a __——_ boos 11. Bosansko-hercegovačka vlada odredila je izvjesnu sumu za štipendije, ali se ove štipen- dije ne daju srazmjerno broju duša domaćim sinovima pojedinih vjeroispovijesti, već se daju činovničkim i sinovima iz novopazarskog san- džaka, zato pitam: hoće li g. ministar narediti da se određene štipendije daju isključivo sino- vima Bosne i Hercegovine srazmjerno broju stanovništva ? 12. Agrarno pitanje bilo je izvor nemirima i neposredni povod okupaciji. Mjesto da riješi o- vo pitanje, vlada je zadržala srednjevjekovne agrarne prilike i moderniziranjem od strane vlade još pogorš Ula, Posljedica toga je propadanje naro- da i vječite raspre, koje ne vode sudovi već nespo- sobne političke vlasti. Za 28 godina vlada nije donijela stalnih odredaba u agrarnom pravu. Zato pitam: Je li vlada voljna da agrarne ras- pre preda redovnim sudovima, a izrađivanje agrarno-pravnih odredaba izabranicima naro- dnim ? 18. U opšte je poznato, da je spasenje poljo- privrednika u zadrugarstvu. Pošto je bosansko- hercegovačka vlada zabranila osnivanje poljo- privrednih zadruga Rajfajzenova sistema, zato pitam: Šta misli g. ministar učiniti da se omo- gući osnivanje zemljoradničkih zadruga na o- snovu neograničenog jemstva ? 14. Dok zbog nesretnih zemljoradničkih pri- lika narod propada i seli u Ameriku, dotle o- kupaciona uprava dovodi strane koloniste i daje im najbolje zemlje, pusta selišta i krčevine. Zato pitam: Da li se misli prestati s koloniza- cijom stranog elementa i da li se misli doma- ćim zemljoradnicima ustupiti sve zemlje koje su na raspoloženju ? 15. U svima zemljama imaju svoje šume, pa- šnjake i utrine kako erar i opštine tako i po- jedinci, samo je okupaciona uprava proglasila svešume, mjere, pašnjake i utrine erarnim, te o- ve oduzela od opština i pojedinaca. Pitam zato: Misli li g. ministar odrediti da se opštinama i pojedincima povrate šume i pašnjaci ? 16. U svima uređenim državama otpušta se poreza ondje gdje narod uslijed prirodnih ne- pogoda izgubi svoju ljetinu. U Bosni i Herce- govini to se ne čini, pa zato pitam: Misli li g. ministar odrediti, da se u slučaju prirodnih nepogoda narodu poreza oprosti ? 17. U svima uređenim državama izuzimaju se iz ovrhe: alat, odijelo, postelja i najpotre- bnija hrana, samo se u Bosni i Hercegovini plijeni čak i nepečen hljeb ispod sana, pa zato Pitam: Misli li g. ministar odrediti da se sve gore navedeno od ovrhe oslobodi ? 18. Okupaciona uprava nije za 28 godina u- kinula kuluk (robotu), taj sramni ostatak sre- dnjevjekovnog robovanja, pa zato pitam: Misli li g. ministar odrediti da se kuluk u Bosni i Hercegovini ukine ? 19. U Bosni i Hercegovini nema slobodna o- brta i industrijskih preduzeća, jer sve zavisi od vladine dozvole. Zato se ne može razviti podu- zetnički duh niti domaća industrija, pa stoga Pitam : Misli li g. ministar uvesti slobodan obr- tni zakon a iz trgovačkog zakona izbaciti sve ustanove, po kojima je dozvoljeno vladi da se miješa u čisto trgovačka poduzeća ? 20. U Bosnu i Hercegovinu šalje se većinom ugarska vojska, a sinovi Bosne i Hercegovine u Beč, Grace, it. d. pa zato pitam hoće li g. ministar sve moguće činiti da svaki služi u svojoj domovini? 21. Ono čega nema nijedna pravna država, ima Bosna i Hercegovina t. j. naredbu o tako- zvanim .svojevoljnim iseljenicima“. Po toj na- redbi oni koji bez vladine dozvole predu preko granice ne puštaju se natrag. Tom su naredbom četvorica najviđenijih muslomana lišeni domo- vine. Zato pitam, hoće li g. ministar narediti, da se ova naredba povuče? 22. Bosna i Hercegovina su jedine zemlje u Evropi koje nemaju nikakvih sloboda: stanje štampe je upravo sramno, jer zavisi samo od volje vladinih organa i njegove cenzure. Poli- tičke opštine nemaju nikakve samouprave i o- ne tri do četiri varoši, koje imaju izvjesne sta- tute, predstavljaju prave karikature samouprave. Zato pitam g. ministra, misli li već jednom na- pustiti stari način uprave i hoće li narodu što prije dati priliku, da sam preko svojih zastu- pnika stvara sebi zakone o samoupravi na o- snovu opšteg jednakog indirektnog i tajnog prava glasa ? Dubrovačka Javna Dobrotvornost i Dubrovačko ,,Zaklonište Sirota“, Zaista teško je gdje naći grada da ima kao Dubrovnik davnijeh svakovrsnijeh pobo- žnijeh zavoda i da su oni prilično obilato sna- bdjeveni kapitalima kao što su kod nas. Ali je teško naći i grada, gdje se takovi zavodi zanemaruju, kao što biva u Dubrovniku, a da se pored toga svakoga dana pojavljuje, gotovo morbozna, težnja za ustrojenjem novih aklada u različite svrhe, a bez glavnice dovolj- , . ne za polučenje cilja, jer, kao što je poznato, | Dubrovčani nijesu nimalo po svojoj naravi _na- kloni na neku osobitu darežljivost. , Nama je osobito milo kititi se perjem na- ših starih i sa starim institucijama se baniti, ali ni po jada, kad bismo marili za napredak nji- hov, ne; mi se samo njima hvastamo; mi pu- štamo druge okretnije, lukavije, da za zaklade, naše tvorevine, rade, snama se poslužuju, našim prilozima a i dohocima starih zavještaja sebi u- Pliva stječu, a neka naši pobožni stari zavodi propadaju nešto s neurednosti prama današnjim zahtjevima, nešto s nemarnosti jednoga dijela onih te su na upravi, a nešto sa nametništva drugoga dijela koji hoće samo prividne slave i popularnosti na štetu i bitnosti i svrhe naših starih humanitarnih zaklada. — Među najsta- rijim zakladama u Evropi imamo u Dubrovni- ku ,Zakladu za otkupljanje robova“. Godišnji dobitak te: zaklade, mješte da služi za naš ot- kup, predaje se e. k. Vladi koja ga možda upo- trebljava u svoje više manje, po svoj prilici, prljave svrhe u Bosni, Hercegovini i Arbaniji. Mi se tom ustanovom dičimo, ali »Blagome Djelu“, koje tom zakladom upravlja, nije nikad na um palo da ozbiljno kaže Vladi: ne dam do- hodak dok, ili dogovorno, a prama namjerama onih koji su tu zakladu ustanovili, ne uglavimo šta ćeš tim novcima da radiš, ili me sudac ne osudi: da ti moram isplaćivati dohotlak, jer si ti sama vlasna da po svojoj pustoj volji njime raspolažeš. Imamo još u Dubrovniku i ,Javnu Do- brotvornost“, jednu od najstarijih i najbogatijih ustanova u Pokrajini. Javna Dobrotvornost upravlja različitim fondovima, a među tim fondovima od najvažni- jih su oni: za izdržavanje » Ošpedala Antunin- skoga“ (zaklonište starih pučana) i ,Zakloništa Sirota“, »Zaklonište Sirota“ bi, prama svojim šta- tutima, moralo čuvati od stramputice one sirote koje ili nemaju nadzornika, ili su ovi rdava ponašanja i morala, da je u pogibli i njihovo moralno ponašanje. Zavod bi morao biti nami- jenjen vaspitanju sirota, da postanu dobre ku- tnjice, dobre majke, valjane sluškinje. Nama je poznato, da taj zavod predan redu ,Milosrdnijeh Sestaru“ nije nikad odgo- varao svrsi svojoj, ni danas ne odgovara, a Ja- vnu Dobrotvornost stoji godišnje grdna novca. Već godine 1888 bila je prekazska povje- renstvu Javne Dobrotvornosti od nekošiko nje- zinih članova jedna predstavka, koja je imala svrhu, da se taj zavod preustroji i da se po- vrate u vlasništvo Javnoj Dobrotvornosti a za račun ,Zakloništa Sirota“ dvije kuće i bašta, koje su ,Milosrdne Sestre“ prisvojile tim, što su ih one dogovorno sa jednim članom samoga povjerenstva Javne Dobrotvornosti, a svojim za- stupnikom u isti mah, uknjižile na svoje ime. Evo te predstavke: Ugledno Povjerenstvo Javne Dobrotvornosti! Stari Dubrovčani, među različitijem zakla- dama što nam ostaviše, dadoše nam i onu ,Za- klonište Sirota“. Kako je to Zaklonište za doba republike i francuske okupacije, pak i doenije u prvijem godinama austrijske okupacije bilo upravljano, i kojom koristi uradivalo, nije nam moguće sa- znati, jer spisa od tijeh vremena nemamo. Nije nam također, ili barem nama se čini du nije, moguće saznati ko je ostavio različite kapitale za tu svrhu, samo znamo da je godine 1929 Dum Pero Lalić darivao za svoga života, a po- .tvrdio i kasnije svojom oporukom 8 februara 1854 darovštinu od dvije ograde na Bosanci i jednoga magazina na ,Kolorini“. Po dopisu 24 februara 1830 Javne Dobro- tvornosti, po protokolu e. k. Političke Preture 31 jula 1831 i onomu 26 avgusta 1830 Broj 606 Blagoga Djela, mi znamo da ovo zakloni- šte ima svoje vlastitosti i neke kuće koje su u staro doba bile vlasništvo ,Braće Kožuhara“ (Confraternita dei Pelizzari) i da su te kuće baš one koje imadu i baštu i koje su zajedno s. o- vom ograničene u protokolu 8 novembra 1855 o kome ćemo docnije govoriti. — Zaklonište isto ima u Državnijem Obveznicama svotu od fjorina 6100, a osim toga uživa i dohotke ne- kijeh glavnica koje su pod upravom mjesnoga Blagoga Djela i Kongregacije Popova. 2 One glavnice upravljane od Blagoga Djela potiču od nekoga fonda ,Conservatorio di Pu- stierna“ (Dopis 4/, 1831 Br. DE okružnoga ka- Pitanata u Dubrovniku). Da ,Zaklonište Sirota“ i njegova uprava svrnu boljim putem i bolje se urede, Vlada je svojom odlukom 15 maja 1833 Broj 18755 po- tvrdila štatute, ili bolje ,Red Zakloništa“ u ko- mu su sadržani svi propisi te zaklade, toliko što se tiče njezine uredbe, koliko i njezine U- prave i cijelji toga zavoda. Po spisima koji nam stoje na raspoloženje, nama nije poznato kako je to zaklonište do go- dine 1858 bilo uređeno i je li baš bilo onako vođeno i upravljano, kako što je taj štatut izi- skivao. Možemo tvrditi samo, da je jedva bilo živo a nipošto napredovalo. Godine 1858, dopisom 18 novembra Broj 2066, Biskup Tomo Jedrlinić javlja Javnoj Do- brotvornosti: da je on zaželio od starješinice Reda Milosrdnijeh Sestara (Ancelle della Cari- števje airota zak : a« Mu je ona od- oništa govorila da hoće, | Kod dd zove Javnu Dobro-| * otvornost, da urečć sjednicu svojijeh članova, i da u istoj odluče ne, hoće li se povjeriti ta za- klada Milosrdnijem Sestrama, nego —, da se vijeća pod kojijem uvjetima će sirote biti po- vjerene tome redu koji se sada nastanjivao u Dubrovniku. Javna Dobrotvornost, uviđajući da će se tom ponudom moći spasiti zaklada, odgovara biskupu Jedrliniću: da ne nalazi dostatnijeh riječi da mu zahvali na očinskoj brizi za stara- nje njegovo na korist Zakloništa, i godine 1855 na 8 novembra bi potpisat zapisnik među Po- vjerenstvom Javne Dobrotvornosti i Milosrdni- jem Sestrama. Tijem zapisnikom Povjerenstvo Javne Dobrotvornosti davalo je na ime zakloni- šta Milosrdnijem Sestrama u usu/rukat: I. Dvije kuće (u početku su bile 4 a popravljanjem su postale 2) i ozidanu baštu na Pilama; jednu treću kućicu ili magazin poviše Kolorine; 11. Pravo da uživaju dobitak jedne ograde Laliće- ve; III. Pravo da uživaju dobitak od fjorina 6100 u Državnijem Obveznicama; IV. Pravo da naplaćivaju od Blagoga Djela i Kongregacije Popova sve dohotke namijenjene na korist za- kloništa; V. Pravo da uživaju sve pokućstvo, oruđe i sve ostale potrebne stvari koje su se nalazile u kućama predatijem. — To je sve po- tanko napisano i opisano u protokolu 8 novem- bra 1855. č Nego, došla je godina 1872 kad se u U- pravi Javne Dobrotvornosti i Blagoga Djela, do onda ujedinjenijeh, otkrilo sve one nepravilnosti koje su dovele do toga, da su se te dvije za- klade nakon malo razlučile. Uslijed tijeh nere- da u upravi, trebalo je popraviti i nešto u u- pravi Zakloništa. : Da uredi Upravu Javne Dobrotvornosti, i dosljedno i upravu fonda ,Zaklonište Sirota“ bi pozvan gospodin Ivo Relja, komu je nakon nekoliko truda i muke pošlo za rukom da Gije- lu stvar popravi i da posavjetuje o načinu, ka- ko bi se Uprava imala slijediti. To je slijedilo godine 1878. Sve te njegove preporuke i za- klinjanja ne ispuniše se; jedino se učinilo to, da se diglo upraviteljstvu zavoda Milosrdnijeh Sestara pravo, da ono direktno naplaćiva od Bla- goga Djela i Kongregacije Popova dohotke od fondova zakladi namijenjenijeh; da je Javna Dobrotvornost uzela pod svoju upravu fond u iznosu od (jorina 6100 u državnijem obveznica- ma; da se utanačio na 10 broj sirota koje mo- že Javna Dobrotvornost izdržavat o svome tro- šku u zakloništu, a da mješte svega toga Ja- vna Dobrotvotnost ima plaćati zavodu Milosr- dnijeh Sestara na godinu ljorina 1000 do godi- ne 1908, to jest dok se isplati Blagom Djelu dvije trećine od nekoga duga od fjorina 4217 pogrješno doznačenijeh zakloništu sirota od g0- dine 1860-1876, a da godine 1893 unapnrijeda Milosrdne Sestre primaju fjorina 1200 na godi- nu, to jest fjorina 200 više za učiteljicu nami- jenjenu ekskluzivno siroćadi. Ovo je sve ustanovljeno i uglavljeno aktom 2 februara 1879. — Ovdje treba naznačiti, da je po štatutu od godine 1833 gori spomenutom broj mjesta u zakloništu bio od 20. Osim ovo 1000 fjorina proizlazi iz Dopisa 12 juna 1878, da se plaćalo Milosrdnijem Se- strama i neko drugo fjorina 25 za svako mje- sto koje se imalo pokriti. — Za koju svrhu; kad se uvukao taj običaj; ne zna se. — Reklo bi se, da je ta svota služila za odjeću i obuću. Pošto smo u kratko napomenuli, na te- melju spisa koje imamo, i razvili cijelo pitanje i stanje zakloništa sirota, i u kratko javili, kako je ovo prošlo iz Uprave Javne Dobrotvornosti u ruke zavoda Milosrdnijeh Sestara, vratićemo se opet na ono što smo na početku spomenuli, i, baveći se istijem faktima na više spomenutijem, krenućemo drugijem putem kritike ili analitike, a zaključićemo pitanjem: odgovara li sadašnje zaklonište siroćadi Cijelji za koju je isto bilo utemeljeno u početku, Pak preustrojeno štatu- tom godine 1838, ili ga treba na novo preustro- Jiti po treći put prama duhu vremena i svrsi namijenjenoj ? Počnimo sa Štatutom potvrdenijem vladi- nom odlukom 15 maja 1833 Broj 18755, osta- vljajući tami sve što je do onda bivalo u za- kloništu. . Statut ovaj govori, da je cilj ,Zakloništu Sirota“ sačuvati od stramputice one Sirote, koje ili nemaju nadzornika, ili su ovi rdava pona- šanja i morala, da je u pogibli i njihovo mo- ralno ponašanje. U štatutu Opet je rečeno, ko- liko godina moraju imati sirote da mogu biti primljene, što treba iziskivati od njih da ih se primi, koliko njih se može primili, šta se u njeniu mora učiti, ko nadzire i upravlja zaklo- ništem. Osim svega toga u istomu je štatutu i kućni red, sastavljen vas u duhu da zaklonište nema biti drugo nego zavod namijenjen vas ii tanju sirota, da postanu dobre kutnjice id majke, valjane sluškinje. Mi dvojimo da li se ispunja i u najmanjem dijelu ovaj štatut, a u- Vjereni smo da sirote ne Primaju ono vas ita nje i odgoj koje bi imalo odgovarati njih E staležu, svrsi njihova Vaspitanja ole a kloništa, MOME. sa : Pred nami imamo imena tica koje su ušle u zaklonište do danas. na ih Skupa ništ Izašlo ih je iz zakloništa 48. zakloništu 7, osim one — 2" čunane, jer uljegle lani. Od tih 48 Znate li, kolik šlo, kako što bi moralo kloništa? — Ni jedna. Svih onih sgirg- Od godine 1865 a manje nego 55. —> Ostalo ih je u — KOJE nijesu ura- o je sluškinja iza- Zać Va < a ji nag 1 prema Cijelji za- a ami je poznato iz pojedinoj osobi, a u stanju a Su od tih 48 izašli: 'O IZašlijeh ni- a raspuštenjea | Ostale 34 nek Si 2) neke su umrle (10) od r: li : .. D različi- “u Se udale a neke su kod 2 2 en Zašto trošiti toliki Pie io Ovako zaklonište? df), da one prime na sebe Upr=:4 učenje i. VaŠp : Bez da kritileslimo ponašanje onoga Po. vjerenstva Javne Dobrotvornosti koje je uslijed samog jednog ukasa pokojnoga biskupa Jedrli. nića godine 1855 predalo sve nepokretna i po. kretno imanje Zakloništa zavodu Milostdnijeh sestara; bez da prigovaramo ikome subj oo da je uprava ovoga zakloništa malo ili ni malg bila brižno vođena, a još manje kontrolana; osvrnućemo se samo na sve one preporuke i za. klinjanja gospodina Iva Relje koji je bio pozvat i moljen da uredi Upravu Zakloništa, pak po- što je on sve učinio što je morao učiniti, Opet se je stvar povratila na sve ono što Je prije bilo ili na malo manje, s bezdušnosti onijeh koji su pozvati bili po zakonu, po duševnosti j savjesti svojoj da čuvaju onaj zavod koji sn mu djedovi ostavili da sačuva od pogibli ono nevoljnica kojim nije ostajalo drugo na svijetu rti ili sramote: . ž 2 “Desjila je Relja dakle preporučivag y. pravu, kontrolu i brigu za zakloništem i njego- vijem imanjem. Je li kad ko od Povjerenik, Javne Dobrotvornosti pregledao Upravu, Vršio kontrolu nad Upravom ili nad Zakloništen, » Uprava i kontrola sadašnja tako SU vode. ne, da je sve nepokretno biće zakloništa u hu voj zemljišničkoj knjizi Dubrovnik Pod Broj Uloška 707 napisano kao dinja ' jeh Sestara, i ako su pri sačinjavanju zemlji. šniške knjige i Uloška Broj 707 bili pram isar ovog Povjerenstva i član Povjerenstva Jum Jako Tonini; prvi kao pouzdanik a drugi kao zastupnik Milosrdnijeh Sestara. Kontwolg nad Sirotama vršena je tako tačno, da je nami vrlo dobro poznato, da su sirote u zavodu Mi. losrdnijeh Sestara mal ne gladne, i da se od. gajaju za različite svrhe, samo ne za onu da. budu valjane kutnice i dobre sluškinje. di Na temelju navedenijeh razloga i fakata, ki mi potpisani, tvrdo uvjereni po našoj duševno- sti da ispunjamo djelo najsvetijega zauzimanja za zavod nama posuđen, tražimo od Povjeren. stva Javne Dobrotvornosti u Dubrovniku labor odbora od trojice, da ovaj prouči kako bi se mogao bolje upotrebiti sadašnji trošak za za- klonište na uhar istoga zavoda, e da ovaj u naprijeda bude potpuno odgovarati duhu vre- mena i cijelji za koju je utemeljen. Cijenimo, dapače smo uvjereni, da nas ne će niko potvoriti da tražimo razdor ili da na- padamo na ličnosti i zavode; mi kao povjere- nici svetoga Zavoda, komu je cijelj utjeha siro- maha i nevoljnijeh, želimo mu samo napredak i da odgovara potpuno svrsi kojoj je bio nami- jenjen od našijeh otaca slavne uspomene, Dubrovnik 81 avgusta 1888. Dr. A. Piigliesi Ernesto Katić. Baldo Gjivović Ivo Jelich Prekazano Povjerenstvu dne */g 1888. Broj 118 Povjerenstvo Javne Dobrotvornosti nije moglo pred takvom predstavkom da ostane pre krštenijeh ruka, i imenovalo je odbor, kojije imao da se bavi ispitivanjem fakata navedenijeh u predstavci i da svoj elaborat prikaže Povje- renstvu koje bi, prama rezultatima te enquile, prihvatilo shodne odluke. Izabrani odbor nije se mogao nikako da sastane i da počne djelovati, jer su se neki čla- novi namjerno otimali sad jednim sad drugim izgovorom, i potaknuto je pitanje leglo a da nije smjelo nikako leći ni radi materijalnih ni radi moralnih uzroka i posljedica teških po Ja- vnu Dobrotvornost i članove njezina Upra- vnoga Povjerenstva. Od godine 1888 do danas Opetovano se puta podizao gdje koji glas protiv »Zakloništa Sirota“, ali se sve svaki glas gu- bio u prostranoj dvorani vijećanja biskupske polače, nešto radi nemara Općine Dubrovačke i Zemaljskoga Odbora koji ne paze da njihovi Zastupnici u povjerenstvu vrše svoju dužnost, a nešto radi namjerne želje nekih članova da izvode u povjerenstvu samo svoje želje i na- mjere bez obzira na strogu pravičnost i zako- Nitost. Većina povjerenstva puštava i sada, kao do sada, da se Vrši nečija samovolja, na očiti moralnu-materijalnu štetu ,Zakloništa Sirolt. 5. Iznosimo Ove retke i predstavku od godine 1888 namjerom da probudimo iz mrtvila sv faktore koji su zvani po zakonu da paze ni javnu ustanovu Javne Dobrotvornosti“ i na »Zaklonište Sirota“ koje je istoj povjereno. i . Bićemo Sretni, ako li možda, radi ovoga Pašega članka, budemo stekli stanovitih proti- Vnika, a budemo »Javnu Dobrotvornost“ i odno- sno ,Zaklonište Sirota« doveli na ono što i je- a : dtugo Moraju da budu, osobito sada kad 2% traži.da se pretvori u novac ogromni legat Zavještan »Zakloništu Sirota“ od blagopokojne Ane grofice Pozza-Giorgi. o Obraćamo se naročito Općini Dubrovačkoj “emaljskome Odboru u Zadru, nek ovo pita“ nje uZmu ozbiljno u svoje inka na osiguranje imovine ,Zakloništa Sirota“ i na povoljno na“ Zden njegovo u svrhe kojim je namijenjeno. zla ." od sac oo budemo sretniji . vedenu prede one 1888 zaludu prekazali N predstavku, Ustavni Pokret u Bosni. Banja Luka, 25/V! | ustavni Pokret, koji je našao na] k na Skorašnjoj skupštini naše omlš OD Dajaka 3 LR MRR:( : Novi ljepši odje dine u Be