DUBROVNIK IZLAZI SVAKE NEDJELJE CIJENA LISTU: ZA AUSTRO-UGARSKU, BOSNU I HERCEGOVINU NA GODINU K 11.— ZA SRBIJU I CRNU GORU NA GODINU K 12.—; ZA SVE OSTALE ZEMLJE NA GODINU FRANAKA 15 U ZLATU; ZA DUBROVNIK NA GODINU K 10;-NA PO GODINE INA ČETVRT GODINE SURAZMJERNO. — POJEDINI BROJ LISTA 20 PARA. PRETPLATA 1 OGLASI. ŠALJU 'SE.ADMINISTRACIJI »DUBROVNIKA“. DOPISI SE ŠALJU UREDNIŠTVU. — RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. — NEFRANKOVANA PISMA NE PRIMAJU SE. PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. ZA OGLASE, RAČUNSKA IZVJEŠĆA I SLIČNE OBJAVE PLAĆA SE 20 PARA PO. PETITNOM RETKU (SITNIJEH SLOVA). AKO SE VIŠE PUTA UVRŠĆUJU ONDA PO. POGODBI. — ZA PRIPOSLANA, IZJAVE I JAVNE ZAHVALE PLAĆA SE OD PETITNOG RETKA 30 PARA. U Dubrovniku 29. jula 1906. Broj 29. I1IO3BKB. YnpaBiu__ Ou6op Cpneke _ Haponne CrpaHke Ha IlpumMopjy casuBie 3 19. m 20, asrycra iu 2. cenrem6pa. a zane 1906. penoBuy Haponuy Ckymturuuy cBoje Crpanke Y Cnxery, ca OBUM HneBnumM Pepzom: 1. OTBapaie ckyrmurune u NpuBpeMeHo HMEHOBAI€ NepoBotje u uBojune OBjepoBu- Teba. IIpuspeMeHo ucnuruBame JeruTumMa- uuja. KoucraroBaibe crnocoGuocru CKYIILUTUHE sa pjemasame ($ 10). 2. Bupawe npencjeuuka. 3. Bupawe nornpencjenuuka. 4. Bupawe zBojune rajuuka. 5. Masjeluraj ynpaBuora on&opa o come Pay. 6. OnoGpere ckyrmurune o npeunaniH Tpehera uaHKa _nporpama cpncke Hapojine crpaike Ha IIpumopjy y CMHCJIy_u3BjeruTaja ynpasuora oji6opa. : 7. Masjeuraj nocnanuukora Kuy6a ($ 38). 8. KmenoBawe ynpasuora o6opa crpan- Ke ($ 21). 9. Esenryaruu_npujenosn. /ly6poBuuk, 20 jyma 1906. IIpencjenuuk lip. A. TIYJBE3H. Dubrovnik, 21 jula. Ni u čemu se ne ogleda toliko sva mizerija našeg javnog života koliko u čestoj pojavi denuncijacija, koje nijesu samo sred- stvo propalih pojedinaca, da održe svoju egzistenciju, nego vrlo često postaju oruđe čitavih političkih stranaka. “U posljednje vrijeme uživa monopol ovog odvratnog sredstva političke taktike čista stranka prava u Hrvatskoj, kojoj je Vođa poznati Dr. Frank. Najžalosnije je bez sumnje u ovoj čitavoj pojavi, što se ovo i prema strancima nedozvoljeno sredstvo vrši protiv rođene braće i što to čini stranka, koja zastupa čistoću jedne ideje. Mi ne mislimo iznositi ovdje istoriju Sipsko-hrvatske borbe, u kojoj su Srbi tako često okusili svu tegobu tugjeg denuncira- nja, nego“ isključivo skrećemo pažnju onim njegovim pojavama, kojima su bili predmet Hrvati ,novog kursa“ zajedno sa Srbima. Hrvatski naprednjaci, koji su prvi kod Hrvata istakli misao o potrebi zajedničkog rada sa Srbima, postali su sa Dr. Potočnja- kom i prvi cilj denunciranja. Iza riječke re- solucije došao je na red Supilo i njegovi hrvatski prijatelji zajedno sa madžarskom koalicijom. Iza toga je došla Chavrakova Okružnica a sad su opet delegati, Srbi i Hrvati, postali sretni, da su se i na njih obratile ,čiste“ strijele. Uzrok ovih svih sistematskih napadaja, S kojima se ne prestaje kroz ovo nekoliko Posljednjih godina, sasvim je providan. On uvijek leži u potrebi Beča. Zajednički rad Šiba i Hrvata vazda je bio zazoran Beču, koji kroz vijekove upotrebljava kao sred- SVO svoje politike svoju devizu »divide et impera“. U našem rastrojstvu ležala je Sva njegova snaga. On je osjetio stoga da je pojava hrvatskih naprednjaka opasna za tu staru politiku i radi toga se odmah na Njih bio okomio. Iza riječke resolucije omo- Sućeno je zbliženje s Madžarima i došao je — Argus. Sad opet, kad ti omraženi re- zolucionaši imaju sve uslove, da zavladaju Hrvatskom i Slavonijom i da onemoguće buduću pojavu slične truleži, okomila se na njih ponovo sva snaga intrigantske bande. Nesretnici! Osjetili su, da im propadaju li- jepe nade za udobnim položajima i oni se ne ustručavaju da upropaste sve nade na- rodne. Frank i ,čista“ stranka prava dokazali su sada, da su samo izvršioci volje bečke kamarile, jer su sve ove spletke, kojima je centar_Beč, a filijale Zagreb i Sarajevo, našle uenjihovom organu svoje stovarište. I tako bi Beč, kad bi u ovim svojim rabotama uspio, postigao u jedan mah dvije svrhe. Ostvario bi ponovo princip divide et impera na Slovenskom Jugu / u isto. vrijeme kom- promitovao bi stranku, koja zahtijeva pot- punu nezavisnost Hrvatske, jer bi joj odu- zeo moralnu podlogu. Stoga je dužnost svih poštenih Srba i Hrvata da svim mogućim sredstvima bar za budućnost nastoje onemogućiti slične po- jave, jer ovdje nije u pitanju politički pra- vac, nego moral, u javnom našem životu mora ponovo pribaviti ugled. Mi smo tvrdo uvjereni, da ta akcija mora brzo uspjeti. Osamljenim Srbima, na koje je mnogo više denunciranja padalo, uspjelo je za rukom da iz te borbe s nemoralom izagju ojačani. Udruženim poštenim Srbi- ma i Hrvatima biće to još lakše moguće, i onda će zločinci protiv propisa morala morati dobiti zasluženu kaznu. To je kate- gorički imperativ pravde, za koju se srpska i hrvatska koalicija bori. Pravda može po koji put stradati, ali konačno mora pobijediti. Mi čvrsto vjerujemo u njenu blisku pobjedu. kome se Dvije riječi.“ Srp. akad. društvo ,Zora“ — polazeći sa jednog veoma tugaljivog dogadaja, — izdalo je apel na Srpkinje-majko i Srbe-roditelje, da pa- ze, čuvaju i štite srpsku dječicu od najopasni- jeg narodnog neprijatelja — odnarođenja. Žalosno je, a i sramotno ovo apeliranje po narodni ponos i svijest narodnu, ali — po- niženi priznajmo, da je na žalost bilo neopho- dno potrebito, te — i preko suza sramotnica — potražimo radikalna sredstva, a da na kraj stanemo ovom najvećem narodnom zlu. Upravo jer su nepregledne i neminovne posljedice ove narodne morije, ni apel nije smjeo izostati; — ta ovaj vrisak najbolji je svjedok, najizrazitiji odraz grčevitog bola, te razbojnički steže veliku narodnu dušu. I naša omladina — svijesna svoje dužno- gti — dala je u njemu izražaj mučeničkog bo- la; — i najpozvanijem čuvaru narodne riznice naše priznanje i hvala! Nego u ovakovim trenucima zbilja i do- stojanstvo mora svečano navući svoju togu, jer gdje ova izostaje, stvar gubi svoju vrijednost, i cilj — ma kakovom formom zaodjeven —- po- staje smiješan. : A na štetu velikog zadatka, koji je u a- polu stekao izraza, naša »Zora“ nije ovoga pu- ta bila dosljedna pomenutom temelj-pravilu, jer drugovačije ne bi se oborila samo ,na Zadrane i zadarski ambijenat“. Ne ćemo istraživati ge- nezu klišeja, koji je nama u Zadru dobro po- znat (ta u ne pune dvije godine po treći je put da .tekstualne riječi“ slušamo); a ne želimo ni Zovi“ podmetati nedostojne namjere, jer bi i mi s naše strane pali u protivni ekstrem a isto * Puštamo. ove redove, da se čuje riječ jednog omla-_ dinea o jednom važnom pitanju, premda se s njima pot- puno no slažemo. — Pr. UK zlo: — neozbiljnost. Recimo: — ,Zora“ je čula i prerekla se — i istini smo dali zadovoljštinu. Da, ,Zoro“! nije samo u Zadru trulo; ima ,što-šta truloga“ širom rodnoga nam Pri- morja od Raba do Špiča. Ja bih vam znao na stotine i više primjera takovih žalosnih i sra- motnih događaja, a. jedared sam mislio i sam da ću se u crvenilu lica ugušiti. Sjedio sam za kavanskim astalom u Gra- cu sa više djaka Srba, a bio sam ja jedini sa Primorja, kad u to uđe u kavanu jedan moj kolega, s kojim se od duže vremena nijesam vidio. Bio je to sin jednog velikog i poznatog srpskog borca sa Primorja, čije je zaslužno ime davno granice svoga uskog zavičaja prekoračilo. Pošto smo so u duži razgovor zapleli, predsta- vih ja novo nadošloga ostalim kolegama. Bio je to zanimljiv psihološki momenat: ovaj je bio nemiran, uzbuđen, onaj me je pogledom gutao, a onome su se opet oči u blaženstvu krijesile — a ko bi mogao sve te duševne izraze opisati što je samo jedno ime prouzrokovalo? I onaj, te mi je najbliži sjedio, upotrebio je zgodan tre- nutak i sa usana ote mi tajnu: da to je sin — rekoh mu! i tajna se je muževnom brzinom ras- prostranila. : I hoću, ne ću, politika je morala na tapet. Ta i slabo psihološko oko moglo je opaziti, da svaki gori željom da pred sinom oda zasluženu poštu srpskom velikanu. Prepuštam vama da predstavite sebi žalosno iznenađenje, kad dru- štvanee doznade da sin niječe i prezire slavno ime i narodne amanete starca-babajka. Na žalost mogao bih vam više dana ova- kove sramotne slučajeve redati, a da bih prije i vas i sebe umorio no što bih predmet iserpio. Ova _ neman na nepreglednu narodnu: štetu ruši i tamani osobito našu braću katoličke vjere. Nije, dakle, ozbiljno kriviti i odgovornost svaljivati na ,zadarski ambijenat“. Tome su uz- rok roditelji, a vjerujte to je jedna izme- đu ostalih posljedica naše pseudo-kulture, o ko- joj ćemo se drugom prilikom pozabaviti. Nego ostavimo suze, ostavimo naricaljke i jadikovke, — one će nam malo ili nimalo po- moći; već prionimo uz ozbiljan, stvaran i kole- ktivan rad. Pojedinci su u današnjem društvu ništice, u asocijaciji leži narodna snaga. A izrodima možemo poručiti, da ostaje vre- imena, te da se i oni mogu povratiti na ona vrata koja sramotno ostaviše. Neka im posluži ovaj primjer kao memen- to: Pred nekoliko godina jedna naša ovčica iz Bukovice tražila je pristup u ,Circolo aecade- mico italiano“ u Beču. Nego u ono vrijeme dru- štvena uprava nije primala one što su na vodi ostajale — a naša je plivala. I tako nešto Ne- ptun, nešto borba za ,nasušni“ povratiše ovčicu u krilo velike majke Slavije. U Zadru 11. VIL prav. Jovan Radaković. Ustavni pokret. : Mostar, 18. jula. Predstavka novinara i književnika i majski pokret dali su našoj politici sasvim drugi pravac. Prije smo uvijek molili jednu vladu, koja se držala iznad nas kao neki sudija, a sad od nje kao egzekutivnog organa narodne volje zahti- jevamo svoja prava. Razlika je odmah osjetljiva. Bezbroj sitnih pitanja, u kojima smo se svi ra- zilazili moleći za milostivo riješenje visoke, sad je pretvoren u jedno, jedino pitanje, jedan za- htjev — ustavnost. U tom smo svi složni bez razlike vjere i narodnosti. Ovako, kako je do sada išlo, ne može dalje ići, jer će inače sav narod doći na prosjački štap. Mi moramo sistem birokratske vladavine zamijeniti parlamentarnim sistemom, koji se svagdje pokazao za narodni napredak mnogo bolji. Bosna i Hercegovina ne mogu biti izuzetak. Prigovori vladini, da nijesmo zreli za u- stavno slobode, sasvim su neopravdani, Oni, ko- jima je zadaća bila da nas vaspitaju, ne bi smjeli na taj način dokumentovati svoju nespo- sobnost za ulogu vaspitača. Vlada je trebala samo održati vilajetske skupšine, koje smo mi imali za turske vlade, kako je u prošlom broju cijenjenog ,Dubrovnika“ tačno izneseno, i mi bismo danas imali sigurno jedan: uzoran parla menat. Ali vlada nije htjela, niti hoće kontrole svog rada i u tom leži razlog zašto nijesu ostavljene u životu vilajetske skupštine i zašto se danas ne daje ,narodna skupština“. Svi drugi razlozi su samo ,za obmanuti prostotu“. Bugarska i Krit su odmah bili zreli za ustavnost. Samo Bosna i Hercegovina nije, premda sami plaćeni vladini himnopjevci pri- znaju osobitu bistrinu našeg naroda. Gdje je onda logika? PRE Državopravni položaj naše otadžbine ne može također ni nas, ni vladu ništa brinuti u uvođenju ustavnosti. Berlinskim ugovoroni po- vjerena. je Austro-Ugarskoj ,administracija“ Bosne i Hercegovine. Izmjena forme vladavine spada u djelokrug pojma ,administracije“ i-ne dira ni najmanje u naš državopravni položaj, u koji vlada na svoju ruku ne smije krećati i u koji mi sada ne ćemo da krećemo. Mi smo našli formulu za riješenje svih na- ših pitanja. U njezinu ispravnost svi tvrdo vje- rujemo. Stoga ne ćemo nikad prestati isticati ovo pitanje, dok ono ne bude riješeno na naše potpuno zadovoljstvo. Nadamo se sigurno uspje- hu, jer je po cijelom svijetu zavladao duh slo- bode. Simpatije, kojima Evropa prati slobodo- umni pokret u Rusiji, ne će ni nama biti uskra- ćene. One mnogo znače za slobodine borce u Rusiji, a za: nas će još više značiti, jer je Evropa stvorila naš današnji položaj i jer. ona za naše bijedno stanje nosi odgovornost. Ona se stoga mora brinuti, da se naše bijedno stanje popravi, da i mi mognemo stupiti u kolo boraca za na- predak čovječanstva i civilizacije. [ onMuiiea cjenHuua YnpaBHor # x On6opa ,Cpncke 3ope“. Tipowunora neTKAa,-KaKO cMO oGjaBHJIH y NPOLIIOM 6pojy Huawer jucTra, upxara je ronuiuiwa cjenuuua YnpaBior On6opa TipocsjeTHo-npuBpenuor [\pyursa Cpncke 30pe. 3HaMo na je uawua jaBHOCT pano3snana u na xohie na 3Ha WTO ce pagu u KAKO Ce yrnpaBiba Cca OBOM HApOlHOM YCTAHOBOM, Te CMO OLMYUMIIH K3HHjeTu npen Hatuy uuTanauky ny6nuKky, CBaKaKO npemMa rnipocTopy nucTa, cBe uro ce Ha Toj cjeuuu- UM y4HHHJO H 3aKIbyumli0. To KeMO yuuHHTH_H pa- Nu Tora, WTO npxuMo, na Ke ce Tume no6ynuTu jade uuTepecoBaie 3a \oBy Hawy ycraHoBy. Cjeguu- uy je OTBOpHO, H34 KaKO_.je KOHCTATOBAO 3AKOHHTH 6poj unaHoBa, r, npenejenuux Marej LIlapuh ca no« cTa oncexHuM u3Bjemrajem YnpaBe, koju, panu npo- CTOpa JiucTa,. MOpaMo noHujeru y u3Bouy. Y rna- BHOM uaBjeluTaj rjacu. Tocpono On6opHuuu! | Ilosao cam Bac, uacua Tocnojo, na y no- HETKY APyTe FOLHHOC HAlIETF yIPABIbAIA CA OBOM HA- PONHOM YCTAHOBOM npeTpeceMO pau nponine u oupe- NHMO HALPT pala H npeupauyH HapenHe rmocnoBHe ronuHe. 3anauu cy JIpyuuTBa Bpno BenuKH; npema TOME M HAC HaCTOjaie M HAPOIHH Ona3uB Tpe6a na ONFOBApAjy HAIIHM XEIBAMA M APYIITBEHHM 3a- nauuma, y KojuMa je Tako H3pa3HTO ONH4eHO HeoJ- NOXKHBO NOIMHpHBAH€Haponuujex norpeća. Y ko- nuko je ame Hacrojae OJIrOBOpHNO NYXKHOCTHMA, Koje cMO Ca HapojiHuM noBjepei»eM npuxBaTHJIH, BH- njehere ua Haier pana npolne roguHe; onfin_ nak ona3uB saupxao je cBojy crannocT, y kojoj ce ua XKAJIOCT OFJNIENA MAJIAPHUHA HEMAPHOCT 4 uHuHe- peHTu3aM Cp6a na Tlpumopjy npema oBoj uaponuoj YCTAHOBH, OJHOCHO npeMa ce6u caMuma. Marepujanuu ycnjex nmpolune roguue Huje 6uo He 3HaM KaKO BejuK; 6uo je Tonuku, na Huje 3sao- cTao 3a oHujeM nponuijmujex roguuHa. O Tome he Bac noTa#e uaBujecruTu r. 6narajiuk, Te o6uJa3uM oBo u TIpena34M Ha Ipyra riHTaa. OBe: cMO TOJIHHE HCIIJIATHJIH CENAM INTHIEH- nuja u nBuje npunomofiH. JenHOM Y4HTEJBCKOM IPH- npaBuuKy (ocMoM iuruneHnujaTy) o6ycraBibena je wuTuneHnuja goK He nonpasu oBoroguuuisu yenjex y HayKAMA, OJIHOCHO OK HE nNokaxe, Na je npouwmao ronuuy. KoHauna ojyka o Tome cnujenuhe Hajna- IE go nBa mjeceua. Huaue nocanauieu ycnjex y HayKAMA OCTAJIHX IUTUNeHNHjaTA — no uaBjeluTajy TIpBOr NOJIJTOJIMIITA —> MOXE NA 3ALOBOJbH, NPeM- na 6u morao na 6yne MHoro HM MHOro omu. — OcuM yuHTEJBCKHX NIpHNpaBHHKA HMAMO jeuHOF IUTH- neHnujaTa KOg KpajbeBcke TajujaHcke rormonjeneke bf —— Pri ZONE PORN RR