*

Za grad Dubrovnik.
: Tražite dobro gradu, ...

».i. molite se za nj Gospodu,

»jer u dobru njegovu biće va-

»ma dobro.“
Jer. XXIX. 7.

Pročitah govor Načelnika grada Dubro-
vnika o padu dubrovačke republike, i više ga
pročitah osjećajem nego mišlju, više sreem nego
očima. Ne ću reći ni kako ni koliko osjetih o-
naj govor u svojemu srcu, jer, dai rečem, ne bi

me shvatili oni koji nijesu nigda u tuđini gla-

dovali zrakom svojega zavičaja. Ne ću liti svoje
duše, jer je dobro i dolično u muku trpjeti i
čekati spasenje. Kad čitam, ne gledam kako su
namješćene riječi, niti slušam kako im zvoni
slog; ja na nešto bolje pomnjim, i jest: izlaze li
riječi iz srca. Ako im je sree izvor, one su kra-
sne, ganutljive, uspješne. Do srca meni dođoše
riječi Načelnika grada Dubrovnika o padu du-
brovačke republike.

Plemenito, sveto djelo učiniše Dubrovčani,
što su, spominjući pad svoje slobode, spomenuli
i osobe i djela i doba već ukopana u slavi. U
to što je Načelnik govorio u Vijeću o mrtvijem
(što nijesu mrtvi, što nigda ne bijahu mrtvi),
oni su stanom stali oko svoje mile potomčadi,
i njih će biti osjetile ćutljive duše, jer su dih i
miris znaci prisutnosti duhova.

Načelnik reče: »Stalan, da se stara vre-
»mena... povratiti ne će... Dubrovnik je po-
>digao prvi narodnu zastavu na ovom našem
»kraju, te i danas, uzdržavajuć odlično mjesto
>u narodnomu kolu, primjerom i riječi prednjači
>narodu.« Ništa se ne povraća niti se može po-
vratiti; u prirodi nema povratka, i zato ga
nema ni u našemu životu, ni u našoj povijesti,
Naša se stara vremena ne će povratiti, ali mi-
sleći o njima duša nam se sladi i tješi, jer je
naš Dubrovnik zapisao u povijesti da na svi-
jetu ne pobjeđuju ni bogati ni jaki ni mnogo-
brojni, nego samo, jedino mudri, ćudoredni,
umjereni. Ovo naš Dubrovnik zapisa u povijest,
i također ovo dokaza i svojom slobodom i svo-
jijem padom.

Uopće ljudi vide svoje zlo i svoju smrt
u vanjskijem uzrocima; njima je mrsko pripo-
znati da svak nosi u sebi svoje zlo i svoju smrt.
U svakomu se ustroju krije ono što mi ne do-
bro zovemo smrt, i čeka da udre čas, koji ne
dođe ni rano ni docna, ni prije ni poslije, nego
baš onda kad mora doći. Kad dođe, ljudi se
čude i plaču, kako da je ovo nepravedno, ne-
prirodno, kako da im je kogod bio obećao neu-
mrlost. Dok je u državnome ustroju bilo uvjeti
i zivalja da Dubrovnik opstoji, on je slobodno
i blagostano živio, nu, došavši vrijeme da toga
nestane, onda nestade i njegove slobode i nje-
gova blagostanja.

Dubrovnik je shvatio novo doba. Ovo je
tako naravno, da ne može ne biti, jer novo do-
ba nije drugo nego novi naraštaj, njegove ideje
i njegovi ukusi. I ja mislim — drago mi je
misliti — da je Dubrovniku (kako mu govori
Načelnik) osobito mjesto u narodnomu kolu, što
niko kako Dubrovčani ne teži k velikoj obitelji
Slavenstva. Oni (i ovomu nema sumnje) pripa-
daju plemenitoj srpskoj grani, ali, ako smatraš
i kušaš, pojaviće ti se da oni smjeraju na šire ;
zemljište im bijaše maleno, usko, ali duša ni-
gda, osjećanje nigda. Ovo dolazi iz njihove sta-
rodavne prosvjete i iz njihovijeh mnogijeh, ra-
znijeh odnošaja. Svuda ćeš Dubrovčanima naći
slijeda. Njihova djelatnost bijaše velika, neu-
morna, grozničava a tijesno područje, stoga su
se mrnari, trgovci, obrtnici, učenjaci rasipali po
svijetu. Baljiv i Bošković — njihove prave sla-
ve — unesoše ime čudna grada u nebeski krug
znanja, i ove će dvije zvijezde vječito nad na-
šijem čarobnijem klisurama svjedočiti da je
bolja mudrost nego snaga.“

Načelnik reče: »Stare udobnosti i starog
»blagostanja nestade; bijeda i siromaštvo sve
»poplavi.« Ovijem se krštenjem valjalo krstiti
Dubrovniku. Ovako je bila Božija volja, koju
Načelnik zove tajna moć. Sve osobe i svi na-
rodi zidaju svoju povijest; neki zidaju zlato,
srebro, drago kamenje; a neki zidaju drva, si-
jeno, slamu. Ali »svakoga će djelo izići na vi-
»djelo; jer će dan pokazati, jer će se ognjem
»otkriti, i svako djelo pokazaće oganj kao
»što jest.«<

Ostalo je od nekadašnje blagosti i slobode
dubrovačke ono što je moglo ostati. Ostali smo
mi, ostao je naš um, naša uljudnost, naša pro-
svjeta; ostala: nam je ne malena moć imena.
Ovo nam do danas niko nije oteo, niti će nam
oteti, ako se mi u sebi, u duši, u duhovnome
svojemu ustroju uzbudemo čedno, skladno, slo-
bodno održati svakome nasilju, svakoj namami,
koja sad gladi da poslije pokvari značaj i otruje
srce. Nemojmo rado i lako primati: gospar da-
va, sluga prima. Naj svetiji reče: »Mnogo je
»blaženije davati nego li uzimati.«

Pad je dubrovačke republike važan doga-
daj u našoj povijesti, ali ga mi moramo ne-

pristrano ispitati, izljuštiti, da mu čisto vidimo
štetu i korist. Jedino se ovako moraju cijenjati
povijesni događaji; oni se poznaju po posljedi-
cama. Ovo ja ovdje ne mogu izložiti, što mi je
tijesno mjesto i kratko vrijeme, ali sim Načel-
nik grada Dubrovnika mnogo reče kad reče:
»Poznato je, da je francuska književnost bila
»već udomila kod nas ideje one filozofije, na
»kojim se temeljio veliki franeuski prevrat, te
»stekla im pristaša i među samom vladajućom
»aristokracijom, koji su gojili prevarnu nadu,
»da će ulaskom francuskih četa zavladat slo-
»boda, bratimstvo i jednakost u smetenom
»gradu.«

Velik je sadržaj u ovo malo riječi. Mila
nam sloboda moraše propasti, jer već bijaše
ušao u dubrovački ustroj otrovan gnoj; reći ću
bolje, jer već bijaše doba da umre samostalnost
grada Dubrovnika. Recimo s Načelnikom: »Ne-
go to je bilo i prošlo; kako na ovom svijetu
sve biva i prolazi.« Ove su riječi izraz, otkri-
venje čovjeka, naroda što se zna osloniti na
zakon života i smrti. Mi ove riječi primamo u
svoje srce, a ne samo u svoje uho.

Načelnik ovako zaključi svoj govor: >Po-
»zivljem vas da, prožeti neuskolebivom vjerom
>u budućnost, i opojeni duhom ljubavi i sloge,
»podemo ozbiljno i trijezno u susret sudbono-
»snim događajima*.« Ja ću reći vjerom u Boga
mješte vjerom u budućnost, jer Bog jest, vje-
čito Bog jest; ono što je budućnost još nije;
budućnost je riječ a ne stvar. Bog je ona »tajna
»moć, što Dubrovnik i danas prati, kako ga je
»pratila kroz prošle vijekove, kad se podizao
»jednako sam bez ičije pomoći.«

Dubrovačka omladino, čitaj povijest svo-
jega grada i njegove slobode; nu, ako bi ti u
njoj našla grijeha, nemoj se tomu čuditi ni sa-
blazniti, jer u ljudskoj povijesti nije ništa pri-
rodnije i lašnje od grijeha. U Božijemu uredu
i grijeh vrijedi, ako za njim ide pokajanje i svi-
đenje. Ako ti, dubrovačka omladino, nađeš
grijeha u povijesti svojega miloga grada, pokri
plaštom velike ljubavi i duboka počitanja go-
lotinju oca svojega, matere svoje |

>Tražite dobro gradu,.... i molite se za
»nj Gospodu, jer u dobru njegovu biće vama
»dobro.« Mi se ne moramo lučiti, što se ne mo-
žemo razlučiti; duše su nam u Bogu sestre;
jednodušnost je snaga obitelji, gradu, narodu.
Oni što napose stoje nemili su Bogu i ljudima.
Dobro je pojedinijeh osoba u općemu dobru
sviju građana; zato tražimo dobro gradu Du-
brovniku, gradu Srpstvu, gradu Slavenstvu, i
molimo se za nj Gospodu, jer u dobru njegovu
biće nama dobra,

Taranto, Juna 1906.

Ljudevit Vuličević.

* Riječi g. Pera Čingrije načelnika grada Dubrovnika.
——

sa <
Naši dopisi.

MocrTap, 8./21. jyua 1906. — Kan cy una-
HoBH Benukor CaBjera y CapajeBy 6umu Ha OKYNIJ,
HA NpBoM cacTaHKy npennarao je r. Munau Kosa-
deBuhi, na ce Casjer o6paru BJIANH Ca 3axTjeBomM,
HeKA OBA HAPEJIH FPAICKUM OTMITHHAMA, Na Ce u3
rpauckux 6narajna npema XIV, rauxu ocHosnux
onpenaća Ypenće usngaje nomoh CPIICKHM  TIpABO-
CIABHHM IIKOJAMA, AJ, KAKO M3 Noysanana Bpena
casnajemo B. C. ua xanocT uuje ycBojuo oBor npu-
jennora, Hero je nmoHMo sakIeyuak, na ce saMonu
Bala HeKA aAyTeHTHuHO npoTymauu XIV, TauKy
OCHOBHHX Onpenaća Ypen6e. CmaTpamMo, ga je Be-
nuKu  CaBjer osujem nouuuuo BeJIHKy  norpjetluiky.
AyTeHrHnuHo TyMauege Ypen6e cnana _y
njemokpyr caMomM BenuKkoM CaBjery npema XXI,
TA4. OCHOB. Onpenaća, a norBpna TyMauewa
Fberosoj CsjerocTu_ u Hberosom BenuuaHcTBy. Ba-
uwurTo je Benuku CaBjeT nakne oBo cBoje nmpaso
npenycruo npyromM?

JacHo je kao iro je CyHue jacuo na npema

IV. T. 0. og. uMaMo npaso na NoTNOpe 43 rpan-
CKux 6marajia, 34T0 He MOXxeMO u He hemMo 6uru
JANOBOJBHH HH CA KAKBHM pujelleteM, Koje 6u 6umo
Y NPOTHBHOCTH Cca OBHjeM, HJIH HeKA ce sa u3np-
X*ABAH€e IpKABHHX (KOMyHAJHHjeX) IKONA pacnuie
3ace6aH nope3 og Kora 6u 6umu ocno6obenu npa-
BOCIABHH, 4 la Ce He u3upxaBajy sajenuuukum,
OMUTHHCKHM HOBLHMA. AKO uaBjeciu dakTopu ne
6yny xrjenu na nouTyjy Ypen6y, Heka Hu on na-
pona He Tpaxe, na je nomryje, a mra 6u y rom
cnyuajy HACTynuMINO Hea ogrosope camu.

Tipuje Hekonuko nana onpxana je CkymuTuKa
MocrTapcke onmiuTuHe. CkymuqruHa je usa6pana je-
AHor napoxa, u pujemuna Buie pasuux nuraia,
u3aMeby Kojux:

na ce casuna npucTojna srpana sa cpneke mone;

na ce nonmnece Benukom CasjeTy y Capajepy npu-
jemnor, Heka ce pan B. C. ny6nukyje ;

na ce saxBanu BenukoM CasjeTy sa NoHeceHu
JAKIBY4AK 34 peBu3ujy Ypen6e, u ga ce 3axTujeBa
ON Bane, Heka IuTeTy og npeko 115.000 KPyHa
HakHanu MocTapckoj omiuTuHu, Koja je nmpousauna
3a BpujeMme ocMorojuiiier KOMECapHjaTa.

5./18. jyna 0. r. onpxan je cacranak yxer
enapxujekor caBjera y MocTapy. Cjenuuue Cy omeT
Cune TajHe, saro Bam He moxemMo NonHnjeTu u3-
Bjeliie o pany casjera. Casnanu cemo TOJIHKO, na
enapxuja HeMa Ha pacnojaraiy Hu TonuKo HOBaLa,
na ucnjaTu Tekyhe mjeceuHe mnare CBjeluTeHuuumMa.
Hama je BeoMa saroHeTHa osa TajHOCT, OBO CaKPH-
Baise pala ou Hapona. Hspjecuu dakrTopu He mory
na ce ogpeky cTape TakruKe. JipxuMo, He 6u Tpe-
6ano na 6yne oBako, Hero HanpoTuB, rorpe6no je,
Heka je uapon oGasujeliTeH, iura ce panu y caBje-

#

THMA M Kyu Ce jea Hapoiuo 6ymaro, 3aluTo ce
npupe3 rmnaha, gajbe HeKka HApoj rnosHa upxaise,
cnpeMy u crnoco6HocTu ugaHoBa caBpjera, iro 6u

My CBAKAKO MOTJIO TIOCJIJKMTH 34 PABHAHE TIPMJIH-

KOM. 6ynyhiujex _u36opa, na He naje cBora rmaca oHom,
KO HHje mocTojaH. . #

TyxoBnu  enapxujeku cyn upxao je ua 7./20.
0. “Mj. CBojy cjenuuly M umMeHoBao sa MocTap 1Bo-
juuy napoxa.

HekonuKO yuHTeJECKHX  TIPHNIPABHHLA Ca Ha-
CTaBHHLUMA ĆEOTFpAJCKO JUMTEJECKE LIKOJE NpONy-
TOBAJIH Cy KPO3 B. 4 X. u cBparuju y MocrTap.

Y uacT iuxoBy nanu cy rpabaHu ĆaHKeT, a
njeB. up. ,Fycne“ npupenuno je cujemo. OTnyTOBAJIH
Cy rpeko 3eneHuke y KorTop.

Mostar, 21 juna 1906. aka statut).
— Naša gradska općina našla se pobuđena,
da okružnom predstojniku, Pitneru, koji je neki
dan od cara nagrađen ordenom, čestita na tako
velikom odlikovanju. ;

Pošto im se predstojnik srdačno zahvalio,
reče im, da mu je veoma ugodno, što može
ovom prilikom da im javi ,radosnu“ vijest, da
će zemaljska vlada “blagoisvoljeti milostivo po-
dariti“ općinske štatute svim općinama, a za
Sarajevo i Mostar ,naročit«“. :

Pinter je mislio, da će ,gradski oci“, za
neseni usrdnim i ljubaznim dočekom, u najma-
nju ruku, kliknuti: hvala »milostivoj“! — ali
se u računu grdno prevario. Vijećnici izjaviše,
da ne pristaju ni na najmanju izmjenu onog
štatuta, što su ga vladi poslali na odobrenje,
te da ne trpe nikakvih nametanja, š

Evo izvatka iz zapisnika izvanredne sje-
dnice općinskog vijeća, sa svim jezičkim, stili-
stičkim i ortografskim pogrješkama. U tom po-
gledu je vrlo zanimljiv, radi toga ga iznosimo

Broj 2687.
Izvadak
iz zapisnika izvanredne sjednice općinskog vi-
jeća u Mostaru od 5 juna 1906.

Sjednici predsjeduje gospodin gradonačel-
nik Hadži Ahmet beg  Hadžiomerović u pri-
sutnosti gg. podgradonačelnika Riste Knežića
i Ilije Ivankovića te gg. vijećnika: Mujage Ko-
madine, Hadži Husage Kajtaza, Hafis ef. Dra-
će, Alage Pekušića, Mahmud ef. Fazila, Pere
Šantića, Spire Dokića, Ante Butigana, Mijata
Merdže i Hadži Salihage Ribice.

K istoj prisustvuje gospodin gradsko ko-
tarski predstojnik Georg Baron Riidt.

Izvjestitelj i perovoda gradski

Odyeseus Mavrakis.
Moli se Visoka Gradsko poglavarstvo saop-
vlada da potvrdi ž Eon io.
od wjeća usvojen čuje, da su 10 njih od gg. vije
novi štatut za o- | ćnika podnijeli pismenu molbu,
vu općinu. da se danas održi izvanredna
sjednica sa dnevnim redom » Pitanje o novom
štatutu ove općine“, uslijed čega je današnja
sjednica i sazvana, te moli vijeće da se o to-
me izjavi.

Nato je gospodin vijećnik Mujaga Koma-
dina poveo o tome predmetu riječ, te nakon
poduljeg vijećanja, vijeće stvara jednoglasno slije-
deći zaključak:

Pošto se je saznalo, da se radi na tome,
da Br zajednički štatut za sve općine u
B.iH.a napose za Sarajevo i Mostar izradi
i uzakoni, te da se po tome taj štatut našoj
Općini nametne — to ovogradsko zastupstvo
izjavljuje, da sa takovim štatutom za grad Mo-
star ne može biti zadovoljan, niti ga može pri-
miti i to tim manje, što je u svoje vrijeme iz-
radilo štatut za ovogradsku općinu, koji je Vi-
sokoj vladi na potvrdu podnesen, te moli Visoku
vladu da ovome od ovogradskog zastupstva iz-
rađenom štatutu u cijelosti svoju potvrdu što
prije podijeliti blagoizvoli.

Pregled.

Austrija. Rad delegacija ove godine nešto
je življi od rada prošlih godina. Više se kriti-
kuje rad ministara i više se traži razjašnjenja,
premda se na kraju krajeva svi ministarski
Prijedlozi usvajaju kao i do sada.

Posljednja sjednica odbora za izbornu re-
formu bila je burna, jer su predstavnici svih
stranaka protestirali protiv prijetnja socijalisti-
čkih, da će proglasiti generalni štrajk, ako od-
bor ne požuri sa svršivanjem svoje zadaće.

tajnik

Ugarska. Očekivana izjava nepovjerenja
grofu Goluhovskom u ugarskoj delegaciji izo-
stala je ovog puta. Govori se da je uzrok to-
me, što je Goluhovski obećao svakako do jeseni
odstupiti. Njegova politika je podvrgnuta oštroj
kritici, a naročito je osuđeno napadanje na bal-
kanske države. Kralj je primio predsjedništvo
ugarskog sabora u audijenciju,

Rusija. Nemiri u Bjalostoku, Pri kojima je
Poginuo priličan broj Jevreja, uzbunili su čitav
svijet. Duma je protestirala čineći vladu odgo-
Vornom za sve.

Došlo je do nove
Kronstadtu i Sevastopolju. U čit

: Grčka i Rumunjska. Diplomatski
između ove dvije države,
silu podržavani,

Uzrok je postupan
ma u Rumunjskoj
Zaštiti grčkih
je Rusija, a ru

odnosi
koji su odavna na
sad su konačno prekinuti.
Je rumunjske vlade sa Grei-
I nesuglasice u Maćedoniji.
podanika u Rumunjskoj uzela
munjskih u Grčkoj Italija,

I

Domaće vijesti.

Jedna zagonetna afera. U budžetnom od-
boru austrijskog parlamenta izišla je jedna in-
teresantna stvar na srijedu iz vladavine Dr,
Korbera, koji je dao gradnju tršćanske luke
bez natječaja jednom tršćanskom društvu. 0d-
govor vladin nije zadovoljio članove. odbora i
sad se čeka razjašnjenje od samog Kčrbera,
koga pravdaju da je to učinio u proši, jer da
su mnogi navaljivali, da se čas prije s radnjom
ae zanima i šire krugove, jer će se 9-
vom aferom još jednom dokazati, koliko je sry.
ješan parlamentarizam uz 914

Za osiguranje granice. U proračunu, koji
je predložen delegacijama, ima 1 jedna stavka
kojom se traži za osiguranje granice u Južnoj
Dalmaciji 170.000 kruna.

To je sigurno dokaz, da sa svim državama
živimo u prijateljskim i snlačo m odnosima,

Srpkinja doktor. Javljaju iz Beča, da #
na tamošnjem universitetu proglašena za do-
ktora  filosofije Srpkinja Jalka Đorđevićeva,
Ovo je prva Srpkinja, koja je tu čast postigla
na bečkom universitetu. Na promociji je bilo
mnogo srpskih daka i Srba, bečkih građana.

Sastanak srodnih duša. Zagrebački listovi
javljaju, da su se ovih dana sastali i dugo kon.
ferisali bivši podban Chavrak i šef bosanskog
crnog kabineta Cerny. Ne zna se samo da lije
bio predmet razgovora kakva buduća zavjera,
ili ona, koja je skoro publikovana u novinama
u vidu Chavrakove okružnice.

Nova brzojavna stanica. Otvorila se br-
zojavna stanica u Žrnovu kod Korčule i pri-
družena je već opstojećem poštanskom Uredu,

Srpska književna Zadruga izvještava po-

jerenike i zadrugare: :
sav da je omnia sva ekspedicija XIV. kola i
da će Zadruga reklamacije primati samo do
kraja mjeseca juna, a ko se dotle ne javi, da
nije primio knjige, gubi pravo na žalbe i pra-
vo na knjige; i :

2, da će zadrugarske uloge (osnivačke i ula-
gačke) za XIV. kolo primati još samo do kraja
juna; ko ulog bude položio doenije, smatraće
se kao običan kupac.

Nova Srpska Zemljoradnička Zadruga,
Osnovana je i od Kr. Sudbenog Stola Belovar-
skog potvrđena Srpska Zemljoradnička Zadruga
u Graberju (udruženje sa neograničenom. od-
govornošću). Sd

U upravnom odboru zadruginom su slije-
deći: Đuro Milošević ujedno kao predsjednik
zadruge; Nikola Bradić ujedno kao zamjenik
predsjednika, zatim Stevo Petković i Savo Sa-
vić. Poslovoda je Amvrosije Popović.

»Bokeljsko starinarsko društvo“. Vijeće
kotorske općine zaključilo je 2. aprila o. g., da
osnuje ,Bokeljsko starinarsko društvo“, kome
bi bila svrha istraživanje i sabiranje izvora do-
maće povjesti. Tom prilikom izabrani promica-
telni odbor sazivlje sad prvu skupštinu na 3
jula, na kojoj će se pretresati izrađena pravila,
upisati članovi i izabrati odbor. Skupština će
se držati u ,Općinskom domu“ u Kotoru u 10
sati pr. p.

Fotografski Aparati za dilektante. Preporučuje:
mo svima, koji se bave fotografijom, ovim zabavnim i
lako naučljivim športom, već od £.1854._ postojeću spe-
cijalnu kuću fotografskih predmeta tvrtke A. Moll, o. k.
dvorskog nabavljača, Beč, 1. Tuchlauben 9, i pregled nje-
nog ilustrovanog cjenika koji se na zahtjev šalje badava.

Srpske zemlje.

Srbija. Danas su izbori u cijeloj Srbiji
Rezultat se- očekuje s velikom napetošću, jer
od njega zavisi način riješenja mnogo važnih
pitanja.

— Vlada se sprema da iza sastanka na
rodne skupštine, učini velike izmjene u. diplo-
matskoj službi. :

—- Uskoro će se raspisati natječaj za gra-
dnju novog kraljevskog dvora.

Crna Gora. Knjaz Nikola se vratio iz Ba“

.nja u Beč, gdje će se zadržati dulje vremena.

: — Ruski poslanik Maksimov vratio se na
jetinje.

Bosna i Hercegovina: Pišu nam iz Beča:
Danas 18. juna oko 10', sati primio je ministar
Franjo Košut ti ugarskom ministarstvu deputa-
ciju bosansko-hercegovačke akademske bečke
omladine. Deputaciju je predveo Košutu dr.
Đorđe Krasojević, a u njeno je ime pozdravio
Košuta na magjarskom jeziku dr. Aleksa Ivić
Nazvao ga je iskrenim prijateljem potištenih,
iznio mu je nevolju bosanskog naroda, nabrojao
mu je zahtjeve narodne i zamolio ga, da se zau-
zme za Bosnu i Hercegovinu. Dotle, dok traje
evropski mandat, dat Austro-Ugarskoj, narod u
Bosni traži, da se uvede konstitucija, te da na-
rod sam sobom upravlja; da se dade Bosni s
mostalna vojska, Sloboda štampe i zbora, crkve“