Godina_XV.

Broj 3.

Gijena littt
Za Austro-Ugarsku, Bosnu |

Hercegovinu na godinu Kruna 11.

Za Srbiju i Crnu goru na go
dinu Kruna 12.

Z»: sve ostale zemlje, na god'nu
anska 15 u zlatu.

Za Vubrovnik na godinu Kr. 10

Na pć godine 1 na četvrt godin:
urazmjerno

Pojedini broj lista 20 para.

U Dubrovniku 21. Januara 1906.

. u s

Pretplata i oglasi.

Saju se administraciji Dubrovnika
Dopgisi se šalu uredništvu.
Rukopisi. se ne vraćaju.

Za oglase, priposlano,izjave
javne zahvale, računska izvje
šća i slične objave plaća se; 20. par?
od reixa (sitnijeh slova). Ako se više
puta štampaju, po pogodbi.

Nofrankovana pisma .ne pri
maju se.

Vlasnik i izdavate] Dr. Mato _Gracić.

Izlazi svake nedjelje.

Odgovorni urednik Antun_Zipfel.

Dubrovnik, 20. januara 1906.

Srpsko - bugarska unija dakle ipak o-
staje. Vlada kraljevine Srbije izjavila je ka-
tegorički vladi austrougarskoj, da ne će pu-
stiti, da ona propane, i vlada austro-ugarska,
koja je bila prije taj zahtjev stavila — po-
pustila je.

U političkoj istoriji rijetki su slučajevi
ovakovog brzog uzmaka pred jednom stra-
nom, s razmjerno malom državom. Ali je
ovaj uzmak ipak razumljiv. Jedna  ne-
popularna vlada nije mogla ni smjela zastu-
pati do kraja jednu nepopularnu stvar i na-
pustila je stanovište, koje joj je bilo suge-
rirano od jedne neodgovorne, zainteresovane
klike, koja je uspjela da monopolizuje javno
mišljenje Austro-Ugarske. Jasno je svakako,
da ekonomski rat ne bi malo škodio Austro-
Ugarskoj, čim odgovorni ministri povlače
svoju u brzini stvorenu vaprasitu odluku.
Goluhovski je makar i u posljednjem času
pokazao potrebnu diplomatsku hladnokrvnost,
kad je nije mogao pokazati iza iznenadne po-
jave srpsko-bugarskog trgovinskog ugovora,
koji je nazvan unijom.

U slučaju da je na Ballplatzu i pobije-
dila ova struja, koja je zahtijevala iz ličnih ra-
čuna stroge mjere i ekonomski rat, Dalma-
cija ne bi osjetila ni štete, ni koristi. Pri
sklapanju trgovinskih ugovora Austro-Ugarske
ona ne ulazi u račun, o njezinim se  eko-
nomskim potrebama ne vodi brige. Vladajući
narodi i krugovi Austro-Ugarske služili su
se i služe se samo njome za podmirenje svo-
jih političkih i ekonomskih zahtjeva. Što više,
i kad su ge izvjesne akcije kao n. pr. oku-
pacija Bosne i Hercegovine činile u ime i
tobože za račun Dalmacije, one su se uvijek
izvrnule protiv Dalmacije.

Tako je sada Dalmacija skoro bez svake
sveze sa svojim prirodnim zalegjem, premda su
iz političkih razloga stari srednjovjekovni pu-
tevi, koji su spajali Balkan s Dalmacijom, a
naročito s Dubrovnikom potpuno zapušteni,
Dubrovnik je sad radi toga, mjesto da bude
balkanski Hamburg, koja mu uloga po isto-
riji i prirodnom položaja, pripada, morao uzeti
na se ulogu jednog — skromnog lječilišta.

Ovaj naš, krivnjom svih vlada stvoren
položai, omogućuje nam s toga, da kao ne-
zainteresovan faktor zauzmemo ulogu obje-

—-—--

ktivnih posmatrača. Kao nepristrani suci mi
u ime pravednosti izričemo naš sud u korist
naše jugoslavenske braće, u korist onih, koji
su bili kao i mi eksploatisani i koji su sa-
da pregli, da se obrane: od nepravednog
eksploatisanja. Kao oduševljeni pobornici ju-
goslovenske misli mi s najvećom pažnjom
pratimo i želimo dobar uspjeh ovoj prave-
dnoj akciji Srba i Bugara, koja će služiti, kao
sigurna osnovica za budući zajednički jugo-
slavenski rad. Neprijatelji ove misli, koji su
je htjeli ovom prilikom izigrati, imaće si-
gurno kasnije vremena, da dogju do uvje-
renja, da Jugoslavenska misao nije samo
prazna riječ fantastA, nego produkt dugog
razmišljanja praktičnih političara.

ČAJA
Općinski vijećnići prema

Zadarskom sporažumi,

U zadnem broju ,,Crvene Hrvatske“ štam-
pano je pismo devetnaestorice općinskih vije-
ćnika, upravleno Dru. Peru Cingriji, koje do-
nosimo u oejelini.

Gospodine Načelniče!

Na 14 novembra prošle godine, klubovi
hrvatske i srpske narodne stranke obvezaše se
da će složnim silama raditi za oživotvo-
rene sjediftena Dalmacije sa Hrvatskom,
smatrajući to kao preduvjet bolje narodne bu-
dućnosti.

Tim je nestalo onog nesporažiima, kojije,
za mnogi niz godina, zadavao našem narodu
neopisivih jada.

Bi ugovoreno u istoj prigodi, da osim ne-
kih stvari, što u općinsku nadležnost ne spa-
daju, glede naziva jezika obe strane držat će
se saborskog zaklučka 21 jula 1883, stvorena
na predlog nezaboravnog Pavlinovića, to jest
da se jezik naš bude nazivati hrvatskim ili
srpskim u svim zajedničkim manifestacijama ;
da će obo strane nastojati, da na temelu ra-
vnopravnosti bude uređena uporaba latinskog
i ćirilskog pisma, i da obe zastave imaju biti
poštovane kao obiležje dotičnog dijela naroda,
te da će poraditi, da u mjestima, gdje su Hrvati
i Srbi u vijeću pomiješani, bude izvješena za-
stava manine, kad ova iznosi bar trećinu vi-
jećnika; a obzirom na mjesta gdje minuli izbo-
ri nijesu bili sporazumno provedeni, a ima pri-
ličan broj pučanstva, koji se nazivlje i jednim
i drugim imenom, da se jednako načelo ima
upotrebiti.

Pošto naša općina spada među potone,
treba da ovo pitahe bude uređeno, i to čim

prije, u koliko u drugim općinama to je već
gotova stvar. U Kotoru vlada potpuna sloga.
Vrlika, gdje je srpska većina, već je izvjesila
hrvatsku zastavu, dok neke, kao Slanska, ako
i ne dužna, hvalevrijednim primjerom  pošto-
vana spram načelu ravnopravnosti izvješava i
jednu i drugu zastavu.

Opće je paka poznata stvar, da kroz sve
dugo trajafie narodne razmirice, isticalo se sa
hrvatske strane, da protivnost prama sjedinenu
jest jedina zaprijeka narodnom složnom radu,
te kad bi se ta odstranila, da bi nestalo sva-
kog razloga daljoj borbi, i povratila ona sloga,
koja je vladala za doba prvog našeg narodnog
pokreta, kad su sačinali jednu stranku Hrvati
i Srbi, a posledni brojili među najodlučnijim
zagovaratelima sjedinena.

Uvaživ sve to potpisani drže za dužnost
obratiti se Vama, moleći Vas da uređefe ovog
pitafia u našoj općini iznesete na pretres u prvoj
sjednici vijeća, predlagajuć već sada, da obim
zastavama u svakoj prigodi ta općinskoj zgradi
bude određeno mjesto, što im se dolikuje.

Dubrovnik, 11 januara 1906.
Milić — Pulizević = M: Katičić — M. Kesovia
— Dr. I. DeGiulli — Uvović — Luko Bogdan
— B. Mičić — A. Poković — Miho Cakela —
Dr. Medini. — S. Tuškan — S. Đivić — Ivo
Račić — Frano Bašić — M. Đik — Pusko
Grbić — Dr. M. Cingrija — M. Stojković.

Pismo je odaziv privrženika Hrvatske
Stranke, prema nenim obavezama, koje je dala
sklapajući zadarski sporazum. O samome pismu
ne ćemo da govorimo niti ćemo da ga komen-
tišemo, jer je tako napisano, da samo sobom to
isklučuje: Nas, za sada, interesuje jedna zago-
netka, koju niko ne može da odgoneta. Između
potpisanih ne vidimo dvorskog savjetnika An-
tuna Deg! Iveglio. To je vrlo karakteristično, pa
nam se i nehotice nameće pitane da li g. De-
gl Iveglio pripada Hrvatskoj Stranci i da li je
on uopće protiva slozi?! Ovo pitane stavlamo i
radi toga, što ne znamo čija je odluka, koju je
g. Degl Iveglio izvršio ne potpisujući gorne pi-
smo, da li je, naime, to učinio iz svoje inicija-
tive ili po nekom nadahnuću. Kad ne bi nosio
naslov ,dvorskog savjetnika“, ne bismo o tome
sumnali; ali ovako?.... Dobro bi došlo jedno

razjašnene.
ijem
Tipuspena z Ilpocsjera.

Hona Cpneka 3emBopanunuka aapyra. —
HM y Laay (y BaHary) ocHoBaniu cy Cp6u ce6u
CBOjY CPIICKY 3EMJBOPANHHUKY 3anpyry.

Y ynpasHoM on6opy saupyruHoM cy crmujenefin :
Tony6 MunomeB, yjeunHo u npencjenuuk sanpyre;
XKuBojuH 2KuBojnoB, .yjenuo u samjeHuk rnpencjen-

HHKOB; saTuM Jby6omup HukokuH u Casa BpaHkoB.
Tlocnosoba je Josan_Cumuhi

Can je y BaHnary cBera 51 cpncoka 3eMJbO-
PanHHUKA 3aupyra.

H Cp6n y Beauxoj lomanu (y Jluuu) ocHo-
Bale. ce6u cBojy CpricKy 3eMJBOPAJHHYKY 34npyry:

Y ynpaBHomM on6opy 3aupyr4HoM cy cjiujene-
fu: Cumo CyueBnli, yjenuo u npencjenHuK 3anpyre;
Mune  CrojcaBikeBufi « 6p. 4, yjeuuo u  samjenuk
npencjenuuKoB;. saruM MunaH CrojcaBikeButi x 6p.
25, Mune CrojcaBibeBuhi x 6p. 244. u TleTap Apma-
na. TlocnoBoba je Crauko JameToBnh.

Ca cpricKoM 36MJbOPpauHHUKOM 34upyroM y Be-
nukoj TlonuHu cana je y Jluuu cBera 15 cpnckux
3ZEMJbOPANHHUKHX 3aupyra. Bpoj je Taj u cyBuue
ManeH Cc o63u4poM Ha cprckH xuBajb Koju je y
Jimuu, a jom Buie c o68upom Ha norpe6y 3aupyra

*6au y Tom 6ujenHoM H 3arnyiuTeHOM CPIICKOM. Kpajy.

* Cpnegu nosuanu samoga gpajem 1904. ro-
AHH6. — (CTame CICKHX HOBY4&HHX 3aBoja KpajeM
r. 1904. — Ynopebewe CTAHA .CPIICKHX. HOB4AHKX
ZaBOJA: CA CTAHs€M PYMYEBCKHX HOB4AHHX BABONA). —
HanpenaK jenHue 3eMJbe, jenuora Hapoja, mojenuuux
ycraHoBa 4 T. 1. Moxe -ce Haj6ojmbe ycTaHOBKTH
CTATHCTHUKHM NonanuMA. Y 12 6pojy TIpuBpenuuka
on 1901. ronuHe 6una je noHecena  craTucTuKA
CpricKHX HOBuaHux 3aBoja or. 1897. nor. 1900.,a,
na 6ucMo INOK&a3aJIM M MCKA3ZAJIH HANpeNAK CPIICKHX
HOBuAHHX 3aBola On Kpaja ronuue 1900. na no
Kpaja romuHe 1904., H3HOCHMO O IbHMA OMET  Haj-
HoBuje nomaTke, H3 KOjux ce jacHo BHJIH, ITA ce
CBE MOX6& y4HHHTH Cpa3MjepHo 34 KpaTKO Bpujeme.
Mu cmMo Cp6u ysujek FoBOpHJIH, JA C6 KOJI HAC H&
MOXe HuluTa! A KAJ CMO IIOHOJIH NA Ce OTpecaMo
Te Hale yo6paxeHe 6onecTu, yBHnjenu cMo, na ce
H KOL HaC MOXKE, KAL Ce xohe.

llro ce yuHHHJIO HA IIOJ6BY HAILE NpHBPONE H
KOJIHKO Cy ĆNAFOTBOPHO yTHIAJIE HALE NIpHBPeNHE
yCTaHOBE HA MaTepnjajiHo CTaHe Haller Hapona,
HeheMo oBnje HapouuTo pacnpaBibaTu, jep Ham'je
uu na 6pojesuma (uubpaMa) nokaxeMO, Y KOJIHKO
CY HANpeNOBAJIH HALIH HOBUAHH 3ABOJIH 34 NOCIBEJI-
ie 4 ronuHe. HanomMeHyhieMO caMo To, na npuje
10 ronuHa HujecMO HMAJIH BHIIE Hero CaMO 20
CPIICKHX HOB4aHHX 3aBona, On Kojux jensa 2 umu 3
na uujecy 6unu  nomMujelaHu ca upyruM enemMeH-
TuMa, Koju cy o6uuHo Beli_npesnaluBanu. Behiuna
uuje cmjena na naje cBojoj dupMu  CprickH HA3HB,
a cpnceku Kanuraju (roroBuHe) Belium nujenoM He
6jexy ouma cMjeluTeEHH.y THMA CPIICKHMA 3ABOJIHMA,
Beli cy 6unu no crpaHuM TyhuM 3aBojumMa, Koju cy
THM CPIICKHM HOBLIEM panuu u 6oraro sapabaBajiu,
omanoBaxaBajyliu MEebyTHM CB& OHO IITO Ce Cpi-
cKHM Ha3uBajo. Jlamac xBana Bory crojumo eh
KynukaMo 6ojbe, jep HmjecMo — ocum pjebux u3y-
3eTaka — BHlIE NpenaHH Ha MHJIOCT MH HEMHJIOCT
TYHHHIUTHHH, , TIOLUTO. EBO HMAMO paHAC, NpeKO 250
CPIICKHX  3EMJbOPAJHHHKHX 3aupyra #110 uucTO
CPIICKHX_ HOBYAHHX 34BOJA.

Podlistak.
Aleksandrijsko Pitane*).

Biće posao istoričara od zanata da ocijeni
znanstvenu vrijednost najnovije radne (QGospo-
dina D.ra Luja Vojnovića. Mi ćemo samo pre-
gledati sadržaj knižice, kojom je poznati auktor
nizu dosadašnih svojih publikacija o Dubrovniku
nadodao nov, ugledan spis. Knižica broji tride-
setak strana i nezin predmet nije odveć zani-
mliv. Ali obile navedenijeh izvora, među koji-
jem se nalazi i doslije neizdanijeh isprava pr-
voga reda; veliki istorijski događaj koji pada u
ono vrijeme; besprimjerna nejednakost snaga
protivnijeh stranaka; pa elegantna dikcija i ži-
vopisni stil, kojijem odvajaju svi Vojnovićevi
spisi; i napokon dugim a. Re prekalena
auktorova jubav prama prošlosti našega grada:
sve to izdiže ovo djelce iznad običnijeh ove
vrsti, i diplomatski spor oko carine na prevezenu
robu nije nego kanavac!), na kojem je vješti pi-
sac izradio prelijepo vezivo, da nime okiti koju

*) AnexkcaHnupujeko IluTamwe (1572.—1579.). Tipunor
. munnomareKoj ueropuju Jly6posauke Peny6nuke. On /ip.a JL

Bajuosuha TipewuramnaHo 43 ,Jlena“. Beorpan 1905.

') Iz tal. canovaccio i tkanina unakrst izatkata, na ko-
/
joj ženske vezu radiie.

zaboravlenu, izlizanu ploču u Sv. Jakobu ili na
Mihajlu.

U uvodu pisac hvali Freeman-ovo divina-
torno razumijevane dubrovačke istorijske indi-
vidualnosti, a o predmetu svoje monografije
piše: ,Radi smo samo prikazati jednu vrlo za-
nimlivu i gotovo nepoznatu stranicu dubrovačke
istorije koja se ispisala na vodama Levante iz-
među Carigrada i Aleksandrije. Hoćemo da go-
vorimo o borbi koju se Dubrovnik drznuo za-
metnuti sa francuskom monarhijom da izbjegne
zaštiti nezine zastave u Levanti i da opčuva
svoju individualnost kao trgovačko-pomorska
sila u Sredozemnom Moru. U toj je borbi Du-
brovnik preteča. Oslonen na svojim kapitulaci-
jama sa Portom, pretekao je emancipaciju Mle-
taka, Engleske, Đenove. Ali dok su negovi
učenici i uspjeli da se riješe drevnoga protekto-
rata zastave sa zlatnijem krinovima Svetoga
Ludevita i blistavoga Frana I, on se morade u
nekoliko mahova saviti pred neodolivim zako-
nom političke dinamike. Ali ne bez svoje ko-
risti i bez ogromne štete za francusku trgovinu,
ne bez zadovoljstva, da u XVII i XVIII vijeku
zakrili vrlo često pod zastavom Svetoga Vlaha
trgovinu negove vjekovne mletačke drugarice
i suparnice i neprijatelice.

»Mi ne namjeravamo da u jednome članku
ispričamo sve faze onog nejednakog megdana.
Za čitaoce. , Dela“ odvajamo samo jednu glavu
iz diplomatskoga spora koji je trajao puna dva
vijeka, glavu koja nije ni najmane originalna,
ni najmaiie sugestivna. Ona obuhvata vrijeme
od samijeh sedam godina (1572-1579).

»Zaglavluje se djelomičnom pobjedom Fran-
cuske. Ali je kroz to doba Dubrovnik podvo-
stručio bio svoju trgovinu, ojačao svoj prestiž,
a faktično uspio toliko da, usprkos francuskoj
opoziciji, stane čvrstom nogom na misirsko tlo
i utvrdi aleksandrijski konsulat koji je trajao
do propasti Republike.“

A sada da vidimo tok događaja.

.Nakon smrti Frana I. i Sulejmana Sil-
noga (1547 i 1566) ni Francuska ni Osmansko
Carstvo ne pohitaše da obnove prve kapitulacije
koje Ivan de la Forest (de la Fore) bješe pot-
pisao u februaru god. 1536 i koje imahu po
čl. 1 trajati za života pomenutijeh vladalaca.
'Tek uslijed jednog spora u Aleksandriji između
nekoliko franeuskijeh trgovaca i jednoga Žudije,
kralevoga dužitela, riješi se Karlo IX da obnovi
sa Selimom II ugovor prijatelstva i trgovine.“
God. 1569. Selim II. potpisa nove kapitulacije,
koje su u glavnome sadržavale uslove kapitu-

lacija Sulejmanovijeh, ali k tome i dvije važne
novine, koje su same dovolne da nam dadu
potpunu sliku onađaštega prestiža francuske
krune na istoku. ,U. pristupu se tih kapitulacija
prvom pomine povlastica francuske kraljevine
da svojom zastavom zakrili u Levanti brodove
svijeh_ostalijeh pomorskijeh naroda. I ta se
povlastica u kapitulacijama već tada pomine
kao starodavni običaj sredozemnijeh općina. da
traže zaštitu proslavlenijeh franačkijeh krinova
u levantinskijem vodama. Primjera radi navode
se Đenovezi, Sicilijanci i Ankonitanci, ali samo
primjera radi. To nedostajane taksativnoga reda
bi, kako ćemo doenije vidjeti, uzrok spora sa
Dubrovnikom i sa ostalijem pomorskijem naro-
dima. Druga je novina bila ta, što su Selimove
kapitulacije zaklučene bile bez ograničena vre-
mena i nijesu zavisile od života odnosnijeh
vladalaca.“

»Ako su sredozemni narodi mogli nalaziti
koristi u zaštiti francuske zastave  zajamščenoj
kapitulacijama od god. 1567, Dubrovniku je ta
zaštita bila izlišna pače štetna. Negove su veze
sa Portom bile i starije i intimnije i ntegovoj
trgovini korisnije. Na više od sto godina. prije
Francuske Republika Sv. Vlaha bješe sklopila
kapitulacije sa Portom. Osim povlastica zaje-.