“3 Ram m

+ JR o Li SR ER KHauzi 1 s PERE

KAS

morja, fihovu pomorsku vještinu i nihovo o-
ružje i topove trebale su druge velike države.
Veliki vladar, u čigovim zemlama nije nigda
zalazilo sunce, viadar koji je carevao u Ne-
mačkoj, kralevao u Špani, u Italiji, i drugovdje
vladao po Evropi, koji je imao Ameriku i na-
seobina po drugim stranama svijeta, Karlo V.,
trebao je pomoći naših Lopuđana i drugih na-
ših Judi. Tako isto i fegovi naskednici, kralevi
španolski. Pa da nije ovo slava vlasnika naših
broda, naših kapetana i naših mornara?

Naši su Konavlani i Župlani i drugi Du-
brovčani sve do Stonskog Rata odlazili s po-
slanicima, da kao trgovci i krancari trguju i
rade po dubrovačkim kolonijama na Balkanu,
da vraćajući se u grad donesu blago. Pracat,
siromašan mladić iz dubrovačke okolice, pođe
u svijet da svojim radom steče imane, te svoje
veliko blago ostavi prije smrti dubrovačkoj re-
publici; pa da nije to slava Dubrovčana?

A gdje su one mnoge porodice dubro-
vačkih Žuđela, koji su ili kao vjerni računari
dubrovačke vlastele ili kao pošteni trgovci po-
magali blagostanu našega grada? A gdje su

oni Dubrovčani koji su vadili srebro i druge

kovine po Balkanu?

Zanatlije i umjetnici u gradu i okolici ima-
dahu pune ruke posla ili da raznesu glas zla-
tnih i srebrenih rađa, ili dubrovačkih brava, ili
svite, ili da kožuharstvom ili strojarstvom skupe
velike proizvode za izvoz po svijetu, ili da ta-
Jedem tuča naprave zvona za erkve ili topove
za obranu Dubrovnika.

Gdje je mnoštvo radnika, zidara, drvodje-
laca, kovača i drugih zanatlija i radnika iz
sviju mjesta dubrovačke republike, koji su ili
uz malu dnevnicu ili muktice podizali novi Du-
brovnik, ili za to mu spravlali gradivo iza ve-
like trešne 1667. godine?

Pa same gospođe, domaćice i djevojke u
gradu i na selu tkafem raše i drugih stvari i
vezerien spravlale proizvode za: izvoz, da se po
svijetu slavi ime Dubrovkina.

A gdje je mnoštvo vlestele, pučana, sino-
va selaka i svećenika, koji se proslaviše u zna-
nosti, umjetnosti, a gdje su oni koji se prosla-
više u kniževnosti i pjesništvu stapaliem srpstva
ili hrvatstva s klasicizmom, koji se bio prepo-
rodio u Italiji "od onamo nam došao? Toj su
uluđenosti pomagale i dubrovačke gospođe, tako
da je u izvjesno vrijeme Dubrovnik slovio kao
uzor opće kulture.

A gdje je cio narod u dubrovačkoj repu-
blici, Judi i žene, koje nadahnute duhom na-
rodnoga genija čuvahu od kolena do kolena i
gojahu narodnu pučku pjesmu, te tako na sa-
mom Šipanu otrag malo godina sam jedan pi-
sac skupi mnogo hilada stihova tih narodnih
pjdsaina?

A gdje je briga dubrovačke vlade i poje-
dinaca za siromašan puk po republici, kad bi
imala nastati glad? Još opstoje veliki hambari,
iz kojih bi se dijelilo žito nevolnicima.

Prigodom stote obletnice franceske okupa-
cije može se dakle kazati, da je pravo imao
onaj starac, kad je proplakao i kleknuo pred
grobovima slavnih Dubrovčana u dominikanskoj
crkvi, jer je tako odao naj pristoniju poštu
Sjenama onih Velikana, koji su se plemenitoj
fegovoj duši u nedoglednom mnoštvu tad pri-
kazale obasjane vijencem slave.

lole
Naši dopisi.

Gruž, 20 marta. — (O mjesnom parohu i
školi). — Zahvalujući osobitoj simpatiji što uži-

vamo mi Gružani kod nadležnih faktora, eto
od nazad dvije godine od prilike imamo kao
paroha, a zamjenika nezaboravnih, pokojnoga
Dum Mata Vodopića, i još živućega Dum Petra
Sardelića, pošt. Dum Nika Zlovečeru, |ubimca i
osobitoga štićenika presvijetloga Biskupa i go-
spode kod Namjesništva u Zadru.

Ne ćemo se osvrtati na ono što ste, vi.

gospodine uredniče, iznijeli i predali jawnosti o
pošt. Dum Niku Zlovečeri, ne ćemo vam tvr-
diti da je sve ono istina jer vam je suvišna
naša potvrda, zato što ćete i vi sami o toj
istini imati dokaza u rukama; ne ćemo se ba-
viti ni konstatovanem, da pošt. Dum Niko Zlo-
večera, od nas javno izazvan, nije ni pokušao
da se opravda. To su posli koji se nas samo
u nekoliko tiču i ako bi nas morali se ticati,
jer je on naš paroh, a mi temu parohijani. Kad
je nadležnijem faktorima malo stalo do ko-
rektnoga i uglednoga rfegova ponašana u in-
tetesu samoga rfegova javnoga zvala, nas se
malo tiče i fiegovo postupafe i nihov indife-

rentizam. Nama, koji ga dobro poznamo, lako.

se nega čuvati i sačuvati.

Nego, imamo da s nime i sa nadležnim
negovim starješinama obračunamo nešto što se
tiče samih nas i naše djece, koja je u negove
ruke upala.

U pučkoj školi u Gružu Dum Niko Zlo-
večera predaje vjeronauk. Ko da vam ispriča

muke svakojake i progonstva nesretne i jadne
naše djece u rukama toga božijega odabranika?

On u svojoj umilatosti i dobroti, a u svo-
me možda kakvom morboznom raspoloženu, do-
tjerao je dotle, da se naša djeca odmeću od
škole a osobito od učena vjeronauka.

Nazad nekoliko dana neko petnaestero na-
še ženske djece — a to su skoro svekolike uče-
nice što ih pučka škola u Gružu ima — tužile
su se javno učitelu, učitelici i jednom članu
mjesnoga školskoga vijeća da ih Dum Niko

Zlovečera tuče, i na golim kolenima stavla na.

sred razreda klečati primoravajući ih da još
uz to i ruke u vis drže. Da li je ta tužba do-
prla do nadležne više vlasti, ne znamo; svakako
smo uvjereni, i ako jest, da će ona, po siste-
mu, našoj djeci malo koristiti jer se tiče tužbe
mlađih protiv starijega, i ako je tužba temelita
i opravdana pak bi morala da kriveu doradi
primjernu kaznu. Možemo vam još i to kazati,
da dječije tužbe nijesu ostale samo prijetne jer
su roditeli počeli faktično odalečivati svoju djecu
iz škole sa materijalnom štetom svojom, jer su
globleni, a sa štetom dječinom jer se školi
otuduju.

Tu neki dan bila je ogloblena jedna siro-
mašna mati za to, što nije htjela svoju kćer na
školu slati; pak, znate li čim se opravdavala?
Kažući nadležnoj vlasti, da je ona slala svoje
nejako dijete u školu da joj se izučava a ma
ne da ga Dum Niko Zlovečera tuče, i na gola
kojena čini po cijeli sat klečati držeći u vis ruke.

Evo vam, gospodine uredniče, šalem imena
svijeh onijeh koji su se tužili na postupane
toga modernoga Torquemade, pak vas ovlaštu-
jem da ih, do potrebe, i pred sud iznesete e da
tu barem — ako igdje — bude pravedno su-
đeno i nama i našemu jadnomu podmlatku, a
evo i mene da vam zajamčim istinitost moga
pričana. PENA

Iznosimo ovu tužbu u interesu same stvari
tužene i u interesu javnoga položaja koji Dum
Niko Zlovečera zauzimle kao šajoh Gruža-La-
pada, ne osvrčući se ni malo na negovu pri-
vatnu ličnost. Opaska Uredništva.

Metković, 18 marta. — (O .kotarskom sudu).
Natrag 15 dana došao nam je novi sudae u
osobi Dr. Bijelića, da zamjeni dosadašneg suca,
koji je premješten u Orebić.

Dolazak Dr. Bijelića_ svi bez razlike po-
zdravili su oduševleliem, poznavajući ga kao
valana čovjeka u negovoj struci i što su uvje-
reni da sa regovim dolaskom u ovaj sud ulazi
novi duh i pravac koji će podići ugled pravde,
koji je od natrag nekoliko godina u Neretvi u
velike spao.

Prožeti želom da i mi doprinesemo koliko
toliko da se ovaj ugled podigne, slobodni smo
da stavimo na dušu novome sucu da ispravi
neke mane u ovome sudu, koje i ako na prvi
mah izgledaju bez nekog osobitog značaja, ipak
radi ugleda mjesta, gdje se pravda dijeli, od za-
mašite su važnosti.

Ne ćemo da govorimo o samoj sudbenoj
zgradi koja iz nutra više naliči na turski han
nego na sudbenu zgradu, jer bi na daleko otišli,
već ćemo se osvrnuti na namještaj u sudu i
druge potrebe, bez kojih se sud ne može proći.

Imali smo prilike više puta da udemo po-
sla radi, bilo u jednog bilo u drugog suca u
sobu, pak smo se čudom začudili kad smo vi-
djeli da u sobama za rasprave nema više od tri
stolice, od kojih na jednoj sjedi sudac, na dru-
goj pisar, a treća je pretrpana spisima, jer ne-
ma potrebite police za držane spisi. A još nas
je više iznenadilo kad smo vidjeli da preko
neke rasprave, kad je neki iznemogli starac
pristupio kao svjedok pred sud i zamolio suca
da mu dade stolicu da sjedne, sudae mu ponudi
svoju stolicu, a on sudac ostane na nogama.

Da ovo nije slučaj samo sa stolicama, znu-
du i djeca u Metkoviću, jer se je čak po mje-
stu pripovijedalo, kako sudu file i ostali potre-
biti namještaji, kao ormari i spreme u koje će
stavlati priručne spise, dapače da su neke ko-
made neophodno potrebitog namještaja suci iz
svog vlastitog ćepa kupovali, jer svaka molba
i tužba bio je glas vapijućega u pustini.

Ali ovo bi bilo, što no je riječ, još pir.i
božić. Treba u sud ući zimi kad udari strašna
bura sa Veleža, pa da da se vidi kako metkov-
ski sud ne zaostaje u ničemu turskome sudu,

Pošto na zgradi sudbenoj nema dvostru-
kih prozora, to je u sudu zima da umreš. Isti-
na je da svaka soba ima peć, ali te peći ništa
ne pomažu, jer su vrlo primitivne i stare, te
nijesu u stanu da ugriju sobe a uz to, kad ih
zapališ, udari iz nih tako silan dim, da si pri-
silen sa svom burom da prozore otvoriš, te
mješte da peć grije sobu, naprotiv soba se hla-
di i izvrgava eventualno sudbene činovnike da
zadobiju zapalene pluća, a po voli božjoj i da
se presele u boli život kao vittime del loro do-
vere.

Poznato nam je da je jedan od sudaca zi-
mi 1904 tome zlu doskočio, naime nije palio

peć, već u zimskome kaputu s klobukom na
glavi grijući: ruke svojim zadahom izricao osu-
de a po raspravi otišao bi kući da radi, osta-
vlajući sud onima koji žele da svrše svoje da-
ne ukočeni od zime. :

Leti pak udari drugo prokletstvo, biva po-
znati neretvanski komarci, čiji ubod za posle-
dicu donosi sobom. groznicu. lyeti naime sa
svom žegom treba da se sudbeni prozori drže
zatvoreni a to sve radi komaraca. Ova muka
lako bi sa malim troškom mogla prestati kad
bi se na prozorima suda postavile rešetke.

Ovo smo javno iznijeli u namjeri, kako
već rekosmo, da se ovo ispravi, jer, osim što,
ovakav sud nije na čast sudbenoj upravi, izvr-
gava i pogibli sudbeni personal, a to ne smije
biti# tim više što sa malo dobre vole sve se
dade ispraviti.

Mogao bi nam Dr. Bijelić ponoviti staru
pjesmu, naime da je Metković na granici ze-
mle gdje de jure još vlada N. V. Abdul Ha-
mid Han II, ali na to mu odgovaramo da i ako
je Metković na granici turskih pokrajina, da se
ipak Metković nalazi u granicami države, koja
hoće da se broji među kulturne države. A.

Opuzen, 20. marta. — (Škola za pletene
košarica). —- Natrag malo mjeseci vlada je
otvorila školu za pletene košarica u Opuzenu,
pod upravom Gosp. J. Čučka kvalificiranog
učitela za ovaj zanat.

Nedavno imali smo prilike da posjetimo
tu školu i red je da priznamo da smo se za-
divili napretku ove škole, koja će bez sumne
unaprediti našu malu industriju po cijeloj Dal-
maciji.

Škola za sada ima u sve osam djaka i to
isklučivo Opuzenaca, koji su u ovo kratko vri-
jeme pokazali pravih čudesa u vještini. Tu ćete
naći pletenih košarica, stolova i stolica svake
forme i ukusa, kolevaka, kajpica i ostalog po-
kujstvaj koje stvari mi za skupe novce naru-
čujemo u Beč i drugamo, te tako dajemo za-
rade strancima, što kad bi bilo s naše strane
više zauzimana i lubavi, mi bismo sa ova-
kovim školama odgojili valjane majstore, te bi
naš novac ostajao kod kuće i hranio naš svi-
jet a ne strance bogatio.

Ako ova škola napreduje i pokazuje od-
lične rezultate, to treba u prvom redu zahvaliti
fezinome upravitelu g. Čučku, pak zatim bivšem
i sadašnem općinskom načelniku g.g. Omanu i
Vlahoviću, koji su-u svakoj prilici pri ruci uči-
telu i djacima i prave sve moguće, da se ova
škola održi i po mogućnosti usavrši.

Mi smo iznijeli ovaj kratki opis o ovoj školi
u namjeri da upozorimo naše općine i ,Srpsku
Zoru“ i da ih zamolimo da se zauzmu i po
mogućnosti pošalu i iz ostale Dalmacije a na-
dasve iz okoline Knina, gdje ima sila materi-
jala za ovaj rad, mladića koji će izučiti ovaj
vrlo lijepi i korisni zanat, a to bi ,Srpska
Zora“ najbole mogla postići, kad bi pomoću
svojih povjerenika našla mladiće koji bi volni
bili izučiti pletarstvo, pak ih i materijalno po-
mogla da im obezbijedi pohadane ove škole.

Oni koji žele pohađati ovu školu ne treba
im nikakovih osobitih kvalifikacija, dostatna je

svjedošba da je svršio dobrim uspjehom na-.

rodnu školu.

Ova škola traje dvije godine, a one, koji je
svrše dobrim uspjehom, vlada o svome trošku
šale u Beč ili Prag da se savrše u zanatu.

Sto se tiče samog zanata, ne treba isticati,
da je pletarski zanat jedan od najbolih i naj-
korisnijih zanata, koji zanatliji donosi razmjerno
veliku dobit a za početak samostalne radfe
dostatan mu je kapital od 400 kruna kojom će
kupiti alat i potrebiti materijal.

Da ovo nijesu puste fraze, najbole ćete se
uvjeriti, kad vam rečemo da sama Češka ima
preko pedeset ovakovih škola, dok Dalmacija
nema već ovu jedinu i to tek osnovanu.

o nn
* Emanuele Conte Fenzi,

(Lu memor iam).

Autonomna __italijanska stranka
Svog prvog sina, najodličnijee građanina Bma-
nuela Conte Fenzi. Žalost je tim veća, što je
sera nastupila nenadno i neočekivano, a doda
pasi čovjeku u najbujnijoj dobi rada i
1 Ba dubokom žalosti i suznim očima pra-
štamo se s fim, s kojim nas vežu mnoge uspo-
mene 12 prošlosti i sadaštosti, op iena
haraktera, nepokolebivost i usti
ža narodnost svoju tolika je
Poštovane i samom protivniku.
Neko bješe Emanuel Fenzi!
Bio je iskren '

Vjeran saveznik,
Skroz poštena
časti, odbijao sla
sa svojih ideala,
odlučan na način

. oplakuje

Čistoća fegova
'ajnost u borbi
da je ulijevala

Prijatel, mudar savjetnik,

duša, u politici nije tražio
vei milosti. Mnogo je pretrpio
ali je ostao vazda uporan i
» da mujei najokorjeli pro-

 Govoraše: Koga po

tivnik priznao  izdržlivost i nesebičnu čistotu

mun Srba god. 1885., borio : oo
lav, onda kad je pokvarenost postala: pri sis E
vom i još smatrana vrlinom. U zan ia
bjedama on je svojoj stranci. davao : te

snage smatrajuć poraze kao i pobjede pro m.
džižu vrline radojubla, treba

da se uzvisi nad baruštinom pokvarenog vre

e zak, imađaše: u sebi nešto katonskoga;
4

jer i u najvećem iskušenu ostade: Vir probus
A i. Strog prama sebi, stajao je na čvr-
zime, oštena, držeć se vazda pravičnosti.
se Mi. našemu: srpskom i hrvatskom
Eee mnogo. .U krajini Meše. on je :
posjed ove kneževske porodice pok. Emanuil
. drugi Cincinat. Svršeni pravnik, odao e
Ti privredi. Opširno java spojio je sa
iskustvom i sve mu išlo beriće ui napretku,
Za to je primjerom, a česlo 4 BRSriJu štetu
narodu prednačio pokazujuć me ce obradi-
vana u privredi. U radu ga Je na snašla i
na? aa sumišlenici politični žale ovoga
kolenovića, već ga u našoj na peca
ko ga je čuo i vidio. On je e . , Svo-
jina sviju nas, koji smo imali pred: a se po-
nosimo fegovim poznanstvom | prjasnn
Za to je i žalost opća. Ovo je prvi put, Eno s
duge i teške narodne borbe, da su u ho
sve stranke naše pokrajine . pogrebu složno
i očast čovjeku i značaju. g
rogova da > svima na licu otsijevala
trajna žalost i uvjerene, da je nestalo sjajne
zvijezde sa zrenika naše domovine.

Od tolike nade i veličine ostade nam samo

tužna uspomena. i
Pod sifim teretom ovake tuge mi želimo,

da nam uspomena Conta  Eman. Fenzi bude

trajna i svijetla.
U Šibeniku 20/II. 1906. Bi
Dane Petranović,

Pregled. Ba i

UGARSKA. — Fejervary je ponovno bio Ž
u krala u audijenciji. Govori se, da je tom pri-
likom dobio nova ovlašćena za borbu s nar. pred- |
stavnicima. Upravni odbor koalicije, koji je vlada.
raspustila, sastaje se sada kao privatno društvo.
Dan smrti Lajoša Košuta bio je proslavljen u
cijeloj zemli najsvečanije. Mnogi ugledni plemi-|:
ći položili su oficirsku čast.

RUSIJA. — Poručnik Sehmidt, koji je

radi sevastopolske bune, bio osuden na vješala |
strijelan je. To je proizvelo veliko nezadovoj“
stvo među narodom, koji se upravo sada spre-
ma u za izbore u državnu dumu. Kuropatkinu
je naređeno, da se za sad ne vraća još u Ru-.
siju. ao

TURSKA. - Radi uvodena novog poreza
pobunilo se srpsko stanovništvo u novopazat-
skom sangaku i došlo je do jakih okršaja, koji
bi se lako mogli izroditi u pravu bunu. 12 Sa-
rajeva demantuju ove vijesti, premda priznaju,
da se ipak neko nezadovolstvo osjeća. s

BUGARSKA. — Vlada bugarska sprema
se da zakluči novi veliki zajam od 400. mil.
franaka i nada se, da će joj poći za rukom do
maja mjeseca privesti prigovore kraju.

p .. .
Domaće vijesti.
Jugoslavenski klub i čitaonica. — Već 7 mje-
seci u Beogradu se radi na osnovafu Jugoslo-

venske Čitaonice i Jugoslovenskog Kluba. Sad |

su obe ove ideje ostvarene: Klub se već orga“
nizovao, izabravši u Odbor: Dr. Jovana Cvijića,
prof. Universiteta: Kostu Glavinića, predsje-.
dnika beog. opštine; lubu Davidovića, narodnog
poslanika; Milutina Stjepanovića, člana Glavne.

Kontrole; Dr. Miloja Vasića, čuvara Nar. Mu-

zeja i Marka Trifkovića, načelnika Min. Nar
Privrede. U Upravu su izabrali ova lica: Pert
Jankovića, profesora: Dr. Milana Milojevića, pi-
sara_Min. Spolnih Poslova; Miodraga Ristića,
profesora; I jubomira Jovanovića, urednika ,Slo-
venskog Juga“; Kostu Jovanovića, arhitektu i
Mirka Mićića, saradnika ,S. uo.

Program rada je upotreba kulturnih sred:
Slava u cilu ujedifiena južnih Slovena. Svečano
Vtvorerie jugoslovenske čitaonice je danas.

Pišu nam iz Hercegnovoga. — Na dopis iZ.
Hercegnovoga u N. IL. Br. 18 od 29. Februata
t. €. odgovaramo.

Na uludni poziv od 24 gata prije zabave
upravlen Srpskoj Čitaonici upravitelstvo nije 5
odazvalo niti ispričalo, jer je smatralo za svoju
dužnost da tako Postupa, a za svoj postupak
odgovarao je jedino Svojim članovima i Upra“
vnom Odboru Srpske Stranke. Članovi su jedno-
tan na skupštini odobrili postupak upravi

stva a ovo će vrlo rado odgovarati i Upra<
vVnome Odboru.

zik

/