Bia. < mp“, Sr useaa a. ih —— austrijski Karlo VI., otac Marije Terezije, bio zakleo za sebe i svoje nasljednike, da će bra- niti vazda neodvisnost republike dubrovačke. Zna se još, da je prošastoga vijeka veliku ulo- gu imao zakon ,d' arrondissement“ (zaobliva- nje), kako u ovome našemu zakon »del fatto compiuto“ (gotovo djelo). U to je doba bio kon- suo ruski u Dubrovniku neki Fonton, koji bi- jaše primio od svoje vlade tajnu naredbu, da pazi senat dubrovački i da oštro s njime po- stupa, baš protivno od načina, na koji je po- stupao La Brućre Derivaux, konsuo francuski, otac pjesnika, La _Brućre dođe u Dubrovnik još god. 1776. Ovi La Brućre, otac i sin, (sin ge i oženi za neku Dubrovkinju Kisicu) pomognu da se nvuku u glavu mladosti dubrovačkoj neki pojmovi poznati već Po Evropi, ali koji se aristokratskom Dubrovniku činjahu grdne no- vosti. Fonton je kazivao prama Dubrovniku svu strogost i apsolutizam ruske vlade. Svaki čas hoće da mu se promijeni stan, gdje ima prebivati. Najposlije, kad mu nabaviše što se najbolje moglo, poželi da mu se sagradi bogo- molja obreda erkve istočne. Senat mu prikaže, da republika od svoga postanka nije nigda pri- mila obrede nijedne erkve osim rimokatoličke, i da nijedna ispovijest koje druge vjere nije imala mjesta u Dubrovniku osim Izraelske; po- kle trpjet Izraelee same od pamtivijeka je obi- čaj kao zakon po svijeni državama svijeta. Pri- kaže mu još, da njemu ne služi crkva istočnoga obreda, pošto je Fonton, premda konsuo ruski, bio rimo katolik. On senatu odgovori da su take naredbe od njegove vlade; da senat nema gledati, služi li mu ta bogomolja ili ne, nego da ima ugoditi Rusiji. Senat preko Papina po- slanika u Petrogradu zamoli rusku vladu da toga čovjeka odaleči iz Dubrovnika, ali uzalud. Fonton dakle i La Brućre prikazuju u malome Pitanje, hoće li zapremiti Dubrovnik Rusija ili Francuska. Da o Fontonu zaglavimo: iza kako Lauriston god. 1806. uljeze u Dubrovnik, odmah Sjutri dan naredi da Fonton čisti iz grada. Pri- ča je, da je odlazeći rekao: »Birbi, me la pagherete!“ Dubrovnik je trajao sa svijem svojijem razmi- ricama i strankama. U toliko god. 1802. Napoleon se proglasuje carem. Austrija, Njemačka i Rusija čine drugu koaliciju, a kod Trafalgara god. 1805. potučeno je francusko brodovlje od Engleza: na kopnu Napoleon pobjeđuje kod* Austerlitza. Te iste godine sklapa se mir u Požunu. Austrija pobijeđena vraća Napoleonu Mletke i Dalmaciju. U ugovoru požunskomu potpisuje se, da tursko carstvo ima ostati nepovrijeđeno sa svijem svo- jijem povlasticama, koje već ima, i među koji- jem je turska obrana vrhu Dubrovnika. U tajnoj istoriji Levis-a Goldsmitha a (Levis Goldsmith interprete della corte di giustizia e del consiglio delle prede: Istoria segreta del Gabinetto di Bo- naparte; Italia, 1814. pag. 201, 202.) piše: Nep- pure la pace col! Austria fu rispettata. Branau non era evacuato dai Francesi. L/ inviolabilita della Turehia e dei suoi dirittistipulata nel trattato di Presburgo tanto solennemente non fu rispettata, giaecha i Franeesi s? impadroni- rono di Ragusa.! Napoleon, zanesen iza bitke kod Auster- . litza velikom mišlju da sasvijem uništi trgovi- nu i pomorsko prvenstvo Engleske, uvidje da u Dalmaciji ima zemljište nezavisno i neutral- no, biva Dubrovnik. Začne u svojoj svemogu- ćoj vlasti osnovu da Zapremi i Dubrovnik, o- tavljajući ga slobodna u poslima i zakonima snjegovijem, samo da vojske francuske zauzmu tvrđave i drugo ništa, da ne bi Englezi po du- brovačkijem obalama iskreavali i ukreavali svoju trgovinu i da brodovi dubrovački ne prenose englesku trgovinu (kontinentalna blokada). I uprav je stijeg sv. Vlaha lepršao sfim slobodan po morima Evrope, pošto tada sve vlade bijahu Zaraćene, a republike mletačka i genoveska, ogromne radi svoga mogućstva Po moru, bijahu odavna uništene. Dubrovnik je brojio 170 bro- dova u procjeni od 16 milijuna pjastara (pjastra je dolar amerikanski); to brodovlje davalo je Dubrovčanima dva milijuna na godinu, a oni su opet od toga «davali u blagajnicu vlade 150.000 pjastara. Godina 1797-8-9. trgovina s Bosnom i Albanijom davala je 800.000 pjastara. Od 1800. do 1805. golemo se bogatstvo natrpa u Dubrovnik. Predaja je potekla od našijeh o- taca, da je bilo njekijeh bogataša u prostu pu- oku, koji su imali u kući do 19 službenika. I mi se spominjemo iz svoga djetinjstva i lično po- Znamo neku negda gospođu, koja umrije po- slije u siromaškom skloništu (b6nica Antu- ninska), koju su u njenu bogatstvu služile 10 službenica. Poznasmo u svome djetinstvu njeku drugu, koja je imala Pokujstvo od sobe i od stola sve od srebra. pozlaćena jali od suha zlata, do suda za noćne tjelesne potrebe. Tako maj- stori različitijeh zanata, ljudi ponajviše Herce- ga Ni mir s Austrijom ne bi poštovan, Francuzi ne bi- ahu ostavili Branau. Nepovredljivost Turske i njenijeh Prava ugovorena onako svečano u Požunskom ugovoru e bi poštovana, jer Francuzi osvojiše Dubrovnik, govci, koji se preseliše u Dubrovnik, i ljudi na-.. došli iz susjedne Italije bijahu u imućnosti i u ponašanju tako ponositi (a nijesu umjeli ni či- tati ni pisati), da-bi se sad pred njima stidio i činovnik najvišega staleža. Pošto stranka pučka - bijaše ojačala, i građanin i seljak mogao se o- __ blačiti gizdavo i gospodski, i kuću napraviti gdje u vremena prije trešnje nije mogao. Nama je djeci pripovijedala naša baba, da jednom dode k njoj vladika staroga plemstva i kad razvidi njezinu postelju, koju držahu četiri kipa pozla- - ćena, i njezinu svilu i kadifu, zaupi: ,Otkud! otkud! ne pristoji se to tebi moja L, nego na< ma! Ama kad su došla ovaka vremena!« Ali poslije Crnogoraca, i kad je brodovlje saveznika žeglo i plijenilo brodove dubrovačke, koji su poslije bili usilovani (pošto Franeuz bijaše jur ušao u Dubrovnik) ploviti Po moru pod franeu- skijem stijegom a smetnuti onaj sv. Vlaha, po- što ostaše mnoge kuće popaljene: djedovi mno- gijeh dubrovačkijeh porodica ostali su bez igdje ičesa i spavali pod bijeljem. Mi smo mnoge od tijeh poznali u djetinjstvu. Ali vratimo se na povjest. Napoleon je već car. Evropa je gotovo sva u njegovoj ruci. Ve- like sile: Rusija, Austrija, Engleska i Njemačka opiru se njegovoj sili. : Lauriston s vojskom uputi se pješice pre- ko Dalmacije, kao da ide u Kotor, a prije pošlje senatu poslanicu, da on ide preko Du- brovnika, da mu se vojska okrijepi u Du- brovniku. Tako isto Po Fontonu vlada ru- ska senatu poruči. Knez republike bijaše tad jedan Ghetaldi. Vijećalo se odmah što se ima činiti ili Rusa primiti ili Francuza. Veći je dio bio za Francuza, s uzrok menuli. Mnogo je doprinijelo protivnosti prama Rusiji osorno ponašanje Fontona u Dubrovniku i tajni dogovori Konavljana, silom ukroćenijeh, sa Crnogorcima, kako ćemo vidjeti. Na svrhu predobije savjet vlastelina Nika Pozze, koji u- stane i reče: »Gospodo, čemu vijećate ? Da uz- mognemo ovo riješiti, trebalo bi da mnogi i mnogi budu obješeni u Puku, a pak i nekoliko ih među nama: dakle Otvorimo vrata od grada tuđinu i dospijmo.« Takav prijedlog Pozze učini velik utisak među vlastelom. Lauriston se Približivaše; dva senatora pođoše na 26. maja 1806. na Orašac, gdje se nahodila Lauristonova vojska. Tu noć od 26. maja Lauriston bi obaviješten od ta dva senatora tanko po tanko i tajno u kome se'bi- ću nalazi republika. Imena se senatora ne na- hođe u rukopisima. Njeki cijene, da je tada Orašeu bio dogovor, kako imaju Francuzi ulje- sti i kako se ponašati i što učiniti. U veče, da- kle, kobno i nesrećno od 97. maja, iz Makarske uljeze francuska vojska u Dubrovnik. Lauri- stona pričeka na vratima od: grada Ghetaldi, koji dođe pod baldakinom prama generalu, da učini više utiska na Francuze, Primjećujemo ovdje, da, bio udes bio slučaj, porodica je Ghe- taldi kneževala baš u dvije najnesrećnije epohe za Dubrovnik, biva kad je bila trešnja i kad je tuđinac zauzeo ovo zemljište. Baš kad su Ghe- taldi i Lauriston hodili put dvora kneževa, pu+ kovnik 'Vesta zapovjedi da zabubaju bubnji svi, i vojska ude u grad: njeki u Lovrjenac, a ostali Po manastirima, po kućama, po crkvama Male Braće, Dominikanaca i Jezuita. I 6tari bijahu puni prtljaga i oružja. »E cosi nella notte di quel gioruo memorabile« piše Kirehmayer, »le mura e le forri di Ragusa, vergini di tanti secoli da ogni, passo dello straniero, udirono echeggiare le grida delle guardie franeesi; quelle mura 6o- Struito da Malatesta e da Soporoso Matteueci per ordine dei pontefici-Pio IV, e Pio V., al quale Matteueci oltre la paga la repubblića dond una gratificazione_ di 12.000 zeeehini. Mura e torri; insigni monumenti di forza e di poesia medievale! ammirabile involuero tuttora esi- stente! involuero d? un contenuto piu ammira- bile ancora, ma che ora Pid non esisto,“* Osvanu proglas Lauristona Dubrovčanima, na francunskom, italijanskom i srpskom jeziku: Evo ga: : ž > Napoleon 1., Car Francuza i Kralj Italije. Mnoge koneesije, učinjene neprijateljima Fran- Guske, napravile su republiku dubrovačku“ bi- ćem neprijateljskijem Francuske? tim više po- gibnijem što se krije oblikom prijateljstva i neutralnosti. Ulazak vojske francuske u: Dalma- ciju, mjesto da je zapriječio tako ponašanje, bi zgoda, da neprijatelji naši to veći utjecaj steku na vladu dubrovačku, i koji god bio razlog, za. što ovaj senat neprijateljima našijem ugađa, car se imao dosjetiti. Njemu je stalo, da dospiju već ove spletke tako protivne zakonima neu- tralnosti. Zato, u ime i po naredbama cara Fran- * I tako u noći onog znamenitog dana, zidovi i kule dubrovačke, od vijekova nedirnuti korakom tuđina, čuše gdje odjekuje vika francuskijeh stražara; oni zidovi sa- građeni od Malateste i Soporosa Matteueci na zapovijest Papa Pia IV. i Pia V., Kojem Matteuecci-u, osim plate, republika pokloni 12.000. dukata. Zidovi i kule! čuveni spomenici moći i poezije sredo-vječne! divni omot koji još traje! Omot još divnijeg sadržaja, ali kojega više nije. koje smo već napo- 1 i «Guza: i. kralja: Ttalije, ja. uzimljem u posjed grad isve 2 mljište dubrovačko. No ipak javljam, da: je. namjera Njegova Carskoga Veličanstva pri- Poznati nezavisnost i neutralnost ove vaše vlade odmah čim Rusi izidu iz Arbanije, negda .mle- tačke, i iZ Krfa i iz ostalijeh ostrva negda mle- tačkijehi, i kad rusko brodovlje ostavi slobodne sve obale dalmatinske. Ja obećavam pomoć i obranu svijem Dubrovčanima. Ja ću nastojati da budu poštovani zakoni i običaji sadanji i svaki imetak, i na svrhu, prama tome kako prebivaoci budu postupali s nama, učiniću da -se Dubrovčani ne'će moći tužiti nego hvaliti, što je vojska francuska prebivala u njihovu mjestu. Sadašnja je vlada uzdržana, ona će svoje poslove i svoja držanstva isto opravljati; odno- šaj republike prama vladama, koje su u prija- teljstvu s Francuskom ili neutralne, ostaće sved isti. G. Brućre, komisar u poslima trgovački- jem, vršiće pred senatom sve posle carskoga komisara. Ko ie Dubrovnik 28. maja 1806. General divizije, vojni adjutant Cara Francuza i Kralja Italije, zapovjednik vojske Njegova Veličanstva u državi dubrovačkoj Aleksandar _Lauriston. Prvijeh dana Franenzi su sipali novaca po puku. Teferičilo se do mile volje. "U Dubrovni- ku, gdje je negda oka mesa valjala koliko au- strijska 2 karantana (karantan — 1 nč.), ru- ka kruha 1 karantan, kuto (*%4 litre) vina isto toliko, a kuto ulja 10 karantana (ovo su meni i svijem vrsnicima mojijem pripovijedali svi naši sugrađani već izumrli), u tome Dubrovniku Francuzi davahu zlatni napoleon da se opere košulja. Sve manje zanatlije, sve žene prislu- škinje imale. su pjeneza u zlatu i srebru po pu- ne šake. Dubrovnik' prvoga mjeseca posta pi- javica zlata i srebra francuskoga, što je valjalo nakon malo sve izrigati. Novac je francuski bio kao slatka hrana te se daje onome, koji je na smrt osuden, da uživa i uzima sve što mu se Prohtije. Bio je grad kao žrtva okrunjena vi- jencima, koju vode da je zakolju. U toliko mu- tilo se ispod vode, i u Dubrovniku i u Cari- gradu, od Francuza pomaganijeh od stranke pučke proti vlasteli, da zazvoni ura smrti. Vrag iznese Luku i Đanluku. Tijem se imenima u zadnjijem dubrova- čkijem narodnijem pjesmama označuje stranka Pučka (Sorbonezi). Bila_se rasula po Dubro- vniku njeka demokratska knjiga, štampana pro- “šastoga vijeka u Amsterdamu, napisana fran- cuski od nekoga Dubrovčanina bez imena, koju sam pročitao. U njoj preporučuje republiku, ali njeku republiku sastavljenu ponajviše iz demo- kratskijeh elemenata. U toliko Sebastiani, Poslanik fracunski u Carigradu, obavijesti Portu, da privremeno, bi- va dokle se Evropa sasvijem ne smiri, Dubro- vnik zapremaju Francuzi; i zato da mu Chi- rico, konsuo republike u Carigradu, preda ar- hive konsulata. To god. 1807. senat obazna i pošlje odmah Karla Natali u Carigrad, koji se sastane s velikijem vezirom u Jedreni. Za to odmah obazna Sebastiani i prijeteći u ime _Na- poleona_ uzme arhiv Chiricu. Kad se Natali nakon godište dana vratio doma, jur je bilo proglašeno “nkinuće republike. Sultan odmah obavijesti pašu u Sarajevu, da stoji na oprezu, i da ga izvijesti u kome je biću republika tako nakrcana vojskama francuskijem. Ali je sve to bilo masno na prazno. Poslanstvo Natalićuvo u C irigrad potakne Marmonta, koji se nalazio u Friulu, da dođe u Dubrovnik. Ali pustimo nek Marmont sim Pripovijeda (u knjizi 8. počevši od g. 1805. do 1806.): »General Lauriston bi- jaše poslan kao.komisar Za predaju mjesta u Dalmaciji, i genera] Molitor s jednom divizijom da uzme u posjed. Putovanje njegovo bilo je sporo, i komisar austrijski, izlazeći iz Kotora, dade otvoriti vrata Rusima s izgovorom, da Austrijci nijesu više dužni biti se za nas. Car, obaznavši da su Rusi u Kotoru, Zapovjedi Lauristonu da Zapremi Dubrovnik, biva same tvrđave, kao u zamjenu i utvrdi Lokrum. : >Austrijei, odlazeći iz Dalmacije i iz Ko- tora, uzeše sa sobom sve što je bilo njihovo, sve topove i oružje, i Još. topove i. oružje što su bili našli i što je bilo negda mletačke republi- ke, i što se PO požunskom ugovoru imalo pre- dati kraljevini italijanskoj. 1 izlazeći iz Kotora na 5. marta 1806. predaše_ Rusima BVB e Slijede paka neke Marmontove Opaske, koje ge ne mogu: spomenuti, Marmoni, Bovoreći o Du- brovniku, piše ovako: »Ljudska mašta ne zami- šlja primorski kraj savršeniji i ljepši od Du. brovnika; zato ear smišljaše veoma široke g- -.snove; onaj grad imaše postati glavno primor- sko tržište istočnijeh mora.« Čitaju se još u knjizi 10, ,Memoara Marmonta, vojvode du- brovačkoga (due de Raguse)“ ove riječi; »Pre. bivaoca svijeh dubrovačkijeh zemljišta re može biti nego do 30-40 tisuća duša. Plemstvo, naj- starije među plemstvima u Evropi, ima zapo- vijed od drevnijeb vremena. Njeke ti Porodice kažu sa dokazima da su plemenite još S vre- men4 Karla Velikoga.« Pa nadodava: >» italao će sad lako pojmiti ponos ove aristokracije,« >Ponašanje je«, piše Marmont, »zanimljivo u svakoj vrsti puka; svoju vlastelu drže kao o. j i i Dubroy. a ponašanja u životu svi Du šani. Tiare nauke vlastela njihova tražila vazda u Italiji, tako da veličanstveno ponašanje. daje Dubrovniku njeki oblik stonijeh gradova, Gospode dubrovačke stoje uporedo sa damama Milanskijem. Pravo zemljište Dubrovnika bilo je more, i imao je u prošastome vijeku 270 brodova. I to su Dubrovčani, onaj srećni puk, kome smo mi Francuzi otišli da mu osorno iz- gulimo i mir i dobrostanje. Ljudskota dubrova- čka bila je tolika, da, kad s njima blago postu- paju namjesnici vlade, koja ih gnjavi, oni ne pokazuju nikakvu mržnju proti tijem osobama, već krotko i uljudno s njima postupaju, neka su oni hotimični radnici njihove nesreće, Dijele se u dvije stranke: Salamankeze i Sorboneze, Nije moguće opisati u kojoj pogrdi Salaman. kezi drže Sorboneze. Prošlo je i 100 godišta, da se taj grad nahodi u tijem strankama. Svaki Dubrovčanin nastojao je predobiti drugoga Du- brovčanina u aristokraciji. Sa takijem zanosima samoljubivosti svoje su nesreće ćutjeli. manje u Živo: naša nazočnost pobrkala je među sobom mnogo stepena aristokratskijeh. Ja sam mnogo popuštavao s počitanjem prama vlasteli dubrovačkoj, ali im nijesam mogao povratiti ono što su već bili izgubili.« Promislite kakav se našao Dubrovnik na 28. maja 1806. čitajući prilijepljenu izjavu Lau- ristona, i kad sjutri dan obazna da se njeki ruski brodovi nahode jur oko Gruža, i da su njeki imali opkoliti Zaton, pošto je francuska vojska imala tuda proći put Dubrovnika (radi česa je trebalo da se vojska u svom putovanju odaleči od obala morskijeh i da prohodi preko brda), i kad se prosu glas, da su se Rusi već iskrcali u Hercegnovi!l Sad počinje katastrofa, Da rečemo alegorično: stari Dubrovnik snađe kap po drugi put. Rusija tjera Francuze iz Du- brovnika, neutralnog zemljišta. Da je Francuz bio uljegao dva godišta poslije, biva 1808., .ne- sreće gubitka imanja, . tolika ubijstva i pohare kuća ne bi se bila dogodila. Dubrovnik bi bio izgubio svoju slobodu, ali ne svoja imanja i po moru i po suhu. Godine se 1808 Napoleon i Aleksandar rukovaše pomireni (što je svakako malo potrajalo). Napoleon obeća Aleksandru gospodstvo nad evropskijem istokom. Tu misao drži Rusija kao tajni amanet još i danas. Samo treba opaziti da Rusija &oji taj amanet još od vremena Petra Velikoga, !) koji joj ga oporukom oporuči. Napoleon je &. 1808. tom mišlju samo blaznio Aleksandra do g. 1812. Među ostalijem do tada slobodnijem drža- vama pade i Dubrovnik, ali pade, kako ćemo vidjeti u tijeku ove povjesti, na način tragičan i veličanstven; ne pade kao Epaminonda već kao Saul. Kad klonu, učini da ga probodu. Iz bezimena rukopisa, nema ni svrhe ni početka, vadimo ovo što slijedi. Marmont osta za Prvi put malo vremena u Dubrovniku. lja u čast svetijeh mučenika Šrda, Baka i ost. branitelja Dubrovnika Prije nego republika pro- glasi vojijem pareem sv. Vlaha i udari njegov lik na svoj stijeg i grb, Zgradi se takogjer tvr- dava Ina Koločepu i na Daksi, na Lopudu i prama Šipanu gdje se zovu »Bocehe False“: ') Po zauzeću Krima, stopolju triumfalni luk Carigrad. Govor Načelnika D.ra P t Katarini Il, bi podignut u Seba- S natpisom: Put koji vodi u == h *ra Cingrije, što je ju- f0os držao u Bondinom Pozorištu. Slavno vijeće | . Duboko ganut Da Ovo mjesto stupam, u- vjeren da žalosnoj zadaći, koja mi je namijenje- na, dorastao nijesam. >. Nek. prošlost slavna našeg rodnog grada " Pomoći, kad je udes odredio, da u ovom znamenitom času, ja na nju svratim po- diko Vašu, te, kratkim Potezima, sjetim Du- rovčane na ono, što je Dubrovnik njekad bio, e is da ne ću pretjerati, kad rečem, da nala gruda, na Prikrajku Jadranskoga za- liva, kroz vijekove, dala je takovih ljudi i u ta kom broju, takmiti « ma onog da dok se u tom pogledu može a velikim narodima, među malim ne- a koji bi se Mogao takmiti s njom. Dalia u nrilogsu .