u na cy cBu, ocum jenuora MycnumaHa, BojHuuKu
6jeryuuu.
Ipxum, na fe 6uTu y cTBapu oBo: 'Ryhiuno ,

u jom Moxna usa Tpu upyra 36uma mocroje Kao
xajnyuu, a cBu npyru, koju cy BubeHu y upHorop-
ckoj po6ću u ca penerupkaMa, 6ule ymjeTH u.
xajnyuu. FoBope na cy ce u X«aHapu y upHorop-
cko onujeno npeoćnauunu, na nakue yxsare fy-
Nuna. Ako je Tako, nakile je CXBATHTH OL Kyla
»XajnyuHMA“  Nyiike peneTupke H 3alITO cy Bpa-
Tunu Kosnuhe, koje cy seli jenaH nyT 3anjinjeHasmu
6unu. :

“ Y ocranoM uuTaBa oBa cTBap mMorna 6u 6uTu
npoća, ga ce Bunu, na Ju xajnyuu Mory Hahu y
Hapony ocnoHna, ako 6u ux no BpeMeHy 6umo.

"=

Sjedište novog društva Dalmatia“,

Pitanje sjedišta ovog novog parobrodar-
skog društva ,Dalmatia“ nije još riješeno. Mi
smo Dubrovčani, te je naravski da želimo da
sjedište bude ovdje, ali to želimo i tražimo, jer
smo uvjereni da je pravedno da se to ostvari,
a da nijesmo o tome potpuno uvjereni, mučali

bismo.

Ako zbilja učinimo prispodobu izmedu svih
naših dalmatinskih gradova, u prošlosti i sada-
šnjosti, ne može biti sumnje, da u pomorstvu
pripada Dubrovniku prvenstvo.

Kako što bi netemeljito bilo, kad bi se ka-
kvo dalmatinsko enološko Društvo ustanovilo,
da Dubrovnik za sebe traži centralno sjedište
Društva, tako neka nam se dopusti da rečemo,
da je čudna ova borba proti Dubrovniku.

Dubrovnik nema nikakvih drugih vrela
blagostanja, nema proizvod vina, kako što ga
ima Spljet, nema svih centralnih vlasti, kako što
ima Zadar, pak zar nije pravedno da se Du-
brovniku barem ostavi ovo, što je glavna, a
možemo reći jedina grana njegova rada!

Dubrovčani, vjerni svojoj prošlosti, uprli
su i u sadašnjosti svim svojim silama da raz-
viju pomorstvo,

Prvi Dubrovčani su utemeljili ,Dubrova-
čku Plovidbu“, oni su prvi bili ustanovili svezu
s Italijom, oni su također ustanovili redovitu
svezu sa Skadrom, a sada su razvili i pomor-
stvo na daleku plovidbu, u kojoj rade 18 veli-
kih parobroda, koji predstavljaju glavnicu od
preko 16,000.000 kruna po prilici osim Dubro-
vačke Plovidbe, koja predstavlja glavno od preko
1,200.000 kruna, Opazit je i to da od svih dru-
štava dalmatinskih, koji stupaju u fuziju, naj-
važnija je i naj jača Dubrovačka Plovidba, te
kad se više društava ujedno skupljaju, prave-
dno je da sjedište bude ondje, gdje je naj jače
društvo. A

Istina je, da su Dubrovčani s ovim svo-
jim radom tražili sebi koristi, ali je istina ta-
kođer, da su ujedno radili na čast i diku cijele
Dalmacije, a možemo reći i na korist, jer do-
maći sinovi mogu lakše zarade naći.

Promet pak Dubrovnika, ako nije onako
znatan kao spljetski, ipak je znamenit, a što se
tiče putnika, koji su napokom najglavnija gra-
na prihoda, za cijelo je naj znatniji u Du-
brovniku,

U Dubrovniku napokon ima naj više spo-
sobnih i vještih ljudi za tu struku.

Pravedno je dakle da sjedište bude u Du-
brovniku, a iskreno kažemo da nas boli ova

borba, koju Spljet vodi proti Dubrovniku, i
koja ne dokazuje veliku ljubav prama našem
gradu, borba, koju ne smatramo ni naj manje
opravdanom, jer držimo da od svakog objekti-
vnog i nepristranog čovjeka u pomorstvu se
ima priznati prvenstvo Dubrovniku.

Cp6u u ,Cpncka 3opa“.
L

\ ,Heku I6yNM MHCNE, KAN HM Co
3a Cpneky 3opy 1 K monu, na
najy noTuuHoM Kao npocjaky Heky
MunocTHiey u ja Kao Cp6uu us
BocHe uyguM ce, na u Takux Cp-
6a moxe Guru“. :

»HeKiyuyjyhu HeKONHUHHY MNA-
bux HHTENHTeHTHHjMX I6YNH, CBH
OCTANH HeMajy nojma 3a cuTHe
CTBApH“.

OBa nBa uurarTa, Koja CMO H3BAJHJIH H3 TIH-
cama nBojuue yrnemuux Cp6a, Bpno u3pasuTo Ka-
PAKTEPHIIY HALIY HeMApHOCT npeMa ,Cprickoj 30pu“.
OcTanu BBujeT Tpynu ce, panu u Hacroju, na y
CJIHUHHM  TIHTAHHMA NOLyNIpE, NOuFH& Hu pa3Buje
zajenHuuKu pag 3a CBOj H HAPOJHH HaNpenak, a MH
ce eBO TAKMHUHMO, KOju he ce noka3aTu HeMapHnju,
uHNudepeHTHHju u UIKPTHjH TIpeMa HApolIHHM yCTA-
HOBAMa, ripeMa caMoMe Hapony. Kon Hac je —
Kako je no6po pekao npencjenuuk Cpncke 3ope Ha
cjenuuuu YnpaBuor On6opa — saBnanana MaJa-
puuHa HeMapHocT u uunudepeHTu3aM rnpemMa cBe-
My iuTO une y onfiy Hapouuy kKopucT. To je naj-

Beliu rpujex, Koju he NoKOJbeHe MOpaTu  ucnatiTa- ,

TH; TO je cpaMoTa, Koja Ne Hac npen OcTaJImuM
HanpenuujuM cBujeToM nucKpenuToBaTu ; To je spno
pbasa cBjenouća Hauer ponojbyćIba ; TO je areHTaT
Ha HaponHy erasucTeHuujy. OBe cy pujeuu ijake Hu
HErIpujaTHe, aju _ux MopajocMo u3roBopuTu, jep je
jou ua BpujeMe, la ce cauyBaMo ropke HCTHHE,
Koja je ycnujen onhie yTakMHIe HA NIPHBPEIHOM H
npocBjeTHOM TIOJBY y HHMa canpxaHa. Ilanac cy Belia
ycnjecu ekokomMcKe u KyrITypHe 6op6e, Hero y6ojuTor
opyxja, jep ce jauuua M cCmac HaponHu orjmena y
HeroBoj 6&KOHOMCKOj, KYJITypHOj H NOJIHTHUKOj CHA3H,
a 6e3 COJIHIHOF, COJIHApHOF H HenNpeCTaHOor pala
Ha THM NOJBHMA HapojHa CHara ocTaje u ocTake
u3ry6iIbkeHa u Hehie uMaru njejcrBa Ha NpuTucak #
ornacHocT, KojuMa cMO H naHac y ckpuBeHoj opmu
u njenoBaiey HsnoxeHu. He cMujeMo u Ha lame
TIIENATH, XKAJIHTH C6, TPAKHTH H MOJIHTH, .jep ce
HeMAMO y Kora yanaTu, Beli caMo yucej ojy
cHary u y CBoj pan, Koju Tpe6a na je mpo €H,
ycTpajaH u conunaH. Ha cBaky CHTHHLy Tp6&a na
o6paliaMo naxiy, jep M3 MAJIHX CTBapH HHuy Be-
muke, ,3pHO IO 3pPHO TNOoraua, KAMEH JO KaMEHA
nonaua“. AKO NpONyCTHMO Y HEKOJIHKO HaBpaTaKa
KAKBY CHTHHUy, M3Fy6HJIH CMO HA KOH BOJIHKY
cTBap, Kojy je Temu«o HaKHANHTH. TIPOIIIOTONKIJE>sH
npuxog Cprcke 3ope o TOMe HaM jacHO FOBOpH.
Heko KpyHy, H&KO nBHje, Te ce je cakyriHna Jiujena
cBoTa. 3amMucjuMo cara, na je cBaku Cp6uH Ha
TipuMopjy NnpuHnoxuo Kao uaHapuHy caMo mo jenuy
KPYHY TOJHIIHE, KOJIHKO ĆU TUME KOPHCTH YUHHHO
onhoj uaponuoj crBapu! CBak MOXe na KpTByje no
jeuuy KPyHy, jep Ty Hema Beli nBuje nape (xemepa)
HenjereHo. He Tpeća ce ocnaiaTu Ha oHy o6uuHy
opasy: 6e3 jezue kpyHe Cpncka 3opa
Moxe na 6yne, jep kan 6u cBaK TakO MHCJIHO,
TOBOpHO 4 panuo, ona Cprcka 3opa He 6u panuna
HH KOJIHKO NaHaC Paju. :

page, o ima osMcH

eća na“
IlosjepeHuuu TP! MO. IITO “X MOpA-

yenjex Cpnceke 3ope, a MH He ceš zeta dk
MO momMofiH, Hero “M. MopamM0o'6uTu,u 3axB?

? mmeise. jenne rmna-
Hac ca cBojuM pajoM Ccume' Ha BPI Bi
TPMOTCKE NyXHOCTH M IITO CE OHM XPTBYJY BH
Hero Mu.

y Nar j
ckoj uma nocTa Cpća,
MIbAMA, KOjH CY PAM 3apane OTMIIJI .
jer u ocTABHJIH CBojy zanyiuTeHy oran64Hy. o
6u ce cu Tu Cp6u ona3BaJiu caMo ca jemHoM KPY-
HoM, Cpncka Bopa 6u cBake ronuHe pacnonaraJa
ca sume on 100.000 KpyHa. YsamMeMO JM NaK Y
o63up, na uma u onujex, Koju Mory na TIpuIIOxKe H
puiue on jeuie KpyHe, Ta 6u ce cBoTa NogBOcTPy-
uuna. IlIro naHac BHJIHMO ? OBaKH CTOTH jena na
ouujenu no jeuuy KPYHy M la je uamujeHu cBome
Hapony. To je xanocHa HCTUHA, paid Koje Hac o6nu4-
jesa pyMeHHJIO CTHJA. TipomarTpajyliu y neTaJeuma i
uyue Cprcke 3ope Bujijenu cMo, na ce HeKu KpajeBu
Gorke, HeKU Lak crra6uje on3MBIEY. Y HE&KHM Cy KPA-
jesuma 6016€ CXBATHTH 341ATAK Cpneke 3ope u pa3y-
mjenu cBoje ny»«HOCTH INIpeMA EbOj. To je 6alu y oHujem
«pajesuma rnje cy Cp6u y MarsHHH. Ouu ce rnpema
CBOjH4M CHJIAMA ONL3HBJIEY Y noBOJbHOj Mjepu H KAJ 6u
cBu Cp6u ua TlpumMopjy TakO 4HHHMJIH, MAPHO nyine
Mornu 6ucMo rnenaru y pan Cpneke 30pe. OHu TuMe
Cpnekoj Bopu nonajy npaBy BaxHocT, jep cy Bi
njenu noru6nu, ysujjenu norpeće u« npospeJu Kako
6u ce OTKNOHHJIE NpBe M NOonMHpHJE Ipyre. Cpue
HAM Nyua, KAL NIPOMHCJIHMO, NA Ce HajMarbe cjekajy
Cpneke 3ope y oHujem kpajesuma, rnje HajBHIIe
Cp6a uma. YcnopenuMo caMo lllu6eHuk ca uujenoM
BokomM KoropckomM. lIlu6euuK CMO ysegu 3aTo, IuTo
Ty Hema Hu 500 cpnekux nyua. Bei upu camoj
NoMHCJIH, na Ce MOXe na cTasu napanena usmeky
lllu6euuka u Boke Koropcke, MOpa CBakoMe la
naMeT sacTaHe. Kag mak KoHcTaryjemo (bakar, na
Boka npomyje rogune uuje gana Hu Tpehuuy Hero
Lllu6eHux, unu «ag kaxemMo, na je Kuuucko Ilome,
jemuo ceno y cjesepHoj Jlanmauuju, yrucaJio  Baiie
ujaHoBa Hero Tpu nujena Boke Koropcke, oHla
Mopa na sBakora ponojeyća TPOJbeTHA Tpo3HHLA
yxsaTu. Hero panu xamocne ucTuHe, panu janmne
npaBge Mopamo peliu, na uje caMo Boka TaKBa.

Iv6 y u Boku KoTop-
m

a uma 4x u no ApyruM 36-
u y Tybu cBu-

Hma xanu6oxe nocra KpajeBa, ruje jeuuako,
MOxa 4 rope crTojuMmo. JenaH HaM npujaTeJ TiHuie
u3 Tpcra: ,OBnje uma nocTa rocnoje KarneraHa 43
Boke, a uma H IpYTHX JBYIH M3 THX KpajeBa, Koju
He najy umiura. Bynure yBjepeHu, na je Teko 3a
Cpncky 3opy LITOFOu CKYTIHTH, KAN TA TakO3BaHa
cprcka uuremureHuuja Boju npen Caffe Specchi
noTponiuuTu u 5 K, nok sa Cpneky 3opy HeMa_Hu
jenHe.“ 3ap TO Huje »amocHo ? 3ap ce TO ni uuumM
onpaBnaTu ? — IlpusnahieMo ga je cBak rocronap
On CBojux mapa u na npeMma TOMe H6&MaMO TIpaBa
HH OL KOra cujoM TpaxuTu. Mu cunoM u He Tpa-
XuMO, Be Tpax«uMO C npaBoM, Koje sanyiureHom,
CHPOMALIHOM Hapony npunana. Jbynu, 6pahio, Cp6u,
umMaTe Ju cayueufia npeMa oHumMa, Koje HeBOJba Ha
CBAKOM KOpaKy nipaTu ? Hmare gu MMJOCTU Tpema
uoBjeky, KOj4u Ham Hajuunile Tpe6a? CraBurTe ce
MHLIJEY y HeroB nonoxaj, na HaM, akO caMo cpua
MMATE, KAXKUTE, NA My He Tpe6a momMofiu, na ra
Tpeća OCTABHTH HA MHJIOCT H HEMHJIOCT HberoBa
He3HAHA, da ra Tpe6a nycruTu ga ce YnaBH y Mopy
HENpHIuKA M HOBOJBA, KOje Fa cBaKOr nama ryue
u naBe!? C npyre CTpaHe, 34p He BunuMo, na je-
NMHO y eKOHOMCKOj ja4HHH, Y KYJITJPHOM HANpeTKY,
Y HO3ABHCHOCTH IIMpe HaponHe Mace, MoxeMo Hahiu
rapaHTuja csoMe HanpeTKy, cBojoj ersueTeHnuju ?

Huje onaj Hapon 6oraT, Koju na a Gora. B
rama, Behi onaj, Koju uma Haj . SPOT
HUTH. MOE. npunanar#  peny Bu a vosjee,
ia.y Tyhboj necpeliu_B4NH cBojy ehy. | en
KOJH e kan je cBe To TaKO, 3AP He SJOYNompe.
6na si cno6onHy BOIbY, sanocraBIbajyhi 4 age,
eo neke. 4 naTpuoTeKe NyXKHOCTH, a naje
m. pora uu mapunu. He TPaxu Ce on gg, |
m4 jep ona KpyHa, Kojy 64 oo PJ
Tipumopjy Mopao ga nA, He Moxe * će BATH wo.
rpoM: OHa 64 Hiak oruina 'y HenoBp > RON he
npeko Cprceke Bope norujeT4 sm sop
nojenuuuuma 4 nujenom CpricKoM apony.

X: ——

3a1i1

d

»sa izdrta ruha kolajna mu sja4

“ Juče je Austrija razvila davno poznat, |
boja kod Visa.
so jedan akt, kakovijem obiluje istorija Aust x
hrpama kostiju najhrabrijih svojih sinova, pa
dinsum je krvlju zalijevano.
poljanama ostaše mnogi pukovi i vojnička odje- |
bjeda austrijska stajala je skupo baš naroda |
narod pamti bojeve u Italiji, pamti boj pod Vi.
izdrta ruva kolajna — sja“. Nikakva druga,
vima našega naroda, a Dalmacija gleda na tu
zakrpe.
e se austrijski državnici sjetiše da je ruvo kršn
krpu. Zaboraviše to učiniti onda, kad jeli
ispraviše.
kala, ponižavala se, jaukala, derala se. I niji

/

samoj Dalmaciji vjerne dadilje, koje narodik
— Ali danas, kao da i Dalmacija drukčije mi
kuka i plače, danas se opasala sa pravim ju

g
Novosadska Zastava“. donosi  povodoy
viške proslave ovaj lijep! članak. ka.
: i i Sašla je u Dalmaciju
svoju taktičnu vrlinu. . na , da
koti četrdeset godišnju obljetnicu pomorsk
ka : i trijska flota
"Prije četrdeset godina austri :
tukla je italijansku flotu pod Visom. Odign
Ttalija je dugo naprotala, da Se iavije iz kandgj |
austrijskog orla. Posijala je svoje ravne poljanyii
ih pod. Visom dala za hranu morskim ribama, |
Ujedinjenje Italije godinama je izgrađivano, g0- |
Austrija je mnogo udovica u erno zavila |
za osvajačkih svojih ratova. Na_ italijanskim |
ljenja austrijske vojske, da spriječe ujedinjenje.
Italije. I kod Visa je tako bilo. — Svaka po-
našega. Hrvati i Srbi bijahu kao da su samo
za to, da se biju u austrijskim ratovima. Naš |
gom. Jevtina krv bijaše našeg naroda državni: |
cima Austrije. I sva nagrada je, što nam ,sa
Viški spomenik juče ovjenčava Austrija lovor-
vim vijencem, pjeva hvalospjeve palim sino-
slavu u izdrtu ruvu, koga austrijski državnici
za toliko godina nijesu se starali ni da ga
Četrdeset-godišnja proslava prolivene krvi
našeg naroda pod Visom juče kao da kazuje |
Dalmacije toliko izdrto, da mu ne priličini.
J priliči 21
»kolajna“. Sjetiše se da prišiju bar jednuze
dvadesetpetogodišnja obljetnica viškog boja Mi
pogrješku juče, misle austrijski državnid, du
Dok dijete ne zaplače, ne sjeća ga t
majka! Ali je Dalmacija vazda plakala, molji-
čula majka u dalekom Beču! Nije Austrija čula
toga zapomaganja. Njeni državnici imadoše u
mjedoše cuelom zavarati i do juče zavaravati
— I trebala je tako da radi, kad je imala gdje.
sli, drukčije zbori, drukčije tvori. Odagnala je
dobar dio austrijskih dadilja, danas ne će di
načkim pasom, pa ište svoje narodno pravo!

S planine i ispod planine.“
Kod Markonova točka.

Više Čergića kuća zateče me zora.

Jutro je bilo tiho, kao da je sve izumrlo.
Iznad sela šuti planina. Ni jedan list da se kre-
ne, da zašušti. Po rAvni ispod planine jedva se
naziru topovi kroz ranu sumaglicu. Daleko
dolje pođem kroz zelenkasiu bujad žuti se
drum kao dugačka, neubijeljena krpa platna,
zamičući strmo pod Kadinu Vodu, pod slatku
Kadinu Vodu!

Sve udara na vlagu, pomješanu s lakim,
osvježavnim mirisom. Sve šuti, ništa se ne kre-
će. Sve stoji usprav, tiho pobožno: i crne, ža-
losne jele; i osamljeni redak trešanja iznad Čer-
gića naslona; i ona krošnjasta kruška divljaka
kod Markonova Točka; i oni _lugasti ginjenički
biljezi pod njom. Sve se diže nekako svečano
prema izvedrenom nebu, s koga zvijezde za zvi-
jezdom nestaje. Činilo mi se, da sela moja i
planine moje nešto s čežnjom očekuju, i da je
sve okrenulo lice prema blijedosedefastom istoku.

Jest, jest, planine moje i sela moja, vi za
nečim čeznete, za nečim ginete!

Išao sam jednom uzvišicom. Ispod mene,
na desnu ruku, izmeđ dvije okomite nizbrdice
šimi potok. Neoklen se ču slab, nejačak uzvik,

*) Odlični srpski pripovjedač Petar Kočić dobio je pri-
je nekoliko dana Marinovićevu nagradu za ciklus pripo-
vijedaka štampanih pod gornjim naslovom. Tim povodom
donosimo jednu od tih pripovijedaka, da upoznamo i na-
še čitaoce, koji redovno ne prate književnost, sa načinom
pisanja ,bosanskog Gorkoga“, kako Bosanci i Hercegov-
ci s ponosom i s pravom svog Kočića nazivlju. Pr. Ur.

/

pa ga brzo nestade. Izumrije u nijemoj, ledenoj
tišini, slijeva/ ći se sa žalobitnim potočnim šti-
mom, koji, možda, tugovaše za izumrlim živo-
tom, ili u svojim ujednačenim, mnogom srcu ne-
razumljivim, zvucima pjevaše pjesmu vječite
čežnje.

Na nebu ni jedne zvijezde. Nad zapadnim
vidikom digli se bjeličasti oblaci, zbijeni kao o-
gromni smetovi snijega povrh planinskih goli-
jeti. Ostalo je nebo vedro, mirno i nešto neo-
bično tužno.

Preko puta, za jedan pružljaj volova od
mene, preletje zec. Trgoh s ramena nešto dvo-
cjevke. Ciknu puška i silan pucanj razli se kroz
magličaste planinske uvale. Od topova zalajaše
psi, a po selu uzavrije pjetlovi... Zora se bje-
lasa. Umire noć.

Mene obuze nekakav nemir, drhat. Poka-
jah se, što.izmetnuh pušku. Trgoh iza sna to-
liko života, iz onog slatkog, međenog: sna, kad
se nemirna, vatrena planinska srea u nesvje-
snom polusnu snažno pritežu, grle i ljube.

U trenutku strčah Markonovom Točku. Iz
šupljikaste sedre derao je debeo, srebrn mlaz,
slijevao se niz ižljijebljeno drvo i, padajući na
zemlju, razbijao se u okruglaste, svijetlje kaplje.
Zapahnu me od vode nešto studeno i cijelom
snagom prođe me laka, drhtava jeza. Umih se,
pa sjedoh na klupu pokraj ginjeničkih biljega.

Selo se budi. Dopire do mene nejasan ža-
gor. Čuje se dremljivo protezanje do navrb
prsta, isprekidano kašljucanje i jedva razumljive
riječi :

— Ajde, oči moje, izgoni sermiju na pašu!

sis K4

"Moglo mu je biti petnest do šes

— Ljudi moji, đe je ovo _mog6 naš Bje-
lan zamrknuti ?

— Ja mlim, da je mogo gazdinici Milevi
dolje pod Kadinu Vodu za vidna stići.

— 0-0, Đurane! — zove neko. Kaži, vjeri
ti, Luji, nek odma ide u Čergiće, jer je reko
desetar, da će danas vijatiti i Zlokorevu zob
na Raskršću... Kaži tamo ljudma, da je ovaj
novi desetar zločest. Veli: ,U pamet se ke
U ovog cara ima za svašto škola, samo nema
za desetara. Nit ima, veli, u oku kantara nit
u ovog cara škole za desetara...“

— ..bro jutro! — ču se iza men
promukao glas.

Okrenuh se. Kraj točka

e sitan,

je stajao momčić,
tnest godina,

Plave su oči bile tužne s lakim premlazom sta

račke zabrinutosti. Okraje
ispod fesića, žutjeli su se kao vos

od £ sak. s
umi, sjede na klupu Pokraj mene, go

— Kakvi su ovo, dijete, grobovi?
— Ginjenički. si pion
— A kad je ovaj svijet izginuo, Možeš li

znati ?
— Još za Tursko
Turci sudili.
— A kad ćemo mi,
On obori glavu i ma
— Ala selamet;
on nekako teško glavu,
— Ama, što si ti
tužan nešto zabrinut?

8, kažu, suda; kad s.

mali, suditi?
lo ošuti :
Bog sveti zna!

— Ko, zar ja? Nii hk
Što bi bio tužan?.,, Nako Ja ništa tužan!
Tečeš, da nijesam

i kose, što su virili

zabrinut i vamo zamišljen, pa i jesam ; jor du
ti znaš, šta se meni sve razbija o glavu!
Ti .— Šta se tebi, veliš, sve razbija o glavi
1 si dijete, bolan! Šta će se tebi o glati
razbijati ? ,
. — E, moj brate ne znaš ti vamo... \
moja je leđa pala sva kuća. Ako ne samelje
nesamljeveno je; ako ne kupim, nekupljev
Je; ako ne uradim vamo ove težačke posloi
neurađeno je. Sve ja, pa ja!

Kako to?
. ia E, lijepo, rođeno moje! Ode mi brat
Pm. otac umrije poslije nekoliko nedeli
ine sMo ja, dvije mi sestrice i upatna, saktić
Smi oba i Na me pada kuća i starešinst"?
E miruju, desetinu, trećinu... Sto
se aa štogod jope od suda ide, na m
zapad? | 2 li vako, brate moj, Grao

sate >
o minu okrenu prema zapadu i ad

RIM dao preko : obrni:
meni i uzdahnu: planina, onda se f
jakna, Gracu mi je brat. Onomadne #9
Piše da | Prase, pa sam mu poslo mal pore
zo Da * Je nešto gbolio — reče on više kao
da a jas — Poslo. mi je zimus koji,
će iš da. Proljeća doći, pa sad kažu,

3 godinu. Diglo, vele; na tri g

e
jod

i). Bog i

On se trž
u grlu:

2 kao oparen. Prisjede mu ri
— Ne zamjeri ' i niš

i Jeri brate: jesi ovaj 1
čojek! Ja mlim, da >: jeni KRA

mA