Godina XV.

pi

U Dubrovniku 18. Februara 1906.

Broj 7.

Cijena lista.

Za Austro-Ugarsku, Bosnu :
Hercegovinu na godinu Kruna 11. i
Za Srbiju i Crnu goru na go
tinu Kruna 12.
Z> sve ostale zemlje na goLaa
anaka 15 u zlatu. |
Za Dubrovnik na godinu Kr. 10
Na pi godine 1 na četvri goćini
urazmjerno.
Pojedini broj lista 20 para.

> Pretplata i oglasi.

Sajd se administraciji Dubrovnik»

Dogisi se šaju uredništvu.
Baukopisi se ne vračaju.

Za oglase, priposlano,izjav
javne zahvale, računska izvje
šća i slične objave plaća se 20 para
2d reixa (sitnijeh slova). Ako se vi/-
puta štampaju, po pogodbi.

Nefraukovana pisma ne vwi-
maju ge.

Vlasnik i izdavatel Dr. Mato Gracić.

 Kzlazi svake nedjelje.

Dubrovnik, 17. februara 1906.

Bosna i Hercegovina je takogjer pro-
govorila. U eri nacijonalne obrane i koncen-
trisanja narodne snage njihov se glas pošlednji
čuo, ali se ipak čuo — a to je glavno. Pro-
govorili gu u ime njihovo njihovi književnici
i publiciste, čiju smo predstavku ministarstvu
u pošljednjem broju našeg lista donijeli.

Zamašaj ovog čina teško će iko izvan
granica bosansko-hercegovačkih moći razu-
mjeti. Čak ni u onim našim krajevima, gdje
štamparske i društvene prilike nijesu ni iz
daleka onakve, kakve bi morale biti, ne će
moći shvatiti, koliko je pritiska od strane
vlade i koliko je samopregorenja od strane
potpisanih na predstavci trebalo, dok se do-
šlo na misao o potrebi predstavke, dok su
se odlučili ovako raznovrsni elementi na je-
dan zajednički korak. Poznata deviza austrij-
. ske politike divide et impera nije možda

nigdje toliko uspjeha učinila kao u Bosni i
Hercegovini, Cjepkanje jednorodnog naroda
na razne narodnosti, vjere, stranke i frakcije
nije sigurno nigdje došlo do one visine kao
tamo. Sva mudrost i sve nastojanje vladino
gustojalo se upravo u tome, da svojom een-
tralizovanom snagom zapriječi centralizaciju
narodne snage. Ovo je prvi pokušaj, da se
i narodna snaga centralizuje, da se na vla-
din- pritisak, koji je svima neprijatan, odgo-
vori sa zajedničkim zahtjevima, koji će vladi
biti neprijatni. S toga ovaj prvi pokušaj znači
jedan veliki uspjeh.

Akcija, koja je s ovom predstavkom za-
počela, bez sumnje se ne će na ovom zausta-
viti. Sloboda štampe, sloboda zbora i dogo-
vora nijesu jedini uslovi za uspješan kulturni
i ekonomski razvitak. Naša braća u Bosni
i Hereegovini to će sigurno razumjeti. Oni,
koji su protivno dosadanjem običaju prestali
za svoja prava preponizno moliti, nego su
Odlučili prava tražiti, ne će sigurno stati na
pola puta. Rad književnika i publicista, ,ko-
jih usprkos kulturnoj misiji Austro-Ugarske
u Bosni i Hercegovini nema ni toliko, koliko
se godina ova misija vrši“, ne će sigurno
ostati bez odjeka u poniženom, uvrijegjenom
i ogoljelom bosanskom i hercegovačkom na-
rodu. Valovi općeg pokreta za slobodu, što
se čak u Perziji osjetio, moraće se jedamput

Odgovorni urednik Antun Zipfel,

i tamo osjetiti. Potomci Gradaščevića, Lju-

bibratića i Musića ne će dozvoliti, da od njih
budu veći ljubitelji slobode podanici perzij-
skog šaha.

Mrtvo more, što se zove Bosna i Her-
cegovina, moraće se jedan put zatalasati.

m. ei
Srpsko-austrijski sukob
i opstrukcija u nar. skupštini.

(Naš osobiti izvještaj).

Srpsko-austrijski spor nalazi se u istom
stadiju, u kome se je nalazio u svome začetku,
kad je Austrija, oslanajući se na čl. 7. konven-
cije, zapostavila ugovorno stane i otpočela sa
Srbijom carinski rat; jedino je u tome razlika,
što je javno mišlene s jedne i s druge strane
počelo trjezvenije stvar uzimati i sa praktični-
jeg gledišta o noj rasuđivati. Još i sada se
može da čita po koji žučlivi napadaj bečke i
poštanske štampe, koja stoji blizu vladajućih
krugova, ali i to malaksava pod pritiskom op-
ćeg slobodnog javnog mišljena, jer je vaskolika
slobodna svjetska štampa na strani malene ali
hrabre Srbije.

Velika larma, koju je bečka službena i
neslužbena štampa podigla na Srbiju radi ,ea-
rinske unije“, plod je političkih aspiracija, a ne
obrane ekonomskih interesa Austrije. Klauzola,
koja je stavlena i prihvaćena uz carinsku uniju,
garantovala je svaku promjenu onijeh tačaka
te bi se kosile s austrijskim interesima. 'Tu
otpada svaki prigovor tajnosti unije, koja je,
kako izgleda, bila najjače sredstvo, da se do-
kaže neiskrenost postupana srpske vlade. Svi
ti razlozi danas se malo po malo gube prema
uvjerenu javnog mišlena i labavosti današneg
vladajućeg sistema u Austro-Ugarskoj, koji je
do temela uzdrman. Svi su izgledi da će se
pregovori nastaviti. Već iz umjerenijeg pisana
poluslužbene austrijske štampe dade se zaklu-
čiti, da Austro-Ugarska nije spravna i formalno
stupiti u carinski rat, premda ga je de facto
započela. Srbija pak, koja je u najbližoj pro-
šlosti dosta iskusila, pripravna je ponovo stu-
piti u pregovore, ali u nekim granicama, ne od-
stupajući, razumije se, od dosadašneg stanovišta
i ne popuštajući ni u čemu, što bi moglo da je
ponizi ili nene interese okrni. Pravo, koje ova
zastupa, i nesređene prilike u Austriji, daju
dovolno garantija uspjehu, koji Srbija želi.

Ima još dosta vremena, dok dođemo do
vanugovornog stana, a svi su znakovi, da do he-
ga ne ćemo ni doći, jer ne bi bilo u interesu
ni jedne ni druge strane. No, ako Austrija bu-
de tjerati u skrajnost, uvjereni smo, da ćemo

morati da izdržimo jedan dosta težak ali za na-

šu ekonomsku emancipaciju vrlo potreban rat.
Srbija ne će i ne smije da se ponizi, a daje to
tako, svjedoči nam to, što su sve stranke u Sr-
biji preko svojih predstavnika odobrile držane
vlade. U tome je dakle sva zemla saglasna, te
bi prema tome svaka vlada, koja bi narodnu
voju htjela da omalovaži, naišla na otpor vas-
kolikog naroda.

Vama će možda biti nerazumliva današna
opstrukcija u narodnoj skupštini, ali to nije ni-
šta neobična, jer će trebati još mnogo vremena,
dok se otresemo svega onoga, što je Srbiju
sputavalo u menom pravilnom razvitku. Nego
ova opstrukcija ne stoji u savezu sa našim spo-
rom sa Austro-Ugarskom; ona je nešto nutrne-
ga i preuranili su u veselu ori bečki listovi,
koji računaju, da narod nije zadovolan sa ra-
doni današne vlade u pogledu spora sa Aiistri-
jom. Opstrukcija je nastala uslijed neriješena
zavjereničkog pitala“ i ne uspostavlena odno-
šaja s Engleskom. Vlada je, naime, obetala, da
će odgovoriti na ovo pitane, koje joj je bilo
stavleno prije božićnih praznika, pa pošto je
našla za dobro, da o tome ipak ne govori, sve
stranke, koje nemaju nikakvih obaveza prema
vladi, dale su se na parlamentarni štrajk i time
dovele vladu u nepriliku, osobito onda, kad svi
neni privrženici nijesu bili na okupu. Nema da-
kle sumne, da je stanovište vlade u ovom ca-
rinskom sporu od svih stranaka odobreno i po-
duprto, ali je i pored toga opstrukcija ovoga
puta mogla da izostane, jer su to zazhtijevali

narodni interesi.
ie

Svjetlost

Ovo pismo posvećujem Marinu Papi,
koji jednom vddi reče:
budi
zemla, perivoj, krasota, čar! -

i bi tako.

Netom se rodih, sree_mi se otvori |ubavi.
Kako mi se oči otvoriše da gledam i uši da
čujem, tako mi se srce otvori da lubim, i još
se do sada moje srce ne zatvori Jubavi. l;ubim.
Užežen bratskom lubavlu gledam te, slavjanski
sine; nežno te, brate, gledam, pa te pitam: Jesi
liti kadgod tako sagriješio da si potrebao taje?
Jesi li ti kadgod koga tako opadao da si bio
usilen želeti da te tmine oviju, eda bi se oteo
osveti?... Misli, brate ,

Hotio bi čovjek, okalen nekijem grijesima,
da mu vječne budu tmine, da mu noć bude bez
osvita. Ima, brate, u životu duhovnijeh ura i
časa da je nesnosna svjetlost. Ah! što je grubo
i strahovito gledati jutrom gdje kroz pukotine
zatvorena prozora ulazi svjetlost! Pravedniku

je mio zore osmjeh, došašću se dana on veseli.
Kriveu je gruba svjetlost; nesnosna je nemu i
prokleta svjetlost. On ne žudi zori vidjeti tre-
pavica. z

Nu, dragi brate, manimo se kletijeh po-
krajina tame i noći; ondje borave nemani i
Bogu neprijateli! Nije ono naše boravište. Mi
smo ,sinovi vidjela i sinovi dana: nijesmo noći
niti tame.“ Nama je draga svjetlost, jer smo
opasani istinom i obučeni oklopom pravde. Pje-
vajmo svjetlosti prvorodnoj Božijoj kćeri ! S fiom
poče stvorene i obličja; gdje nema ne, ondje
nema ni značaja ni obličja. Po noj uđe u svijet
život i sklad. Ona je život, istina, Jubav.

..Brate moj, otvori oči svojega duha, i gle-
daj Božiju zoru, Božiji dan! Hristos je Božija
zora, Hristosje Božiji dan. Gorućijem ga srcem
gledam, pa mi se uzvisuje duša u fiemu. On o
sebi ovako govori: — , Vidjelo dođe na svijet,
»i ludima omile većma tama nego li vidjelo ;
»jer hihova djela bijahu zla, jer svaki, koji zlo
»čini,,mrzi na vidjelo, i ne ide k vidjelu da ne
»pokaraju regovijeh djela, jer su zla. A ko čini
»istinu, ide k vidjelu da se vide djela negova,
»jer su u Bogu učifena.“ Evo suda i osude!
Sudija je svijeta sama svjetlost svijeta.

Hristos je vidjelo, jer nam svemogućom
svojom riječju (koja nije ni slovo, ni glas, nego
dah negova duha) stavla pred oči našega unu-
trašnog čovjeka, koji se u nami nama krije.
Drugi nam učiteli predstavlaju prirodu, ono što
nijesmo mi, i mi o prirodi mudrujemo, od ne se
sastavla naše znane, ali nas ovo odala od naše
osobe. Mnogo znamo o svijetu, o sebi ne zna-
mo ništa, ili malo.

Naša je osoba najvažnija kniga i najko-
risniji predmet našega učena i znala. Što bi
meni sva priroda, sva filosofija, sve znane, kad
ja sebe, meni najdražega, ne bih poznavao i
znao? Hristos me ne zove da učim zvijezde po
nebu i crve po zemli; ovo nije regov posao.
On me svojom riječju (dahom svojega duha)
dobri Spasite] uvodi u moju osobu; uvodi me
u moje srce, u moju dušu, da se vidim, da se
gledam, i da shvatim što jesam, što valam. Ovo
je moćna učiniti negova riječ, jer je živa, jaka,
i oštrija od svakoga mača, i prolazi čak do ra-
stavlana i duše i duha. On čini da meni sve
moje bude golo i otkriveno kako je nemu.

Kad svanuje, ovijet se okreće svjetlosti, on
se noj otvara, i prima nezin nebeski, čisti po-
Jubac. Cvijet živi o svjetlosti; onaje fegov mi-
ris, negova boja i krasota. Tako je on s fiom
spojen, da ga od ne nikako ne možeš razlučiti;
sina ćeš od oca razlučiti, ali evijet od svjetlo-
sti ne ćeš.

»Hodite, dok vidjelo imate, da vas tama ne
»obuzme ; jer ko hodi po tami ne zna kuda ide.“

Podlistak.

Nekoliko dubrovačkijeh pokladnijeh pje-
/ «ama iz XVI vijeka.
— Petar M. Kolendić. —
Zahvaleći lijepim studijama gg. L. Zore ') i
M. Medini *) nauka je sada na čistu, kako su u
Dubrovniku nastale pokladne pjesme i gdje im
imamo tražiti izvornike. Tek rezultati istraživana
pomenute gospode: nijesu — razumije se samo,
sobom — zaklučna riječ o tim sastavcima, jer
već sam opstanak pokladne pjesme ,Prelice“ *)
koju su — o tome teško da može biti spora - -
recitovali muškarci preodjeveni u žensko ruho“),

') O Jegjupci Andrije Čubranovića (Rad X.XVII).
— Gragja za poznavanje eroikomične Dubrovačke pjesme
(Rad LXXI).

. ?) Dubrovačke poklade u XVI. i XVII. vijeku i
Čubranovićevi nasljednici (Program za šk. g. 1897—98 e.
k. vel. gimn. u Dubr. i zasebice, a otuda je pisac taj sasta-
Vak uvrstio u svoju knigu »Povjest hrvatske književno-
sti u Dalmaciji i Dubrovniku“). — Cubranović und seine
Beziehungen zu der einheimischen und der italienisehen
Literatur (Archiv fiir slav. Phil. XXII).

*) M. Pucić: Slavjanska antologia iz
dubrovačkih pjesnikah, Beč 1844, str. 52.

4) Šteta, što o pozorišnim predstavama u Dubrov-
niku nemamo doslije gotovo nikakovih vijesti. Ali da su
ženske uloge predstavljali muškarci i to čak pod konac

rukopisah

spori opravdanost dojakošnega mišlena, da u
Dubrovniku nemamo nemoralnih pokladnih pje-
sama. Kao dokaz, da se je i po dubrovačkim
ulicama u mesojeđe čulo odista pjesama, koje
trivijalnošću teško da i malo ostaju iza italijan-
skih im izvornika, neka posluži ova zbirka er-
pena iz prvoga dijela jednoga rukopisnoga zbor-

osamnaostoga vijeka, dokazuju ovi dojako neobjavljeni
epigrami satiričkog pjesnika Didaka Arbošeli:
I. In eundem (biva: Nicolaum Budmani, vulgo Bobizzam)
distichon)
Quid placet in Fabio Givam recitante? Docebo:
nil nisi vox proavi, nil nisi frons aviae.
Što si našo lijepo u Niku
dočim Givu propovijeda?
Svoje babe bludnu sliku
i prikorni glas od djeda.
II. In eundem distichon.
Merdosam Fabianus agit Givam, bene factum ;
actor merdosa e pellice progreditur.
.U igri Budman prikazo je
gomnaricu, dobro čini;
i on od gnusne izišo je
kur.... ne u istini. MA
III. In eundem distichon.

Dum geris in scena Givam, Fabiane, loquacem,
praeconem superas garrulitate tuum.
Tako lijepo psovke i viku

govnarice prikaživaš,
da u hudu tvom jeziku
zdura tvoga pridobivaš.

4

nika, koji sam drugdje imao prilike opisati.?)
Čitaocu ovoga priloga pašće i nehotice na um
pitane, jeli moguće, da su pobožna vlastela ma-
lene republike dopuštala, da im pred nihovim
— po ondašnim opisima za čudo skromnim —
kćerama nestašna mladost ovako recimo naiv-
nim tonom analizuje, i odveć providnu želu
spolne kohabitacije? Meni, među tim, izgleda,
da su i dubrovačke patricije u tome popuštanu
rukovodile iste misli, što i florentinsku kuću
Mediči; trebalo je, biva, narodnu pažfu skre-
nuti s političke vodovađe i u neku ruku prisi-
liti narod, da kod zabava i igranaka zabaci
svako uplitane u državna pitana. Ova tvrdna,
osjećam, može izgledati smjela, ali je u suštini
moguća. Ta samo uvođefe pokladnih pjesama,
u Dubrovnik pada u teško doba unutrašfih tr-
zavica republičinih; trzavica, koje su lako mogle
sitnu štićenicu sv. Vlasi survati u vrtlog islam-
ske bujice. Državna izdajstva, na primjer, bila
su u toj periodi dubrovačke istorije na dnevnom
redu, a urotnika je bilo ne samo među vlaste-
lom (1483 Nikola Ćivov Palmotić, 1486 Nikola
Mihov Rastić), nego i u prostom narodu (1474
Matko Gagrica, 1479 Givan Pribčinović), pa
čak i među gradskim stražarima (1483 četnik

%) Tri doslije nepoznate pjesme Dum Mavra Vetra-
nića Davčića, Dubr. 1905, str. 8—6.

Matko Ugrin i dva barabanta), a ne smetnimo
s pameti, da su i trgovačke nedaće znale u to
doba raspiriti partajsku borbu i zaoštriti pore-
dak u malenome gradu na, obalama Jadrana.$5)
Teško da bi ovome mišlenu mogla štetovati ne-
stašica pokladnih pjesama s patriotskom ten-
dencijom, to više, što se iz Vetranićevih ,Orla-
ča“ može — gotovo pouzdano — izvoditi, da
je u Dfbrovniku bilo i te vrsti pokladne po-
jezije.
*

Kome je poznat način ,tomačena“, biva
prevođetia Dubrovčana italijanskih  sastavaka
toga vremena i odnošaj n. pr. Čubranovićeve
»Jeđupke“ prema ,Canto di zingane" Gulelma

. Gugole, jasno mu je, da se naročito kod po:

kladnih pjesama, koje su i odveć izmijeriene i
nakićene gdjekad lokalnim koloritom, teško
može govoriti o italijanskim im izvornicima. Tako
bi pjesmi pod br. I mogao biti izvornik ,Canto
d uomini veechi allegri e goditori“ (O, Guerrini:
Canti carnascialesehi, Milan 1888, str. 56), a
potsjeća nas i na staračko jadane iz ,Canto di
SES TEL, in detto anno naquero grandi liti fra no-
bili a raugi p la perdita di dette robbe et sequirno due
falimenti in constantinopolli delli dua gentillomeni di
sorgho., et p tal liti si (?) naquero li oddi itd. Iz jedne
rukopisme hronike iz XVI. vijeka, Riječ je o zarobljenu du-
brov. lađa, što anonim i Rariina spomiriu pod god. 1810.

| Bu