Bračjavi; koji su nam sig i Por Srpsko-austrijski sukob. Austro - Ugarska vlada već je zatvorila svoju granicu za srbijansku marvu i svine. Sr- bija je opozvala svoje delegate iz Beča. Tako je i prije 1. marta došlo do carinskog rata. Vlada kralevine Srbije misli sa svoje stra- ne zatvoriti granice za austrijske industrijske proizvode. U čitavoj Srbiji vlada oduševlene za carinski rat, jer su svi uvjereni, de će jedino na ovaj način moći doći Srbija do potpune eko- nomske i političke samostalnosti. Sve stranke su odbacile dosadara trvefia i stale odlučno uz vladu, koja je na se uzela tešku ulogu da sa- čuva dostojanstvo Srbije. Evropejsko javno mnijere stoji na strani Srbije. Organi magarske koalicije, koja predsta- vla mišlete magarskog naroda, odobravaju dr- Žaje srbijanske vlade i osuđuju politiku (olu- hovskoga. Magarska pučka stranka već je iz- dala izjavu, kojom osuđuje ovakovo ponašafie prema .prijatelskom i susjednom narodu“. (G0- vori se, da će i Rumunija stupiti u carinski savez. Budimpeštanska općina će tražiti od vlade, da barem propusti marvu, koja je već kuplena, jer se boji, da ne nastupi nestašica mesa u prestonici. Bugarska vlada i narod obe- ćaju svestranu pomoć. U Beogradu je održana konferencija trgo- vaca, privrednika i industrijalaca, dakle ludi, koji su najviše zainteresovani ovim pitatiem i koji najbole poznaju ekonomsku snagu zemle. Zbor je otvorio i fiime rukovodio g. Dim. Čirković, trgovac i predsjednik upravnog odbora Srp. Brod. Društva. kog lijepih, razložnih Poraženi. govora gg. Manojla Klidisa, Bože vkovića, Tome Mihajlovića, Milutina Savića, ovana Đaje Joce Ž. Jovanovića i Aleksandra kovića, koji su svi odobrili ugovor o carin- skoj uniji sa arab kao nov zdrav poli- tički pravac Srbije i iznijeli da se ne treba bo- jati čak ni carinskog nika sa Austro-Ugarskom ako bi nastupio, donijeta je odluka, da se naj- dale u drugu nedjelu sazove veliki zemalski zbor, koji bi donio resoluciju o ovom pitanu. U isto doba izabran je odbor, koji će učiniti sve pripreme za saziv ovog velikog zemal|skog zboru. Ovaj izabrani odbor već je sazvao zemalski zbor za 27 o. m.naSv.Savu. U proglasu upravlenu srpskim građanima kaže odbor: Zadahnuti ovim mislima, koje su prirodni izvod državničke uvi- davnosti, srpske svijesti i narodnog ponosa, sku- pimo se na veliki građanski zbor, da tim mi- slima damo čujna i složna izraza; skupimo se na veliki srpski zbor baš na dan sv. Save, te da jednomjveličanstvenom srpskom izjavom do- stojno proslavimo uspomenu najvećega srpskoga prosvjetitela, čiji je život i rad posvećen bio ja- čafnu srpske svijesti, zasnivanu državne samo- stalnosti i balkanske slobode. Pod okrilem sv. Save dokažimo na dan fegove proslave, da nije- smo iznevjerili fiegovu misao“. Nema sumne, da će građani slobodne Sr- bije učiniti svoju dužnost i da će rado zabora- viti izvjesne neprilike, koje im donosi sadašnost, da uzmogu osigurati budućnost Srbije. »Novi Srbobran“ piše o ovom pitanu: Pa, onda, krajne je već vrijeme, da se Srbija ekonomski emancipuje od Austrije. Sad joj se za to pruža zgodna prilika. Ona je nije izazvala, ali, kad je prilika tu, treba da se isko- risti. Treba upotrebiti sve, da se od sad stvore uslovi za ekonomsku nezavisnost Srbije. Dosad je fen položaj bio upravo tragičan. Imala je uvijek na umu svoju nacionalnu misiju. No, kad god je htjela da načini ma kakav korak u tom pravcu, našla se pred bečkim vetom, koji je obično pratila prijetna, da će se zatvoriti gra- nica srpskom izvozu. A, Srbija, naviknuta već na tradicionalnu pijaeu, a u svojoj oblomovštini u strahu od kakvog radikalnog preokreta, re- dovno se pokoravala vetu na štetu svoje na- cionalne misije! Ovakvo stale ne može se duže trpjeti. Iz nega je izlaz samo u dva pravea: ili u ekonomskoj nezavisnosti ili u političkoj neutra- lizaciji Srbije. Na ovo posledne ne smije da pomisli an srpski rodolub. Ostaje akle, da se svi Srbi okupe pod zastavu ekonomske nezavisnosti Srbije. - : i Izgleda da će tako i biti. Sva ozbilna štampa srpska pozdravila je odlučnost srpske vlade u ovom pitafu. Organi-sviju svjesnih olitičkih strašaka odobrili su neno držane. Sr- ija se danas nalazi u jednom taboru. A to je on želeli, da te vidimo. Dalmaciji, donosi krasan uvodni članak o ovom sporu, koji u cijelosti donosimo : Srbija je, kako smo već bili brzojavno obavješćeni, otklonila uvjete Austrije glede svo- ga carinskog saveza sa Bugarskom, jer da su ispod fezinog dostojanstva. A Austrija je na to odgovorila odmah — represalijama. Austrijski konsul u Beogradu ne će da vidimira marvinske putnice za stoku, koja je određena za uvoz u Austriju. Očekuje se suviše, da će Austro-Ugar- ska zatvoriti posvema granicu srpskom izvozu stoke i svila, upotrebiv kao izliku marvinsku bolest. Hoće li ovo djelovati u Srbiji? Hoće — i već je djelovalo. Ali ne onako, kako žele go- *spoda udešavači balkanske politike u Beču, već kako to nalaže ponos jednog malenog ali česti- tog naroda, koji je svojom krvi slobodu otku io. Ova ekonomna borba, za kojom se dakako kriju političke aspiracije, pobudila je u Srbiji narodni entuzijazam. Među srpskim trgovcima već se vodi agitacija, da se Austo-Ugarskoj otkažu sve narušbe, te da se prevoznoj robi, koja iz Austro-Ugarske prolazi kroz Srbiju, na granici prave poteškoće. Austrijske represalije polučile su na koncu konca to, da je sva prilika, da će srpsko-bu- garski savez došaste sedmice biti s aklamacijom primlen koli od srpske skupštine, toli od bu- garskog sobralia. S Nastaje pitafie, kako će austrijska i ugar- ska vlada opravdati svoje postupane pred na- rodnim predstavništvom. U Ugarskoj je već ve- ćina pučanstva, preko predstavnika mađarske i... osudila držane vlade i izrazila simpa- tije Srbiji. A u Austriji? Idemo u susret sa- stanku carevinskog vijeća, pa ćemo čuti. Uvje- reni smo, da će slavenski zastupnici ustati proti ovakovom postupanu i pozvati na odgovornost vladu, koja, u službi berlinske politike, mi- moilazi istinite interese vlastitih podanika, a gazi prava susjedne slobodne državice, koja je kriva samo za to, što ne će da bude slijepa pionirka tuđih političkih aspiracija. Po postupanu Austrije u ovom sporu dalo bi se zaklučiti, da će nezina vanska politika i nadale ostati onakova, kakova je bila i do sada. Pa i poslije općeg izbornog prava? To pravo mora da bude ,sui generis“, kad ima misiju, da očuva i nadale ovoj monarhiji, koja bi po broju pučanstva morala biti slavenska, nepri- rodni nemački karakter. Kad bi izborno“ pravo bilo pravedno, onda bi taj karakter sasma drukčije izgledao, onda. bi ova monarhija tra- žila, da sa slavenskim susjedima živi u miru i lubavi, a ne bi na svaki način tražila kavge. To je trebalo reći, da se ne promisli. da sa Srbijom traže kavge slavenski narodi ove monarhije. O, ne, traži ju naprotiv ona politika, čiju gorkost baš najteže osjećaju ovi narodi. »Naše Jedinstvo“ donosi na uvodnom mjestu : : Doznajemo da će odmah kad se otvori parlamenat biti sastanak jugoslavenskih posla- nika u parlamentu, Hrvata, Srba i Slovenaca, radi prekinutih trgovačkih pregovora između Austro-Ugarske i Srbije. Ne jedan, nego više nih će u parlamentu podvrći oštroj kritici poli- tiku Goluhovskog i sve ove presije što se čine protiv Srbije i Bugarske u ime trgovine za fo- mačke političke cileve na Balkanu. Znamo za mišlene dalmatinskih poslanika, te možemo javiti otvoreno, da su svi poslanici Dalmacije za to, da se osudi otvoreno politika Austro-Ugarske, osim jednoga ratlacika: čije nam mišlene još nije poznato. o, što imponira. Zdravo Srbijo! Takvu smo .Narodni list“, organ hrvatske stranke u | “| dina, zbratimlena u odbrani životnih. interesa i jeti, isto je i sa ko smo mogli razumjeti, i. i osbvg bratskog nam slovenskog naroda, koji misle kao i naši. di Mei Oni će u Beču govoriti 1 sa p ijem ostalih slavonskih, pri kiri ahe: hre i Čehe, radošću smo. čiti t Mano odličnog polskog poslanika, po koja am da će mei Poli, barem dobar dio ovih, f' istome kolu. ; i \ : Pri zaklučku lista doznajemo, da se 1 u talijanski poslanici pridružuju, a po Svo, pri ova stvar doći će na “dnevni red i u niihovome ' klubu. Ka Sa eovi Vjeki: organ bugarske vlade piše i .Srbija i Bugarska u uređenu međusobni odnosa upravlaće se samo svojim ajeta i ne mogu dopustiti ničiji uticaj, već ka ge 44 riti protiv tog uticaja, toliko sa uspjenom, * liko su složne i jednodušne. Srbija 1 Bugarska koliko god mogu ići će zajedno # u drugim pi- tanima, ruku pod ruku, i nikakav stran uticaj ne može pokvariti naše tijesne prijatelske odnose“. .Slovenski Narod“, organ slovenačke libe- e piše: E koe S od Slovenci, koji osjećamo austrijsku politiku na svom tijelu, želimo Srbiji, da sa: svori odlučnosti produži borbu protiv austrijskih pretenzija, jer smo uvjereni, da se mora austrije ska akcija koja je započela proti. srpsko-bugar- skom carinskom > savezu, završiti sa velikom blamažom i štetom Austrije, samo ako Srbija i Bugarska budu složno ustrajale kao saveznice jedna pored druge“. Srpsko-bugarska omladina u Beču prema carinskom savezu. — Najnoviji trgovinski odno- šaji s političkim koloritom između Srbije i Bu- garske sabrali su na okup u ponedjelak, 29. ov. mj., velik. broj bečke srpske i bugarske omladine. Pod predsjedanem jednog člana hr- vatske omladine tekla je ta skupština, kakovih ' smo rijetko dojako“vidjeli, u najlepšem redu i zanosu, te je iza iserpnog referovana triju srpskih i dvaju bugarskih omladinaca, a uz oduševlene pozdrave predstavnika hrvatske i slovenske omladine primlena jednodušno ova resolucija, što je u skladu s Bugarima predložio g. Jevtić: .Srpsko-bugarska akademska omladina u Beču, skuplena na zajedničkom zboru 22. (9) I. 1906. godine u Beču: 1) oduševleno pozdravla srpsko-bugarski ca- rinski savez, jer u nemu vidi početak sloge oba bratska naroda, sloge, za kojom su toliko žu- dili svi srpski i bugarski patrioti i koja je jedino u stanu, da omogući sivarnu odbranu samostal- nosti obiju država i slobodno samoopredijelene nihove dale zajedničke sudbine; 2) zato zahtijeva od obe vlade i oba zakono- davna tijela, da se u odbranu carinskog saveza ne zaustave sve dotle, dokle ne budu očito u- groženi najvitalniji treovački interesi jedne ili druge savezne države; 3) u toliko energičnije pak apeluje srpsko- bugarska akademska omladina u Beču na oba bratska naroda, za slučaj, da se ma što desi, neka ne napušta put ka zbliženu, kojim su već udarili, i neka se sa puta, kojim se jedino po- stiže ci] zbratimlena, ne daje zavesti niti cini- čkim intrigama niti laskavim došaptavalem, pa dolazilo to ma s koje strane. U tvrdom uvjerefu, da će razumno shva- ćen patriotizam slaviti svoju pobjedu nad svima preponama, srpsko-bugarska akademska omla- svojih naroda, dovikuje: “Neka živi Balkanska Konfederacija! Neka živi nezavisno i slobodno balkansko Slovjenstvo!“ . Ispfevavši prvu kiticu »Oj Slaveni!“, omla- dina se je u kasno doba noći rastala, prožeta krasnini upečacima i tvrdo uvjerena, da .ni kakva zemska sila nije višo u stanu Zapriječiti iskreno | bratimlere i lijepu budućnost balkanskog Slo- vjenstva. i a 4 vori prekinuti. i : rotiv uvoza svila, rogate. Austro-ugarska p 4 x m -lomstvo. odulović, Frano pl. Bizzarro, sekretar na ov od našeg naročitog izvještača : 22. januara. — Bvi *oŽ su preko austrougarske granice. Vla stirao izvještaj iz Beča da su trgovinski pr ' Uslijed tog izvještaja srpska da će još danas pozvat Anga delegate da te iz Beča. ,. 93. januara. — Trgovinski pregovori među Srbije i Austro-ugarske prekinuti. Sr | delegati opozvani iZ Beča. Austrija zabranila uvoz svifa iz Srbije bez svakog stvarnog povoda, jer svile zdrave. Srbija prima carinski rat. n svojevolno žrtvuju 50 procenata plate drža Sva javnost jednodušno odbija drske bečke atake na dostojanstvo nezavisne Srbije. B: * 96. januara. — Srpska vlada uložiće k bečke vlade protest radi mjera koje je poduze pernate živine iz Srbije jer je t marve i i ; vinski: ugovor još u kreposti pa suo a protuzakonite: te se mogu označiti kao vjer Pregled. AUSTRIJA. — Parlamentarizacija kal neta Gautschova, u koji je trebao stupiti schatta kao nemački, a Pacak kao češki nin star nije uspjela. Gautsch se nada da ćei toga moći provesti izbornu reformu. UGARSKA. — Fejervary je bio primlen u audijenciju. Iza hega je poz Andrassy. Očekivaju se znamenite odluk: RUSIJA. — Buna se u Rusiji po lično stišavati. Na 22. januara kao na eu krvoprolića petrogradskog nije došlo do nemira. Socijaliste u stranim državama slavile su ovaj dan. ENGLESKA. — Liberalna stranka bijedila prilikom izbora konservativnu strar Broj fenih glasača znatno je porastao što i glavnom ima pripisati fiezinom odlučnom : zimanu za slobodnu trgovinu. MAROKO. — Konferencija, koja ima uredi marokansko pitale radi sporije nego # se i sama nadala. Marokanski zastupnici konferenciji na svaki predlog kažu samo ,ni i to otežava rad, koji i inače ometaju mno svečanosti i čašćena delegata. i PERSIJA. — Šah persijski morao je 1 kode svom narodu dati ustav. Nihov parla nat zvaće se ,don pravde“. Ako se bude gledao na svoje evropske drugove, ne će m Živati to ime. , =a Naši dopisi pisi. Beč, 22, 1. 1906. — Dubrovčani u kod namjesnika gospara N. Nardelli. — dući da se novo imenovani dalmatinski nal snik sada nalazi u Beču, to su Dubro ovdje živu, uhvatili priliku da ga pozdri izraze svoju radost na ovom visokom vanu svomu sugradaninu gosparu Niku Narde Stoga prekjuče u Subotu 10: o. mj. dobar broj Dubrovčana, a na čelu im veleučeni g. Milan — vitez Rešetar, profesor na ovdještem Univerzi tetu, podeše da posjete novoga namjesnika u. »Hotel. Ungarische. Krone“ gdje je namjesnik odsio. Osim pomenutog prof. Rešetara bili su: Primarius Dr. Božo Kurajica, Prof. Melko Ri Šnem vrhovnom sudištu, Luko marquis Bona crtali. Nađe pisma konsula Vanto-a i fegove izvještaje. kralu o Aleksandrijskome incidentu. Francuski grand seigneur mogao j& sada jednim pogledom prozreti politiku Dubrovnika i tačni smisao fiegovoga ličnoga prijema tamo. Senat, koji je u onome istome pismu na krala izjavli- vao, da će svakome biti znano _ ,da mi, što se tiče službe francuskoj kruni, ne ustupamo i ne ćemo nikada nikome ustupiti u Jubavi i odanosti“ nije za tu lubav i za tu odanost htio da ustupi niti jednu jedinu paru od svoga trga u Levanti, ni najmafeo slovo od svojijeh povlastica u Misiru.“ Tri dni po dolasku u Carigrad _Noij adre- sova na Velikoga Vrzira neku vrstu ultimatu- ma, četiri prijedloga, koja je Sokolović imao bezuslovno da primi, i od kojijeh je treći glasio: - Da francuski konsuli koji su od nezapamćenijeh > vremena (da tempo immemoriale) namješteni u Egipatskoj Aleksandriji i u Sorijskome Tripo- lisu budu povraćeni u fiihove stare povlastice i održani u fihovoj staroj vlasti, kako su to uživali za vremena presrčtnoga i presilnoga cara Sultana Sulejmana toliko nad Dubrovčanima i nad stanovnicima ostrva Skio koliko nad ma kojim drugim franačkim narodima.“ Ali Nodij ne mogaše ništa da postigne. Bješe došao praznoruk i sa gordošću staroga krsta- škoga viteza. , Veliki Vezir bješe jednako gord, nepristupan prijetiama. Ne bješe mu žao da ponizi poklisara jedne velike države koja se bješe ponudila da ga miri sa Mlecima, a da uzme pod holično saopšti kralu da je sve dočkan, jen su Du- brovčani voć dobili novu potvrdu svojijeh tristo- godišfiijeh povlastica, čak proglasivši se u Di- vanu »podanicima i haračarima Sultanovijem.« .Dva mjeseca doenije otomanska flota od 250 jedara plovijaše put grčkoga mora da traži neprijatela.. Razumije se da je taj izlaz bio tek demonstrancija i ništa više. Uz prkos razdvoje- nosti hrišćanskih saveznika, Porta se nije više mogla odvažiti da stavi na kocku posledriu svoju flotu. Produže se, dakle, Noij-ovim posredova- nem pregovori sa iznurenijem Mlecima, a pro- duže se i pregovori oko dubrovačkoga posla. Ma da su Dubrovčani uspjeli bili da. ponove preokretu u aleksandrijskom pitanu. On nije mogao dozvoliti da jednim mahom propadne francuska trgovina u Misiru i ustade živo oko velikoga vezira da se zabrani rad dubrovačkome konsulatu u Aleksandriji. Dubrovački poklisari Andrija Bundić i Givo Rastić (Resti), zbufteni Nofij-ovim tvrdoglavstvom, tražiše iz Dubro- vnika nove instrukcije.“ Senat im odgovori. 8. Maja. .Svojom običajnom odredenošću, Senat koji gotovo ništa ne ostavlaše inicijativi svojijeh predstavnika u inostranstvu, bješe u ovom u- s: zA 3 e svoju zaštitu malu Republiku. Itako Nodj melan- < kapitulacije sa Portom, Nofj se ipak nadaše. putstvu odredio svoje stanovište. u Meksandrij- skome pitanu. Dubrovnik nije mogao da odstupi “od odbrane svoje trgovine u Misiru. Ona bješe, kako smo vidjeli, starija od francuske i sveča- nim dokumentima zagarantovana. Nofij-u je u 'ostalome to bilo potpuno jasno. U Negovom iz- vještaju od 10 juna, nacrtavši cijelu nama po- znatu istoriju “spora _ sa Dubrovnikom još od vremena Henrika II, poklisar obraća kraljevu pažnu na posledice ove dubrovačke novine za francusku trgovinu u Levanti: >Nijesu samo Dubrovčani u pitafu: jer ako ovi produže kako su počeli, nemojte ni sumrati da, tek bude skloplen mir, Đenovezi, Florentinci, Napolitanci Ankonitanci i Milanezi postići će to isto. Jer nema ništa ovdje što ne bi bilo potkuplivo i na taj način: eto vam Španolaca ustoličenijeh kod ove Porte, Vaš prestiž raspršen i Vaš aleksan- drijski konšulat oboren, pa uslijed toga uništena sva trgovina Vašijeh podanika u Levanti i na- arta noi uvozna čarina u Marsili Nofi : Bom Pismu od istoga dana Jo ne govori više sa starim ari svojoj teškoj misiji u Cari Pohani . odrekao Sultanu SB ba jea seas “a vd ' ; * 1 otjerao kapigi-baše. stasa n jooj . darivati i darivati, moliti, € SAKO 10 do “virtuoznosti. znahu SVE stare republike a naročito )u rovnik, m I b li >Ovaj i Nodj državnome sekretaru »n i e radi KE rk pade Dum Andro Spiletak, te daci: Frano V uletić = — nego samo za one koji su prisutni, koji nava- luju i okoji dosađivaju. Špadski kra] drukčije rodi i nadam se da će i naš jedan dan isto tako raditi; ali će moje vrijeme: biti već prošlo.«“ | . Dubrovački senat tjeraše međutim svoju | tradicijonalnu politiku s Portom, Zajedno s pi“ | smom od 20. Juna šale svojim poklisarima po- vele četiriju Sultana, da mogu uspješnije. bra- Niti interese Dubrovnika. I dubrovački poklisari održaše pobjedu kod Velikoga Vezira velikoga fihovoga Prijatela“, piše _Noaj, toliko više što je Srbin (d? Eselavonye) i rođen sasvim blizu grada Dubrovnika.“ Na vijest, da je“ Sultan | Moto povlastice FT ubrovčani po u Aleksandriji govori ici i Pa jea < odg odgovori poslanicima pi- vaju poslane im p S francuskijem pok da paze stvari, nije mog vanu privilegija. Tr skoga krala i uvjeriti Dubrovnika i da nijesu povrijeđeni u tolikoj mjeri ka IX. Presude su P drugi Veliki Vezir na Sokolovićevo mjesto, ništa