Godina_XV. Broj 3. Gijena littt Za Austro-Ugarsku, Bosnu | Hercegovinu na godinu Kruna 11. Za Srbiju i Crnu goru na go dinu Kruna 12. Z»: sve ostale zemlje, na god'nu anska 15 u zlatu. Za Vubrovnik na godinu Kr. 10 Na pć godine 1 na četvrt godin: urazmjerno Pojedini broj lista 20 para. U Dubrovniku 21. Januara 1906. . u s Pretplata i oglasi. Saju se administraciji Dubrovnika Dopgisi se šalu uredništvu. Rukopisi. se ne vraćaju. Za oglase, priposlano,izjave javne zahvale, računska izvje šća i slične objave plaća se; 20. par? od reixa (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nofrankovana pisma .ne pri maju se. Vlasnik i izdavate] Dr. Mato _Gracić. Izlazi svake nedjelje. Odgovorni urednik Antun_Zipfel. Dubrovnik, 20. januara 1906. Srpsko - bugarska unija dakle ipak o- staje. Vlada kraljevine Srbije izjavila je ka- tegorički vladi austrougarskoj, da ne će pu- stiti, da ona propane, i vlada austro-ugarska, koja je bila prije taj zahtjev stavila — po- pustila je. U političkoj istoriji rijetki su slučajevi ovakovog brzog uzmaka pred jednom stra- nom, s razmjerno malom državom. Ali je ovaj uzmak ipak razumljiv. Jedna ne- popularna vlada nije mogla ni smjela zastu- pati do kraja jednu nepopularnu stvar i na- pustila je stanovište, koje joj je bilo suge- rirano od jedne neodgovorne, zainteresovane klike, koja je uspjela da monopolizuje javno mišljenje Austro-Ugarske. Jasno je svakako, da ekonomski rat ne bi malo škodio Austro- Ugarskoj, čim odgovorni ministri povlače svoju u brzini stvorenu vaprasitu odluku. Goluhovski je makar i u posljednjem času pokazao potrebnu diplomatsku hladnokrvnost, kad je nije mogao pokazati iza iznenadne po- jave srpsko-bugarskog trgovinskog ugovora, koji je nazvan unijom. U slučaju da je na Ballplatzu i pobije- dila ova struja, koja je zahtijevala iz ličnih ra- čuna stroge mjere i ekonomski rat, Dalma- cija ne bi osjetila ni štete, ni koristi. Pri sklapanju trgovinskih ugovora Austro-Ugarske ona ne ulazi u račun, o njezinim se eko- nomskim potrebama ne vodi brige. Vladajući narodi i krugovi Austro-Ugarske služili su se i služe se samo njome za podmirenje svo- jih političkih i ekonomskih zahtjeva. Što više, i kad su ge izvjesne akcije kao n. pr. oku- pacija Bosne i Hercegovine činile u ime i tobože za račun Dalmacije, one su se uvijek izvrnule protiv Dalmacije. Tako je sada Dalmacija skoro bez svake sveze sa svojim prirodnim zalegjem, premda su iz političkih razloga stari srednjovjekovni pu- tevi, koji su spajali Balkan s Dalmacijom, a naročito s Dubrovnikom potpuno zapušteni, Dubrovnik je sad radi toga, mjesto da bude balkanski Hamburg, koja mu uloga po isto- riji i prirodnom položaja, pripada, morao uzeti na se ulogu jednog — skromnog lječilišta. Ovaj naš, krivnjom svih vlada stvoren položai, omogućuje nam s toga, da kao ne- zainteresovan faktor zauzmemo ulogu obje- —-—-- ktivnih posmatrača. Kao nepristrani suci mi u ime pravednosti izričemo naš sud u korist naše jugoslavenske braće, u korist onih, koji su bili kao i mi eksploatisani i koji su sa- da pregli, da se obrane: od nepravednog eksploatisanja. Kao oduševljeni pobornici ju- goslovenske misli mi s najvećom pažnjom pratimo i želimo dobar uspjeh ovoj prave- dnoj akciji Srba i Bugara, koja će služiti, kao sigurna osnovica za budući zajednički jugo- slavenski rad. Neprijatelji ove misli, koji su je htjeli ovom prilikom izigrati, imaće si- gurno kasnije vremena, da dogju do uvje- renja, da Jugoslavenska misao nije samo prazna riječ fantastA, nego produkt dugog razmišljanja praktičnih političara. ČAJA Općinski vijećnići prema Zadarskom sporažumi, U zadnem broju ,,Crvene Hrvatske“ štam- pano je pismo devetnaestorice općinskih vije- ćnika, upravleno Dru. Peru Cingriji, koje do- nosimo u oejelini. Gospodine Načelniče! Na 14 novembra prošle godine, klubovi hrvatske i srpske narodne stranke obvezaše se da će složnim silama raditi za oživotvo- rene sjediftena Dalmacije sa Hrvatskom, smatrajući to kao preduvjet bolje narodne bu- dućnosti. Tim je nestalo onog nesporažiima, kojije, za mnogi niz godina, zadavao našem narodu neopisivih jada. Bi ugovoreno u istoj prigodi, da osim ne- kih stvari, što u općinsku nadležnost ne spa- daju, glede naziva jezika obe strane držat će se saborskog zaklučka 21 jula 1883, stvorena na predlog nezaboravnog Pavlinovića, to jest da se jezik naš bude nazivati hrvatskim ili srpskim u svim zajedničkim manifestacijama ; da će obo strane nastojati, da na temelu ra- vnopravnosti bude uređena uporaba latinskog i ćirilskog pisma, i da obe zastave imaju biti poštovane kao obiležje dotičnog dijela naroda, te da će poraditi, da u mjestima, gdje su Hrvati i Srbi u vijeću pomiješani, bude izvješena za- stava manine, kad ova iznosi bar trećinu vi- jećnika; a obzirom na mjesta gdje minuli izbo- ri nijesu bili sporazumno provedeni, a ima pri- ličan broj pučanstva, koji se nazivlje i jednim i drugim imenom, da se jednako načelo ima upotrebiti. Pošto naša općina spada među potone, treba da ovo pitahe bude uređeno, i to čim prije, u koliko u drugim općinama to je već gotova stvar. U Kotoru vlada potpuna sloga. Vrlika, gdje je srpska većina, već je izvjesila hrvatsku zastavu, dok neke, kao Slanska, ako i ne dužna, hvalevrijednim primjerom pošto- vana spram načelu ravnopravnosti izvješava i jednu i drugu zastavu. Opće je paka poznata stvar, da kroz sve dugo trajafie narodne razmirice, isticalo se sa hrvatske strane, da protivnost prama sjedinenu jest jedina zaprijeka narodnom složnom radu, te kad bi se ta odstranila, da bi nestalo sva- kog razloga daljoj borbi, i povratila ona sloga, koja je vladala za doba prvog našeg narodnog pokreta, kad su sačinali jednu stranku Hrvati i Srbi, a posledni brojili među najodlučnijim zagovaratelima sjedinena. Uvaživ sve to potpisani drže za dužnost obratiti se Vama, moleći Vas da uređefe ovog pitafia u našoj općini iznesete na pretres u prvoj sjednici vijeća, predlagajuć već sada, da obim zastavama u svakoj prigodi ta općinskoj zgradi bude određeno mjesto, što im se dolikuje. Dubrovnik, 11 januara 1906. Milić — Pulizević = M: Katičić — M. Kesovia — Dr. I. DeGiulli — Uvović — Luko Bogdan — B. Mičić — A. Poković — Miho Cakela — Dr. Medini. — S. Tuškan — S. Đivić — Ivo Račić — Frano Bašić — M. Đik — Pusko Grbić — Dr. M. Cingrija — M. Stojković. Pismo je odaziv privrženika Hrvatske Stranke, prema nenim obavezama, koje je dala sklapajući zadarski sporazum. O samome pismu ne ćemo da govorimo niti ćemo da ga komen- tišemo, jer je tako napisano, da samo sobom to isklučuje: Nas, za sada, interesuje jedna zago- netka, koju niko ne može da odgoneta. Između potpisanih ne vidimo dvorskog savjetnika An- tuna Deg! Iveglio. To je vrlo karakteristično, pa nam se i nehotice nameće pitane da li g. De- gl Iveglio pripada Hrvatskoj Stranci i da li je on uopće protiva slozi?! Ovo pitane stavlamo i radi toga, što ne znamo čija je odluka, koju je g. Degl Iveglio izvršio ne potpisujući gorne pi- smo, da li je, naime, to učinio iz svoje inicija- tive ili po nekom nadahnuću. Kad ne bi nosio naslov ,dvorskog savjetnika“, ne bismo o tome sumnali; ali ovako?.... Dobro bi došlo jedno razjašnene. ijem Tipuspena z Ilpocsjera. Hona Cpneka 3emBopanunuka aapyra. — HM y Laay (y BaHary) ocHoBaniu cy Cp6u ce6u CBOjY CPIICKY 3EMJBOPANHHUKY 3anpyry. Y ynpasHoM on6opy saupyruHoM cy crmujenefin : Tony6 MunomeB, yjeunHo u npencjenuuk sanpyre; XKuBojuH 2KuBojnoB, .yjenuo u samjeHuk rnpencjen- HHKOB; saTuM Jby6omup HukokuH u Casa BpaHkoB. Tlocnosoba je Josan_Cumuhi Can je y BaHnary cBera 51 cpncoka 3eMJbO- PanHHUKA 3aupyra. H Cp6n y Beauxoj lomanu (y Jluuu) ocHo- Bale. ce6u cBojy CpricKy 3eMJBOPAJHHYKY 34npyry: Y ynpaBHomM on6opy 3aupyr4HoM cy cjiujene- fu: Cumo CyueBnli, yjenuo u npencjenHuK 3anpyre; Mune CrojcaBikeBufi « 6p. 4, yjeuuo u samjenuk npencjenuuKoB;. saruM MunaH CrojcaBikeButi x 6p. 25, Mune CrojcaBibeBuhi x 6p. 244. u TleTap Apma- na. TlocnoBoba je Crauko JameToBnh. Ca cpricKoM 36MJbOPpauHHUKOM 34upyroM y Be- nukoj TlonuHu cana je y Jluuu cBera 15 cpnckux 3ZEMJbOPANHHUKHX 3aupyra. Bpoj je Taj u cyBuue ManeH Cc o63u4poM Ha cprckH xuBajb Koju je y Jimuu, a jom Buie c o68upom Ha norpe6y 3aupyra *6au y Tom 6ujenHoM H 3arnyiuTeHOM CPIICKOM. Kpajy. * Cpnegu nosuanu samoga gpajem 1904. ro- AHH6. — (CTame CICKHX HOBY4&HHX 3aBoja KpajeM r. 1904. — Ynopebewe CTAHA .CPIICKHX. HOB4AHKX ZaBOJA: CA CTAHs€M PYMYEBCKHX HOB4AHHX BABONA). — HanpenaK jenHue 3eMJbe, jenuora Hapoja, mojenuuux ycraHoBa 4 T. 1. Moxe -ce Haj6ojmbe ycTaHOBKTH CTATHCTHUKHM NonanuMA. Y 12 6pojy TIpuBpenuuka on 1901. ronuHe 6una je noHecena craTucTuKA CpricKHX HOBuaHux 3aBoja or. 1897. nor. 1900.,a, na 6ucMo INOK&a3aJIM M MCKA3ZAJIH HANpeNAK CPIICKHX HOBuAHHX 3aBola On Kpaja ronuue 1900. na no Kpaja romuHe 1904., H3HOCHMO O IbHMA OMET Haj- HoBuje nomaTke, H3 KOjux ce jacHo BHJIH, ITA ce CBE MOX6& y4HHHTH Cpa3MjepHo 34 KpaTKO Bpujeme. Mu cmMo Cp6u ysujek FoBOpHJIH, JA C6 KOJI HAC H& MOXe HuluTa! A KAJ CMO IIOHOJIH NA Ce OTpecaMo Te Hale yo6paxeHe 6onecTu, yBHnjenu cMo, na ce H KOL HaC MOXKE, KAL Ce xohe. llro ce yuHHHJIO HA IIOJ6BY HAILE NpHBPONE H KOJIHKO Cy ĆNAFOTBOPHO yTHIAJIE HALE NIpHBPeNHE yCTaHOBE HA MaTepnjajiHo CTaHe Haller Hapona, HeheMo oBnje HapouuTo pacnpaBibaTu, jep Ham'je uu na 6pojesuma (uubpaMa) nokaxeMO, Y KOJIHKO CY HANpeNOBAJIH HALIH HOBUAHH 3ABOJIH 34 NOCIBEJI- ie 4 ronuHe. HanomMeHyhieMO caMo To, na npuje 10 ronuHa HujecMO HMAJIH BHIIE Hero CaMO 20 CPIICKHX HOB4aHHX 3aBona, On Kojux jensa 2 umu 3 na uujecy 6unu nomMujelaHu ca upyruM enemMeH- TuMa, Koju cy o6uuHo Beli_npesnaluBanu. Behiuna uuje cmjena na naje cBojoj dupMu CprickH HA3HB, a cpnceku Kanuraju (roroBuHe) Belium nujenoM He 6jexy ouma cMjeluTeEHH.y THMA CPIICKHMA 3ABOJIHMA, Beli cy 6unu no crpaHuM TyhuM 3aBojumMa, Koju cy THM CPIICKHM HOBLIEM panuu u 6oraro sapabaBajiu, omanoBaxaBajyliu MEebyTHM CB& OHO IITO Ce Cpi- cKHM Ha3uBajo. Jlamac xBana Bory crojumo eh KynukaMo 6ojbe, jep HmjecMo — ocum pjebux u3y- 3eTaka — BHlIE NpenaHH Ha MHJIOCT MH HEMHJIOCT TYHHHIUTHHH, , TIOLUTO. EBO HMAMO paHAC, NpeKO 250 CPIICKHX 3EMJbOPAJHHHKHX 3aupyra #110 uucTO CPIICKHX_ HOBYAHHX 34BOJA. Podlistak. Aleksandrijsko Pitane*). Biće posao istoričara od zanata da ocijeni znanstvenu vrijednost najnovije radne (QGospo- dina D.ra Luja Vojnovića. Mi ćemo samo pre- gledati sadržaj knižice, kojom je poznati auktor nizu dosadašnih svojih publikacija o Dubrovniku nadodao nov, ugledan spis. Knižica broji tride- setak strana i nezin predmet nije odveć zani- mliv. Ali obile navedenijeh izvora, među koji- jem se nalazi i doslije neizdanijeh isprava pr- voga reda; veliki istorijski događaj koji pada u ono vrijeme; besprimjerna nejednakost snaga protivnijeh stranaka; pa elegantna dikcija i ži- vopisni stil, kojijem odvajaju svi Vojnovićevi spisi; i napokon dugim a. Re prekalena auktorova jubav prama prošlosti našega grada: sve to izdiže ovo djelce iznad običnijeh ove vrsti, i diplomatski spor oko carine na prevezenu robu nije nego kanavac!), na kojem je vješti pi- sac izradio prelijepo vezivo, da nime okiti koju *) AnexkcaHnupujeko IluTamwe (1572.—1579.). Tipunor . munnomareKoj ueropuju Jly6posauke Peny6nuke. On /ip.a JL Bajuosuha TipewuramnaHo 43 ,Jlena“. Beorpan 1905. ') Iz tal. canovaccio i tkanina unakrst izatkata, na ko- / joj ženske vezu radiie. zaboravlenu, izlizanu ploču u Sv. Jakobu ili na Mihajlu. U uvodu pisac hvali Freeman-ovo divina- torno razumijevane dubrovačke istorijske indi- vidualnosti, a o predmetu svoje monografije piše: ,Radi smo samo prikazati jednu vrlo za- nimlivu i gotovo nepoznatu stranicu dubrovačke istorije koja se ispisala na vodama Levante iz- među Carigrada i Aleksandrije. Hoćemo da go- vorimo o borbi koju se Dubrovnik drznuo za- metnuti sa francuskom monarhijom da izbjegne zaštiti nezine zastave u Levanti i da opčuva svoju individualnost kao trgovačko-pomorska sila u Sredozemnom Moru. U toj je borbi Du- brovnik preteča. Oslonen na svojim kapitulaci- jama sa Portom, pretekao je emancipaciju Mle- taka, Engleske, Đenove. Ali dok su negovi učenici i uspjeli da se riješe drevnoga protekto- rata zastave sa zlatnijem krinovima Svetoga Ludevita i blistavoga Frana I, on se morade u nekoliko mahova saviti pred neodolivim zako- nom političke dinamike. Ali ne bez svoje ko- risti i bez ogromne štete za francusku trgovinu, ne bez zadovoljstva, da u XVII i XVIII vijeku zakrili vrlo često pod zastavom Svetoga Vlaha trgovinu negove vjekovne mletačke drugarice i suparnice i neprijatelice. »Mi ne namjeravamo da u jednome članku ispričamo sve faze onog nejednakog megdana. Za čitaoce. , Dela“ odvajamo samo jednu glavu iz diplomatskoga spora koji je trajao puna dva vijeka, glavu koja nije ni najmane originalna, ni najmaiie sugestivna. Ona obuhvata vrijeme od samijeh sedam godina (1572-1579). »Zaglavluje se djelomičnom pobjedom Fran- cuske. Ali je kroz to doba Dubrovnik podvo- stručio bio svoju trgovinu, ojačao svoj prestiž, a faktično uspio toliko da, usprkos francuskoj opoziciji, stane čvrstom nogom na misirsko tlo i utvrdi aleksandrijski konsulat koji je trajao do propasti Republike.“ A sada da vidimo tok događaja. .Nakon smrti Frana I. i Sulejmana Sil- noga (1547 i 1566) ni Francuska ni Osmansko Carstvo ne pohitaše da obnove prve kapitulacije koje Ivan de la Forest (de la Fore) bješe pot- pisao u februaru god. 1536 i koje imahu po čl. 1 trajati za života pomenutijeh vladalaca. 'Tek uslijed jednog spora u Aleksandriji između nekoliko franeuskijeh trgovaca i jednoga Žudije, kralevoga dužitela, riješi se Karlo IX da obnovi sa Selimom II ugovor prijatelstva i trgovine.“ God. 1569. Selim II. potpisa nove kapitulacije, koje su u glavnome sadržavale uslove kapitu- lacija Sulejmanovijeh, ali k tome i dvije važne novine, koje su same dovolne da nam dadu potpunu sliku onađaštega prestiža francuske krune na istoku. ,U. pristupu se tih kapitulacija prvom pomine povlastica francuske kraljevine da svojom zastavom zakrili u Levanti brodove svijeh_ostalijeh pomorskijeh naroda. I ta se povlastica u kapitulacijama već tada pomine kao starodavni običaj sredozemnijeh općina. da traže zaštitu proslavlenijeh franačkijeh krinova u levantinskijem vodama. Primjera radi navode se Đenovezi, Sicilijanci i Ankonitanci, ali samo primjera radi. To nedostajane taksativnoga reda bi, kako ćemo doenije vidjeti, uzrok spora sa Dubrovnikom i sa ostalijem pomorskijem naro- dima. Druga je novina bila ta, što su Selimove kapitulacije zaklučene bile bez ograničena vre- mena i nijesu zavisile od života odnosnijeh vladalaca.“ »Ako su sredozemni narodi mogli nalaziti koristi u zaštiti francuske zastave zajamščenoj kapitulacijama od god. 1567, Dubrovniku je ta zaštita bila izlišna pače štetna. Negove su veze sa Portom bile i starije i intimnije i ntegovoj trgovini korisnije. Na više od sto godina. prije Francuske Republika Sv. Vlaha bješe sklopila kapitulacije sa Portom. Osim povlastica zaje-.