DUBROVNIK IZLAZI SVAKE NEDJELJE CIJENA LISTU: ZA AUSTRO-UGARSKU, BOSNU I HERCEGOVINU NA GODINU K 11.— ZA SRBIJU I CRNU GORU NA GODINU K 12.—; ZA SVE OSTALE ZEMLJE NA GODINU FRANAKA 15 U ZLATU; ZA DUBROVNIK NA GODINU K 10; NA PO GODINE I NA ČETVRT GODINE SURAZMJERNO. — POJEDINI BROJ LISTA 20 PARA. PRETPLATA I OGLASI. ŠALJU SE ADMINISTRACIJI »DUBROVNIKA“. DOPISI SE ŠALJU UREDNIŠTVU: — RUKOPISI “SE NE VRAĆAJU. — NEFRANKOVANA PISMA NE PRIMAJU SE. PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. ZA OGLASE, RAČUNSKA IZVJEŠĆA I SLIČNE OBJAVE PLAĆA SE 20 PARA PO PETITNOM RETKU (SITNIJEH SLOVA). AKO SE VIŠE PUTA UVRŠĆUJU ONDA PO POGODBI. — ZA PRIPOSLANA, IZJAVE I JAVNE ZAHVALE PLAĆA SE OD PETITNOG RETKA 30 PARA. U Dubrovniku 15. jula 1906. Broj. 28. Dubrovnik, 14. jula. Ministar - predsjednik Beck postao je kroz kratko vrijeme vrlo popularan čovjek u svim ađfjskim zemljama. Njegova anti- ugarska politika, koja u sebi ima mnogo više reklame nego mudrosti, naišla je na sveopći aplauz, od koga se uzdržala jedina Dalmacija. Da i ona u općem veselju ne izostane i da bude hor potpun, ministar- predsjednik je došao na vrlo čudnovatu misao — on je postao dalmatinski Kolumbo, pronašao je Dalmaciju na geografskoj karti »kraljevina i zemalja zastupanih na carevin- skom vijeću“, imenovao posebnu komisiju, da prouči i izradi plan za saniranje ekonom- skih prilika njenih. Odista jedna genijalna misao za jednog austrijskog ministra, ali ipak razumljiva, kad se uzme u obzir, da se mora uspostaviti harmonija u horu, koji je teškom mukom sastavljen. Cudnovato ! Dok je Dalmacija pjevala istim glasom kao i ostali pjevači, dok nije zaćutala i zaprijetila, da će drugu pjesmu zapjevati, nju nijedan horovođa nije opazio. Sad su je na jedamput pronašli, kad je ona počela protestirati. Nizale su se vlade jedna za drugom, a nijedna se nije sjetila, da bi i Dalmacija morala biti predmet njihove brige. Trebala je doći riječka i zadarska re- solucija i konflikt sa Madžarskom, da dođe do jedne mizerne ,stručne komisije“. Za ispitivanje jedne zemlje, kojom se upravlja kroz toliko decenija, tek se danas, kad je ona spala na prosjački štap, šalje jedna ko- misija, koja ima da ispita njeno stanje i da zlu nađe lijeka. Može li biti veće ironije, može li biti veće osude za sve dosadanje austrijske i dalmatinske vlade od ove, što je sad ovim činom ministar-predsjednik iz- rekao, jer u ustanovi ove komisije leži očito indirektno priznanje, da se do sada nije ništa radilo, ili da se nije znalo, šta se ra- dilo, jer nije bilo nikakva plana. Nama je ova odluka ministarstva jedino radi ovog priznanja dragocjena, pošto s raz- logom sumnjamo u stvarne uspjehe nje- nog rada za bijednu Dalmaciju. Ona je stvorena pod pritiskom političkih prilika, da se zavaraju oči Dalmatincima, da se i za Njih nešto radi, da se i o njima nešto misli. U stvari to će biti jedno veselo putovanje nekolicine bečke gospode, kojima su mnogo simpatičnije bogate dijete, nego siromašna Dalmacija. Među ovim ljudima, koji predstavljaju skoro sva ministarstva, ne će sigurno biti ni jednog domaćeg sina, koji bi imao srca za Svoju otadžbinu, među njima ne će biti ni Predstavnika ministarstva pravde kao za do- kaz, da i odsle ne će biti prema Dalmaciji pravde kao što je ni do sada nije bilo. Ako se još njihov rad produži istom brzinom, sa kojom se je išlo do sada, Dal- macija može biti sretna. Trebalo je neko- liko decenija, dok se došlo na misao, da se prouče dalmatinske prilike, a trebaće tri puta toliko, dok od misli postane djelo. Komisija će ,raditi“, ,študirati“ prilike . dalmatinske i iznijeti prijedloge, vlada će opet ponovo ,raditi“, ,študirati“ i stvar povjeriti užem odboru, odbor će opet ,ra- diti“, ,študirati“ i t. d. u beskonačnost. A Dalmacija ? Ona će čekati, mirno čekati kao što je ido sada čekala, ona će propadati, njeno će se stanovništvo raseljavati i kad ova komisija svrši svoj rad i kad se nađe jedna vlada, koja će htjeti ostvariti njezine prijedloge, biće možda još Dalmacije ali teško da će biti potomaka današnjih Dal- matinaca. Carinski sukob izmegju Srbije i Austro-Ugarske. Grof Goluhovski počeo je dobivati osje- ćaj stida radi svog postupanja sa srbijanskim trgovinskim ugovorom. On poriče da je nastao carinski rat radi Skodinih topova. Srpska vlada je odlučila izdati plavu knjigu, u kojoj će biti štampani svi zvanični doku- menti i iz koje će se vidjeti, koliko Golu- hovski narod u Austro-Ugarskoj vara. Srbija je odlučila izdržati do kraja ovaj natureni rat. Cijela zemlja je istog mišljenja s vladom, da se pod svaku cijenu moraju očuvati dostojanstvo i interesi Srbije. Svi se uzdaju u oprobanu. mudrost današnje vlade. Najmjerodavniji faktor u ovom po- gledu — trgovačko udruženje — izjavilo se potpuno za vladino shvatanje ovog pitanja i dalo joj je neograničeno povjerenje. Srpska vlada odlučila je odmah stupiti u trgovinske pregovore s ostalim državama. S Bugarskom će po svoj prilici biti zaklju- čen carinski savez. Engleske i franceske ka- pitaliste namjeravaju osnovati u Srbiji veliku fabriku konserava, koja bi izdržavala konku- renciju s amerikanskim fabrikama. Vlada će uzeti zajam od 3—5 miliona dinara, da učini sve pripreme, kako bi se što manje u na- rodu osjetile posljedice carinskog rata. Srbija je na najboljem putu da se pot- puno ekonomski emancipira od Austrije. U Beču znaju vrlo dobro, da će ekonomsku emancipaciju neminovno slijediti jača politička akcija. Radi toga hoće to na svaki način da ometu i radi toga već udaraju u mekše žice upozorujući Srbiju na neke bivše ,usluge“. Simpatije cijelog 'poštenog svijeta stoje sada na strani Srbije, jer ona ne izdržava borbu samo za sebe, nego za sve balkanske narode. Ona je po svom položaju prva na udarcu, stoga je morala prva zagaziti u pravednu borbu za svoju i za balkansku stvar. Srbija je prije sto godina prva povela borbu za političko oslobođenje i uspješno je izvela. Proviđenje, koje je odredilo ulogu vođe i u ovoj drugoj, ekonomskoj borbi, nagradiće njen trud istim uspjehom. Tek onda će uzvišeni princip ,Balkan balkanskim narodima“ biti ostvaren, tek onda će Balkanci moći slobodno disati. Mi vje- rujemo u mudrost i patriotizam Srbijinih sinova i radi toga tvrdo vjerujemo i u uspjeh ove nove titanske borbe. Austrijska i turska uprava u Bosni i Hercegovini. , 4 — jedna mala prispodoba — Jedan naš prijatelj poslao nam je 17. broj »Sarajevskog Cvjetnik“-a, lista, koji je izlazio u Sarajevu 1870. god. i to na jednoj strani srpski ćirilicom, a na drugoj turski. List je štampan u državnoj štampariji. Na uvodnom mjestu nalazi se ,Razgovor dvojice“ o cesti iz Sarajeva do Spljeta za koju ovaj list veli, da je ,jedan od najvažnijih pu- tova u bosanskom vilajetu“ (I Turci su bili u- vidjeli važnost ove sveze, samo austrijske vlade je ne će da uvide). Iz ovog za ondašnje prilike zanimljivog razgovora donosimo dva odsjeka. >Prvi. Kako da se ne opominjem, kad mi je dobro u pameti, da svi spoljašnji listovi's ve- likijem ruglom i smijehom proglasiše kazivanje . naših novina o toj stvari za lažno, i usta im zatvoriše; no jadne novine nijesu ništa krive, jer kao što čujem dao je inžinjer toga druma raport, i u istom javio, da je drum svršen. Vlada vilajetska ili je bilo mađijskom si- lom savladana ili, neznam šta je bilo, ne samo što nije pregledala, kako je načinjen drum, ne- go jošt tomu inžinjeru dade orden medžidije. Vjeruj mi, kad ja vidim ordene na stran- cima, koji nikome nego samo sebi na korist služe, a pomislim da ja i ti, koji već petnaest godina služimo narod, dakle služeći narod, slu- žimo i državu, bez ordena bez uniforme i t. d. sasvijem čisti, crni kao gavranovi izlazimo, sr- ee mi se cijepa a džigerice mi gore.« »Drugi. Za što se ja toliko ljutim i vičem, da je put načinjen ko bi šta imao reći. Moj dragi, ne samo da nije načinjen pui, da mogu po njemu ići kola, nego ni tako da konji mogu prolaziti. Šta više čuo sam da je sadašnjoj vi- lajetskoj skupstini predloženo, da se taj put gradi, i po svemu vijećanju ne mogoše ništa ri- ješiti, nego da se taj put iznova gradi, i to da se većinom drugijem pravcem provede.« >Prvi. To dakle svi prvi trudi i muke u- zalud bivaju. Je li tako ?« : >Drugi. Nego šta misliš? Jer jošt onda su peki članovi medžlisa predložili da put nije mo- guće provesti onuda, kud inžinjer kazuje, i ako je moguće, da će to stati milijonima novaca, a ako se preko drugijeh mjesta provede, da će ga biti i lakše načiniti i da će bolje moći narodu koristiti. No onoga vremena vlada, ne znam ka- ko da joj rečem, ne sasluša njihove predloge, nego im odgovori, vi ste određeni ga izvršujete naloge, a kud će se taj put provoditi, ima inže- njer naređivati, to je njegova dužnost, i tako stadoše narod kao marvu upotrebljavati.« »Prvi. Druže! ti se vrlo ljutiš, i u ljutini ne paziš dobro na govor, — treba da se malo smisliš.« 3 »Drugi. Zašto da ne govorim slobodno ? Ja sve svoje dužnosti prema državi točno iz- vršujem nego jošt i gotov stojim imanjem i tru- dom svaku žrtvu na korist države prinijeti. A osim toga nijesu moje riječi osnovane na moju kakvu privatnu korist, pa da od koga zazirem. Kad je dakle tako, zašto ja ne bih slobodno go- vorio i protestovao protiv svakog onog po- stupka, koji smeta ostvarenju onijeh carskijeh dozvoljenja upravljenih na korist našega zavi- čaja, koga je svaki pedalj zemlje zamiješen kr- vlju našijeh praotaca.« Konstatujemo, da se ovako pisalo pod tur- skom upravom i god. 1870. ida se sad g. 1906. pod austrijskom upravom ovako ne bi smjelo pisati radi preventivne cenzure. Konstatujemo, da je onda još postojala vilajetska skupština i da prema tome parlame- nat u Bosni i Hercegovini ne bi bila nova ustanova. Ove dvije činjenice stavljamo na razmi- šljanje onima, koji poriču Bosancima i Herce- govcima pravo na slobodu štampe i na parla- menat. Jedna ozbiljna riječ. »N. Srbobran“ donosi članak pod gor- njim naslovom, koji radi njegove važnosti prenosimo. U posljednje vrijeme, otkako se zbio preo- kret u Hrvatskoj i Slavoniji, imali smo prilike da: doživimo velika iznenađenja. Oni, koji su dosad bili ravnodušni prema narodnoj borbi ili su iz komoditeta bili za pasivitet na svima li- nijama, postali su danas ,najodlučniji“ i ,naj junačniji“. Oni prigovaraju radu koalicije, oni su nezadovoljni s postignutim uspjesima, oni bi za 24 sata htjeli velike stečevine. A gospodska štreberska djeca, za koju se dosad nije ni znalo da spadaju u opoziciju i koja su ubijala vrijeme sportovima i udobnim življenjem, stala su na ovoj jugovini da se razmeću s radikalizmom i da paradiraju s velikim riječima. Nadamo se, da naša javnost ne će na- sjesti ovakvim elementima. Jedni od njih na- mjerno a drugi iz gluposti nadmeću se u lici- taciji s Frankom i ćesarevcem Radićem, koji bi iz sviju sila htjeli, da povrate status quo ante, da ponovno izazovu stanje, koje je vla- dalo prije izbora. A s njima idu ruku pod ruku bivši madžaroni, Tomašićevi trabanti i Čavra- kovi špijuni, koji kukaju za izgubljenom vlašću i za slastima, koje su s njom bile spojene. To se stanje ne će povratiti. Za to će se već pobrinuti srpska i hrvatska koalicija. Ali, kad bi došlo do njega, svi bi so ti tobožnji ra- dikalei ponovno posakrili u mišije rupe i ne bi davali ni glasa od sebe. Na biljezi bi opet ostali samo oni, koji su i dosad trpjeli progone, pro- tiv kojih su izdavane poznate okružnice, koje su htjeli strpati u tamnice. Mi znamo, koliko je mnogima stalo do toga, da se ti progoni nastave, a okružnice i opet zaredaju. Ali smo uvjereni, da će srpska i hrvatska koalicija svojom opreznošću i smi- šljenom taktikom znati da sačuva svoju poziciju. I to bar dotle, dok ne postigne, da se Hrvat- skoj i Slavoniji zajamče slobodoumne reforme, koje isključuju apsolutističke ćefove. U toj te- žnji ne smije da je smeta ni držanje onih, koji se odvraćaju od nje, jer nijesu zadovoljene nji- hove lične ambicije. Srpski će narod svom snagom potpomoći ovakav rad srpske i hrvatske koalicije. I to u iskrenoj želji, da našom otadžbinom zavlada duh slobode i da joj se osigura trajan napre- dak, Ali će isto tako ozbiljno ustati protiv sviju vrtoglavih skokova, koji bi mogli da posluže reakciji kao dobar izgovor za povraćaj starog režima. I to ne samo zbog toga, što vrlo do- bro zna, da bi se u takvom slučaju u glavnom slomila kola na njemu, nego i iz uvjerenja, da bi tijem čitava naša otadžbina bila za čitav niz decenija bačena u nazadak. S ovakvim raspoloženjem srpskog naroda treba ozbiljno računati. Srbi će iskreno i bez ikakva zazora pomagati politiku, koja ima u vidu interese otadžbine i čitava naroda. I uči- niće u tu svrhu sve, što se bude od njih tra- žilo, ne prezajući ni od kakvih žrtava. Ali niko ih ne će dobiti za štokakve eksperimente, koji na oko izgledaju patriotski, a u stvari su na- mješteni sa strane i krajnji im je cilj, da se izigra srpska i hrvatska koalicija. Mogu tobožnje patriote nazivati ovu poli- tiku, koliko hoće, oportunističkom, a ljude, koji je vode, nesposobnima i neodlučnima. To nas ne će ništa buniti. Mi osjećamo, da su te pa- triote slijepe kod očiju, a moguće je šta više, da ih rukovode i kakve skrivene namjere. Me- đutim neka upamte, da mi nijesmo ljudi, kojima imponuje prva, ili koje bi mogla zavesti druga od ovih eventualnosti. O HeymjecHa LITeniba. Kao y cBakoj npuBpenu, Tako Mopa na 6yne HAHEJO IUTEJEE TJIABHO NpaBuno M y npxasnoj eKOHOMHj4 — rocnonapcTBy. Anu u luTegia Mopa na je pas6opuTa,. Mopa na uma cBojujex mMeha Kojux He cmuje npekopaunTu. He cMMjy ce NaKJNe yKMHYTH MJIH OFpaHHUHTU Ta- > KOBH H3NalH . KOjH+ yCJIOBIbABAjy 6omuTaK IpxaBe HJIH BAKH& IpaBH& ypen6e. TakBa Hepas6opuTa IiTegEa MOXe HaHujeru ronemujex iuTeTa camoj npxaBu. ,Unbedachtsames Abbrechen an den Staatsausgaben ist ebenso tadelnswert als der entgegengesetzte Fehler: die. Vershwendung“ — BOJIH YyBeHH IpKaBOCIIOBAN, Npob. Barnep. Y ca6opy sajenHmuKoM — MakapckoM — He cjenu, KaKO je nosHaTo, BenuKku 6poj duHaHuujekux BOJIHKAHA — KanauuTeTa, anu uosjek Mopao 6u HNAK NONJCTATK4, NA MX uMane Bule, KojuMa cy TpaBuna. upkaBHe ekoHoMuje -— npuBpene — no- 3HaTa, Meby Koja npasuna cnana u Mano uac na- BeneHo. Hy npareliu_ naxJbHBO nocanatsH pan du- HaHuiujajiHor u nopesHor oj6opa, Mopao 6u nomu- CNHTH, Na MJNH HeMa TakBujex my Buuie y ca6opy Yrapckome, My na cy sa6opasunu pasnuky mMeby NpeNIHHM H HE TIpeLIHHM NOTpeĆaMa, Te npeMa Tome 6pucanu oHo, uro He 6u cjenu, a OCTABHJIH, IITO 6u Tpe6anu ua6pucaTu. ; Tako cMO Beh Guju ong npuje Hasuknu cBake TonmuHe cnyuaTu, «Kako je ounanuujanuu on6op, < nperpecajyh norpeće Komyuuxauuja y Xpnsarekoj u CnaBonuju, BeiuHy cTaBaka BHIIE MNH Mame cuu- nm aaa ĐĐ ĐĐ