=== 171A7]) SVAKE NEDJELJE

|

NIK

Ja —————me
=
—__ ==

CIJENA LISTU: ZA AUSTRO-UGARSKU, BOSNU I HERCEGOVINU NA GODINU K 11.—

ZA SRBIJU i CRNU GORU NA GODINU K 12—; ZA SVE OSTALE ZEMLJE NA GODINU

FRANAKA 15 U ZLATU; ZA DUBROVNIK NA GODINU K 10; NA PO GODINE I NA ČETVRT
GODINE SURAZMJERNO. — POJEDINI BROJ LISTA 20 PARA.

PRETPLATA I OGLASI. ŠALJU SE ADMINISTRACIJI »DUBROVNIKA“.
DOPISI. SE ŠALJU UREDNIŠTVU. — RUKOP:SI SE NE VRACAJU. — NEFRANKOVANA
PISMA NE PRIMAJU SE.

PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.

ZA OGLASE, RAČUNSKA IZVJEŠĆA I SLIČNE OBJAVE PLAĆA SE 20 PARA PO PETITNOM
RETKU (SITNIJEH SLOVA). AKO SE VIŠE PUTA UVRŠĆUJU ONDA PO POGODBI. — ZA
PRIPOSLANA, IZJAVE I JAVNE ZAHVALE PLAĆA SE OD PETITNOG RETKA 30 PARA.

God. XV.

U Dubrovniku 8. jula 1906.

Broj 27.

Dubrovnik, 7. juna.

Austro-ugarske delegacije završuju svoj
rad. Sve je bilo udešeno, da zasjedanje nji-
hovo kratko potraje, ali se ono preko oče-
kivanja oduljilo. Sazivači su se prevarili u
računu, jer su mislili, da su i ovogodišnje
delegacije isto što i prošlogodišnje — jedan
odbor aminaša, koji na sve, što ministar
reče, kaže ,Da“,

Madžarska delegacija, koja je dobrim
dijelom sastavljena od pristalica neodvisne
stranke, koja prije nije nikad htjela iz prin-
cipa ići u delegaciju, pokazala je osobitu
političku zrelost i takt, kad se odlučila, da
sjedeći u delegaciji daje po malo otrovne
Pilule toj istoj ustanovi kao predstavnici
dualizma. Madžari su uvijek bili dobri poli-
tičari, koji su znali, dokle smije ići teoreti-
sanje u politici. Ovog puta su to osobito
Pokazali, kad su negativno držanje zamije-
nili pozitivnom kritikom, koja sad ima više
izgleda na uspjeh, nego bi ga prije imala.
Zajednički ministri, koji do sad nijesu pozna-
vali težine odgovornosti pred jednim parla-
mentarnim tijelom i zajednička država, koja
je bila do sad sretna, da se u njene osnove
ne dira, to su najbolje osjetili, jer_su uz ma-
džarske vukove i austrijski jaganjci postali
ratoborni.

U tom je pogledu rezultat ovogodišnjih
delegacija odista vrlo interesantan. I u je-
dnoj i u drugoj čuli su se vrlo jasni i iz-
raziti uzvici za potrebom kidanja zajednice.
Da je taj predmet stavljen na dnevni red i
da je svaki delegat mogao glasati po svom
ubjeđenju, ogromna bi se većina sjedinila na
raskid. Pa ipak taj na obje strane omraženi
dualizam stoji. Ljudi, kojima je sudbina od-
redila zadaću, da ga sruše, boje se i zapi-
nju, jer je odgovornost velika. Jedna usta-
nova, koja decenijima postoji i koja se o-
sniva na zajednici, koja vijekovima postoji,
ne može se preko dan srušiti. Njena naj-
bolja zaštita je upravo ta dugotrajnost, koja
neminovno stvara naviku i konservativnost,
a konservativnost je uvijek bila najveća za-
preka na putu napretka.

Ali pored svega toga dualizam je osje-
tio ovog puta jak udarac. Njegova je osno-
vica potpuno uzdrmana. To je utisak, koji
ostavljaju sjednice delegacija s pogledom na
unutarnja pitanja austro-ugarske monarhije.

Spoljna politika, kojoj mora dobra u-
nutarnja politika služiti kao temelj, ne može
naravno pri ovakovim prilikama biti dobra.
Ona je osuđena da vrši sekundantsku ulogu
Njemačkoj i da pokazuje svoju veličinu pre-
ma malim balkanskim državama i slaboj
Turskoj. Ona je nepopravljiva i s Goluhov-
Skim i bez Goluhovskog na čelu. Konglo-
merat raznih narodnosti, koje imaju razne
težnje, ne može imati jedinstvene politike sa
jedinstvenom težnjom. Tu ne pomaže mije-
njati ličnosti, treba promijeniti u prvom re-
du osnovicu.

Vojno ministarstvo tražilo je nove kre-
dite za naoružanje. To se stalno ponavlja
Svake godine i mi smo na to isto tako na-
Vikli kao izvjesna vrsta životinja na udarce.
Trpimo i ćutimo. Ae

Okupacioni kredit kao treća »zajedni-
čka stvar“ uz zajedničke finansije dao je
YOg puta povoda nekolicini delegata s
oštru kritiku sadanje uprave u Bosni i Her-

poovini. Palo je, kao i obično, mnogo 0-
“anja o davanju političkih sloboda kad

dođe tome vrijeme“. Bosanci i Hercegovci
navikli su na ta obećanja i znaju šta ona znače,
znaju da će tek onda njihovoj otadžbini biti

dobro, kad njeni sinovi budu jedino o nje-.

noj sudbini odlučivati.

To je površan zbir utisaka o ovogo-
dišnjem radu delegacija, koji ni iz daleka
ne odgovara mnogim optimističkim nadama,
koje su u nj polagane. Učinjeno je sasvim
malo, ali i sa tim mogu ipak biti zadovoljni
protivnici dualizma i dosadanje politike, jer
je bolje i malo nego ništa. Trebaće mnogo
truda i vremena, dok od tog ,malo“ po-
stane ,veliko“. Narod se je naučio čekati,
On će to i dočekati.

Carinski rat
izmegju Srbije i Austro-Ugarske.

Nastupilo je ponovo ono, što je bilo
u januaru. Provizorium se nije mogao pre-
tvoriti u ugovor radi pretjeranih zahtjeva
Austro-Ugarske i nastupio je carinski rat.
Ministar _spoljnih poslova grof Goluhovski
nije se stidio da se ponizi na ulogu jednog
običnog agenta Škodine fabrike i radi toga
je nastupio ponovo spor. Da će njim u
mnogom pogledu izgubiti Austro-Ugarska
stoji izvan svake sumnje. Kritika u delega-
cijama nije mogla opametiti Goluhovskoga.
On je ostao isti. Mi bismo željeli samo vidjeti,
da li će Madžari i Sloveni, stanovnici mo-
narhije, koju zastupa Goluhovski, ostati oni
isti kao i u januaru.

O dosadanjem razvitku stvari primili
smo ove izvještaje:

Beograd, 3/ II.

Danas 3. 0. m. odgovorila je Kralj.
Vlada na tonu austro-ugarske vlade od 30 jula
po nov. kal. U odgovoru je Srpska vlada
izjavila, da prima osnovu, koja je predlo-
žena od strane Austro-Ugarske vlade za
trgov. provizorium sa željom, da isti traje
do kraja 1906 god. ili do zaključena no-
vog, definitivnog trgovinskog ugovora, Naša
je vlada izjavila, da ostaje pri svojoj ranijoj
izjavi, da će poručiti od austro-ugarskih in-
dustrija državnih porudžbina u vrijednosti
26 miliona dinara, a i više, ako se naša
željeznička mreža poveća.

Vlada je srpska samo zadržala za sebe
pravo odriješenih ruku što se tiče porudžbina
artiljeriskog materijala.

Pošto je tekst odgovora utvrđen, pre-
dan je danas po podne ovdašnjem Austro-
Ugarskom G. Poslaniku.

Beograd, 5/VI. Prve represalije protiv
Srbije počela Austrija. Još juče, kad je pro-
vizorium važio, nijesu pušteni preko granice
7 vagona srpskih volova. Pošto. je noćas
prestao važiti proviziorium, Srbija primjenjuje
autonomnu tarifu na uvoz iz Austro-Ugarske.
Odmah se pristupa trgovinskim pregovorima
sa Rusijom, Engleskom, Italijom, Belgijom,
Francuskom i Bugarskom. U vladi potpuna
jednodušnost. Nijesu istinite vijesti o rekon-
strukciji kabineta. Vlada, narod i štampa
jednodušni su u odbrani dostojanstva i inte-
resa Srbije. Austrija zbog nekupovanja Sko-
dinih topova izaziva carinski rat. Namjera
spriječiti naoružanje Srbije, ali ne će uspjeti.
Stvar Srbije pravedna. Simpatije cijele Evro-
pe na njenoj strani. Srbija izdržaće lako
carinski rat i spasiće se ekonomske zavi-
snosti od Austrije.

Interpelacija

poslanika Dr. Rad. Kvekića i drugova na

Nj. E. Gosp. ministra pravde Dr. Klein-a

radi zapljene lista , Dubrovnika“, koji izlazi
u Dubrovniku.

»Može se razumjeti, ako skoro svaki dan
u okupiranim zemljama Bosni i Hercegovini
novine bivaju zaplijenjene, ako kritikuju ta-
mošnje tužne i nesnosne prilike, jer tamo na
žalost i na sramotu austro-ugarskih vlada nema
nikakvih sloboda i jer tamo samo policajni duh
vlada; ali ako kod nas nije dozvoljena kritika bo-
sansko-hercegovačkih odnosa ni u času kad za-
sjedaju delegacije, nego ako naprotiv novine bi-
vaju zaplijenjene, ako kritikuju bosansko-herce-
govački budžet, koji je delegacijama predložen ili
ako reagiraju na smjelu izjavu jednog činovnika,
koja je osjećaje tamošnjeg naroda duboko uvri-
jedila, to se mora veoma žaliti i ne može se
dovoljno osuditi, da se nalazi jedan ć. k. dr-
žavni odvjetnik, koji slobodu štampe na takav
način ozleđuje kao što se skoro dogodilo sa
listom .Dubrovnik“-om, što izlazi u Dubrovniku,
koji je publicirao slijedeća dva članka i radi
toga bio zaplijenjen :

Pravac bos. her. politike.

Mostar, 14. juna.

Pred nama je budžet bosansko-hercego-
vački za g. 1906, kako ga je donijela ,N. F. P=.
On ne podleži ničijem odobrenju, nego se samo
stavlja na znanje delegacijama, u kojim ne sjedi
ni jedan član naroda, čije se kože budžet tiče.
To je anomalija, koja naš narod dovodi do ruba
propasti. Delegati austrijski i ugarski ne po-
znaju maših prilika i njima je lako oči zavarati,
sve kad bi se oni htjeli i mogli za naš napre-
dak i interesovati. Ali postupak bos. vlade je
razumljiv, je ona našu otadžbinu smatra kao
austrijsku koloniju. Mi smo se do sada gubili
u kojekakvim sitničama i međusobnim svađa-
ma, jer nas je vlada zavađala, da ona može
raditi šta hoće. Sad se počinjemo i mi osvje-
šćavati, jer vidimo da ćemo svi bez razlike doći
na prosjački štap, ako pustimo da i dalje ide,
kako je do sad išlo. Vlada neprestano povišava
poreze, a naša trgovačka bilansija biva sve pa-
sivnija. Može li to ići u beskonačnost ?

Ove godine uzeće vlada iz zemlje 4 milio-
na i 682 hiljade kruna više nego što je uzela
u lanjskoj godini, premda mi ni u čemu nije-
smo postali bogatiji, nego naprotiv siromašniji,
Svoga će uzeti vlada ove godine nešto preko
56 miliona kruna. To je skoro deseterostruko
od onoga, što smo turske vlade plaćali. A pi-
tanje je veliko, je li i ta svota istinita. Mi ne-
mamo kontrole i imamo razloga da ne vjeruje-
mo. Kod nas se toliko stvari lažno prikazuje,
zašto se ne bi i budžet lažno prikazao ?

Interesantne su pojedine stavke budžeta,
Za naše ministarstvo plaćamo mi 634.000 kruna,
a za zemaljsku vladu 525.000. Tako mi imamo
dvije centralne vlasti, što nema nigdje na svi-
jetu. Ali Bosna je bogata. Zašto ona ne bi pla-
ćala_ propalim austrijskim plemićima, da se u
Beču provode? Za unutrnju upravu zemlje pla-
ćamo skoro 21 milion kruna. Bosna je bogata.
Zašto ona ne bi kojekakvim doseljenicima dala
izdržavanje? Za građevine je stavljeno u pro-
račun 11 miliona kruna, premda ne vidimo šta
se to tako krupno gradi.

Da samo neke stavke pogledamo, čim so
to podmiruje. Desetina je uzeta u proračun sa
877 mil. kruna. Bosna i Hercegovina su poljo-
privredne zemlje i skoro sav stvarni prihod nje-
nog stanovništva proističe iz zemljoradnje, jer
i trgovac i zanatlija živi u glavnom od seljaka.
Ako su dakle brojevi za desetinu tačni, onda
cjelokupan prihod od glavnog i skoro jedinog
zanimanja domaćeg stanovništva iznosi 87 mi-
liona_kruna, a taj narod ima da plati raznih
državnih poreza 56 miliona kruna bez obzira
na kojekakve prireze i općinske daće.

Kako će se onda živjeti i kako će se na-
predovati ? 2

Prihod državni od monopola duhana iznosi
18 miliona kruna. To se skoro sve digne iz usta
našem siromašnom seljaku, koji mora duhan
davati u besejenje i to se skoro sve digne iz
naše siromašne Hercegovine.

Na soli, koja je tako potrebna za ishranu
naše stoke, vlada dobiva 8 miliona kruna.

Iz ono malo podataka, što ih vlada pre-
daje javnosti, izvadili smo samo ove, koji sva-
kom lajiku upadaju u oči na prvi mah.

Mi sada svi vidimo, da ovako dalje ne ide
i da nam preostaje jedini put, da ovo naše u-

žasno stanje popravimo, ako zahtijevamo naš

parlamenat, koji će i odobravati budžet i pre-

gledati zaključne račune, jer mi sumnjamo da
velik dio naših novaca ide na svrhe, koje se
ne spominju u budžetu. Mnogi na pr. sumnjaju,
da dobar dio naših novaca ide stalno u dispo-
zicioni fond i da se na taj način upotrebljava
protiv našeg zakonitog suverena Nj. V. Sultana.

Radi toga imamo mi svi ber razlike vjere,
narodnosti i političkog uvjerenja jedan zahtjev
— parlament, u kom će izabrani narodni pred-

stavnici odlučivati o svemu.

sadanjoj carinskoj rastavi između Au-
strije i Ugarske dolazi i bos. here. carinsko pi-
tanje u pretres. Ono se može jedino na taj na-
čin riješiti, da Bosna i Hercegovina sačinjavaju
samostalnu carinsku jedinicu. To je jedino pravo
stanovište. Na taj način će se jedino osigurati
razvitak našoj domaćoj industriji i obezbijediti
opstanak našim siromašnim radnicima.

Kako vidite, u nas se sada politika sasvim
drugim pravcem kreće, nego do sada. Svi smo
uvidjeli nesmisao dosadanjih prepiraka i svi
smo se složili, ne dirajući za sada u naš drža-
vopravni položaj, da zahtijevamo i da izvoju-
jemo parlamenat i samostalno carinsko po-
dručje. Svi smo uvidjeli, da je to jedini izlaz
iz ovog našeg nesretnog položaja.

Pošli smo zajedno izabranim putem i niko
nas ne će moći zasmeti, jer svi znamo šta nas
tišti i šta želimo.

Naše su patnje zajedničke,
želje biti zajedničke.

Odgovor g. Kosti Hermanu.
Sarajevo 12. VI.

Prilikom proslave desetgodišnjice veteran-
skog društva u Sarajevu izgovorio je Kosta
Hermann, načelnik odijeljenja bosanske vlade,
riječi, koje ćemo mi dugo pamtiti, jer su nas
duboko uvrijedile u našim najsvetijim osjećajima.

Obazirući se na posljednje događaje u Bo-
sni i Hercegovini rekao je: »Ako se pokažu
mahniti elementi, kako se to sada dogada, koji
rušeći hoće da unište društveni red, treba da
so mi, stari vojnici, sjetimo naše vojničke za-
kletve položene u svoje vrijeme kod slavodo-
bitnih barjaka, i kao jedan čovjek i kao jedan
glas povičemo: Natrag !«

>A ako vam ko prigovori, da ste vi do-
šljaci i stranci na ovom zemljištu, tada ustanite
kao jedan čovjek i čuvajte vaše sveto pravo.
Mi smo svi, pa bio neko činovnik, majstor, po-
moćnik ili radnik, znojem svog poštenog rada
ovu zemlju nagnojili i pomladili i niko nije u
pravu da nam je osporava. Mi ljubimo ovu ze-
mlju kao svoju drugu domovinu, jer to je naša
zemlja i naša će ostati.«

Gospodinu dvorskom savjetniku, koji je,
ima nekoliko vremena, uzeo na se ulogu stal-
nog agenta izazivača, ne možemo ostati dužni i
mi mu odgovaramo preko Vašeg cijenjenog li-
sta, koji nije u stanju njegova ervena olovka
brisati.

U Bosni i Hereegovini, gospodine načel-
niče, nema mahnitih elemenata osim Vasi Va-
šib sluga, koji u svojoj obijesti ubijaju nevine
ljude. Vi ste zaboravili na vjeru, ljubav i na
sve oslanjajući se na silu, koja Vam stoji na
raspoloženju. Narod, koga ste Vi sa oružjem i
Vašom jezuitskom politikom ponizili do roba,
uzda se jedino u svoje pravo, koje on mora
jednom dobiti. Ali onda ne će biti lijepo Vama,
jer od naroda roba do naroda divljaka nije ve-
lik razmak. Mi to ne želimo. To smo Vam do-
kazali prilikom posljednjih demonstracija, kad
smo mi utišali srdžbu nesretnog i poniženog
naroda, što Ve nijeste bili u stanju učiniti bez
prolijevanja nevine krvi. Mi stoga iskreno že-
limo, gospodine načelniče, da Vi Vašu riječ
»Natrag!“ čim skorije pretvorite u djelo i da
odista podete natrag — preko Save, odakle ste
i došli, jer Vi ste bili i ostajete za našu zemlju
stranac i došljak, koji živi samo od tuđeg znoja,
do znoja našeg poštenog naroda.

Mi Vam stoga osporavamo svako pravo
na ovu zemlju koju Vi smatrate svojom kolo-
nijom, jer je ona i sada sastavni dio turske ea-
revine, jer to je naša zemlja i nasa će ostati,
a Vaša može biti samo pensija, ako. Vam je
mi budemo poklonili.

Mislimo, da ste nas razumjeli, gospodine
dvorski savjetniče i da ćete povući konsekven-
cije, koje bi svaki pošten čovjek na Vašem mje-
stu povukao iza ovoliko neuspjeha, koliko ste
ih Vi za kratko vrijeme Vašeg ,vladanja“ imali.

Vi vidite, gospodine načelniče, da je na
sve strane vrijeme promjenljivo i Vi biste se
trebali za vremena čuvati od prehlade.

Toliko samo kao savjet od jednog čovjeka,
koga ste Vi po Vašem slatkom običaju dugo
svojim prijateljem nazivali. Sarajlija.

Potpisani stavljaju stoga pitanje :

»Kako obrazlaže Nj. Ekscelencija sa zakon-
skog stanovišta ovu zapljenu ?“

B eč, 28. juna 1906.

moraju i naše