Praksa CIJENA LISTU: ZA AUSTRO-UGARSKU, BOSNU I HERCEGOVINU NA GODINU K 11.—; ZA SRBIJU I CRNU GORU NA GODINU K 12.—; ZA SVE OSTALE ZEMLJE NA GODINU FRANAKA 15 U ZLATU; ZA DUBROVNIK NA GODINU K 10; NA PO GODINE I NA ČETVRT PRETPLATA I OGLASI. ŠALJU SE ADMINISTRACIJI DUBROVNIK - IZLAZI SVAKE NEDJELJE DOPISI SE ŠALJU UREDNIŠTVU. — RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. PISMA NE PRIMAJU SE. GODINE SURAZMJERNO. — POJENI BROJ LISTA 20 PARA. »DUBROVNIKA“. s — NEFRANKOVANA PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. RETKU (SITNIJEH SLOVA). AKO SE VIŠE PUTA UVRŠĆUJU ONDA PO POGODBI. — ZA God. XV. U Dubrovniku 10. juna 1906. PRIPOSLANA, IZJAVE I JAVNE ZAHVALE PLAĆA SE OD PETITNOG RETKA 30 PARA, Broj 23. Dubrovnik, 9 juna. Danas se otvaraju austro-ugarske dele- gacije. Spoljna politika i vojska, koji će biti predmet raspravljanja, slabo se tiču napretka Dalmacije. Ona samo učestvuje u plaćanju poreza za jedno i drugo, ali ni od jednog .ni od drugog nema nikakve koristi, niti je kad imala. Glas njenog jedinog predstavnika u austrijskoj delegačiji ostaje uvijek glas vapijućeg u pustinji, ako se slučajno desi, da on uzme drukčiju notu, nego njegovi ostali drugovi. Odgovara mu se samo, da je Dalmacija suviše mala i da se stoga na njezin glas u ovim krupnim pitanjima ne treba obazirati, da ona ima i suviše malo interesa za učestvovanje u debati o pravcu ove visoke politike. Dalmacija je slušala sa- vjet i — ćutala ili, što je još gore, nejasno govorila. Do sad se moglo njeno ćutanje i ne- jasan govor razumjeti. Sad bi ono iza na- rodnih uspjeha i novog pokreta postalo znak sumnje za mnoge iskrene patriote. Znamo, da govorima dalmatinskog delegata, ako budu pravi izraz narodnog mišljenja, ne će biti obraćena pažnja nadležnih faktora, dli će im za to narod obratiti svoju pažnju, jer on želi, da se već jednom prestane vo- diti politika protiv njegovih interesa, kad se već ne može voditi u smislu njegovih interesa. To bi bilo dovoljno za prvi mah u ovim pitanjima. Ali pred delegacijama postaje predmet rasprave još jedna stvar, u kojoj. Dalmacija mora doći do riječi. To je kritika uprave u Bosni i Hercegovini. Ne samo plemenska srodnost, nego i čisto ekonomski interesi: Dalmacije stavljaju to u dužnost njenom jedinom predstavniku. Politički rastrojene i ekonomski ruinirane_ Bosna i Hercegovina, kakve su danas, ne mogu nikada biti za- leđe Dalmacije, što bi se po geograiskom položaju moralo očekivati. Nikakva željeznička politika nije u stanju stalno okrenuti na bolje sadanji slabi i neznatni promet između Primorja i Bosne. To je politika si- tnica, kakvoj su nas uvijek iz Beča učili. < U Bosni treba mnogo, vrlo mnogo stvari izmijeniti, da Dalmacija kao primorje od Bosne kao zaleđa imadne koristi. U prvom redu sistem vladavine. U Bosni treba uvesti ustav, parlamentarni sistem vladavine. Bez narodne kritike, bez narodnog učestvovanja u upravi tamo nikad dobra ne će biti. Biro- Srba i Hrvata osjećaj patriotizma i ekonom- kracija se svagdje preživila. Ona ni u Bosni ne može imati prava na opstanak. Njena snaga, njen autoritet počiva jedino na vrhu od bajoneta. Ona nema ni truna narodnog povjerenja. A bez toga se danas ne da vladati. To je bio počeo uviđati i apsolutista Kalaj i on je imao namjeru stvoriti neke okružne skupštine, koje bi bile karikatura parlamentarizma kao što je sadanja bosanska vlada karikatura vlade. Austrija uvijek ope- rira_ jedino sa polutanskim mjerama. Ta bi ustanova tobože trebala, da Bosance i Her- cegovce privikne parlamentarisanju. Austrij- sku upravu nije stid priznati, da narod u tom smislu nije još vaspitala, premda je to već davno učinila samo Sebi prepuštena Bu- garska, koja je u isto vrijeme postala slo- bodna država kad je Bosna i Hercegovina postala ,okupirana zemlja“. Zar bi odista te okružne skupštine sa vrlo uskim djelo- krugom mogle izvršiti ovu zadaću, zar bi one imale i malo smisla u jednoj rascje- pkanoj, maloj zemlji, kojoj upravo tre- ba centralizovana narodna snaga za odr- žanje ravnoteže prema centralizovanoj vla- dinoj snagi. U Bosni bi se ovakva igra odmah prozrela i bez sumnje bi nastupio bojkot te nove, neprirodne ustanove. . Bo- sanci i Hercegovci su dovoljno politički zreli da se ne bi dali izigrati. To treba da znaju i oni kod zajedničkog ministarstva, ako taj plan još postoji i oni narodni predstavnici, kojima se na njihova pitanja odgovori sa obećanjem, da će se uvesti ova. ustanova. Stanje naroda u Bosni i Hercegovini je očajno. To se jasno vidjelo pri po- sljednjim štrajkovima i političkim demon- stracijama. Osjećaj humanosti nalaže svakom čovjeku, da ga nastoji ispraviti. Ovom osje- ćaju treba da se pridruži kod susjednih ske koristi njihove otadžbine. Apsolutistički upravljana Bosna i Hercegovina biće uvijek jak oslonac eventualnom apsolutizmu u Hr- vatskoj, Slavoniji i Dalmaciji. Mi radi toga u svom interesu ne smijemo dopustiti, da sadanje stanje u Bosni i Hercegovini bude duga vijeka, mi u svom interesu_moramo tražiti izmjenu tamošnjeg sistema vladavine, uvođenje političkih sloboda i parlamentarne vladavine ne dirajući tim u državopravni položaj ovih zemalja, o kome može s pra- vom jedino tamošnji narod odlučivati. Ber- linskim ugovorom dato je pravo Austro- Ugarskoj, da Bosnu i Hercegovinu ,okupira i administrira“. Mi ne diramo sad u prvi dio ovog mandata ,okupaciju“, ali moramo dirati u ,administraciju“, Moramo pribaviti enom bijednom narodu političke slobode, koje za njega predstavljaju jedini izlaz iz ovog užasnog položaja, u kom se danas nalazi. To je ne samo pravo, nego i dužnost svakog iskrenog rodoljuba. Iz Srbije. (Izbori. — Doček Madžara i Hrvata). Beograd, 5 juna. U Srbiji su sad na dnevnom redu zborovi. Sve se grozničavo sprema za izbore, koji će biti 24. o. m. Viđeniji predstavnici svih politi- čkih grupa nalaze se sad u unutrašnjosti agi- tujući. Oni samo putuju bez odmora sa zbora na zbor. Srbija u ovakvim danima postaje na- lik na Ameriku, gdje agitacija bez sumnje dostizava vrhunac. Vama na primorju, koji po- red sve južnjačke ćudi volite orijentalski mir, izgleda sigurno, da ovakva borba prelazi gra- nice. Tako odista na polju i mora izgledati, ali se nama, koji smo odrasli u borbi, ove pojave prikazuju u sasvim normalnom obliku. Pri ovogodišnjim izborima imaće u gla- vnom kao i pri prošlim da izdrže borbu o pre- vlast dvije radikalne stranke. Narodnjaci i na- prednjaci mogu dobiti samo neznatan broj mandata. Svi su izgledi, da će stranka starih radikala odnijeti pobjedu. Riješenje zavjereni- čkog pitanja, koje je u stvari bilo ključ za riješenje svih dnevnih pitanja, znatno je poja- čalo ove izglede. Vlada je tim stekla vrlo jako oružje za borbu, jer joj svi priznaju osobitu vještinu u riješenju ovog vrlo škakljivog pitanja. U ostalom, po mom mišljenju, postoje samo dvije mogućnosti. Prva je, da radikali dobiju jaku većinu i ostanu na vladi, a druga, da se oni &koaliraju sa samostalcima i obrazuju zajed- ničku vladu sa jednim privremenim programom. U oba slučaja pravac naše politike ne će se promijeniti, jer su načela obiju stranaka skoro -ista. Radi se u glavnom samo o ljudima, koji će izvoditi ovaj- program i o načinu izvođenja. Izbornu jednoličnu galamu prekinuli su nam za nekoliko dana dočeci, priređeni madžar- skim novinarima i đacima i hrvatskim pjeva- čima. Madžari su proveli u Srbiji od petka do jutros. U Beogradu, u Smederevu i na putu bili su neprestano predmet ovacija. Dočekani su najsvečanije i oni su dočekom potpuno za- dovoljni. Osim koncerta, banketa, izleta bilo je vrlo mnogo govora s jedne i druge strane, koji su bili upravljeni prema zajedničkom neprija- telju. Svi su govornici Isticali zajednicu srpskih i madžarskih interesa, koji se nigdje ne isklju- čuju. To nam omogućava i zajedničku akciju. Madžarski govornici najoštrije su o-uđivali oku- paciju Bosne i Hercegovine i ostale prohtjeve »Dranga“. Ugovoreno je, da se do godine u Beogradu priredi srpsko-madžarska izložba i u zalogu ovog ugovora izmijenjane su zastave. Jutros su ispraćeni madžarski gosti od mnogo- brojnog svijeta i muzike. Pri rastanku čuli su se dugo uzvici ,Živjeli Srbi! Živjeli Madžari! Živjelo srpsko-madžarsko prijateljstvo“ koji ni- jesu prestajali kroz ovo nekoliko dana njiho- vog boravka. Jučer nas je posjetilo preko 300 Hrvata, koji su prisustvovali osvećenju zastave hrvat- skog pjevačkog društva ,Odjeka“ u Zemunu. Njihov dolazak i polazak Madžara u Smederevo desio se u isto doba. Pri susretu srpskih lađa, na kojima su se i jedni i drugi vozili, nije bilo kraja oduševljenju i uvjeravanju o prijateljstvu, kad se sve na jednoj lađi sastalo. Hrvati su pošli iz pristaništa glavnim ulicama do dvora, gdje su izazvali kralja Petra i prestolonaslje- dnika na balkon. Kasnije su razgledali dvorske prostorije. U podne je bio ručak kod Kolarca. I naši hrvatski gosti bili su dočekom vrlo za- dovoljni, premda se vrijeme njihovog dolaska znalo, premda je Beograd bio mnogo zauzet prijemom Madžara i premda je vrijeme njiho- vog boravka kratko bilo. Sad se mi po malo odmaramo od ovih li- jepo provedenih dana, koji će nam svima ostati uvijek u uspomeni i spremamo se za novi umor — izbornu agitaciju, koja sigurno ne će svima podjednako ostati u lijepoj uspomeni. Naše privredne i kulturne prilike. Privredni rad i privredno ustrojstvo da- nas su najviše na dnevnom redu. Države, na- rodi, sve se to nadmeće da sa svojom privre- dnom snagom i ustrojstvom nadmaše jedni druge, te je više nego sigurno, da će se od sada udes naroda i država riješavati privre- dnom borbom, a ne mačem i topovima. 'To je pošljedica socijalnog razvitka naroda i države. Za to svi obrazovaniji narodi sa svim svojim različitim staležima razvijaju i upotre- bljavaju svoje umne i materijalne kapitale za privredno razviće — jačanje narodno — pot- pomažući se i vežući između sebe, jer se samo na taj način mogu podići podjednako svi staleži — čitav narod, Narod koji ima svijeh različitijeh struka i zanimanja, dakle, koji samom sebi služi i ni od koga ne treba bilo materijalne bilo moralne pomoći, — ima izgleda na opstanak i trajan uspjeh. To je socijalno fizički zakon. Shvatiti taj zakon nije laka stvar, pa za to u ekonom- skom životu naroda i država nastoje razni za- stoji, krize, opadanja ekonomne snage i moći naroda i država. Ljudi dakle koji hoće, da rade na tom polju, moraju dobro poznavati socijalno privredne prilike svoga naroda, moraju dobro poznavati socijalno privredne nauke uopće, ako hoće da njihov rad bude uspješan i trajan. U svakom poslu, pa i ovdje, valja se kloniti Fragmenat. Lafcadio Hearn. I kad prispješe do podnožja brda, sunce zapade, i ne bijaše vidjeti ni znaka života, ni traga vode ili vegetacije, ni sjene ptice u letu -— samo se pustoš slagaše na puštoš, a vršak se gubljaše u nebesima. A boddhisattva reče svojemu mladomu pratioeu: »Što si želio da vidiš, biće ti otkri- veno. Ali je mjesto vizije daleko a put do ona- mo trudan. Slijedi mene i ne boj se ničega, Jakost biće ti udijeljena.< I dok se verahu, spusti se sumrak. Ne bijaše to utrta staza, niti kakva znaka, da su ljudi ikada stupili na ovo mjesto “> i put vo- đaše preko beskrajnog kamenja, koje se pod nogama lomljaše i omicaše. Gdjekad se ocije- pljen komad s potmulom j&kom sori u dubinu — gdjekad prskaše pod nogama kao zgažena kora školjke... . Verahu se pri zvjezdanom svijetlu — br- 20, brže — nošeni u vis pomoću neke nadze- maljske sile. Do malo vidješe pod sobom bez- glasan magleni krug, koji se sve dalje širijaše, kako se oni više penjahu, i koji se prostiraše kao bijelo, rastuće more. < Verahu se sat za satom, a pod njihovijem se nogama javljahu nevidljivi oblici s potmu- lijem, mekijem prskanjem, a slabi, studeni o- gnjevi zasinuli bi i ugasili se. 1 jedanput se ruka mladoga putnika do- tače nečega, što ne bijaše kamen. Kad to nešto podiže, vidje u tami iskešenu mrtvačku lubanju. >Ne ustavljaj se tako, sinko moj,« obodri glas učitelja. »Vršak, do kojega treba da sti- gnemo, u dalekoj je daljini.« : I opet se verahu kroz mrak, i pod svoji- jer koracima neprestano slušahu meko, čudno prskanje i vidahu ledeni oganj gdje zaplamsa i umire, dok rub noći ne postade siv, zvijezde poblijede a na istoku se zarumeni praskozorje. Ali se oni sve jednako verahu — brzo, brzo -— s pomoću nadzemaljskijeh sila dižući se sve više u vis. Sad oko njih bijaše ukočenost smrti i golem muk. — . Zlatan se plamen zapali na istoku. Tek sada se otkri pogledu putnika golota str- mijeh visina, pa ga obuze drhtavica — i sa- blasni strah. Jer nigdje ne bijaše čvrsta tla, — ni pod njim, ni oko njega, ni pred njim — samo jedna cigla grozna, beskrajna naslaga mrtvačkijeh lubanja i prašine od kosti, s neki- jem sjajem bijelijeh zuba, koji razasuti po mr- tvačkoj poljani svijetljahu kao školjkine ljuske na pržini kad nastupi oseka. >Nemaj straha, sinko moj!« viknu glas boddhisattve, »samo onaj, čije je srce jako, sti- gnuće do mjesta vizije.« Za njima bijaše čitavi svijet utonuo. Ništa ne bijaše ostalo nego oblaci pod njima i nebo nad njima, a između toga naslaga lubanja, koja rastijaše u nedogledne visine. Zatim se s putnicima uspe sunce; a u nje- govom svijetlu ne bijaše vrućine već studeni, oštre kao mač, a sive beskrajne visine i mora groznijeh dubina i mrtvačka tišina rastijahu i rastijahu, moreći putnika i obesnažujući mu noge, tako da ga od jednom ostavi sva snaga i on zaječi, kao učenik u snu. »Žuri se, žuri, sinko !« viknu boddhisattva. »Dan je kratak, a vršak u dalekoj daljini.« Ali putnik poviknu pun tjeskobe: »Ja se bojim ! bojim — neizrecivo, a snaga me ostavila !« >Snaga će se opet k tebi povratiti, moj sinko,« odgovori boddhisattva ... >Pogledaj oko sebe, iznad sebe i pod sobom, pa mi reci što vidiš.« 5 >Ne mogu!« poviknu putnik dršćući i pun tjeskobe pritiskujući se: »ne usuđujem se da dolje pogledam. Preda mnom i oko mene — ništa nego lubanje.« >A_ ipak, sinko moj,« reče boddhisattva blago se osmijehujući, >a ipak ti još ne znaš, od čega se sastoji ovo brdo.« Drugi s užasom ponavljaše : »Mene je strah! Neizreciv strah!... Ništa še ne vidi nego lubanje!« >To je brdo od lubanji,« odgovori bodd- hisattva. >Jer znadi, sinko moj, da su one sve tvoje vlastite! Svaka je od njih u svoje vrije- me hranila tvoje snove, tvoje želje i razočaranja. Ni jedna cigla od njih nije lubanja kojega drugoga bića. Sve su — sve bez izuzetka — bile tvoje, u bilijonima tvojijeh prijašnjijeh egzistencija.« | .Die Zeit".