Praksa

CIJENA LISTU: ZA AUSTRO-UGARSKU, BOSNU I HERCEGOVINU NA GODINU K 11.—;
ZA SRBIJU I CRNU GORU NA GODINU K 12.—; ZA SVE OSTALE ZEMLJE NA GODINU
FRANAKA 15 U ZLATU; ZA DUBROVNIK NA GODINU K 10; NA PO GODINE I NA ČETVRT

PRETPLATA I OGLASI. ŠALJU SE ADMINISTRACIJI

DUBROVNIK -

IZLAZI SVAKE NEDJELJE

DOPISI SE ŠALJU UREDNIŠTVU. — RUKOPISI SE NE VRAĆAJU.
PISMA NE PRIMAJU SE.

GODINE SURAZMJERNO. — POJENI BROJ LISTA 20 PARA.

»DUBROVNIKA“.
s — NEFRANKOVANA

PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.

RETKU (SITNIJEH SLOVA). AKO SE VIŠE PUTA UVRŠĆUJU ONDA PO POGODBI. — ZA

God. XV.

U Dubrovniku

10. juna 1906.

PRIPOSLANA, IZJAVE I JAVNE ZAHVALE PLAĆA SE OD PETITNOG RETKA 30 PARA,

Broj 23.

Dubrovnik, 9 juna.

Danas se otvaraju austro-ugarske dele-
gacije. Spoljna politika i vojska, koji će biti
predmet raspravljanja, slabo se tiču napretka
Dalmacije. Ona samo učestvuje u plaćanju
poreza za jedno i drugo, ali ni od jednog
.ni od drugog nema nikakve koristi, niti je

kad imala. Glas njenog jedinog predstavnika
u austrijskoj delegačiji ostaje uvijek glas
vapijućeg u pustinji, ako se slučajno desi,
da on uzme drukčiju notu, nego njegovi
ostali drugovi. Odgovara mu se samo, da
je Dalmacija suviše mala i da se stoga na
njezin glas u ovim krupnim pitanjima ne
treba obazirati, da ona ima i suviše malo
interesa za učestvovanje u debati o pravcu
ove visoke politike. Dalmacija je slušala sa-
vjet i — ćutala ili, što je još gore, nejasno
govorila.

Do sad se moglo njeno ćutanje i ne-
jasan govor razumjeti. Sad bi ono iza na-
rodnih uspjeha i novog pokreta postalo
znak sumnje za mnoge iskrene patriote.
Znamo, da govorima dalmatinskog delegata,
ako budu pravi izraz narodnog mišljenja,
ne će biti obraćena pažnja nadležnih faktora,
dli će im za to narod obratiti svoju pažnju,
jer on želi, da se već jednom prestane vo-
diti politika protiv njegovih interesa, kad
se već ne može voditi u smislu njegovih
interesa. To bi bilo dovoljno za prvi mah
u ovim pitanjima.

Ali pred delegacijama postaje predmet
rasprave još jedna stvar, u kojoj. Dalmacija
mora doći do riječi. To je kritika uprave
u Bosni i Hercegovini. Ne samo plemenska

srodnost, nego i čisto ekonomski interesi:

Dalmacije stavljaju to u dužnost njenom
jedinom predstavniku. Politički rastrojene i
ekonomski ruinirane_ Bosna i Hercegovina,
kakve su danas, ne mogu nikada biti za-

leđe Dalmacije, što bi se po geograiskom
položaju moralo očekivati. Nikakva željeznička
politika nije u stanju stalno okrenuti na
bolje sadanji slabi i neznatni promet između
Primorja i Bosne. To je politika si-
tnica, kakvoj su nas uvijek iz Beča učili.

< U Bosni treba mnogo, vrlo mnogo stvari

izmijeniti, da Dalmacija kao primorje od
Bosne kao zaleđa imadne koristi. U prvom
redu sistem vladavine. U Bosni treba uvesti
ustav, parlamentarni sistem vladavine. Bez
narodne kritike, bez narodnog učestvovanja
u upravi tamo nikad dobra ne će biti. Biro-

Srba i Hrvata osjećaj patriotizma i ekonom-

kracija se svagdje preživila. Ona ni u Bosni
ne može imati prava na opstanak. Njena
snaga, njen autoritet počiva jedino na vrhu
od bajoneta. Ona nema ni truna narodnog
povjerenja. A bez toga se danas ne da
vladati.

To je bio počeo uviđati i apsolutista
Kalaj i on je imao namjeru stvoriti neke
okružne skupštine, koje bi bile karikatura
parlamentarizma kao što je sadanja bosanska
vlada karikatura vlade. Austrija uvijek ope-
rira_ jedino sa polutanskim mjerama. Ta bi
ustanova tobože trebala, da Bosance i Her-
cegovce privikne parlamentarisanju. Austrij-
sku upravu nije stid priznati, da narod u
tom smislu nije još vaspitala, premda je to
već davno učinila samo Sebi prepuštena Bu-
garska, koja je u isto vrijeme postala slo-
bodna država kad je Bosna i Hercegovina
postala ,okupirana zemlja“. Zar bi odista
te okružne skupštine sa vrlo uskim  djelo-
krugom mogle izvršiti ovu zadaću, zar bi
one imale i malo smisla u jednoj rascje-
pkanoj, maloj zemlji, kojoj upravo  tre-
ba centralizovana narodna snaga za odr-
žanje ravnoteže prema centralizovanoj vla-
dinoj snagi. U Bosni bi se ovakva igra
odmah prozrela i bez sumnje bi nastupio
bojkot te nove, neprirodne ustanove. . Bo-
sanci i Hercegovci su dovoljno politički zreli
da se ne bi dali izigrati. To treba da znaju
i oni kod zajedničkog ministarstva, ako taj
plan još postoji i oni narodni predstavnici,
kojima se na njihova pitanja odgovori sa
obećanjem, da će se uvesti ova. ustanova.

Stanje naroda u Bosni i Hercegovini
je očajno. To se jasno vidjelo pri po-
sljednjim štrajkovima i političkim demon-
stracijama. Osjećaj humanosti nalaže svakom
čovjeku, da ga nastoji ispraviti. Ovom osje-
ćaju treba da se pridruži kod susjednih

ske koristi njihove otadžbine. Apsolutistički
upravljana Bosna i Hercegovina biće uvijek
jak oslonac eventualnom apsolutizmu u Hr-
vatskoj, Slavoniji i Dalmaciji. Mi radi toga
u svom interesu ne smijemo dopustiti, da
sadanje stanje u Bosni i Hercegovini bude
duga vijeka, mi u svom interesu_moramo
tražiti izmjenu tamošnjeg sistema vladavine,
uvođenje političkih sloboda i parlamentarne
vladavine ne dirajući tim u državopravni
položaj ovih zemalja, o kome može s pra-
vom jedino tamošnji narod odlučivati. Ber-
linskim ugovorom dato je pravo Austro-

Ugarskoj, da Bosnu i Hercegovinu ,okupira
i administrira“. Mi ne diramo sad u prvi
dio ovog mandata ,okupaciju“, ali moramo
dirati u ,administraciju“, Moramo pribaviti
enom bijednom narodu političke slobode,
koje za njega predstavljaju jedini izlaz iz
ovog užasnog položaja, u kom se danas
nalazi.

To je ne samo pravo, nego i dužnost
svakog iskrenog rodoljuba.

Iz Srbije.
(Izbori. — Doček Madžara i Hrvata).
Beograd, 5 juna.

U Srbiji su sad na dnevnom redu zborovi.
Sve se grozničavo sprema za izbore, koji će
biti 24. o. m. Viđeniji predstavnici svih politi-
čkih grupa nalaze se sad u unutrašnjosti agi-
tujući. Oni samo putuju bez odmora sa zbora
na zbor. Srbija u ovakvim danima postaje na-
lik na Ameriku, gdje agitacija bez sumnje
dostizava vrhunac. Vama na primorju, koji po-
red sve južnjačke ćudi volite orijentalski mir,
izgleda sigurno, da ovakva borba prelazi gra-
nice. Tako odista na polju i mora izgledati, ali
se nama, koji smo odrasli u borbi, ove pojave
prikazuju u sasvim normalnom obliku.

Pri ovogodišnjim izborima imaće u gla-
vnom kao i pri prošlim da izdrže borbu o pre-
vlast dvije radikalne stranke. Narodnjaci i na-
prednjaci mogu dobiti samo neznatan broj
mandata. Svi su izgledi, da će stranka starih
radikala odnijeti pobjedu. Riješenje zavjereni-
čkog pitanja, koje je u stvari bilo ključ za
riješenje svih dnevnih pitanja, znatno je poja-
čalo ove izglede. Vlada je tim stekla vrlo jako
oružje za borbu, jer joj svi priznaju osobitu
vještinu u riješenju ovog vrlo škakljivog pitanja.

U ostalom, po mom mišljenju, postoje samo
dvije mogućnosti. Prva je, da radikali dobiju
jaku većinu i ostanu na vladi, a druga, da se
oni &koaliraju sa samostalcima i obrazuju zajed-
ničku vladu sa jednim privremenim programom.
U oba slučaja pravac naše politike ne će se
promijeniti, jer su načela obiju stranaka skoro

-ista. Radi se u glavnom samo o ljudima, koji

će izvoditi ovaj- program i o načinu izvođenja.

Izbornu jednoličnu galamu prekinuli su
nam za nekoliko dana dočeci, priređeni madžar-
skim novinarima i đacima i hrvatskim pjeva-
čima. Madžari su proveli u Srbiji od petka do
jutros. U Beogradu, u Smederevu i na putu
bili su neprestano predmet ovacija. Dočekani
su najsvečanije i oni su dočekom potpuno za-
dovoljni. Osim koncerta, banketa, izleta bilo je
vrlo mnogo govora s jedne i druge strane, koji
su bili upravljeni prema zajedničkom neprija-
telju. Svi su govornici Isticali zajednicu srpskih
i madžarskih interesa, koji se nigdje ne isklju-
čuju. To nam omogućava i zajedničku akciju.
Madžarski govornici najoštrije su o-uđivali oku-

paciju Bosne i Hercegovine i ostale prohtjeve
»Dranga“. Ugovoreno je, da se do godine u
Beogradu priredi srpsko-madžarska izložba i u
zalogu ovog ugovora izmijenjane su zastave.
Jutros su ispraćeni madžarski gosti od mnogo-
brojnog svijeta i muzike. Pri rastanku čuli su
se dugo uzvici ,Živjeli Srbi! Živjeli Madžari!
Živjelo srpsko-madžarsko prijateljstvo“ koji ni-
jesu prestajali kroz ovo nekoliko dana njiho-
vog boravka.

Jučer nas je posjetilo preko 300 Hrvata,
koji su prisustvovali osvećenju zastave hrvat-
skog pjevačkog društva ,Odjeka“ u Zemunu.
Njihov dolazak i polazak Madžara u Smederevo
desio se u isto doba. Pri susretu srpskih lađa,
na kojima su se i jedni i drugi vozili, nije bilo
kraja oduševljenju i uvjeravanju o prijateljstvu,
kad se sve na jednoj lađi sastalo. Hrvati su
pošli iz pristaništa glavnim ulicama do dvora,
gdje su izazvali kralja Petra i prestolonaslje-
dnika na balkon. Kasnije su razgledali dvorske
prostorije. U podne je bio ručak kod Kolarca.
I naši hrvatski gosti bili su dočekom vrlo za-
dovoljni, premda se vrijeme njihovog dolaska
znalo, premda je Beograd bio mnogo zauzet
prijemom Madžara i premda je vrijeme njiho-
vog boravka kratko bilo.

Sad se mi po malo odmaramo od ovih li-
jepo provedenih dana, koji će nam svima ostati
uvijek u uspomeni i spremamo se za novi umor
— izbornu agitaciju, koja sigurno ne će svima
podjednako ostati u lijepoj uspomeni.

Naše privredne i kulturne prilike.

Privredni rad i privredno ustrojstvo da-
nas su najviše na dnevnom redu. Države, na-
rodi, sve se to nadmeće da sa svojom privre-
dnom snagom i ustrojstvom nadmaše jedni
druge, te je više nego sigurno, da će se od
sada udes naroda i država riješavati  privre-
dnom borbom, a ne mačem i topovima. 'To je
pošljedica socijalnog razvitka naroda i države.

Za to svi obrazovaniji narodi sa svim
svojim različitim staležima razvijaju i upotre-
bljavaju svoje umne i materijalne kapitale za
privredno razviće — jačanje narodno — pot-
pomažući se i vežući između sebe, jer se samo
na taj način mogu podići podjednako svi staleži
— čitav narod,

Narod koji ima svijeh različitijeh struka i
zanimanja, dakle, koji samom sebi služi i ni
od koga ne treba bilo materijalne bilo moralne
pomoći, — ima izgleda na opstanak i trajan
uspjeh. To je socijalno fizički zakon. Shvatiti
taj zakon nije laka stvar, pa za to u ekonom-
skom životu naroda i država nastoje razni za-
stoji, krize, opadanja ekonomne snage i moći
naroda i država. Ljudi dakle koji hoće, da rade
na tom polju, moraju dobro poznavati socijalno
privredne prilike svoga naroda, moraju dobro
poznavati socijalno privredne nauke uopće, ako
hoće da njihov rad bude uspješan i trajan. U
svakom poslu, pa i ovdje, valja se kloniti

Fragmenat.

Lafcadio Hearn.

I kad prispješe do podnožja brda, sunce
zapade, i ne bijaše vidjeti ni znaka života, ni
traga vode ili vegetacije, ni sjene ptice u letu
-— samo se pustoš slagaše na puštoš, a vršak
se gubljaše u nebesima.

A boddhisattva reče svojemu  mladomu
pratioeu: »Što si želio da vidiš, biće ti otkri-
veno. Ali je mjesto vizije daleko a put do ona-
mo trudan. Slijedi mene i ne boj se ničega,
Jakost biće ti udijeljena.<

I dok se verahu, spusti se sumrak. Ne
bijaše to utrta staza, niti kakva znaka, da su
ljudi ikada stupili na ovo mjesto “> i put vo-
đaše preko beskrajnog kamenja, koje se pod
nogama lomljaše i omicaše. Gdjekad se ocije-
pljen komad s potmulom j&kom sori u dubinu
— gdjekad prskaše pod nogama kao zgažena
kora školjke... .

Verahu se pri zvjezdanom svijetlu — br-
20, brže — nošeni u vis pomoću neke nadze-
maljske sile. Do malo vidješe pod sobom bez-

glasan magleni krug, koji se sve dalje širijaše,
kako se oni više penjahu, i koji se prostiraše
kao bijelo, rastuće more. <

Verahu se sat za satom, a pod njihovijem
se nogama javljahu nevidljivi oblici s potmu-
lijem, mekijem prskanjem, a slabi, studeni o-
gnjevi zasinuli bi i ugasili se.

1 jedanput se ruka mladoga putnika do-
tače nečega, što ne bijaše kamen. Kad to nešto
podiže, vidje u tami iskešenu mrtvačku lubanju.

>Ne ustavljaj se tako, sinko moj,« obodri
glas učitelja. »Vršak, do kojega treba da sti-
gnemo, u dalekoj je daljini.« :

I opet se verahu kroz mrak, i pod svoji-
jer koracima neprestano slušahu meko, čudno
prskanje i vidahu ledeni oganj gdje zaplamsa
i umire, dok rub noći ne postade siv, zvijezde
poblijede a na istoku se zarumeni praskozorje.

Ali se oni sve jednako verahu — brzo,
brzo -— s pomoću nadzemaljskijeh sila dižući se
sve više u vis. Sad oko njih bijaše ukočenost
smrti i golem muk. —

. Zlatan se plamen zapali na istoku.
Tek sada se otkri pogledu putnika golota str-

mijeh visina, pa ga obuze drhtavica — i sa-
blasni strah. Jer nigdje ne bijaše čvrsta tla, —
ni pod njim, ni oko njega, ni pred njim —
samo jedna cigla grozna, beskrajna naslaga
mrtvačkijeh lubanja i prašine od kosti, s neki-
jem sjajem bijelijeh zuba, koji razasuti po mr-
tvačkoj poljani svijetljahu kao školjkine ljuske
na pržini kad nastupi oseka.

>Nemaj straha, sinko moj!« viknu glas
boddhisattve, »samo onaj, čije je srce jako, sti-
gnuće do mjesta vizije.«

Za njima bijaše čitavi svijet utonuo. Ništa
ne bijaše ostalo nego oblaci pod njima i nebo
nad njima, a između toga naslaga lubanja, koja
rastijaše u nedogledne visine.

Zatim se s putnicima uspe sunce; a u nje-
govom svijetlu ne bijaše vrućine već studeni,
oštre kao mač, a sive beskrajne visine i mora
groznijeh dubina i mrtvačka tišina rastijahu i
rastijahu, moreći putnika i obesnažujući mu
noge, tako da ga od jednom ostavi sva snaga
i on zaječi, kao učenik u snu.

»Žuri se, žuri, sinko !« viknu boddhisattva.
»Dan je kratak, a vršak u dalekoj daljini.«

Ali putnik poviknu pun tjeskobe:

»Ja se bojim ! bojim — neizrecivo, a snaga
me ostavila !«

>Snaga će se opet k tebi povratiti, moj
sinko,« odgovori boddhisattva ... >Pogledaj oko
sebe, iznad sebe i pod sobom, pa mi reci što
vidiš.« 5

>Ne mogu!« poviknu putnik dršćući i pun
tjeskobe pritiskujući se: »ne usuđujem se da
dolje pogledam. Preda mnom i oko mene —
ništa nego lubanje.«

>A_ ipak, sinko moj,« reče boddhisattva
blago se osmijehujući, >a ipak ti još ne znaš,
od čega se sastoji ovo brdo.«

Drugi s užasom ponavljaše :
»Mene je strah! Neizreciv strah!... Ništa
še ne vidi nego lubanje!«
>To je brdo od lubanji,« odgovori bodd-
hisattva. >Jer znadi, sinko moj, da su one sve
tvoje vlastite! Svaka je od njih u svoje vrije-
me hranila tvoje snove, tvoje želje i razočaranja.
Ni jedna cigla od njih nije lubanja kojega drugoga
bića. Sve su — sve bez izuzetka — bile tvoje,
u bilijonima tvojijeh prijašnjijeh egzistencija.« |
.Die Zeit".