“3 Ram m + JR o Li SR ER KHauzi 1 s PERE KAS morja, fihovu pomorsku vještinu i nihovo o- ružje i topove trebale su druge velike države. Veliki vladar, u čigovim zemlama nije nigda zalazilo sunce, viadar koji je carevao u Ne- mačkoj, kralevao u Špani, u Italiji, i drugovdje vladao po Evropi, koji je imao Ameriku i na- seobina po drugim stranama svijeta, Karlo V., trebao je pomoći naših Lopuđana i drugih na- ših Judi. Tako isto i fegovi naskednici, kralevi španolski. Pa da nije ovo slava vlasnika naših broda, naših kapetana i naših mornara? Naši su Konavlani i Župlani i drugi Du- brovčani sve do Stonskog Rata odlazili s po- slanicima, da kao trgovci i krancari trguju i rade po dubrovačkim kolonijama na Balkanu, da vraćajući se u grad donesu blago. Pracat, siromašan mladić iz dubrovačke okolice, pođe u svijet da svojim radom steče imane, te svoje veliko blago ostavi prije smrti dubrovačkoj re- publici; pa da nije to slava Dubrovčana? A gdje su one mnoge porodice dubro- vačkih Žuđela, koji su ili kao vjerni računari dubrovačke vlastele ili kao pošteni trgovci po- magali blagostanu našega grada? A gdje su oni Dubrovčani koji su vadili srebro i druge kovine po Balkanu? Zanatlije i umjetnici u gradu i okolici ima- dahu pune ruke posla ili da raznesu glas zla- tnih i srebrenih rađa, ili dubrovačkih brava, ili svite, ili da kožuharstvom ili strojarstvom skupe velike proizvode za izvoz po svijetu, ili da ta- Jedem tuča naprave zvona za erkve ili topove za obranu Dubrovnika. Gdje je mnoštvo radnika, zidara, drvodje- laca, kovača i drugih zanatlija i radnika iz sviju mjesta dubrovačke republike, koji su ili uz malu dnevnicu ili muktice podizali novi Du- brovnik, ili za to mu spravlali gradivo iza ve- like trešne 1667. godine? Pa same gospođe, domaćice i djevojke u gradu i na selu tkafem raše i drugih stvari i vezerien spravlale proizvode za: izvoz, da se po svijetu slavi ime Dubrovkina. A gdje je mnoštvo vlestele, pučana, sino- va selaka i svećenika, koji se proslaviše u zna- nosti, umjetnosti, a gdje su oni koji se prosla- više u kniževnosti i pjesništvu stapaliem srpstva ili hrvatstva s klasicizmom, koji se bio prepo- rodio u Italiji "od onamo nam došao? Toj su uluđenosti pomagale i dubrovačke gospođe, tako da je u izvjesno vrijeme Dubrovnik slovio kao uzor opće kulture. A gdje je cio narod u dubrovačkoj repu- blici, Judi i žene, koje nadahnute duhom na- rodnoga genija čuvahu od kolena do kolena i gojahu narodnu pučku pjesmu, te tako na sa- mom Šipanu otrag malo godina sam jedan pi- sac skupi mnogo hilada stihova tih narodnih pjdsaina? A gdje je briga dubrovačke vlade i poje- dinaca za siromašan puk po republici, kad bi imala nastati glad? Još opstoje veliki hambari, iz kojih bi se dijelilo žito nevolnicima. Prigodom stote obletnice franceske okupa- cije može se dakle kazati, da je pravo imao onaj starac, kad je proplakao i kleknuo pred grobovima slavnih Dubrovčana u dominikanskoj crkvi, jer je tako odao naj pristoniju poštu Sjenama onih Velikana, koji su se plemenitoj fegovoj duši u nedoglednom mnoštvu tad pri- kazale obasjane vijencem slave. lole Naši dopisi. Gruž, 20 marta. — (O mjesnom parohu i školi). — Zahvalujući osobitoj simpatiji što uži- vamo mi Gružani kod nadležnih faktora, eto od nazad dvije godine od prilike imamo kao paroha, a zamjenika nezaboravnih, pokojnoga Dum Mata Vodopića, i još živućega Dum Petra Sardelića, pošt. Dum Nika Zlovečeru, |ubimca i osobitoga štićenika presvijetloga Biskupa i go- spode kod Namjesništva u Zadru. Ne ćemo se osvrtati na ono što ste, vi. gospodine uredniče, iznijeli i predali jawnosti o pošt. Dum Niku Zlovečeri, ne ćemo vam tvr- diti da je sve ono istina jer vam je suvišna naša potvrda, zato što ćete i vi sami o toj istini imati dokaza u rukama; ne ćemo se ba- viti ni konstatovanem, da pošt. Dum Niko Zlo- večera, od nas javno izazvan, nije ni pokušao da se opravda. To su posli koji se nas samo u nekoliko tiču i ako bi nas morali se ticati, jer je on naš paroh, a mi temu parohijani. Kad je nadležnijem faktorima malo stalo do ko- rektnoga i uglednoga rfegova ponašana u in- tetesu samoga rfegova javnoga zvala, nas se malo tiče i fiegovo postupafe i nihov indife- rentizam. Nama, koji ga dobro poznamo, lako. se nega čuvati i sačuvati. Nego, imamo da s nime i sa nadležnim negovim starješinama obračunamo nešto što se tiče samih nas i naše djece, koja je u negove ruke upala. U pučkoj školi u Gružu Dum Niko Zlo- večera predaje vjeronauk. Ko da vam ispriča muke svakojake i progonstva nesretne i jadne naše djece u rukama toga božijega odabranika? On u svojoj umilatosti i dobroti, a u svo- me možda kakvom morboznom raspoloženu, do- tjerao je dotle, da se naša djeca odmeću od škole a osobito od učena vjeronauka. Nazad nekoliko dana neko petnaestero na- še ženske djece — a to su skoro svekolike uče- nice što ih pučka škola u Gružu ima — tužile su se javno učitelu, učitelici i jednom članu mjesnoga školskoga vijeća da ih Dum Niko Zlovečera tuče, i na golim kolenima stavla na. sred razreda klečati primoravajući ih da još uz to i ruke u vis drže. Da li je ta tužba do- prla do nadležne više vlasti, ne znamo; svakako smo uvjereni, i ako jest, da će ona, po siste- mu, našoj djeci malo koristiti jer se tiče tužbe mlađih protiv starijega, i ako je tužba temelita i opravdana pak bi morala da kriveu doradi primjernu kaznu. Možemo vam još i to kazati, da dječije tužbe nijesu ostale samo prijetne jer su roditeli počeli faktično odalečivati svoju djecu iz škole sa materijalnom štetom svojom, jer su globleni, a sa štetom dječinom jer se školi otuduju. Tu neki dan bila je ogloblena jedna siro- mašna mati za to, što nije htjela svoju kćer na školu slati; pak, znate li čim se opravdavala? Kažući nadležnoj vlasti, da je ona slala svoje nejako dijete u školu da joj se izučava a ma ne da ga Dum Niko Zlovečera tuče, i na gola kojena čini po cijeli sat klečati držeći u vis ruke. Evo vam, gospodine uredniče, šalem imena svijeh onijeh koji su se tužili na postupane toga modernoga Torquemade, pak vas ovlaštu- jem da ih, do potrebe, i pred sud iznesete e da tu barem — ako igdje — bude pravedno su- đeno i nama i našemu jadnomu podmlatku, a evo i mene da vam zajamčim istinitost moga pričana. PENA Iznosimo ovu tužbu u interesu same stvari tužene i u interesu javnoga položaja koji Dum Niko Zlovečera zauzimle kao šajoh Gruža-La- pada, ne osvrčući se ni malo na negovu pri- vatnu ličnost. Opaska Uredništva. Metković, 18 marta. — (O .kotarskom sudu). Natrag 15 dana došao nam je novi sudae u osobi Dr. Bijelića, da zamjeni dosadašneg suca, koji je premješten u Orebić. Dolazak Dr. Bijelića_ svi bez razlike po- zdravili su oduševleliem, poznavajući ga kao valana čovjeka u negovoj struci i što su uvje- reni da sa regovim dolaskom u ovaj sud ulazi novi duh i pravac koji će podići ugled pravde, koji je od natrag nekoliko godina u Neretvi u velike spao. Prožeti želom da i mi doprinesemo koliko toliko da se ovaj ugled podigne, slobodni smo da stavimo na dušu novome sucu da ispravi neke mane u ovome sudu, koje i ako na prvi mah izgledaju bez nekog osobitog značaja, ipak radi ugleda mjesta, gdje se pravda dijeli, od za- mašite su važnosti. Ne ćemo da govorimo o samoj sudbenoj zgradi koja iz nutra više naliči na turski han nego na sudbenu zgradu, jer bi na daleko otišli, već ćemo se osvrnuti na namještaj u sudu i druge potrebe, bez kojih se sud ne može proći. Imali smo prilike više puta da udemo po- sla radi, bilo u jednog bilo u drugog suca u sobu, pak smo se čudom začudili kad smo vi- djeli da u sobama za rasprave nema više od tri stolice, od kojih na jednoj sjedi sudac, na dru- goj pisar, a treća je pretrpana spisima, jer ne- ma potrebite police za držane spisi. A još nas je više iznenadilo kad smo vidjeli da preko neke rasprave, kad je neki iznemogli starac pristupio kao svjedok pred sud i zamolio suca da mu dade stolicu da sjedne, sudae mu ponudi svoju stolicu, a on sudac ostane na nogama. Da ovo nije slučaj samo sa stolicama, znu- du i djeca u Metkoviću, jer se je čak po mje- stu pripovijedalo, kako sudu file i ostali potre- biti namještaji, kao ormari i spreme u koje će stavlati priručne spise, dapače da su neke ko- made neophodno potrebitog namještaja suci iz svog vlastitog ćepa kupovali, jer svaka molba i tužba bio je glas vapijućega u pustini. Ali ovo bi bilo, što no je riječ, još pir.i božić. Treba u sud ući zimi kad udari strašna bura sa Veleža, pa da da se vidi kako metkov- ski sud ne zaostaje u ničemu turskome sudu, Pošto na zgradi sudbenoj nema dvostru- kih prozora, to je u sudu zima da umreš. Isti- na je da svaka soba ima peć, ali te peći ništa ne pomažu, jer su vrlo primitivne i stare, te nijesu u stanu da ugriju sobe a uz to, kad ih zapališ, udari iz nih tako silan dim, da si pri- silen sa svom burom da prozore otvoriš, te mješte da peć grije sobu, naprotiv soba se hla- di i izvrgava eventualno sudbene činovnike da zadobiju zapalene pluća, a po voli božjoj i da se presele u boli život kao vittime del loro do- vere. Poznato nam je da je jedan od sudaca zi- mi 1904 tome zlu doskočio, naime nije palio peć, već u zimskome kaputu s klobukom na glavi grijući: ruke svojim zadahom izricao osu- de a po raspravi otišao bi kući da radi, osta- vlajući sud onima koji žele da svrše svoje da- ne ukočeni od zime. : Leti pak udari drugo prokletstvo, biva po- znati neretvanski komarci, čiji ubod za posle- dicu donosi sobom. groznicu. lyeti naime sa svom žegom treba da se sudbeni prozori drže zatvoreni a to sve radi komaraca. Ova muka lako bi sa malim troškom mogla prestati kad bi se na prozorima suda postavile rešetke. Ovo smo javno iznijeli u namjeri, kako već rekosmo, da se ovo ispravi, jer, osim što, ovakav sud nije na čast sudbenoj upravi, izvr- gava i pogibli sudbeni personal, a to ne smije biti# tim više što sa malo dobre vole sve se dade ispraviti. Mogao bi nam Dr. Bijelić ponoviti staru pjesmu, naime da je Metković na granici ze- mle gdje de jure još vlada N. V. Abdul Ha- mid Han II, ali na to mu odgovaramo da i ako je Metković na granici turskih pokrajina, da se ipak Metković nalazi u granicami države, koja hoće da se broji među kulturne države. A. Opuzen, 20. marta. — (Škola za pletene košarica). —- Natrag malo mjeseci vlada je otvorila školu za pletene košarica u Opuzenu, pod upravom Gosp. J. Čučka kvalificiranog učitela za ovaj zanat. Nedavno imali smo prilike da posjetimo tu školu i red je da priznamo da smo se za- divili napretku ove škole, koja će bez sumne unaprediti našu malu industriju po cijeloj Dal- maciji. Škola za sada ima u sve osam djaka i to isklučivo Opuzenaca, koji su u ovo kratko vri- jeme pokazali pravih čudesa u vještini. Tu ćete naći pletenih košarica, stolova i stolica svake forme i ukusa, kolevaka, kajpica i ostalog po- kujstvaj koje stvari mi za skupe novce naru- čujemo u Beč i drugamo, te tako dajemo za- rade strancima, što kad bi bilo s naše strane više zauzimana i lubavi, mi bismo sa ova- kovim školama odgojili valjane majstore, te bi naš novac ostajao kod kuće i hranio naš svi- jet a ne strance bogatio. Ako ova škola napreduje i pokazuje od- lične rezultate, to treba u prvom redu zahvaliti fezinome upravitelu g. Čučku, pak zatim bivšem i sadašnem općinskom načelniku g.g. Omanu i Vlahoviću, koji su-u svakoj prilici pri ruci uči- telu i djacima i prave sve moguće, da se ova škola održi i po mogućnosti usavrši. Mi smo iznijeli ovaj kratki opis o ovoj školi u namjeri da upozorimo naše općine i ,Srpsku Zoru“ i da ih zamolimo da se zauzmu i po mogućnosti pošalu i iz ostale Dalmacije a na- dasve iz okoline Knina, gdje ima sila materi- jala za ovaj rad, mladića koji će izučiti ovaj vrlo lijepi i korisni zanat, a to bi ,Srpska Zora“ najbole mogla postići, kad bi pomoću svojih povjerenika našla mladiće koji bi volni bili izučiti pletarstvo, pak ih i materijalno po- mogla da im obezbijedi pohadane ove škole. Oni koji žele pohađati ovu školu ne treba im nikakovih osobitih kvalifikacija, dostatna je svjedošba da je svršio dobrim uspjehom na-. rodnu školu. Ova škola traje dvije godine, a one, koji je svrše dobrim uspjehom, vlada o svome trošku šale u Beč ili Prag da se savrše u zanatu. Sto se tiče samog zanata, ne treba isticati, da je pletarski zanat jedan od najbolih i naj- korisnijih zanata, koji zanatliji donosi razmjerno veliku dobit a za početak samostalne radfe dostatan mu je kapital od 400 kruna kojom će kupiti alat i potrebiti materijal. Da ovo nijesu puste fraze, najbole ćete se uvjeriti, kad vam rečemo da sama Češka ima preko pedeset ovakovih škola, dok Dalmacija nema već ovu jedinu i to tek osnovanu. o nn * Emanuele Conte Fenzi, (Lu memor iam). Autonomna __italijanska stranka Svog prvog sina, najodličnijee građanina Bma- nuela Conte Fenzi. Žalost je tim veća, što je sera nastupila nenadno i neočekivano, a doda pasi čovjeku u najbujnijoj dobi rada i 1 Ba dubokom žalosti i suznim očima pra- štamo se s fim, s kojim nas vežu mnoge uspo- mene 12 prošlosti i sadaštosti, op iena haraktera, nepokolebivost i usti ža narodnost svoju tolika je Poštovane i samom protivniku. Neko bješe Emanuel Fenzi! Bio je iskren ' Vjeran saveznik, Skroz poštena časti, odbijao sla sa svojih ideala, odlučan na način . oplakuje Čistoća fegova 'ajnost u borbi da je ulijevala Prijatel, mudar savjetnik, duša, u politici nije tražio vei milosti. Mnogo je pretrpio ali je ostao vazda uporan i » da mujei najokorjeli pro- Govoraše: Koga po tivnik priznao izdržlivost i nesebičnu čistotu mun Srba god. 1885., borio : oo lav, onda kad je pokvarenost postala: pri sis E vom i još smatrana vrlinom. U zan ia bjedama on je svojoj stranci. davao : te snage smatrajuć poraze kao i pobjede pro m. džižu vrline radojubla, treba da se uzvisi nad baruštinom pokvarenog vre e zak, imađaše: u sebi nešto katonskoga; 4 jer i u najvećem iskušenu ostade: Vir probus A i. Strog prama sebi, stajao je na čvr- zime, oštena, držeć se vazda pravičnosti. se Mi. našemu: srpskom i hrvatskom Eee mnogo. .U krajini Meše. on je : posjed ove kneževske porodice pok. Emanuil . drugi Cincinat. Svršeni pravnik, odao e Ti privredi. Opširno java spojio je sa iskustvom i sve mu išlo beriće ui napretku, Za to je primjerom, a česlo 4 BRSriJu štetu narodu prednačio pokazujuć me ce obradi- vana u privredi. U radu ga Je na snašla i na? aa sumišlenici politični žale ovoga kolenovića, već ga u našoj na peca ko ga je čuo i vidio. On je e . , Svo- jina sviju nas, koji smo imali pred: a se po- nosimo fegovim poznanstvom | prjasnn Za to je i žalost opća. Ovo je prvi put, Eno s duge i teške narodne borbe, da su u ho sve stranke naše pokrajine . pogrebu složno i očast čovjeku i značaju. g rogova da > svima na licu otsijevala trajna žalost i uvjerene, da je nestalo sjajne zvijezde sa zrenika naše domovine. Od tolike nade i veličine ostade nam samo tužna uspomena. i Pod sifim teretom ovake tuge mi želimo, da nam uspomena Conta Eman. Fenzi bude trajna i svijetla. U Šibeniku 20/II. 1906. Bi Dane Petranović, Pregled. Ba i UGARSKA. — Fejervary je ponovno bio Ž u krala u audijenciji. Govori se, da je tom pri- likom dobio nova ovlašćena za borbu s nar. pred- | stavnicima. Upravni odbor koalicije, koji je vlada. raspustila, sastaje se sada kao privatno društvo. Dan smrti Lajoša Košuta bio je proslavljen u cijeloj zemli najsvečanije. Mnogi ugledni plemi-|: ći položili su oficirsku čast. RUSIJA. — Poručnik Sehmidt, koji je radi sevastopolske bune, bio osuden na vješala | strijelan je. To je proizvelo veliko nezadovoj“ stvo među narodom, koji se upravo sada spre- ma u za izbore u državnu dumu. Kuropatkinu je naređeno, da se za sad ne vraća još u Ru-. siju. ao TURSKA. - Radi uvodena novog poreza pobunilo se srpsko stanovništvo u novopazat- skom sangaku i došlo je do jakih okršaja, koji bi se lako mogli izroditi u pravu bunu. 12 Sa- rajeva demantuju ove vijesti, premda priznaju, da se ipak neko nezadovolstvo osjeća. s BUGARSKA. — Vlada bugarska sprema se da zakluči novi veliki zajam od 400. mil. franaka i nada se, da će joj poći za rukom do maja mjeseca privesti prigovore kraju. p .. . Domaće vijesti. Jugoslavenski klub i čitaonica. — Već 7 mje- seci u Beogradu se radi na osnovafu Jugoslo- venske Čitaonice i Jugoslovenskog Kluba. Sad | su obe ove ideje ostvarene: Klub se već orga“ nizovao, izabravši u Odbor: Dr. Jovana Cvijića, prof. Universiteta: Kostu Glavinića, predsje-. dnika beog. opštine; lubu Davidovića, narodnog poslanika; Milutina Stjepanovića, člana Glavne. Kontrole; Dr. Miloja Vasića, čuvara Nar. Mu- zeja i Marka Trifkovića, načelnika Min. Nar Privrede. U Upravu su izabrali ova lica: Pert Jankovića, profesora: Dr. Milana Milojevića, pi- sara_Min. Spolnih Poslova; Miodraga Ristića, profesora; I jubomira Jovanovića, urednika ,Slo- venskog Juga“; Kostu Jovanovića, arhitektu i Mirka Mićića, saradnika ,S. uo. Program rada je upotreba kulturnih sred: Slava u cilu ujedifiena južnih Slovena. Svečano Vtvorerie jugoslovenske čitaonice je danas. Pišu nam iz Hercegnovoga. — Na dopis iZ. Hercegnovoga u N. IL. Br. 18 od 29. Februata t. €. odgovaramo. Na uludni poziv od 24 gata prije zabave upravlen Srpskoj Čitaonici upravitelstvo nije 5 odazvalo niti ispričalo, jer je smatralo za svoju dužnost da tako Postupa, a za svoj postupak odgovarao je jedino Svojim članovima i Upra“ vnom Odboru Srpske Stranke. Članovi su jedno- tan na skupštini odobrili postupak upravi stva a ovo će vrlo rado odgovarati i Upra< vVnome Odboru. zik /