja, koja samo za to postoji, da bude eksploati- sana. Nizale su se vlade za vladama, apso- lutističke i parlamentarne, Dalmacija je uvi- jek ostala: austrijska pepeljuga. Sve vlade su se izvinjavale, da je zemlja pasivna i da se radi toga za nju nije moglo i ne može ništa učiniti, ne sluteći, da upravo u tim njihovim riječima leži najteža osuda njih samih i si- stema njihove vladavine. Jedna zemlja sa ne- nadmašivim prirodnim ljepotama i prirodnim bogatstvom, sa radljivim stanovništvom, jed- na primorska zemlja i — pasivna. Može li biti većeg paradoksa, veće ironije? Sinovima one zemlje, koja je dala _mno- gim državama umne državnike, naučnike i umjetnike poricala se konsekventno sposob- nost za upravljanje. Dalmacija je morala vje- čito ostati kolonija. Post tot diserimina rerum priznalo se ovim imenovanjem, da je ta pre- drasuda, koja je bila skoro postala državnim principom, iz osnova pogrešna. Na mjesto, koje je bilo sačuvano za ličnosti sa plemić- skim porijeklom, ali sa sumnjivom vrijedno- sti došao je čovjek sa odličnim umnim spo- sobnostima i vrlinama. Neka nam niko ne zamjeri lokalni pa- triotizam, ako se veselimo, što je taj čovjek, koji je i nevjerne Tome razuvjerio, Dubrov- čanin, ako tvrdimo, da možda nije bez iz- vjesnog socijalnog značaja, da upravo sin nekad slobodnog Dubrovnika sjeda kao prvi domorodac na namjesničku stolicu Dalmacije. U ovom imenovanju ima još nešto, što zaslužuje pažnju. Novi namjesnik nije plemić, nema ni minimuma plemstva ono ,von“, koje se uvijek smatralo kao neophodno potreban obol za ulazak u had austrijske više biro- kracije. U jednoj državi, gdje je to do sada bilo conditio sine qua non ta okolnost mno- go znači. Uz pobjedu Dalmacije pridošla je dakle i pobjeda demokratije. Sa kakvom je mukom ova pobjeda iz- vojevana najbolje će znati oni, koji su borbu vodili. Trebalo je obarati zakulisne spletke i rušiti predrasude krugova, koji vladaju. Naše nije, da se upuštamo u istoriju borbe sa spletkama. Mi smatramo samo za dužnost, da istaknemo pojave, koje su potkopale te- melj predrasudama — proklamovanje demo- kratskih načela i duh solidarnosti, koji je u posljednje vrijeme u toliko mahova od svih stranaka u zemlji, u saboru i izvan sabora, manifestovan. Samo tim zajedničkim manife- stacijama, koje su u Beču učinile utisak, da u Dalmaciji žive ljudi, koji svoja prava zah- tijevaju, a ne moljakaju, ima se zahvaliti, da je Dalmatincima data najveća satisfakcija time, što je za nasljednika onog mandarina, koji nije htjeo znati za poštenu riječ. Dalma- tinaca imenovan — Dalmatinac. Ovo svestrano mirno raspoloženje, ovo svestrano povjerenje, koje predusreta novog namjesnika njemu znatno olakšava posao, ako mu ga odozgo ne budu hotimice kvarili, ako ne budu po svom običaju nastavili sa intrigama. Pravo da kažemo mi se bojimo, da ovo imenovanje ne znači možda samo privremeni prisilni otstup od stalno utvrgje- nog pravca politike austrijske i s toga mi- glimo, da je potrebno i na dalje biti na o- prezu i ostati na isom stanovištu prema vladi, koja sigurno neće žoliti da se svi do- bri planovi novog namjesnika ostvare. Mi to naročito sumnjamo za onu anomaliju, koja se kod nas zove jezično pitanje i koju bi si- gurno novi namjesnik kao narodni čovjek u narodnom smislu riješio. Tako će se dogoditi i sa drugim našim političkim, kulturnim i ekonomskim zahtjevi- ma, ako pustimo, da riječka i zadarska re- solucija ostanu u istoriji naše otadžbine sa- mo kao dokumenti stilističke sposobnosti i političke mudrosti njihovih sastavljača mjesto da budu početci nove ere — ere rada, rada, koji jedino spasava. e Brpsko-bugarski carinski savez razgovor sa bivšim ministrom g. Jovanom Žujovićem. Srpsko-bugarski carinski savez napravio je u evropskoj, a naročito u austrijskoj štampi, pravi lom, koji se ne bi toliko mogao razumje- ti kao izraz neraspoložena radi oštećenih eko- nomskih interesa državnih podanika, koliko se može razumjeti sa gledišta Juthe državnih mi- nistara, koji su radi dosadane tajnosti ugovora i iznenadnog publikovana bili zaprepašćeni. Na- padaji na zajedničkog ministra inostranih djela, koji su u posledne vrijeme učestali, našli su u pojavi ove unije, koja je za ministra ostala taj- na, nov materijal za napadaje. Što je bilo pri- rodnije, nego da se ministar od od ovih napa- daja austro-ugarske štampe bori sa najžešćim mjerama protiv — Srbije i Bugarske ? O ovom vrlo važnom pitafu, koje je pro- budilo opće interesovarie, razgovarao se naš glavni urednik sa gosp. Jovanom Žujovićem, bivšim mi- nistrom inostranih djela kralevine Srbije, koji se sada nalazi u Dubrovniku na zimovahu. Po- što je gosp. Žujović bio upravo u ono vrijeme ministar, kad je ovaj ugovor sklopljen, mi mi- slimo da će negovo izlagane biti najmjerodavni- je i sretni smo, da smo u stanu iznijeti ga pred naše poštovane čitaoce. »Prije nego što smo došli mi samostalci na vladu, srpski i bugarski delegati radili su trgovinski ugovor na osnovi ideje o carin- skom savezu. Prema sklopljenom naertu ugo- vora vidjelo se, da carinsku uniju u punom smislu riječi nije moguće odmah ostvariti, jer su i Srbija i Bugarska bile zapriječene mnogim unutarnjim uredbama i ustanovama, koje se na jedanput nijesu mogle odstraniti, Radi toga je sklopljen ovaj trgovinski ugo- vor kao težnja budućoj uniji, a sa ograniče- njima, koja bi se postupno uklanjala. Ugo- voru je dato ime carinskog saveza, da bi se ta težnja i nazivom označila, a sigurno i iz političkih razloga. Kad su samostalci došli na vladu, na- padani su s nekih strana kao bugarofobi. Da razbijemo ovu neopravdanu sumnju, jer smo i"mi kao dio srpske demokratije za spo- razum s Bugarima u opšte, a i za carinski savez, kad mu vrijeme dogje, mi smo na- stavili pregovore na istoj osnovi. Mi smo samo zahtijevali i osigurali pogodbu, po ko- joj će bugarska stoka biti isključena od po- vlastica ovog ugovora, jer smo znali, da će nam to praviti smetnje pri sklapanju veteri- narne konvencije s Austro-Ugarskom i ujedno smo zahtijevali pravo odstupa od ugovora, ako nam on u cijelosti ili pojedine njegove tačke budu oduzele mogućnost sklapanja ugo- vora s drugim državama. Bugarska vlada je usvojila naše zahijeve i obadvije tačke su ušle u protokole i u dodatak ugovora. < Ova osnova ugovora mogla se otkazati do 1. decembra 1905. A dan publikovanja ugovora imao se sporazumno utvrditi. Do 2. decembra, kog sam dana izišao iz ministar- stva, nijedna vlada nije otkazala ugovora, niti je javila kad misli iznijeti ugovor na odobrenje narodnom predstavništvu. Kako je to i kad kasnije učinjeno, ne znam. Kako se sad dalje razvijaju pregovori naših delegata u Beču s austro-ugarskom vladom i da li oni misle tražiti izvjesne ga- rantije radi magjarske krize, čiji se razvitak i svršetak ne može predvigjeti, nije mi po- znato, jer nisam u položaju da znam, a da sam u takvom položaju, ne bih Vam mogao govoriti. Nadam se svakako, da Austro-Ugar- ska ne će sad imati razloga, da Srbiji u ovom pogledu čini kakve smetnje. Na moje pitanje: da li će propasti ovaj ugovor s Bugarskom i da li će to štetno uticati na srpsko-bugarske odnošaje, g. Žujo- vić je odgovorio: ,Kad u Evropi doznadu pravu sadržinu srpsko-bugarske , unije“ možda neće mnogo ni navaljivati da je raskvare. A ako se sada ovo i osujeti, neće biti velike i neposredne ekonomske štete ni za jednu zemlju. Ali će biti šteteiu pogledu budućeg rada na ekonomskoj uzajamnosti u pogledu jačanja solidarnosti srpsko-bugarske. Ovakovi trgovinski ugovor jeste jedna etapa ka ca- rinskome savezu i jedna od mnogih drugih mjera za jačanje solidarnosti. Stvar je, kako vidite, vrlo ozbiljna. Ali ja se nadam, da će i srpska i bugarska vlada biti svjesna svoga i državnog položaja. I ako se izvogjenje ove misli odgodi, ne znači to, da je ona propala. Ja šta više mislim, da se ona mora: ostvariti, jer je ona u interesu jednih i drugih, Žao mi je samo, što će srpske i bugarske šoviniste, koji ne mare i ne vjeruju u sporazum, upotrebiti ovu priliku za svoje gledište. Nadam se, da će pamet i Podlistak. Yomomene m3 6opće y Makenonnju. ITlerpaxuna je pasByueHo MajeHo ceno y Ma- KeNoHuju, jyxHM My ce Kpaj Hacnama Ha nyrT, Koju Bonu 43 KymaHoBa y Erpu Ilanauky. Kyhe majnene, CNAMOM IIOKPHBEHE, IBOpHlITA orpabeka rne rne Ha- CIlaraHuM KAMeHOM noKa3yjy Ćeny CTaHOBHHKA. Y xyha cBera jenua onaja, y kojoj cBu cra- Hyly 3ajemuo ca uenmokyriHuM CBOj4M MMaibeM oj HEKOJIHKO OBALA H KOKA. Jbynu ogeseHu y rahama u KOLIJI6H NA M TO je monenmaHo, Ha HoraMa omauke og cupose Koxe HaHHEeHe a JIHKOM NpuTBpbene. Y oBo ceno je moma 31.or Maja 1905 ron. jeuua ManeHa uera og 11 synu. Mnanu, BHTKH, TEK HATApeHHX HaycHHua ycTa- LH, NIpOCTO OjeBEHH ca IajkAHOM HA TJIABH, ma- TpoHaxuMa rmpeko npenjy, buuekjujaMa oko raca, € NyILKOM y pyuu 4 jenuoM Top6oM Ha refiuma, MIK Cy ON Kylie zo Kylie, nasajiu HoBana 6euuumM JBYNHMA, KOj4 CY HX FPJIMJIH M IBYOMJIH H TIOCJICJIH-H 3ajoraj daBaJIH, H AKO CY 3HAJIH Na CyTpa HH CaMH He he umaTu iura jecru HuTH 3a HoBIe IITA MOliH KYTIHTH. liBe kylie ua Kpajy cena cy saysenu ycraumu la ce ouMope a 34THM NaJbe KPEHY CBOME LIHJBJ. Y jenuoj kyliu_ je uno Tux ueTupu ueTHuKa ca cBojuaMm BobeM BornaHoM, a y upyroj +ux ner ca cBojuM BoljeM BpaHomM. Tek Cy Ouu CKNOTIHJIH, TEK HX IIPBU CAH yxBa- THo, kana je jenua crapuua norpuana, yuyna y kyhiy jenuy 3aTuM npyry, u njakajyliu BuKkajta: KyKy Ha- Ma, Typuu, Typuu. Jlenek u Bpucka ce uyra ro Cell, J6YNM, CTAPLIH, XeH6& U nena Ćeraju cy ua CBE CTpaH€ OcTaBImbajyliu cBe cBoje Ha MHJOCT H HEMHJIOCT TypuumMa. Manena dera ce 6p3o npoSynuna, cnpemuna cBoje opyxje u rnenana y cBoje Bobe. Bpana u BornaH cy H3allJIH HA NBOPMIITE, BHJEJIH Cy Na Cy OTIKOJbEHH CA CBHjy CTpaHa. IlosBanu cy cBoje ueTHuKe, pekrru um na ce orpocTe, Bory moMoJe 4 yMPy OHAKO KAKO IITO CY H CTapu yMupaju 3a cno6ony cBora napona. JlBa Cy ce upyra 3arpjinjia, uMasJby6MJIa, SaMOJIHJIA CBE penoM 3a ornpalraj, ako cy Kora yBpenuna, ueTa ce je onpocruna u ya y Kylie, na ympe. Ornouena“ je 6op6a, 6op6a HepaBHa, KPBaBa u ouajna. l[Be xMJbANE TYPCKUX BOjHHKA HH3aMa Hanaja OBy MAJIEHy ueTy JIaBoBa. 3pHa cy rmajgaja KAO FPdI, TINOTJH 34 IJOTyHOM je TpeluTAO, TIpBU jypuu nmoueo; seli cy nomyiu ua 30-40 kopaka a ua nyiiaka Malene ueTe uje Hu jeuuo 3pHo usanimo, cTajau je Ha jenaH nyT Hacrao. JypuiiHe KomoHe TJPCKHX BojHuKA 3acTaJe cy. M3 ne Koneće usmerejo je neBeT nuBoBa, y PyKAMA Cy HOCHJIH Hajnenile napose, 6om6e — du- THIBH Cy ropenu, u HajenaHnyrT 18 6om6u nage mehby TyPCKe penoBe; yxacaH Tpeca«, sa TuM jayk u Boj- cKa okpeTe meka, Gerana je oGapajyliu_ u rasehiu cBoje oduuupe, koju cy 4x XTEJIH 3A1pxkaTu. McToM MyHeB4TOM 6p3HHOM ueTA ce BpaTuna y Kyhe, u Curypuu_meruu cy eh oćapanu nyu- MaH€. Ilosanu nene Bojcke ua 2000 m. Buena cy ce 2 uoBeka ojeBena y oduuupckoj yuugopmu, koja NoKA3HBAIIE Na TO HHCy TypcK4 OduLUpH. Ouu cy NOCMATPAJIH OBy HEPABHy, KpBABy 6op6y. JenaH Typ- CKH OMU4P — CcaBesiuk — Koju je 6uo usmehy IBHX M IIOCIIENHHX peNOBA TypCK€ npuilao je K Hu- Ma, pasroBapao, 3saruM ysjaxao Koa # onjypuo nyT KymaHoBa. Jonu cy ueTupu nyra Typuu Bpuumu jy- puuu, jo uerupu nyTa ocTaBuuie Tpar cpaMHora GercTBa rIiocyT CBojuM JIELIeBUMA. Ilpecrana je penosna 6op6a, cBaku je nyuao "KaKO je crurao, HuKO HuKOTA HHje CIAO, a CBE pehu MeTuu majreHe ueTe o6apaxy i>HxoBe pejoBe, Typua cy npecranu nyuaTu u — gse zumaze Typekux sojnuxa sajezmo c ogfuyupuma aescano je y upawuuu, ycrynuo je npen 6 »kuBux u 11 MpTBuX 746084 . . . ManeHanHa rpMmibaBuHa, 12 TonoBa uuje 6una Y CTAHy Na NoKpeHe oBy Macy nanpeg. JenaH on OHe NBOjuLe CTpaHMX OduLUupa JaraHo ce rmnpu6nu- xaBao mexehoj y npamuHu Bojcuu, npumao je je- HHOM 6uMĆaliH, FOBOPHO MY, IOKA3HBAO PYKOM, AJIH y mManeHoj kone6u rge je 6uo BornaH, mnanuli on 22 rog, rono6pano BHTKO MOMUe, ocTaJO je cBera nBouna. BornaH je Buneo osora crpaHor oduuupa, nosHao je y weMy nyuimaHuna cBoje 3eMjbe, uspa3 “ E»eroBor rula rnoKasuBanie MpKHsy, OH je XuTPO rO- nurao nyliKy, HEKOJIMKO TpeHyTAKA, NyuIKA TIJTAHJ, y36ybeH uekomaueHux ouujy rnenao je MecTo rne je cTajao oMp3HyTu My uoBek. Fbera uuje 6uno, cu- rypHO TaHe pasmpckano My je rmaBy. OBo je aa Te- 6e, o majko Moja, Ilojecka MuJIa — oBo je sa Te- 6e orau6uHo moja, Cp6ujo moja, yaBuKuBalie Bor- naH H TuMe rmoka3a CBy cBojy Iby6aB oran6uuu IBeTOBHX_ OTala Hu cBojoj HoBoj oTau6uHH. Bor- naH uuje no KpBu Cp6uH, oH je Ilomak, cuH, He- cperHe Ilomcke, amu je sby6uo cBojy oTau6uHy Koja je iberoBor usrHaHor ona npumuna y csoja ua- Pyuja, npurpnuja Ha cBoje rpyuu «ao majka cBoje Ž MESS '