| I === Ro ot dl DROVNIK IZLAZI SVAKE NEDJELJE ==—=—=—=== CIJENA LISTU: ZA AUSTRO-UGARSKU, BOSNU I HERCEGOVINU NA GODINU K.11 — ZA SRBIJU I CRNU GORU NA GODINU K 12.—; ZA SVE OSTALE ZEMLJE NA GODINU FRANAKA 15 U ZLATU; ZA DUBROVNIK NA GODINU K 10; NA 'PO GODINE I NA ČETVRT GODINE SURAZMJERNO. — POJEDINI BROJ LISTA 20 PARA. PRETPLATA I OGLASI. ŠALJU SE ADMINISTRACIJI ,DUBROVNIKA“. DOPISI SE ŠALJU UREDNIŠTVU. — RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. — NEFRANKOVANA PISMA NE PRIMAJU SE. PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. ZA OGLASE, RAČUNSKA IZVJEŠĆA I SLIČNE OBJAVE PLAĆA SE 20 PARA PO PETITNOM RETKU (SITNIJEH SLOVA). AKO SE VIŠE PUTA UVRŠĆUJU ONDA PO POGODBI. — ZA PRIPOSLANA, IZJAVE I JAVNE ZAHVALE PLAĆA SE OD PETITNOG RETKA 30 PARA. God. XV. U Dubrovniku 26. avgusta 1906. Broj 34. Dubrovni K\25 avgusta. FU Travniku je obavljeno neki dan po- svećenje zastave hrvatskog pjevačkog dru- štva , Vlašić“. Zastavu je osvetio nadbiskup Stadler, a kumovala gospođa Dora Frarik. Već te dvije činjenice jasno obilježa- vaju karakter ove s izvjesne strane naručene proslave, prilikom koje je održan i neki zbor bosansko-hercegovačkih Hrvata i stvo- “rena odluka, da se caru prilikom dolaska u Trebinje podnese memorandum, u kom će se tražiti sjedinjenje Bosne i Hercegovine s Hrvatskom. Na istom zboru zaključeno je, da se provede organizacija Hrvata u Bosni i Hercegovini. U prilikama, kad je zbor sazvan, u njegovom sastavu i u njegovim zaključcima jasno se vidi, čijom je inicijativom i u čiju je korist sazvan. Za svakog, koji makar površno poznaje bosansko-hercegovačke pri- like, postaje jasno, što se s ovim hoće i oko to hoće. Inače se ne bi moglo razumjeti održanje jednog općeg, u naprijed objav- ljenog zbora, na kom se stvaraju zaključci o izmjeni državopravnog položaja Bosne i Hercegovine i to sve u jednoj zemlji, gdje se ne dozvoljava ni lokalni zbor za vijeća- nje o općinskim prilikama. Klika Franko-fur- timaška pokazala je ovog puta cijelom svi- jetu nezavijeno i jasno u čijoj je službi. To je na svaki način jedna utješna strana ove proslave. Druga je manje utješna, što su se ovom prilikom neki nepozvani predstavnici Hrvatstva poslužili Hrvatstvom kao mostom Dranga, jer se oni u obrazlaganju svog ne- patriotskog zaključka pozivlju“ ra“ hrvatsko državno pravo. Ona ista ruka, koja je stvo- tila i podržavala srpsko-hrvatsku borbu u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji i kojoj je današnja sloga zazorna, počela je mutiti u Bosni i Hercegovini istom taktikom, kakvom je prije kod nas mutila. Za njezin protu- slovenski, protunarodni rad treba da posluži Hrvatstvo kao firma i ona je našla jednog Stadlera, da on bude predstavnik, vođa hr- vatski, on, koji bi za ljubav Rima popio cijelo Hrvatstvo u čaši vode. Sa travničkog zbora je poslan telegram na predsjednike svih hrvatskih stranaka, osim naprednjačke, u kojima se izrazuje želja bo- sansko-hercegovačkih Hrvata za sjedinjenjem s Hrvatskom. Među njima su i predsjednici dvaju stranaka, koje su usvojile riječku re- soluciju i koje su sastavni dio srpsko-hrvat- ske koalicije. Razumijemo, što znači ovo proskribovanje naprednjaka, ali ne razumije- mo onda što znače ovi telegrami na pred- sjedništvo hrvatske stranke u Dalmaciji i hrvatske stranke prava u Hrvatskoj / željeli bismo u ovom vrlo važnom pitanju čuti njihovu riječ, jer smo tvrdog uvjerenja, da: oni ne“ odobravaju ovu zakulisnu igru, koja se u ime Hrvatstva vodi - protiv Hrvatstva. Mi iskreno želimo, da se u narodu bosansko-hercegovačkom pravoslavne i mu- slimanske vjere, koji sačinjavaju četiri petine stanovništva, iskorijeni uvjerenje, koje je Stadler svojim radom stvorio, da je hrvat- ska misao samo predstraža predstraže ber- linske i radi toga mislimo, da je dužnost pravih hrvatskih rodoljuba, da svemu na- rodu objave, da Hrvatstvo i Frankovstvo nijesu identični pojmovi. Inače srpski narod u Hrvatskoj i na _Pri- morju ne bi mogao ostati i dalje pasivan posmatrač Stadlerovih komedija, jer se on drži principa ,Balkan balkanskim narodima“. Akcija bosanskih Hrvata, u kojoj učestvuju i neki ,resolucionaši“ i koju potpomažu izvjesne hrvatske stranke u Hrvatskoj i Dal- maciji, morala bi izazvati protuakciju srpskih stranaka. S ' Cijeli srpski narod prihvatio je s odu- ševljenjem slogu i sad je njezin najoduše- vljeniji pristalica, mnogo je žrtvovao i u stanju je mnogo žrtvovati za njezino odr- žanje, ali za nju ne može žrtvovati jedan od osnovnih svojih principa. On mora znati, ko mu je protivnik i ko mu je saveznik, da prema tome udesi svoje držanje. Misli - Ulomci - Ispovijesti. Narod. Mnogi su tvrdo uvjereni, da narodu treba njihova pamet, njihovo znanje; misle da je na- rodu veliko, neocjenjivo blago nauka nekijeh učenijeh osoba, koje samuju i prividno žive bez koristi i bez ploda. Ali ću ja reći, da je narod više oskudan našijem srcem nego našom pa- meću ; više njemu treba ćutljivost i ljubav nego naše znanje. Narod je jezero, more velikijeh jada i patnja. Gdje se mnogo pati, zazivlje se sree i ljubav a ne znanje. Ako ti u svojoj duši istinito ljubiš svoj narod, tješi ga prije, pa ga uči; njemu se malo nauke hoće a mnogo utjehe i ljubavi. Ako ti narodu hoćeš doprijeti do pameti, valja da _mu prije ljubezno i blago uđeš u srce. Znanje je dobro, ali će tvojemu narodu tvoje znanje biti plodno, ako ti svoje znanje prije ogriješ na ognju svojega srca, na plamenu svoje ljubavi. Ljubav će te uvesti u srca. Vir čudesa nije ni u pameti ni u znanju, nego u srcu i u ljubavi. Vjera i ljubav pretva- raju ljude i svijet. Spasitelji ljube; spasenje je ljubav; spasenje je plivati i živjeti .u ljubavi. Isus nam Hristos govori: — »Ako želiš ući u život, drži zapovijesti.< Život je Bog ; zapovijesti su ljubav. Ljubav, zapovijesti, živ“ , Bog jedno su. Vjeruješ li ovo? Gledaj tijek svjetovnijeh stvari, pa vjeruj svojijem očima a ne mojijem riječima. Kako meni, draže mi je namjeriti se na čovjeka što ljubi nego na čovjeka što zna a ne ljubi. U srcu se opominjem i živo osjećam, da me je ljubav odgojila; ljubav mi pomaže, pa će me ona i u borenju potješiti i mrtva požaliti. A zašto sam katkad sjetan? Jer se vidim sam, što kod mene nema dobre duše da me svojom ljubavlju poprati putem bodljivijeh drača. Ali je nekoliko godina da ova sjetnost u meni ne boravi; kadgod dođe i prode kako misao, kako napast. Danas osjećam prirodno, živo, da nije čovjek čovjeku svrha, nego Bog. Isus Hri- sto$ govori: — »Ja i Otae jedno smo... Ne ostavi Otac mene sama.« Ovako moramo svi reći, i svi će ljudi ovako reći, jer će se svi slo- Žiti u čovjeka savršena, u mjeru vasta visine Hristove. Svi u sebi nosimo Boga Oca. Narode moj, nemoj ti gledati na visoko | Ne traži ni srca ni ljubavi: gdje se vele izi- skuje i mudruje! Velika je ondje nadutost, ne- izmjerna praznoća. Onamo će ti uho čuti mnogo lizanijeh, međenijeh riječi, ali ne će srce osjetiti prijatelja, ljubavi. Gledaj ti malene, krotke, od svijeta prezirane; u njima je ljubav i bogatstvo žrtve. Hristos malenijem i prostijem svojim uče- nicima zabuni grčko mudrovanje, svlada rimsku silu, te i svijet ponovi. Q vi siromašni duhom (to jest u sebi bez ohole nadutosti, koji živo osjećate da ništa nije vaše, nego sve Božije) dođite kmeni! Ja vas shvaćam, draga braćo, nijeste mi tuđi; u vama sebe vidim; ljubeći vas ljubim sebe. »Što je ludo pred svijetom, ono izabra Bog da posrami premudre; i što je slabo pred svijetom, ono iza- bra Bog da posrami jako.« Evo istine! Evo povijesti napisane Božijem prstom ! Ovako je bilo i ovako će biti. Znanju će vavijek štogod biti teško i nemoguće ; ljubavi ne će ništa. Tajna će se vavijek znanju proti- viti; ljubavi ne će; ljubavi ne može. Ljubav svud prodire. Ljubav je Bog izlit na srca naša. Ljudevit Vuličević. Kultura ili pseudo-kultura. (Kraj). Skoro neki prijatelj iz Vojvodine, na pro- lasku kroz Zadar, zaustavi se do idućeg paro- broda, da posjeti nekoliko nas kolega. Svakome je poznato kako su ugodni oni trenuci kad se đaci kroz ferije sastanu, te stanu sjećati svojih prošlih dana. Nikada da dođeš do riječi! Jedan započne pripovijedati, a već mu je drugi oteo sa usana argumenat, pa ljubomorno i grozničavo nastavlja u bojazni da mu treći ne naruši slavu, koju je on od prvoga uzurpirao. A pošto nas glasni organi poizdadoše, pođosmo na prome- nadu, da se malko poodmorimo i stečemo nove snage. Veliki su lampioni raskošno sipali svje- tlost, a — to je signal da je šetnja otpočela. Sjaj toileta, noblesa kretanja, maestoznost u ko- joj je kavanska causeria tekla, sve — sve je to veličanstveno djelovalo na našeg prijatelja. Divio se je sad ovoj ljepotici, sad onoj toileti, sad bi posvetio pažnju ovom pariskom sich-u, sad bi ga opet zanijela ona nonchalance aristo- cratique; — pa će od jedared kad se je opiumu oteo: ,u vašem Zadru teče sve u sjaju i veli- čanstvu k6 u kakovoj veseloj rezidenciji“. Po- gledah ga. Htjedoh mu reći: pa da! ovo je re- zidencija primorske burokracije, ali pametno za- grizoh. usnama rečenicu. Već nas i noge poiz- dadoše, te sjedosmo pred kavanu. Naš je pri- jatelj neprestano okom sad ovamo sad onamo zvjerkao. Pa će onako u modernom duhu: ovdje se, jamačno, može naći lako bogata par- tija. Pogledasmo se mi unaokolo što no kažu inteligentnim pogledom, i možda bi partija iš- čezla sa posmjehom na našim usnama, kad će u to jedan kolega — vragolan: ,molim, posu- dite mi olovku“. Dvije, tri brojke, jedan potez i bio je gotov: ,pazite, kad bi mi neko davao po jedan novčić za svaku onu glavu činovničku, koja je kod nas u Zadru izgubila običaj veče- ravati, — ja bih blagodario na svim mogućim doktoratima“. Crnim na bijelu naš bi prijatelj imao 40 fjor. danomice. Tako eto ramazan pot- pomaže rasipnost i raskošnost. A kami poljski šlechtici Ostavimo na stranu opsjenjivanja i tajne toileta, o njima ćemo drugom zgodom. Radije predimo na stvar. Kao svaka kasta. tako je i ova djelovala neposredno na duševni razvitak, a posredno i na materijalno blagostanje našeg naroda. To joj je tim lakše pošlo za rukom, što je ona ujedno i vladajuća u zemlji, a i samo joj ime — pulita — kaže da je onai jedini predstavnik napretka i blagostanja. Vidjeli smo kako naša burokracija živi iz dana u dan. Otac se ne brine za sina. Na Pri- morju ima i odviše klasičnih gimnazija. Dijete će nekako steći maturu, pa će ga tata upisati u pravo, a svake druge godine dati će mu 80 do 40 fjor. da polaže državne ispite. Starac je Ma priloga srpskoj epigrafiji.“ Petar M. Kolendić, Dubrovnik. (1) Bivalo je i po Srbinovom naselištu zama- šnih građevina vizansko-narodnog stila, odista Vidnih spomenika predašnje nam moći i slave, ali ti dragocjeni ostaci leže većim dijelom u ru- ševinama, ili im pokloniku sadašnji pasovi ni temelje ne znaju pokazati. I kipove i natpise sa tih zadužbina stigla je, gotovo bez iznimke, jednaka sudbina ; uništila ih je rulja nemilosnih azijskih zavojevača ili svetogrdna ruka pretje- ranih rimskih fanatika! Tek je rjeđe kad koji Zapadni hagija ili trgovac uzeo sa sobom gdje- koji takav spomenik, a biće ih jamačno dono- šili i u Dubrovnik, jer nećemo, valja da, vje- Movati, da su dubrovački trgovci na garištu po- rušenih svetišta voljeli sabirati samo mošti božjih ugodnika, krstove i ikone svetitelja, a da nijesu imali smisla za prikupljanje natpisa, gdje se spominju okrunjene glave jednog dijela >slovinskog« naroda, »bratstvenici« i »rođaci« vlastele »samovladuštago grada«, kako su ih nazivale povelje i isprave u riznici kneževskog dvora. Ako ništa, barem su se početkom mje- seca aprila g. 1721, ako i privremeno, nalazila “ u Dubrovniku dva prilično znamenita srpska natpisa : š * Izrađeno na osnovu prepiske između Iva Aletić-Na- talića (Dubrovnik) i Dum Đura Mateji (Rim). \ GTEGANK KP4- Ah GN _GTaro H EGAHKATO KPAAIA XPO- HA H XTITOPh CTA: TO XPAMA GELFO AHA MG6TAAH 351A- l HHGA. Dobavio ih je Dubrovčanin Ivo Aletić- Natalić (4+ 26 jan. 1743), republičin kančilijer, vanredno načitana ličnost, strastven bibliofil i jedan od osnivača dubrovačke »akademije dan- gubnijeh«. O njemu i inače znamo, da ga je interesovala srpska knjiga i da je bio vješt ći- rilovskom pismu, »bukrvici« ili »srpskim slovima« — kako su naši predi u Dubrovniku voljeli nazivati brzopisnu ćirilovicu!. Aletić je na pri- mjer, znamo pouzdano, rado sabirao ćirilovske knjige i rukopise. Tako je pismom od 4 jula 1,Vi serissi pur una uolta circa la Lapide sepolcrale di Caterina Regina di Bossina.. che si troua in Seruiano, costi in Araceli“ (njegovo pismo Mateju od 25 apr. 1716); ,Desiderarei sapere.. se 1 Alfabeto Seruiano, detto qui Buquizza, sia stato da lui (sv. Jerolim) inuentato“ (pismo od 16 okt. 1718); ,Prosuse glas po gradu, da slova ta biahu svakom nova, i od nikoga nepo/nana, ni Latina, ni Gerska, ni serbska, ni magne nascieh starieh Gota, ni Skitaca“ (pismo od 14 dec. 1719, riječ je o jednom grobnom natpisu, što ga nađoše pri gradnji katedrale). 1714 javio Mateju*, da mu je pošlo za rukom pozajmiti kod nekoga prijatelja vrlo staru srpsku >Aleksandrijadu«, pisanu brzopisnom ćirilovi- com. Zamašnost toga rukopisa on je precjenji- vao, ispisavši početak mislio je, da će Dum Đura obeseliti tvrdnjom, vrlo smjelom u. osta- lom, da je tu. možda, u prijevodu razumije se, sačuvan u cjelini krnji spis Kvinta Kurcija. Mateji je, pročitavši početak (»Li pochi piodi in Serviano«), u svome odgovoru od 25 nov. 1714 sasvim ispravno skrenuo pažnju Aletićevu na poznije grčke kompilatore. Drugom jednom prilikom poslao mu je Mateji po dubrovačkom *Dajei pozniji kanonik sv. Jerolima u Rimu, leksi- kograf D. Đuro Mateji, još u Dubrovniku bio versovan u ćirilovicom pisanoj književnosti, dokazuje rkp. Male braće br. 258 sa zapisom ,Collegij Ragufini Soc. J. ex dono Canonici Georgij, et Blafij Fratrum Matthejorum“ i ovom sadržinom : »Hvale Svete Anne i/ serbskoga pisma“ (Izvor je u knjizi fra Stipana Jajčanina Markovca-Margitića : fana ( oeru, amuru rogopekuna (U. GRETKORHHA ZAEHAHKEHH NpHKO ro- AMuipa, Mleci 1708, str. 49-51). »Desset Besjed4 ispisane if kgniga Fra Matie Div- kovichja i/ Ielasejak Reda Sv. Franceska Provinzie Bosne Arghjentine Serbskiem slovima Pritisctenieh u Mnetzieh 1616. Po Petru Marii Bertanu“. S druge strane čeonog lista je zapis ,,Pripisa Latinskiem Pismeni D. Ghjuro Mattei Dubrovejanin“ (Ispisao je besj. IV—XIII, tj. propovjedi od druge nedjelje Došašć: lo Vodokršta). »Ljekaroslovje illiti Nauzi /a ljeciti \a/like nemochi pripisani i/ serbskieh kgnigha“ (Zanimiva ljekaruša, kojoj među dojako štampanim u ,Glas. zemalj. muz.“ i inače ne nađoh sličnu). svešteniku Dum Ivu Ivušiću* jedan psaltir mle- tačke Ginamove štamparije (»un Psalterio Ser- viano di stampa del Ginami<). Azbuka na koncu te knjige, a naročito kratice u tekstu vrlo su obradovale Aletića, on je tada — kako javlja pismom od 14 nov. 1722 — bio uvjeren, da će lakše uspjeti čitati besjede sv. Ivana Zlatousta iz četiri oke teškog rukopisa: GTTO ČLA HAIIGTO IANA APXHIGILTIIA KROGTAN- THHKIPAAA 3AATOOVOT., što ga je do- bavio iz Turske. Ali je zanimivo, da je Aletić gdjekad i svoju prepisku vodio ćirilovskijem pismom“, u mladijem danima možda redovito, dok je poznije običavao i u italijanska pisma umetati ćirilovicom pisane srpske riječi". Iz toga bi se kad — se sjetimo njegove uloge u družini dangubnijeh i naročitog oduševljenja prema »Slovinstvu« u kolu purista-akademika Đorđića, Zuzorića i Rusića — moglo, možda prilično osnovano, izvoditi, da je »knjižnozborni skup« OTIOSORVM RAGVSII PERGRATA MI- NERVAE u početku, nakon borbe proti uvo- đenju italijanstva, dok nije zavladalo franačko koketovanje, upotrebljavao ćirilovicu kao slu- žbeno pismo za srpsku prepisku. (Svršiće se.) š Dum Ivo Ivušić (# 27 okt. 1768) je sastavljač lat. epitafa na grobu arhijepiskopa Gačinta Miljkovića u do- minikanskom manastiru, a poznat je i kao vrstan latin- ski besjednik (Rkp Male braće 424, str. 867). j Sačuvana su njegova tri ćirilov. pisma, potonje od njih nosi datum 29 jula 1701. 5 N. pr. ,Mi mandaste d'avantaggio u (5 nupa della sua Principessina, intendo il sonetto“ (pismo od 20 sept. 1728); ,in senso cioč di vpuega, ma pure lo vedo usato“ (pismo od 8 apr. 1726) itd. :