Godina XV. pi U Dubrovniku 18. Februara 1906. Broj 7. Cijena lista. Za Austro-Ugarsku, Bosnu : Hercegovinu na godinu Kruna 11. i Za Srbiju i Crnu goru na go tinu Kruna 12. Z> sve ostale zemlje na goLaa anaka 15 u zlatu. | Za Dubrovnik na godinu Kr. 10 Na pi godine 1 na četvri goćini urazmjerno. Pojedini broj lista 20 para. > Pretplata i oglasi. Sajd se administraciji Dubrovnik» Dogisi se šaju uredništvu. Baukopisi se ne vračaju. Za oglase, priposlano,izjav javne zahvale, računska izvje šća i slične objave plaća se 20 para 2d reixa (sitnijeh slova). Ako se vi/- puta štampaju, po pogodbi. Nefraukovana pisma ne vwi- maju ge. Vlasnik i izdavatel Dr. Mato Gracić. Kzlazi svake nedjelje. Dubrovnik, 17. februara 1906. Bosna i Hercegovina je takogjer pro- govorila. U eri nacijonalne obrane i koncen- trisanja narodne snage njihov se glas pošlednji čuo, ali se ipak čuo — a to je glavno. Pro- govorili gu u ime njihovo njihovi književnici i publiciste, čiju smo predstavku ministarstvu u pošljednjem broju našeg lista donijeli. Zamašaj ovog čina teško će iko izvan granica bosansko-hercegovačkih moći razu- mjeti. Čak ni u onim našim krajevima, gdje štamparske i društvene prilike nijesu ni iz daleka onakve, kakve bi morale biti, ne će moći shvatiti, koliko je pritiska od strane vlade i koliko je samopregorenja od strane potpisanih na predstavci trebalo, dok se do- šlo na misao o potrebi predstavke, dok su se odlučili ovako raznovrsni elementi na je- dan zajednički korak. Poznata deviza austrij- . ske politike divide et impera nije možda nigdje toliko uspjeha učinila kao u Bosni i Hercegovini, Cjepkanje jednorodnog naroda na razne narodnosti, vjere, stranke i frakcije nije sigurno nigdje došlo do one visine kao tamo. Sva mudrost i sve nastojanje vladino gustojalo se upravo u tome, da svojom een- tralizovanom snagom zapriječi centralizaciju narodne snage. Ovo je prvi pokušaj, da se i narodna snaga centralizuje, da se na vla- din- pritisak, koji je svima neprijatan, odgo- vori sa zajedničkim zahtjevima, koji će vladi biti neprijatni. S toga ovaj prvi pokušaj znači jedan veliki uspjeh. Akcija, koja je s ovom predstavkom za- počela, bez sumnje se ne će na ovom zausta- viti. Sloboda štampe, sloboda zbora i dogo- vora nijesu jedini uslovi za uspješan kulturni i ekonomski razvitak. Naša braća u Bosni i Hereegovini to će sigurno razumjeti. Oni, koji su protivno dosadanjem običaju prestali za svoja prava preponizno moliti, nego su Odlučili prava tražiti, ne će sigurno stati na pola puta. Rad književnika i publicista, ,ko- jih usprkos kulturnoj misiji Austro-Ugarske u Bosni i Hercegovini nema ni toliko, koliko se godina ova misija vrši“, ne će sigurno ostati bez odjeka u poniženom, uvrijegjenom i ogoljelom bosanskom i hercegovačkom na- rodu. Valovi općeg pokreta za slobodu, što se čak u Perziji osjetio, moraće se jedamput Odgovorni urednik Antun Zipfel, i tamo osjetiti. Potomci Gradaščevića, Lju- bibratića i Musića ne će dozvoliti, da od njih budu veći ljubitelji slobode podanici perzij- skog šaha. Mrtvo more, što se zove Bosna i Her- cegovina, moraće se jedan put zatalasati. m. ei Srpsko-austrijski sukob i opstrukcija u nar. skupštini. (Naš osobiti izvještaj). Srpsko-austrijski spor nalazi se u istom stadiju, u kome se je nalazio u svome začetku, kad je Austrija, oslanajući se na čl. 7. konven- cije, zapostavila ugovorno stane i otpočela sa Srbijom carinski rat; jedino je u tome razlika, što je javno mišlene s jedne i s druge strane počelo trjezvenije stvar uzimati i sa praktični- jeg gledišta o noj rasuđivati. Još i sada se može da čita po koji žučlivi napadaj bečke i poštanske štampe, koja stoji blizu vladajućih krugova, ali i to malaksava pod pritiskom op- ćeg slobodnog javnog mišljena, jer je vaskolika slobodna svjetska štampa na strani malene ali hrabre Srbije. Velika larma, koju je bečka službena i neslužbena štampa podigla na Srbiju radi ,ea- rinske unije“, plod je političkih aspiracija, a ne obrane ekonomskih interesa Austrije. Klauzola, koja je stavlena i prihvaćena uz carinsku uniju, garantovala je svaku promjenu onijeh tačaka te bi se kosile s austrijskim interesima. 'Tu otpada svaki prigovor tajnosti unije, koja je, kako izgleda, bila najjače sredstvo, da se do- kaže neiskrenost postupana srpske vlade. Svi ti razlozi danas se malo po malo gube prema uvjerenu javnog mišlena i labavosti današneg vladajućeg sistema u Austro-Ugarskoj, koji je do temela uzdrman. Svi su izgledi da će se pregovori nastaviti. Već iz umjerenijeg pisana poluslužbene austrijske štampe dade se zaklu- čiti, da Austro-Ugarska nije spravna i formalno stupiti u carinski rat, premda ga je de facto započela. Srbija pak, koja je u najbližoj pro- šlosti dosta iskusila, pripravna je ponovo stu- piti u pregovore, ali u nekim granicama, ne od- stupajući, razumije se, od dosadašneg stanovišta i ne popuštajući ni u čemu, što bi moglo da je ponizi ili nene interese okrni. Pravo, koje ova zastupa, i nesređene prilike u Austriji, daju dovolno garantija uspjehu, koji Srbija želi. Ima još dosta vremena, dok dođemo do vanugovornog stana, a svi su znakovi, da do he- ga ne ćemo ni doći, jer ne bi bilo u interesu ni jedne ni druge strane. No, ako Austrija bu- de tjerati u skrajnost, uvjereni smo, da ćemo morati da izdržimo jedan dosta težak ali za na- šu ekonomsku emancipaciju vrlo potreban rat. Srbija ne će i ne smije da se ponizi, a daje to tako, svjedoči nam to, što su sve stranke u Sr- biji preko svojih predstavnika odobrile držane vlade. U tome je dakle sva zemla saglasna, te bi prema tome svaka vlada, koja bi narodnu voju htjela da omalovaži, naišla na otpor vas- kolikog naroda. Vama će možda biti nerazumliva današna opstrukcija u narodnoj skupštini, ali to nije ni- šta neobična, jer će trebati još mnogo vremena, dok se otresemo svega onoga, što je Srbiju sputavalo u menom pravilnom razvitku. Nego ova opstrukcija ne stoji u savezu sa našim spo- rom sa Austro-Ugarskom; ona je nešto nutrne- ga i preuranili su u veselu ori bečki listovi, koji računaju, da narod nije zadovolan sa ra- doni današne vlade u pogledu spora sa Aiistri- jom. Opstrukcija je nastala uslijed neriješena zavjereničkog pitala“ i ne uspostavlena odno- šaja s Engleskom. Vlada je, naime, obetala, da će odgovoriti na ovo pitane, koje joj je bilo stavleno prije božićnih praznika, pa pošto je našla za dobro, da o tome ipak ne govori, sve stranke, koje nemaju nikakvih obaveza prema vladi, dale su se na parlamentarni štrajk i time dovele vladu u nepriliku, osobito onda, kad svi neni privrženici nijesu bili na okupu. Nema da- kle sumne, da je stanovište vlade u ovom ca- rinskom sporu od svih stranaka odobreno i po- duprto, ali je i pored toga opstrukcija ovoga puta mogla da izostane, jer su to zazhtijevali narodni interesi. ie Svjetlost Ovo pismo posvećujem Marinu Papi, koji jednom vddi reče: budi zemla, perivoj, krasota, čar! - i bi tako. Netom se rodih, sree_mi se otvori |ubavi. Kako mi se oči otvoriše da gledam i uši da čujem, tako mi se srce otvori da lubim, i još se do sada moje srce ne zatvori Jubavi. l;ubim. Užežen bratskom lubavlu gledam te, slavjanski sine; nežno te, brate, gledam, pa te pitam: Jesi liti kadgod tako sagriješio da si potrebao taje? Jesi li ti kadgod koga tako opadao da si bio usilen želeti da te tmine oviju, eda bi se oteo osveti?... Misli, brate , Hotio bi čovjek, okalen nekijem grijesima, da mu vječne budu tmine, da mu noć bude bez osvita. Ima, brate, u životu duhovnijeh ura i časa da je nesnosna svjetlost. Ah! što je grubo i strahovito gledati jutrom gdje kroz pukotine zatvorena prozora ulazi svjetlost! Pravedniku je mio zore osmjeh, došašću se dana on veseli. Kriveu je gruba svjetlost; nesnosna je nemu i prokleta svjetlost. On ne žudi zori vidjeti tre- pavica. z Nu, dragi brate, manimo se kletijeh po- krajina tame i noći; ondje borave nemani i Bogu neprijateli! Nije ono naše boravište. Mi smo ,sinovi vidjela i sinovi dana: nijesmo noći niti tame.“ Nama je draga svjetlost, jer smo opasani istinom i obučeni oklopom pravde. Pje- vajmo svjetlosti prvorodnoj Božijoj kćeri ! S fiom poče stvorene i obličja; gdje nema ne, ondje nema ni značaja ni obličja. Po noj uđe u svijet život i sklad. Ona je život, istina, Jubav. ..Brate moj, otvori oči svojega duha, i gle- daj Božiju zoru, Božiji dan! Hristos je Božija zora, Hristosje Božiji dan. Gorućijem ga srcem gledam, pa mi se uzvisuje duša u fiemu. On o sebi ovako govori: — , Vidjelo dođe na svijet, »i ludima omile većma tama nego li vidjelo ; »jer hihova djela bijahu zla, jer svaki, koji zlo »čini,,mrzi na vidjelo, i ne ide k vidjelu da ne »pokaraju regovijeh djela, jer su zla. A ko čini »istinu, ide k vidjelu da se vide djela negova, »jer su u Bogu učifena.“ Evo suda i osude! Sudija je svijeta sama svjetlost svijeta. Hristos je vidjelo, jer nam svemogućom svojom riječju (koja nije ni slovo, ni glas, nego dah negova duha) stavla pred oči našega unu- trašnog čovjeka, koji se u nami nama krije. Drugi nam učiteli predstavlaju prirodu, ono što nijesmo mi, i mi o prirodi mudrujemo, od ne se sastavla naše znane, ali nas ovo odala od naše osobe. Mnogo znamo o svijetu, o sebi ne zna- mo ništa, ili malo. Naša je osoba najvažnija kniga i najko- risniji predmet našega učena i znala. Što bi meni sva priroda, sva filosofija, sve znane, kad ja sebe, meni najdražega, ne bih poznavao i znao? Hristos me ne zove da učim zvijezde po nebu i crve po zemli; ovo nije regov posao. On me svojom riječju (dahom svojega duha) dobri Spasite] uvodi u moju osobu; uvodi me u moje srce, u moju dušu, da se vidim, da se gledam, i da shvatim što jesam, što valam. Ovo je moćna učiniti negova riječ, jer je živa, jaka, i oštrija od svakoga mača, i prolazi čak do ra- stavlana i duše i duha. On čini da meni sve moje bude golo i otkriveno kako je nemu. Kad svanuje, ovijet se okreće svjetlosti, on se noj otvara, i prima nezin nebeski, čisti po- Jubac. Cvijet živi o svjetlosti; onaje fegov mi- ris, negova boja i krasota. Tako je on s fiom spojen, da ga od ne nikako ne možeš razlučiti; sina ćeš od oca razlučiti, ali evijet od svjetlo- sti ne ćeš. »Hodite, dok vidjelo imate, da vas tama ne »obuzme ; jer ko hodi po tami ne zna kuda ide.“ Podlistak. Nekoliko dubrovačkijeh pokladnijeh pje- / «ama iz XVI vijeka. — Petar M. Kolendić. — Zahvaleći lijepim studijama gg. L. Zore ') i M. Medini *) nauka je sada na čistu, kako su u Dubrovniku nastale pokladne pjesme i gdje im imamo tražiti izvornike. Tek rezultati istraživana pomenute gospode: nijesu — razumije se samo, sobom — zaklučna riječ o tim sastavcima, jer već sam opstanak pokladne pjesme ,Prelice“ *) koju su — o tome teško da može biti spora - - recitovali muškarci preodjeveni u žensko ruho“), ') O Jegjupci Andrije Čubranovića (Rad X.XVII). — Gragja za poznavanje eroikomične Dubrovačke pjesme (Rad LXXI). . ?) Dubrovačke poklade u XVI. i XVII. vijeku i Čubranovićevi nasljednici (Program za šk. g. 1897—98 e. k. vel. gimn. u Dubr. i zasebice, a otuda je pisac taj sasta- Vak uvrstio u svoju knigu »Povjest hrvatske književno- sti u Dalmaciji i Dubrovniku“). — Cubranović und seine Beziehungen zu der einheimischen und der italienisehen Literatur (Archiv fiir slav. Phil. XXII). *) M. Pucić: Slavjanska antologia iz dubrovačkih pjesnikah, Beč 1844, str. 52. 4) Šteta, što o pozorišnim predstavama u Dubrov- niku nemamo doslije gotovo nikakovih vijesti. Ali da su ženske uloge predstavljali muškarci i to čak pod konac rukopisah spori opravdanost dojakošnega mišlena, da u Dubrovniku nemamo nemoralnih pokladnih pje- sama. Kao dokaz, da se je i po dubrovačkim ulicama u mesojeđe čulo odista pjesama, koje trivijalnošću teško da i malo ostaju iza italijan- skih im izvornika, neka posluži ova zbirka er- pena iz prvoga dijela jednoga rukopisnoga zbor- osamnaostoga vijeka, dokazuju ovi dojako neobjavljeni epigrami satiričkog pjesnika Didaka Arbošeli: I. In eundem (biva: Nicolaum Budmani, vulgo Bobizzam) distichon) Quid placet in Fabio Givam recitante? Docebo: nil nisi vox proavi, nil nisi frons aviae. Što si našo lijepo u Niku dočim Givu propovijeda? Svoje babe bludnu sliku i prikorni glas od djeda. II. In eundem distichon. Merdosam Fabianus agit Givam, bene factum ; actor merdosa e pellice progreditur. .U igri Budman prikazo je gomnaricu, dobro čini; i on od gnusne izišo je kur.... ne u istini. MA III. In eundem distichon. Dum geris in scena Givam, Fabiane, loquacem, praeconem superas garrulitate tuum. Tako lijepo psovke i viku govnarice prikaživaš, da u hudu tvom jeziku zdura tvoga pridobivaš. 4 nika, koji sam drugdje imao prilike opisati.?) Čitaocu ovoga priloga pašće i nehotice na um pitane, jeli moguće, da su pobožna vlastela ma- lene republike dopuštala, da im pred nihovim — po ondašnim opisima za čudo skromnim — kćerama nestašna mladost ovako recimo naiv- nim tonom analizuje, i odveć providnu želu spolne kohabitacije? Meni, među tim, izgleda, da su i dubrovačke patricije u tome popuštanu rukovodile iste misli, što i florentinsku kuću Mediči; trebalo je, biva, narodnu pažfu skre- nuti s političke vodovađe i u neku ruku prisi- liti narod, da kod zabava i igranaka zabaci svako uplitane u državna pitana. Ova tvrdna, osjećam, može izgledati smjela, ali je u suštini moguća. Ta samo uvođefe pokladnih pjesama, u Dubrovnik pada u teško doba unutrašfih tr- zavica republičinih; trzavica, koje su lako mogle sitnu štićenicu sv. Vlasi survati u vrtlog islam- ske bujice. Državna izdajstva, na primjer, bila su u toj periodi dubrovačke istorije na dnevnom redu, a urotnika je bilo ne samo među vlaste- lom (1483 Nikola Ćivov Palmotić, 1486 Nikola Mihov Rastić), nego i u prostom narodu (1474 Matko Gagrica, 1479 Givan Pribčinović), pa čak i među gradskim stražarima (1483 četnik %) Tri doslije nepoznate pjesme Dum Mavra Vetra- nića Davčića, Dubr. 1905, str. 8—6. Matko Ugrin i dva barabanta), a ne smetnimo s pameti, da su i trgovačke nedaće znale u to doba raspiriti partajsku borbu i zaoštriti pore- dak u malenome gradu na, obalama Jadrana.$5) Teško da bi ovome mišlenu mogla štetovati ne- stašica pokladnih pjesama s patriotskom ten- dencijom, to više, što se iz Vetranićevih ,Orla- ča“ može — gotovo pouzdano — izvoditi, da je u Dfbrovniku bilo i te vrsti pokladne po- jezije. * Kome je poznat način ,tomačena“, biva prevođetia Dubrovčana italijanskih sastavaka toga vremena i odnošaj n. pr. Čubranovićeve »Jeđupke“ prema ,Canto di zingane" Gulelma . Gugole, jasno mu je, da se naročito kod po: kladnih pjesama, koje su i odveć izmijeriene i nakićene gdjekad lokalnim koloritom, teško može govoriti o italijanskim im izvornicima. Tako bi pjesmi pod br. I mogao biti izvornik ,Canto d uomini veechi allegri e goditori“ (O, Guerrini: Canti carnascialesehi, Milan 1888, str. 56), a potsjeća nas i na staračko jadane iz ,Canto di SES TEL, in detto anno naquero grandi liti fra no- bili a raugi p la perdita di dette robbe et sequirno due falimenti in constantinopolli delli dua gentillomeni di sorgho., et p tal liti si (?) naquero li oddi itd. Iz jedne rukopisme hronike iz XVI. vijeka, Riječ je o zarobljenu du- brov. lađa, što anonim i Rariina spomiriu pod god. 1810. | Bu