DUBROVNIK

IZLAZI SVAKE NEDJELJE

CIJENA LISTU: ZA AUSTRO-UGARSKU, BOSNU I HERCEGOVINU NA GODINU K 11.—

ZA SRBIJU I CRNU GORU NA GODINU K 12.—; ZA SVE OSTALE ZEMLJE NA GODINU

FRANAKA 15 U ZLATU; ZA DUBROVNIK NA GODINU K 10; NA PO GODINE I NA ČETVRT
GODINE SURAZMJERNO. — POJEDINI BROJ LISTA 20 PARA.

PRETPLATA I OGLASI. ŠALJU SE ADMINISTRACIJI »DUBROVNIKA“.
DOPISI SE ŠALJU UREDNIŠTVU: — RUKOPISI “SE NE VRAĆAJU. — NEFRANKOVANA
PISMA NE PRIMAJU SE.

PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.

ZA OGLASE, RAČUNSKA IZVJEŠĆA I SLIČNE OBJAVE PLAĆA SE 20 PARA PO PETITNOM
RETKU (SITNIJEH SLOVA). AKO SE VIŠE PUTA UVRŠĆUJU ONDA PO POGODBI. — ZA
PRIPOSLANA, IZJAVE I JAVNE ZAHVALE PLAĆA SE OD PETITNOG RETKA 30 PARA.

U Dubrovniku

15. jula 1906.

Broj. 28.

Dubrovnik, 14. jula.

Ministar - predsjednik Beck postao je
kroz kratko vrijeme vrlo popularan čovjek
u svim ađfjskim zemljama. Njegova anti-
ugarska politika, koja u sebi ima mnogo
više reklame nego mudrosti, naišla je na
sveopći aplauz, od koga se uzdržala jedina
Dalmacija. Da i ona u općem veselju ne
izostane i da bude hor potpun, ministar-
predsjednik je došao na vrlo čudnovatu
misao — on je postao dalmatinski Kolumbo,
pronašao je Dalmaciju na geografskoj karti
»kraljevina i zemalja zastupanih na carevin-
skom vijeću“, imenovao posebnu komisiju,
da prouči i izradi plan za saniranje ekonom-
skih prilika njenih. Odista jedna genijalna
misao za jednog austrijskog ministra, ali
ipak razumljiva, kad se uzme u obzir, da
se mora uspostaviti harmonija u horu, koji
je teškom mukom sastavljen.

Cudnovato ! Dok je Dalmacija pjevala
istim glasom kao i ostali pjevači, dok nije
zaćutala i zaprijetila, da će drugu pjesmu
zapjevati, nju nijedan horovođa nije opazio.
Sad su je na jedamput pronašli, kad je ona
počela protestirati. Nizale su se vlade jedna
za drugom, a nijedna se nije sjetila, da bi
i Dalmacija morala biti predmet njihove
brige. Trebala je doći riječka i zadarska re-
solucija i konflikt sa Madžarskom, da dođe
do jedne mizerne ,stručne komisije“. Za
ispitivanje jedne zemlje, kojom se upravlja
kroz toliko decenija, tek se danas, kad je
ona spala na prosjački štap, šalje jedna ko-
misija, koja ima da ispita njeno stanje i da
zlu nađe lijeka. Može li biti veće ironije,
može li biti veće osude za sve dosadanje
austrijske i dalmatinske vlade od ove, što
je sad ovim činom ministar-predsjednik iz-
rekao, jer u ustanovi ove komisije leži očito
indirektno priznanje, da se do sada nije
ništa radilo, ili da se nije znalo, šta se ra-
dilo, jer nije bilo nikakva plana.

Nama je ova odluka ministarstva jedino
radi ovog priznanja dragocjena, pošto s raz-
logom sumnjamo u stvarne uspjehe nje-
nog rada za bijednu Dalmaciju. Ona je
stvorena pod pritiskom političkih prilika, da
se zavaraju oči Dalmatincima, da se i za
Njih nešto radi, da se i o njima nešto misli.
U stvari to će biti jedno veselo putovanje
nekolicine bečke gospode, kojima su mnogo
simpatičnije bogate dijete, nego siromašna
Dalmacija.

Među ovim ljudima, koji predstavljaju
skoro sva ministarstva, ne će sigurno biti ni
jednog domaćeg sina, koji bi imao srca za
Svoju otadžbinu, među njima ne će biti ni
Predstavnika ministarstva pravde kao za do-
kaz, da i odsle ne će biti prema Dalmaciji
pravde kao što je ni do sada nije bilo.

Ako se još njihov rad produži istom
brzinom, sa kojom se je išlo do sada, Dal-
macija može biti sretna. Trebalo je neko-
liko decenija, dok se došlo na misao, da se
prouče dalmatinske prilike, a trebaće tri puta
toliko, dok od misli postane djelo.

Komisija će ,raditi“, ,študirati“ prilike

. dalmatinske i iznijeti prijedloge, vlada će

opet ponovo ,raditi“, ,študirati“ i stvar
povjeriti užem odboru, odbor će opet ,ra-
diti“, ,študirati“ i t. d. u beskonačnost. A
Dalmacija ? Ona će čekati, mirno čekati kao
što je ido sada čekala, ona će propadati,
njeno će se stanovništvo  raseljavati i kad
ova komisija svrši svoj rad i kad se nađe

jedna vlada, koja će htjeti ostvariti njezine
prijedloge, biće možda još Dalmacije ali
teško da će biti potomaka današnjih Dal-
matinaca.

Carinski sukob

izmegju Srbije i Austro-Ugarske.

Grof Goluhovski počeo je dobivati osje-
ćaj stida radi svog postupanja sa srbijanskim
trgovinskim ugovorom. On poriče da je
nastao carinski rat radi Skodinih topova.
Srpska vlada je odlučila izdati plavu knjigu,
u kojoj će biti štampani svi zvanični doku-
menti i iz koje će se vidjeti, koliko Golu-
hovski narod u Austro-Ugarskoj vara.

Srbija je odlučila izdržati do kraja ovaj
natureni rat. Cijela zemlja je istog mišljenja
s vladom, da se pod svaku cijenu moraju
očuvati dostojanstvo i interesi Srbije. Svi
se uzdaju u oprobanu. mudrost današnje
vlade. Najmjerodavniji faktor u ovom po-
gledu — trgovačko udruženje — izjavilo se
potpuno za vladino shvatanje ovog pitanja
i dalo joj je neograničeno povjerenje.

Srpska vlada odlučila je odmah stupiti
u trgovinske pregovore s ostalim državama.
S Bugarskom će po svoj prilici biti zaklju-
čen carinski savez. Engleske i franceske ka-
pitaliste namjeravaju osnovati u Srbiji veliku
fabriku konserava, koja bi izdržavala konku-
renciju s amerikanskim fabrikama. Vlada će
uzeti zajam od 3—5 miliona dinara, da učini
sve pripreme, kako bi se što manje u na-
rodu osjetile posljedice carinskog rata.

Srbija je na najboljem putu da se pot-
puno ekonomski emancipira od Austrije. U
Beču znaju vrlo dobro, da će ekonomsku
emancipaciju neminovno slijediti jača politička
akcija. Radi toga hoće to na svaki način da
ometu i radi toga već udaraju u mekše žice
upozorujući Srbiju na neke bivše ,usluge“.

Simpatije cijelog 'poštenog svijeta stoje
sada na strani Srbije, jer ona ne izdržava
borbu samo za sebe, nego za sve balkanske
narode. Ona je po svom položaju prva na
udarcu, stoga je morala prva zagaziti u
pravednu borbu za svoju i za balkansku
stvar. Srbija je prije sto godina prva povela
borbu za političko oslobođenje i uspješno
je izvela. Proviđenje, koje je odredilo ulogu
vođe i u ovoj drugoj, ekonomskoj borbi,
nagradiće njen trud istim uspjehom.

Tek onda će uzvišeni princip ,Balkan
balkanskim narodima“ biti ostvaren, tek onda
će Balkanci moći slobodno disati. Mi vje-
rujemo u mudrost i patriotizam  Srbijinih
sinova i radi toga tvrdo vjerujemo i u
uspjeh ove nove titanske borbe.

Austrijska i turska uprava

u Bosni i Hercegovini. , 4
— jedna mala prispodoba —

Jedan naš prijatelj poslao nam je 17. broj
»Sarajevskog Cvjetnik“-a, lista, koji je izlazio u
Sarajevu 1870. god. i to na jednoj strani srpski
ćirilicom, a na drugoj turski. List je štampan
u državnoj štampariji.

Na uvodnom mjestu nalazi se ,Razgovor
dvojice“ o cesti iz Sarajeva do Spljeta za koju
ovaj list veli, da je ,jedan od najvažnijih pu-
tova u bosanskom vilajetu“ (I Turci su bili u-
vidjeli važnost ove sveze, samo austrijske vlade
je ne će da uvide).

Iz ovog za ondašnje prilike zanimljivog
razgovora donosimo dva odsjeka.

>Prvi. Kako da se ne opominjem, kad mi
je dobro u pameti, da svi spoljašnji listovi's ve-
likijem ruglom i smijehom proglasiše kazivanje

.

naših novina o toj stvari za lažno, i usta im
zatvoriše; no jadne novine nijesu ništa krive,
jer kao što čujem dao je inžinjer toga druma
raport, i u istom javio, da je drum svršen.

Vlada vilajetska ili je bilo mađijskom si-
lom savladana ili, neznam šta je bilo, ne samo
što nije pregledala, kako je načinjen drum, ne-
go jošt tomu inžinjeru dade orden medžidije.

Vjeruj mi, kad ja vidim ordene na stran-
cima, koji nikome nego samo sebi na korist
služe, a pomislim da ja i ti, koji već petnaest
godina služimo narod, dakle služeći narod, slu-
žimo i državu, bez ordena bez uniforme i t. d.
sasvijem čisti, crni kao gavranovi izlazimo, sr-
ee mi se cijepa a džigerice mi gore.«

»Drugi. Za što se ja toliko ljutim i vičem,
da je put načinjen ko bi šta imao reći. Moj
dragi, ne samo da nije načinjen pui, da mogu
po njemu ići kola, nego ni tako da konji mogu
prolaziti. Šta više čuo sam da je sadašnjoj vi-
lajetskoj skupstini predloženo, da se taj put
gradi, i po svemu vijećanju ne mogoše ništa ri-
ješiti, nego da se taj put iznova gradi, i to da
se većinom drugijem pravcem provede.«

>Prvi. To dakle svi prvi trudi i muke u-
zalud bivaju. Je li tako ?« :

>Drugi. Nego šta misliš? Jer jošt onda su
peki članovi medžlisa predložili da put nije mo-
guće provesti onuda, kud inžinjer kazuje, i ako
je moguće, da će to stati milijonima novaca, a
ako se preko drugijeh mjesta provede, da će ga
biti i lakše načiniti i da će bolje moći narodu
koristiti. No onoga vremena vlada, ne znam ka-
ko da joj rečem, ne sasluša njihove predloge,
nego im odgovori, vi ste određeni ga izvršujete
naloge, a kud će se taj put provoditi, ima inže-
njer naređivati, to je njegova dužnost, i tako
stadoše narod kao marvu upotrebljavati.«

»Prvi. Druže! ti se vrlo ljutiš, i u ljutini
ne paziš dobro na govor, — treba da se malo
smisliš.« 3

»Drugi. Zašto da ne govorim slobodno ?
Ja sve svoje dužnosti prema državi točno iz-
vršujem nego jošt i gotov stojim imanjem i tru-
dom svaku žrtvu na korist države prinijeti. A
osim toga nijesu moje riječi osnovane na moju
kakvu privatnu korist, pa da od koga zazirem.
Kad je dakle tako, zašto ja ne bih slobodno go-
vorio i protestovao protiv svakog onog po-
stupka, koji smeta ostvarenju onijeh carskijeh
dozvoljenja upravljenih na korist našega zavi-
čaja, koga je svaki pedalj zemlje zamiješen kr-
vlju našijeh praotaca.«

Konstatujemo, da se ovako pisalo pod tur-
skom upravom i god. 1870. ida se sad g. 1906.
pod austrijskom upravom ovako ne bi smjelo
pisati radi preventivne cenzure.

Konstatujemo, da je onda još postojala
vilajetska skupština i da prema tome parlame-
nat u Bosni i Hercegovini ne bi bila nova
ustanova.

Ove dvije činjenice stavljamo na razmi-
šljanje onima, koji poriču Bosancima i Herce-
govcima pravo na slobodu štampe i na parla-
menat.

Jedna ozbiljna riječ.

»N. Srbobran“ donosi članak pod gor-
njim naslovom, koji radi njegove važnosti
prenosimo.

U posljednje vrijeme, otkako se zbio preo-
kret u Hrvatskoj i Slavoniji, imali smo prilike
da: doživimo velika iznenađenja. Oni, koji su
dosad bili ravnodušni prema narodnoj borbi ili
su iz komoditeta bili za pasivitet na svima li-
nijama, postali su danas ,najodlučniji“ i ,naj
junačniji“. Oni prigovaraju radu koalicije, oni
su nezadovoljni s postignutim uspjesima, oni bi
za 24 sata htjeli velike stečevine. A gospodska
štreberska djeca, za koju se dosad nije ni znalo
da spadaju u opoziciju i koja su ubijala vrijeme
sportovima i udobnim življenjem, stala su na
ovoj jugovini da se razmeću s radikalizmom i
da paradiraju s velikim riječima.

Nadamo se, da naša javnost ne će na-
sjesti ovakvim elementima. Jedni od njih na-
mjerno a drugi iz gluposti nadmeću se u lici-
taciji s Frankom i ćesarevcem Radićem, koji

bi iz sviju sila htjeli, da povrate status quo
ante, da ponovno izazovu stanje, koje je vla-
dalo prije izbora. A s njima idu ruku pod ruku
bivši madžaroni, Tomašićevi trabanti i Čavra-
kovi špijuni, koji kukaju za izgubljenom vlašću
i za slastima, koje su s njom bile spojene.

To se stanje ne će povratiti. Za to će se
već pobrinuti srpska i hrvatska koalicija. Ali,
kad bi došlo do njega, svi bi so ti tobožnji ra-
dikalei ponovno posakrili u mišije rupe i ne bi
davali ni glasa od sebe. Na biljezi bi opet ostali
samo oni, koji su i dosad trpjeli progone, pro-
tiv kojih su izdavane poznate okružnice, koje
su htjeli strpati u tamnice.

Mi znamo, koliko je mnogima stalo do
toga, da se ti progoni nastave, a okružnice i
opet zaredaju. Ali smo uvjereni, da će srpska
i hrvatska koalicija svojom opreznošću i smi-
šljenom taktikom znati da sačuva svoju poziciju.
I to bar dotle, dok ne postigne, da se Hrvat-
skoj i Slavoniji zajamče slobodoumne reforme,
koje isključuju apsolutističke ćefove. U toj te-
žnji ne smije da je smeta ni držanje onih, koji
se odvraćaju od nje, jer nijesu zadovoljene nji-
hove lične ambicije.

Srpski će narod svom snagom potpomoći
ovakav rad srpske i hrvatske koalicije. I to u
iskrenoj želji, da našom otadžbinom zavlada
duh slobode i da joj se osigura trajan napre-
dak, Ali će isto tako ozbiljno ustati protiv sviju
vrtoglavih skokova, koji bi mogli da posluže
reakciji kao dobar izgovor za povraćaj starog
režima. I to ne samo zbog toga, što vrlo do-
bro zna, da bi se u takvom slučaju u glavnom
slomila kola na njemu, nego i iz uvjerenja, da
bi tijem čitava naša otadžbina bila za čitav niz
decenija bačena u nazadak.

S ovakvim raspoloženjem srpskog naroda
treba ozbiljno računati. Srbi će iskreno i bez
ikakva zazora pomagati politiku, koja ima u
vidu interese otadžbine i čitava naroda. I uči-
niće u tu svrhu sve, što se bude od njih tra-
žilo, ne prezajući ni od kakvih žrtava. Ali niko
ih ne će dobiti za štokakve eksperimente, koji
na oko izgledaju patriotski, a u stvari su na-
mješteni sa strane i krajnji im je cilj, da se
izigra srpska i hrvatska koalicija.

Mogu tobožnje patriote nazivati ovu poli-
tiku, koliko hoće, oportunističkom, a ljude, koji
je vode, nesposobnima i neodlučnima. To nas
ne će ništa buniti. Mi osjećamo, da su te pa-
triote slijepe kod očiju, a moguće je šta više,
da ih rukovode i kakve skrivene namjere. Me-
đutim neka upamte, da mi nijesmo ljudi, kojima
imponuje prva, ili koje bi mogla zavesti druga
od ovih eventualnosti. O

HeymjecHa LITeniba.

Kao y cBakoj npuBpenu, Tako Mopa na 6yne
HAHEJO IUTEJEE  TJIABHO NpaBuno M y npxasnoj
eKOHOMHj4 — rocnonapcTBy.

Anu u luTegia Mopa na je pas6opuTa,. Mopa
na uma cBojujex mMeha Kojux He cmuje npekopaunTu.
He cMMjy ce NaKJNe yKMHYTH MJIH OFpaHHUHTU Ta- >
KOBH H3NalH . KOjH+ yCJIOBIbABAjy 6omuTaK IpxaBe
HJIH BAKH& IpaBH& ypen6e. TakBa Hepas6opuTa
IiTegEa MOXe HaHujeru  ronemujex iuTeTa camoj
npxaBu. ,Unbedachtsames Abbrechen an den
Staatsausgaben ist ebenso tadelnswert als der
entgegengesetzte Fehler: die. Vershwendung“ —
BOJIH YyBeHH IpKaBOCIIOBAN, Npob. Barnep.

Y ca6opy sajenHmuKoM — MakapckoM — He
cjenu, KaKO je nosHaTo, BenuKku 6poj duHaHuujekux
BOJIHKAHA — KanauuTeTa, anu uosjek Mopao 6u
HNAK NONJCTATK4, NA MX uMane Bule, KojuMa cy
TpaBuna. upkaBHe ekoHoMuje -— npuBpene — no-
3HaTa, Meby Koja npasuna cnana u Mano uac na-
BeneHo. Hy npareliu_ naxJbHBO  nocanatsH pan du-
HaHuiujajiHor u nopesHor oj6opa, Mopao 6u nomu-
CNHTH, Na MJNH HeMa TakBujex my Buuie y ca6opy
Yrapckome, My na cy sa6opasunu pasnuky mMeby
NpeNIHHM H HE TIpeLIHHM NOTpeĆaMa, Te npeMa Tome
6pucanu oHo, uro He 6u cjenu, a OCTABHJIH, IITO
6u Tpe6anu ua6pucaTu. ;

Tako cMO Beh Guju ong npuje Hasuknu cBake
TonmuHe  cnyuaTu, «Kako je ounanuujanuu on6op, <
nperpecajyh norpeće Komyuuxauuja y Xpnsarekoj u
CnaBonuju, BeiuHy cTaBaka BHIIE MNH Mame cuu-

nm aaa ĐĐ ĐĐ