DUBROVNIK CIJENA LISTU: ZA AUSTRO-UGARSKU, BOSNU I HERCEGOVINU NA GODINU K 11.— ZA SRBIJU I CRNU GORU NA GODINU K 12.—; ZA SVE OSTALE ZEMLJE NA GODINU FRANAKA 15 U ZLATU; ZA DL BROVNIK NA GODINU K 10; NA PO GODINE I NA ČETVRT GODINE SURAZMJERNO. — POJEDINI BROJ LISTA 20 PARA. PRETPLATA I OGLASI. ŠALJU SE ADMINISTRACIJI »DUBROVNIKA“. DOPISI SE ŠALJU UREDNIŠTVU. — RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. — NEFRANKOVANA * PISMA NE PRIMAJU SE. PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. ZA OGLASE, RAČUNSKA IZVJEŠĆA I SLIČNE OBJAVE PLAĆA SE 20 PARA PO PETITNOM RETKU (SITNIJEH SLOVA). AKO SE VIŠE PUTA UVRSĆUJU ONDA PO POGODBI. — ZA PRIPOSLANA, IZJAVE I JAVNE ZAHVALE PLAĆA SE OD PETITNOG RETKA 30 PARA. God. XV. IZLAZI SVAKE NEDJELJE U Dubrovniku 5. avgusta 1906. Broj 31. Pretplatnicima. Molimo sve pretplatnike koji do sada ne poslaše pretplatu, da to sada učine, jer je već evo na- stupilo i drugo polugodište, a oni se ne sjećaju svoje dužnosti, ma da znaju, da je pretplata jedini izvor za izdržavanje lista. Uz idući broj priložićemo na- putnice naznačivši na istima ko- liko ko ima poslati, pa_molimo da svaki pretplatnik što prije po istima pošalje pretplatu, kako ne bismo bili prinugjeni da obu- stavljamo list. Administracija ,Dubrovnika“. Dubrovnik, 4 avgusta, Iza duge i mučne borbe, iza toliko uspjeha pri izborima srpska i hrvatska koali- cija u Hrvatskoj i Slavoniji tek je sad do- čekala imenovanje vlade iz svoje sredine. Neraspoloženje, koje je od njenog postanka postojalo prema našoj koaliciji kao saveznici madžarske koalicije, učinilo je udruženo s naj novijim intrigama ,čistih“, da se to imeno- vanje bez potrebe i bez razloga protegne kroz toliko mjeseci. Sad ipak jedva jedan put stojimo pred imenovanjem kao svrše- nim činom. Ličnosti novih odjelnih predstojnika sa- me po sebi ulijevaju najljepše nade. I svo- jim znanjem i svojim poštenjem oni daleko stoje iznad svojih prethodnika. Već samim tim faktima oni skoro onemogućuju povra- tak starog režima, koji je bio pravi pred- stavnik jednog nemoralnog sistema vlada- vine, sastavljenog i potpomaganog od raznih mediokriteta. Zapuštena, neuređena javna uprava sa vrlo velikim dijelom pokvarenog činovništva to je njihovo nasljedstvo, koje oni moraju primiti bezuvjetno, bez dobročinstva inven- tara. To će im njihovu tešku zadaću još više otežati. Ali velika snaga — povjerenje narodno, koje do sada nije ni jedna vlada imala, omogućnju im da savladaju sve te teškoće. Prva parlamentarna vlada Hrvatske i Slavonije, kojoj je izvor u narodnom gla- sanju, imaće bez sumnje u tom pogledu mnogo slobodnije ruke, nego dosadanje vla- de, kojima je bio jedini oslonac imenovanje i milost ozgo. Demokratisanje javnog života, koje je na ovaj način u Hrvatskoj počelo u najvišim krugovima, treba da pređe i u najniže slojeve. Tek kad se ono tamo ustali, ne će ga onda niko moći nijednim dekretom odstraniti. Nove osnove zakona, koje. nova vlada misli saboru predložiti, moraju stoga u tom smislu biti sastavljene. One moraju biti tako udešene, da narod u slobodi vas- pitaju za slobodu. Priznajemo, da je to težak, vrlo težak zadatak, koji je mnogo otežan sa okolnosti, da je oslonac vladin u saboru jedna koali- cija, koja još nema apsolutne većine. Naše slabo političko vaspitanje mogu stoga pro- tivnici novog stanja vrlo lako upotrebiti u Svoje svrhe. Radikalizam i negacija, koji su do sada bili oružje svih opozicionih stra- naka protiv vlade i ujedno vaspitno sredstvo za narod, ostali su sada u rukama protivnika koalicije. Operišući i na dalje. s istim sred- stvima oni mogu postati opasni. Radi toga mora koalicija biti i mudra i energična i oprezna. Upravo radi toga, jer je ona koali- cija raznih stranaka, ovo udruženje svih do- brih osobina nije laka stvar. Ali mi se ipak nadamo njenom potpunom uspjehu. Teškoće, koje je ona do sad savladala, nijesu bile sigurno manje od ove i kao što smo sa zadovoljstvom pratili uspjehe koalicije pri rušenju jednog: preživjelog, birokratskog sistema, nadamo se, da ćemo s istim zado- voljstvom moći pratiti i nježine uspjehe pri stvaranju novog, demokratskog sistema vla- davine. Radi toga s iskrenim zadovoljstvoii pozdravljamo imenovanje nove vlade, koja ima da izvrši ovu ne samo vrlo tešku, nego i vrlo časnu zadaću. Jedan politički pravac promašen.“ Kad svrnemo pogled na razne faze našega narodnoga preporoda, odmah nam upane u uči cijeli tok našega izvijanja, i osvoji nas neko zadovoljstvo sjećajuć se onog razdoblja od 60e do 80e godine minuloga vijeka, kad se razbudilo narodno osjećanje u Dubrovniku i okolici, te nastala borba za narodna prava. Crkva i narod ustadoše složno da postanemo samosvoji. Nije dugo vrijeme iza toga postajalo, i po- bjeda mahom zasja svuda kod nas; a tome nije čuda, jer svi su faktori usredsređeno uticali i podupirali taj preporod ; tu je bila historija, je- Zik, narod, običaji i ost. sve po prirodi, te brzo smo slavili slavu nad vladom i ondašnjom ne- narodnom strankom. Iza te pobjede sve pučko izjave u izbori- ma, novinama, društvima i ost. bjehu narodne, pa tako isto i sve ostale emanacije bjehu su- glasne. No žalibože na tome nije ostalo, nego po prirodnom toku stvari narodna stranka kao jaka i jedina stade se cijepati. Mlada Dubrovačku inteligencija, opojena idealima, i naslonjena na historiju, običaje, govor i ost. prione otvoreno uz srpsko ime. To je samo bio korak naprijed, jer i dotle jo tako bilo u narodnoj stranci u Dubrovniku, ali muklo i zastrto. Stariji naro- dnjaci i sveštenstvo (razumije se katoličko) iz- : više se malo po malo u Hrvate, koji se pak kasnije razdvojiše, kako je poznato, a i danas su razdvojeni, jer jedni su svjetovnjaci, umje- reni, liberali i sa Srbima dogovorni ; a drugi su sveštenici, radikali i sa svojom sljedbom kle- rikali a Srbima malo prijatni, ili bolje neprija- tni. Dapače sad čujemo da se osniva katoličko društvo u Dubrovniku. Ovijem, mislimo, da sveštenstvo upada u drugu goru pozrješku (error peior priore) nego je isključivanje srp- stva iz katoličanstva, koje je vjera općenita za sve narode i jezike. i To se izvijanje načelo okolo 80e godine istočenog stoljeća. Sveštenstvo so u prvi mah kolebalo, komu će se privoljeti carstvu, i neki inteligentniji sveštenici uletješe isprva među Srbe; no brzo se pokajaše, pa zatijem odlučno i gotovo isključno prigrliše Hrvatstvo, valja da s uvjerenjem da će tako bolje poslužiti erkvi i narodu. Prevariše se, jer baš otada nastade u- bitačna borba, opasna po vjeru i narodnost, a sablazna u erkvi Hristovoj. Ne možemo razumjeti, kako naše svešten- stvo nije uvidjelo korist i veliki svoj probitak u prigrljenju srpske misli. Koliko jad4 i nevo- lja bilo bi puku poštedilo, a sebi i crkvi veliku uslugu poradilo, da se u Srbe svrstalo! Koliko bi bilo na manjak uvreda pismenijeh i usme- nijeh; koliko bi mastilo bilo manje na hartiju izlilo materijala borbi, sporu i čegrsti! Koliko bi bilo manje nesloge i neprijaznosti, tijeh Evanđelju vragova! Koliko bi bilo izostalo na- . Skrećemo pažnju naših čitalaca na ovaj lijepi članak jednog vrlo uglednog Srbina katolika i ako se u svemu s iznesenim mislima ne slažemo, Pr. Ur, padaj4, i pismenijeh i usmenijeh na svešten- stvo i na vjeru u prozi i u stihu! Ta bilo je i prirodno da naše sveštenstvo uleti među Srbe, jer okolica Dubrovačka, i ako sad katolička, ima izobilja tragova pravoslavlju i srpskom imenu, što je bjelodano dokazano, a naši sveštenici to znaju vrlo dobro, jer su i oni sami to opitali kao župnici po našijem se- lima, te kao razumni i razborni, a bez strana- čke zasljepljenosti, moglisu to odmah ugledat i brzo konstatovat. Da su se privoljeli Srpstvu, koliko bi bili koristi donijeli svojoj Crkvi, koja bi bila srp- skijem imenom daleko pokročila i prokrčila sebi put na istok, kao ecclesia militans. Koliko je odatle izbilo štete katoličkoj erkvi, koja, hr- vatskijem imenom sputana, ne može na istok, jer ono tamo nije prirodno i ako je srpskomu bratsko. Komu je dakle na uhar naše sveštenstvo naopako radilo? Valja da je u znanju i po- znavanju svoga rada htjelo poslužiti mostom kojoj tudoj misli i pravcu? To ne možemo po- vjerovat, jer smo uvjereni u rodoljublje našega sveštenstva. Pa ipak što je postiglo to sveštenstvo ti- jem i takijem radom ? I ako rad našega (kato- ličkog) sveštenstva u južnoj Dalmaciji, u Bo- sni-Hercegovini i dalje na Istoku sudarao se s kriterijima koje tuđe misli i pravca, te je bio Za to očito poduprt i unaprijed potiskan, nije urodio željenijem plodom; dapače, kako je po- znato, i svoju je crkvu podrmao i Hrvatstvo Omražio, a donio štete samoj onoj tudoj misli, koja je kao taka bankrotovala. A da je naše .sveštenstvo priljubilo _Srp- stvo, gdje bismo sad već bili s narodnijem pi- tanjem !? Pa katoličko srpstvo nije bilo nova poja- va, i zato nije bilo teško privoljet ga, jer eto ga odavna u Baru, gdje sjedi od pamtivijeka srpski katolički Primas, koga se zamašuj i u- gled sad stegnuo na Barsku Biskupiju, jer on bješe skrenuo s pravoga puta još u pređašnja vremena i postao ratilon tuđe misli, te tako bio potisnut-s Balkana. Sad istom kad katoli- čki sveštenici u Barskoj Biskupiji očito kažu (i u tom smislu rade) da su Srbi, počinje on- dje i vjera njihova da oživljuje i da se priro- dno miče, što Katolički Srbi treba da zahvale mudrosti dvaju glasovitijeh lica, Lava XIILog i knjaza Nikole [.oga Naše sveštenstvo svakako će uvidjet, da je ovo razložito što pišemo; pa mislimo, ako mu je do istine i slave Božije, a do ugleda i“ napretka svoga zamašaja, da će postupati po onoj mudroj jatinskoj riječi, biva da će se po- pravit kad vidi da je zašlo s puta, jer je ludo ustaliti se u pogrješki. Ako li ustraje na stamputici, opet će po- stat ratilom tuđe nove misli, koja će skoro da izbije na površinu, a sve na uštrb svoga na- roda i erkve. | Do našega je sveštenstva da vrevrne li- stom, ako hoće da popravi što je kvarilo i da se održi na visini svoga zvanja i kao ugledni elemenat u narodnijem poslima. Kod nas mijena političkog pravca nije kamaleontizam nego promjena taktike, jer etno- grafski svi smo jedno. Tijem bi prestala ova pogrješka našega sveštenstva, prestale bi i sve političke i geografske himere, jer za srpstvo u našijem stranama i za katoličanstvo nije po- treba kriomčarenja, izmišljanja, ni izvrtanja. Deus serutator cordium ! Carinska unija Balkanskih država. NEE ji Ugledni rumunski list ,Patriotul“, organ samoga predsjednika ministarstva, donosi pod . 14 ov. m. članak koji glasi: ž «Prema držanju i pretenzijama Austro- * Ugarske, cariuska unija između Rumunije, Sr- bije i Bugarske neophodno je potrebna. Strana štampa bavi se mnogo pitanjem prekida prego- vora između Austro-Ugarske i Srbije, ili, bolje reći, carinskim ratom između tih dviju država. Samo je kod nas zbog dnevne unutrašnje poli- tike to pitanje, koje bi trebalo da otvori oči na- ma Rumunima — prošlo bez zaslužene pažnje. Međutim, ovo je pitanje važno sa više raz- loga. Prvo, što pokazuje — naročito ako uzme- mo u obzir, pristrasno, ogromne koncesije što je Srbija učinila — od strane Austro-Ugarske veliku dozu pakosti i vjerolomstva, na koje tre ba da pomisle sve balkanske države, koje ima- ju ekonomskih veza sa Carevinom i koje su u- vijek štetovale uslijed tih veza. Kad se dobro posmotri, rad Austro-Ugar- ske ne može nikome biti simpatičan, već na protiv potiče uvjerenje: 1) da interesi sviju balkanskih država jesu protivni interesima habzburške monarhije, i 2) da interesi sviju balkanskih država, t. j. Rumunije, Bugarske i Srbije, u toliko se jedna- če, da se mora čovjek čuditi, da do danas nije još došlo do carinske unije izmedu te tri države. Takva bi unija dala tako veliki polet tim državama, da bi Austro-Ugarska ostala sasvim na drugom mjestu. * Ali ima nešto još važnije. Ovo ponašanje Austro-Ugarske prema Sr- biji, dolazeći poslije hotimičnog zadoenjena od- govora na ponude Rumunije, odnosno novog trgovinskog ugovora, dokazuje da u Beču imaju vrlo malo dobre volje za trgovinske pregovore, a to će nas primorati da preduzmemo energičnih mjera u obranu protivu austro-ugarskih težnja. Jer kako može biti drugačije protumačeno ćutanje Austro-Ugarske, odnosno započetih pre- govora za zaključenje novog trgovinskog u- govora ? Dok su nas do prije četiri mjeseca svaki dan iz Beča pitali i tražili odgovor naš na au strijske ponude, drugi dan pošto je taj odgovor poslat u: Beč, naša je vlada umoljena od au- strijske vlade da odloži sastanak delegata. * Šta treba da znači ova neočekivana pro- mjena ? Da nije otkud izmiren između Austrije i Madžarske odgovor na to pitanje? Ali bi se ta- da dokazalo da su pregovori sa Rumunijom služili kao plašilo za Madžare. Nu ta nam se uloga nikako ne svidi, na- ročito sad kad je Srbija imala kuraži da odba- ci skupocjeno(?1?) trgovačko prijateljstvo Au- stro- Ugarske“, Naši dopisi. Suđurađ na Šipanu, 3. avgusta. (Jedna čudnovata proslava). Neki su ovamo na Luci danas priredili veliku festu, festu izvanrednu. A da bude festa svjetlija, dobavili su i presvj. biskupa. Ti se ,Slaveni“ sa nekoliko neuraču- nivijeh vesele uz ,Maricu i uz bokaricu“, a drugi, pametniji, udaraju u smijeh. Franek-Slaveni slave veliku ,slavensku“ stogodišnjicu, koja se pak navršila ima tomu mjesec dana. Imala se je slaviti onda, ali da slava bude slavnija, odgodila se je do svečano- sti Sv. Stjepana koji se danas u Luci svetkuje, jer mu je ona matica posvećena, na uspomenu možda srpskijeh vladara Stjepana Nemanjića. Da nije do smijeha, bilo bi do plakanja ! Burne godine 1806. bili su dojedrili ovamo u Luku na malo gajeta neki Crnogorci i Ko- navljani dovedeni od našijeh Primoraca. Tužni otočani u strahu i zabuni nijesu znali, što će. Oružali su se kako su bolje mogli puškama i sabljama ; ali su vidjeli da bi bilo mike, pa su stali kumiti i moliti preko svojijeh prvaka OCr- nogorce i Konavljane i slati im darove u noveu, kruhu, mesu i vinu, da se ne bi iskrcali. Nešto stoga, a nešto jer se stvari na kraju drukčije okrenuše na štetu Rusije, na 2. jula Crnogorci otploviše iz Luke, okretajući, za šalu i kome- diju, preko gajeta leđa i dovikujući: Sto tijeh vašijeh puškarica ovdje u nas u pozadinu! I eto sada lučki Franck-Slaveni slave sto- | godišnjicu toga po njih zlamenita događaja. KuuH, 1. aBrycra. (Marapuuno nujeueme y KocoBy. — JenaH Henpuponuu u onacHu usmeT ua UPKBEHY CJIABY. — Cpricka 3emMJE. 3anpyra). — O- Tpar Bule nana sanoueno je y Kocosy pasnanaie runyna manapuunuma. Ako je urnje y kHuHCKOj Kpa- juHu TakoBo Jiujeuewse ong npujeke norpeće, To 3au-