u na cy cBu, ocum jenuora MycnumaHa, BojHuuKu 6jeryuuu. Ipxum, na fe 6uTu y cTBapu oBo: 'Ryhiuno , u jom Moxna usa Tpu upyra 36uma mocroje Kao xajnyuu, a cBu npyru, koju cy BubeHu y upHorop- ckoj po6ću u ca penerupkaMa, 6ule ymjeTH u. xajnyuu. FoBope na cy ce u X«aHapu y upHorop- cko onujeno npeoćnauunu, na nakue yxsare fy- Nuna. Ako je Tako, nakile je CXBATHTH OL Kyla »XajnyuHMA“ Nyiike peneTupke H 3alITO cy Bpa- Tunu Kosnuhe, koje cy seli jenaH nyT 3anjinjeHasmu 6unu. : “ Y ocranoM uuTaBa oBa cTBap mMorna 6u 6uTu npoća, ga ce Bunu, na Ju xajnyuu Mory Hahu y Hapony ocnoHna, ako 6u ux no BpeMeHy 6umo. "= Sjedište novog društva Dalmatia“, Pitanje sjedišta ovog novog parobrodar- skog društva ,Dalmatia“ nije još riješeno. Mi smo Dubrovčani, te je naravski da želimo da sjedište bude ovdje, ali to želimo i tražimo, jer smo uvjereni da je pravedno da se to ostvari, a da nijesmo o tome potpuno uvjereni, mučali bismo. Ako zbilja učinimo prispodobu izmedu svih naših dalmatinskih gradova, u prošlosti i sada- šnjosti, ne može biti sumnje, da u pomorstvu pripada Dubrovniku prvenstvo. Kako što bi netemeljito bilo, kad bi se ka- kvo dalmatinsko enološko Društvo ustanovilo, da Dubrovnik za sebe traži centralno sjedište Društva, tako neka nam se dopusti da rečemo, da je čudna ova borba proti Dubrovniku. Dubrovnik nema nikakvih drugih vrela blagostanja, nema proizvod vina, kako što ga ima Spljet, nema svih centralnih vlasti, kako što ima Zadar, pak zar nije pravedno da se Du- brovniku barem ostavi ovo, što je glavna, a možemo reći jedina grana njegova rada! Dubrovčani, vjerni svojoj prošlosti, uprli su i u sadašnjosti svim svojim silama da raz- viju pomorstvo, Prvi Dubrovčani su utemeljili ,Dubrova- čku Plovidbu“, oni su prvi bili ustanovili svezu s Italijom, oni su također ustanovili redovitu svezu sa Skadrom, a sada su razvili i pomor- stvo na daleku plovidbu, u kojoj rade 18 veli- kih parobroda, koji predstavljaju glavnicu od preko 16,000.000 kruna po prilici osim Dubro- vačke Plovidbe, koja predstavlja glavno od preko 1,200.000 kruna, Opazit je i to da od svih dru- štava dalmatinskih, koji stupaju u fuziju, naj- važnija je i naj jača Dubrovačka Plovidba, te kad se više društava ujedno skupljaju, prave- dno je da sjedište bude ondje, gdje je naj jače društvo. A Istina je, da su Dubrovčani s ovim svo- jim radom tražili sebi koristi, ali je istina ta- kođer, da su ujedno radili na čast i diku cijele Dalmacije, a možemo reći i na korist, jer do- maći sinovi mogu lakše zarade naći. Promet pak Dubrovnika, ako nije onako znatan kao spljetski, ipak je znamenit, a što se tiče putnika, koji su napokom najglavnija gra- na prihoda, za cijelo je naj znatniji u Du- brovniku, U Dubrovniku napokon ima naj više spo- sobnih i vještih ljudi za tu struku. Pravedno je dakle da sjedište bude u Du- brovniku, a iskreno kažemo da nas boli ova borba, koju Spljet vodi proti Dubrovniku, i koja ne dokazuje veliku ljubav prama našem gradu, borba, koju ne smatramo ni naj manje opravdanom, jer držimo da od svakog objekti- vnog i nepristranog čovjeka u pomorstvu se ima priznati prvenstvo Dubrovniku. Cp6u u ,Cpncka 3opa“. L \ ,Heku I6yNM MHCNE, KAN HM Co 3a Cpneky 3opy 1 K monu, na najy noTuuHoM Kao npocjaky Heky MunocTHiey u ja Kao Cp6uu us BocHe uyguM ce, na u Takux Cp- 6a moxe Guru“. : »HeKiyuyjyhu HeKONHUHHY MNA- bux HHTENHTeHTHHjMX I6YNH, CBH OCTANH HeMajy nojma 3a cuTHe CTBApH“. OBa nBa uurarTa, Koja CMO H3BAJHJIH H3 TIH- cama nBojuue yrnemuux Cp6a, Bpno u3pasuTo Ka- PAKTEPHIIY HALIY HeMApHOCT npeMa ,Cprickoj 30pu“. OcTanu BBujeT Tpynu ce, panu u Hacroju, na y CJIHUHHM TIHTAHHMA NOLyNIpE, NOuFH& Hu pa3Buje zajenHuuKu pag 3a CBOj H HAPOJHH HaNpenak, a MH ce eBO TAKMHUHMO, KOju he ce noka3aTu HeMapHnju, uHNudepeHTHHju u UIKPTHjH TIpeMa HApolIHHM yCTA- HOBAMa, ripeMa caMoMe Hapony. Kon Hac je — Kako je no6po pekao npencjenuuk Cpncke 3ope Ha cjenuuuu YnpaBuor On6opa — saBnanana MaJa- puuHa HeMapHocT u uunudepeHTu3aM rnpemMa cBe- My iuTO une y onfiy Hapouuy kKopucT. To je naj- Beliu rpujex, Koju he NoKOJbeHe MOpaTu ucnatiTa- , TH; TO je cpaMoTa, Koja Ne Hac npen OcTaJImuM HanpenuujuM cBujeToM nucKpenuToBaTu ; To je spno pbasa cBjenouća Hauer ponojbyćIba ; TO je areHTaT Ha HaponHy erasucTeHuujy. OBe cy pujeuu ijake Hu HErIpujaTHe, aju _ux MopajocMo u3roBopuTu, jep je jou ua BpujeMe, la ce cauyBaMo ropke HCTHHE, Koja je ycnujen onhie yTakMHIe HA NIPHBPEIHOM H npocBjeTHOM TIOJBY y HHMa canpxaHa. Ilanac cy Belia ycnjecu ekokomMcKe u KyrITypHe 6op6e, Hero y6ojuTor opyxja, jep ce jauuua M cCmac HaponHu orjmena y HeroBoj 6&KOHOMCKOj, KYJITypHOj H NOJIHTHUKOj CHA3H, a 6e3 COJIHIHOF, COJIHApHOF H HenNpeCTaHOor pala Ha THM NOJBHMA HapojHa CHara ocTaje u ocTake u3ry6iIbkeHa u Hehie uMaru njejcrBa Ha NpuTucak # ornacHocT, KojuMa cMO H naHac y ckpuBeHoj opmu u njenoBaiey HsnoxeHu. He cMujeMo u Ha lame TIIENATH, XKAJIHTH C6, TPAKHTH H MOJIHTH, .jep ce HeMAMO y Kora yanaTu, Beli caMo yucej ojy cHary u y CBoj pan, Koju Tpe6a na je mpo €H, ycTpajaH u conunaH. Ha cBaky CHTHHLy Tp6&a na o6paliaMo naxiy, jep M3 MAJIHX CTBapH HHuy Be- muke, ,3pHO IO 3pPHO TNOoraua, KAMEH JO KaMEHA nonaua“. AKO NpONyCTHMO Y HEKOJIHKO HaBpaTaKa KAKBY CHTHHUy, M3Fy6HJIH CMO HA KOH BOJIHKY cTBap, Kojy je Temu«o HaKHANHTH. TIPOIIIOTONKIJE>sH npuxog Cprcke 3ope o TOMe HaM jacHO FOBOpH. Heko KpyHy, H&KO nBHje, Te ce je cakyriHna Jiujena cBoTa. 3amMucjuMo cara, na je cBaku Cp6uH Ha TipuMopjy NnpuHnoxuo Kao uaHapuHy caMo mo jenuy KPYHY TOJHIIHE, KOJIHKO ĆU TUME KOPHCTH YUHHHO onhoj uaponuoj crBapu! CBak MOXe na KpTByje no jeuuy KPyHy, jep Ty Hema Beli nBuje nape (xemepa) HenjereHo. He Tpeća ce ocnaiaTu Ha oHy o6uuHy opasy: 6e3 jezue kpyHe Cpncka 3opa Moxe na 6yne, jep kan 6u cBaK TakO MHCJIHO, TOBOpHO 4 panuo, ona Cprcka 3opa He 6u panuna HH KOJIHKO NaHaC Paju. : page, o ima osMcH eća na“ IlosjepeHuuu TP! MO. IITO “X MOpA- yenjex Cpnceke 3ope, a MH He ceš zeta dk MO momMofiH, Hero “M. MopamM0o'6uTu,u 3axB? ? mmeise. jenne rmna- Hac ca cBojuM pajoM Ccume' Ha BPI Bi TPMOTCKE NyXHOCTH M IITO CE OHM XPTBYJY BH Hero Mu. y Nar j ckoj uma nocTa Cpća, MIbAMA, KOjH CY PAM 3apane OTMIIJI . jer u ocTABHJIH CBojy zanyiuTeHy oran64Hy. o 6u ce cu Tu Cp6u ona3BaJiu caMo ca jemHoM KPY- HoM, Cpncka Bopa 6u cBake ronuHe pacnonaraJa ca sume on 100.000 KpyHa. YsamMeMO JM NaK Y o63up, na uma u onujex, Koju Mory na TIpuIIOxKe H puiue on jeuie KpyHe, Ta 6u ce cBoTa NogBOcTPy- uuna. IlIro naHac BHJIHMO ? OBaKH CTOTH jena na ouujenu no jeuuy KPYHy M la je uamujeHu cBome Hapony. To je xanocHa HCTUHA, paid Koje Hac o6nu4- jesa pyMeHHJIO CTHJA. TipomarTpajyliu y neTaJeuma i uyue Cprcke 3ope Bujijenu cMo, na ce HeKu KpajeBu Gorke, HeKU Lak crra6uje on3MBIEY. Y HE&KHM Cy KPA- jesuma 6016€ CXBATHTH 341ATAK Cpneke 3ope u pa3y- mjenu cBoje ny»«HOCTH INIpeMA EbOj. To je 6alu y oHujem «pajesuma rnje cy Cp6u y MarsHHH. Ouu ce rnpema CBOjH4M CHJIAMA ONL3HBJIEY Y noBOJbHOj Mjepu H KAJ 6u cBu Cp6u ua TlpumMopjy TakO 4HHHMJIH, MAPHO nyine Mornu 6ucMo rnenaru y pan Cpneke 30pe. OHu TuMe Cpnekoj Bopu nonajy npaBy BaxHocT, jep cy Bi njenu noru6nu, ysujjenu norpeće u« npospeJu Kako 6u ce OTKNOHHJIE NpBe M NOonMHpHJE Ipyre. Cpue HAM Nyua, KAL NIPOMHCJIHMO, NA Ce HajMarbe cjekajy Cpneke 3ope y oHujem kpajesuma, rnje HajBHIIe Cp6a uma. YcnopenuMo caMo lllu6eHuk ca uujenoM BokomM KoropckomM. lIlu6euuK CMO ysegu 3aTo, IuTo Ty Hema Hu 500 cpnekux nyua. Bei upu camoj NoMHCJIH, na Ce MOXe na cTasu napanena usmeky lllu6euuka u Boke Koropcke, MOpa CBakoMe la naMeT sacTaHe. Kag mak KoHcTaryjemo (bakar, na Boka npomyje rogune uuje gana Hu Tpehuuy Hero Lllu6eHux, unu «ag kaxemMo, na je Kuuucko Ilome, jemuo ceno y cjesepHoj Jlanmauuju, yrucaJio Baiie ujaHoBa Hero Tpu nujena Boke Koropcke, oHla Mopa na sBakora ponojeyća TPOJbeTHA Tpo3HHLA yxsaTu. Hero panu xamocne ucTuHe, panu janmne npaBge Mopamo peliu, na uje caMo Boka TaKBa. Iv6 y u Boku KoTop- m a uma 4x u no ApyruM 36- u y Tybu cBu- Hma xanu6oxe nocra KpajeBa, ruje jeuuako, MOxa 4 rope crTojuMmo. JenaH HaM npujaTeJ TiHuie u3 Tpcra: ,OBnje uma nocTa rocnoje KarneraHa 43 Boke, a uma H IpYTHX JBYIH M3 THX KpajeBa, Koju He najy umiura. Bynure yBjepeHu, na je Teko 3a Cpncky 3opy LITOFOu CKYTIHTH, KAN TA TakO3BaHa cprcka uuremureHuuja Boju npen Caffe Specchi noTponiuuTu u 5 K, nok sa Cpneky 3opy HeMa_Hu jenHe.“ 3ap TO Huje »amocHo ? 3ap ce TO ni uuumM onpaBnaTu ? — IlpusnahieMo ga je cBak rocronap On CBojux mapa u na npeMma TOMe H6&MaMO TIpaBa HH OL KOra cujoM TpaxuTu. Mu cunoM u He Tpa- XuMO, Be Tpax«uMO C npaBoM, Koje sanyiureHom, CHPOMALIHOM Hapony npunana. Jbynu, 6pahio, Cp6u, umMaTe Ju cayueufia npeMa oHumMa, Koje HeBOJba Ha CBAKOM KOpaKy nipaTu ? Hmare gu MMJOCTU Tpema uoBjeky, KOj4u Ham Hajuunile Tpe6a? CraBurTe ce MHLIJEY y HeroB nonoxaj, na HaM, akO caMo cpua MMATE, KAXKUTE, NA My He Tpe6a momMofiu, na ra Tpeća OCTABHTH HA MHJIOCT H HEMHJIOCT HberoBa He3HAHA, da ra Tpe6a nycruTu ga ce YnaBH y Mopy HENpHIuKA M HOBOJBA, KOje Fa cBaKOr nama ryue u naBe!? C npyre CTpaHe, 34p He BunuMo, na je- NMHO y eKOHOMCKOj ja4HHH, Y KYJITJPHOM HANpeTKY, Y HO3ABHCHOCTH IIMpe HaponHe Mace, MoxeMo Hahiu rapaHTuja csoMe HanpeTKy, cBojoj ersueTeHnuju ? Huje onaj Hapon 6oraT, Koju na a Gora. B rama, Behi onaj, Koju uma Haj . SPOT HUTH. MOE. npunanar# peny Bu a vosjee, ia.y Tyhboj necpeliu_B4NH cBojy ehy. | en KOJH e kan je cBe To TaKO, 3AP He SJOYNompe. 6na si cno6onHy BOIbY, sanocraBIbajyhi 4 age, eo neke. 4 naTpuoTeKe NyXKHOCTH, a naje m. pora uu mapunu. He TPaxu Ce on gg, | m4 jep ona KpyHa, Kojy 64 oo PJ Tipumopjy Mopao ga nA, He Moxe * će BATH wo. rpoM: OHa 64 Hiak oruina 'y HenoBp > RON he npeko Cprceke Bope norujeT4 sm sop nojenuuuuma 4 nujenom CpricKoM apony. X: —— 3a1i1 d »sa izdrta ruha kolajna mu sja4 “ Juče je Austrija razvila davno poznat, | boja kod Visa. so jedan akt, kakovijem obiluje istorija Aust x hrpama kostiju najhrabrijih svojih sinova, pa dinsum je krvlju zalijevano. poljanama ostaše mnogi pukovi i vojnička odje- | bjeda austrijska stajala je skupo baš naroda | narod pamti bojeve u Italiji, pamti boj pod Vi. izdrta ruva kolajna — sja“. Nikakva druga, vima našega naroda, a Dalmacija gleda na tu zakrpe. e se austrijski državnici sjetiše da je ruvo kršn krpu. Zaboraviše to učiniti onda, kad jeli ispraviše. kala, ponižavala se, jaukala, derala se. I niji / samoj Dalmaciji vjerne dadilje, koje narodik — Ali danas, kao da i Dalmacija drukčije mi kuka i plače, danas se opasala sa pravim ju g Novosadska Zastava“. donosi povodoy viške proslave ovaj lijep! članak. ka. : i i Sašla je u Dalmaciju svoju taktičnu vrlinu. . na , da koti četrdeset godišnju obljetnicu pomorsk ka : i trijska flota "Prije četrdeset godina austri : tukla je italijansku flotu pod Visom. Odign Ttalija je dugo naprotala, da Se iavije iz kandgj | austrijskog orla. Posijala je svoje ravne poljanyii ih pod. Visom dala za hranu morskim ribama, | Ujedinjenje Italije godinama je izgrađivano, g0- | Austrija je mnogo udovica u erno zavila | za osvajačkih svojih ratova. Na_ italijanskim | ljenja austrijske vojske, da spriječe ujedinjenje. Italije. I kod Visa je tako bilo. — Svaka po- našega. Hrvati i Srbi bijahu kao da su samo za to, da se biju u austrijskim ratovima. Naš | gom. Jevtina krv bijaše našeg naroda državni: | cima Austrije. I sva nagrada je, što nam ,sa Viški spomenik juče ovjenčava Austrija lovor- vim vijencem, pjeva hvalospjeve palim sino- slavu u izdrtu ruvu, koga austrijski državnici za toliko godina nijesu se starali ni da ga Četrdeset-godišnja proslava prolivene krvi našeg naroda pod Visom juče kao da kazuje | Dalmacije toliko izdrto, da mu ne priličini. J priliči 21 »kolajna“. Sjetiše se da prišiju bar jednuze dvadesetpetogodišnja obljetnica viškog boja Mi pogrješku juče, misle austrijski državnid, du Dok dijete ne zaplače, ne sjeća ga t majka! Ali je Dalmacija vazda plakala, molji- čula majka u dalekom Beču! Nije Austrija čula toga zapomaganja. Njeni državnici imadoše u mjedoše cuelom zavarati i do juče zavaravati — I trebala je tako da radi, kad je imala gdje. sli, drukčije zbori, drukčije tvori. Odagnala je dobar dio austrijskih dadilja, danas ne će di načkim pasom, pa ište svoje narodno pravo! S planine i ispod planine.“ Kod Markonova točka. Više Čergića kuća zateče me zora. Jutro je bilo tiho, kao da je sve izumrlo. Iznad sela šuti planina. Ni jedan list da se kre- ne, da zašušti. Po rAvni ispod planine jedva se naziru topovi kroz ranu sumaglicu. Daleko dolje pođem kroz zelenkasiu bujad žuti se drum kao dugačka, neubijeljena krpa platna, zamičući strmo pod Kadinu Vodu, pod slatku Kadinu Vodu! Sve udara na vlagu, pomješanu s lakim, osvježavnim mirisom. Sve šuti, ništa se ne kre- će. Sve stoji usprav, tiho pobožno: i crne, ža- losne jele; i osamljeni redak trešanja iznad Čer- gića naslona; i ona krošnjasta kruška divljaka kod Markonova Točka; i oni _lugasti ginjenički biljezi pod njom. Sve se diže nekako svečano prema izvedrenom nebu, s koga zvijezde za zvi- jezdom nestaje. Činilo mi se, da sela moja i planine moje nešto s čežnjom očekuju, i da je sve okrenulo lice prema blijedosedefastom istoku. Jest, jest, planine moje i sela moja, vi za nečim čeznete, za nečim ginete! Išao sam jednom uzvišicom. Ispod mene, na desnu ruku, izmeđ dvije okomite nizbrdice šimi potok. Neoklen se ču slab, nejačak uzvik, *) Odlični srpski pripovjedač Petar Kočić dobio je pri- je nekoliko dana Marinovićevu nagradu za ciklus pripo- vijedaka štampanih pod gornjim naslovom. Tim povodom donosimo jednu od tih pripovijedaka, da upoznamo i na- še čitaoce, koji redovno ne prate književnost, sa načinom pisanja ,bosanskog Gorkoga“, kako Bosanci i Hercegov- ci s ponosom i s pravom svog Kočića nazivlju. Pr. Ur. / pa ga brzo nestade. Izumrije u nijemoj, ledenoj tišini, slijeva/ ći se sa žalobitnim potočnim šti- mom, koji, možda, tugovaše za izumrlim živo- tom, ili u svojim ujednačenim, mnogom srcu ne- razumljivim, zvucima pjevaše pjesmu vječite čežnje. Na nebu ni jedne zvijezde. Nad zapadnim vidikom digli se bjeličasti oblaci, zbijeni kao o- gromni smetovi snijega povrh planinskih goli- jeti. Ostalo je nebo vedro, mirno i nešto neo- bično tužno. Preko puta, za jedan pružljaj volova od mene, preletje zec. Trgoh s ramena nešto dvo- cjevke. Ciknu puška i silan pucanj razli se kroz magličaste planinske uvale. Od topova zalajaše psi, a po selu uzavrije pjetlovi... Zora se bje- lasa. Umire noć. Mene obuze nekakav nemir, drhat. Poka- jah se, što.izmetnuh pušku. Trgoh iza sna to- liko života, iz onog slatkog, međenog: sna, kad se nemirna, vatrena planinska srea u nesvje- snom polusnu snažno pritežu, grle i ljube. U trenutku strčah Markonovom Točku. Iz šupljikaste sedre derao je debeo, srebrn mlaz, slijevao se niz ižljijebljeno drvo i, padajući na zemlju, razbijao se u okruglaste, svijetlje kaplje. Zapahnu me od vode nešto studeno i cijelom snagom prođe me laka, drhtava jeza. Umih se, pa sjedoh na klupu pokraj ginjeničkih biljega. Selo se budi. Dopire do mene nejasan ža- gor. Čuje se dremljivo protezanje do navrb prsta, isprekidano kašljucanje i jedva razumljive riječi : — Ajde, oči moje, izgoni sermiju na pašu! sis K4 "Moglo mu je biti petnest do šes — Ljudi moji, đe je ovo _mog6 naš Bje- lan zamrknuti ? — Ja mlim, da je mogo gazdinici Milevi dolje pod Kadinu Vodu za vidna stići. — 0-0, Đurane! — zove neko. Kaži, vjeri ti, Luji, nek odma ide u Čergiće, jer je reko desetar, da će danas vijatiti i Zlokorevu zob na Raskršću... Kaži tamo ljudma, da je ovaj novi desetar zločest. Veli: ,U pamet se ke U ovog cara ima za svašto škola, samo nema za desetara. Nit ima, veli, u oku kantara nit u ovog cara škole za desetara...“ — ..bro jutro! — ču se iza men promukao glas. Okrenuh se. Kraj točka e sitan, je stajao momčić, tnest godina, Plave su oči bile tužne s lakim premlazom sta račke zabrinutosti. Okraje ispod fesića, žutjeli su se kao vos od £ sak. s umi, sjede na klupu Pokraj mene, go — Kakvi su ovo, dijete, grobovi? — Ginjenički. si pion — A kad je ovaj svijet izginuo, Možeš li znati ? — Još za Tursko Turci sudili. — A kad ćemo mi, On obori glavu i ma — Ala selamet; on nekako teško glavu, — Ama, što si ti tužan nešto zabrinut? 8, kažu, suda; kad s. mali, suditi? lo ošuti : Bog sveti zna! — Ko, zar ja? Nii hk Što bi bio tužan?.,, Nako Ja ništa tužan! Tečeš, da nijesam i kose, što su virili zabrinut i vamo zamišljen, pa i jesam ; jor du ti znaš, šta se meni sve razbija o glavu! Ti .— Šta se tebi, veliš, sve razbija o glavi 1 si dijete, bolan! Šta će se tebi o glati razbijati ? , . — E, moj brate ne znaš ti vamo... \ moja je leđa pala sva kuća. Ako ne samelje nesamljeveno je; ako ne kupim, nekupljev Je; ako ne uradim vamo ove težačke posloi neurađeno je. Sve ja, pa ja! Kako to? . ia E, lijepo, rođeno moje! Ode mi brat Pm. otac umrije poslije nekoliko nedeli ine sMo ja, dvije mi sestrice i upatna, saktić Smi oba i Na me pada kuća i starešinst"? E miruju, desetinu, trećinu... Sto se aa štogod jope od suda ide, na m zapad? | 2 li vako, brate moj, Grao sate > o minu okrenu prema zapadu i ad RIM dao preko : obrni: meni i uzdahnu: planina, onda se f jakna, Gracu mi je brat. Onomadne #9 Piše da | Prase, pa sam mu poslo mal pore zo Da * Je nešto gbolio — reče on više kao da a jas — Poslo. mi je zimus koji, će iš da. Proljeća doći, pa sad kažu, 3 godinu. Diglo, vele; na tri g e jod i). Bog i On se trž u grlu: 2 kao oparen. Prisjede mu ri — Ne zamjeri ' i niš i Jeri brate: jesi ovaj 1 čojek! Ja mlim, da >: jeni KRA mA