aa

| AN

zacija jugoslovenskih književnika i novinara
imati odista praktičnih rezultata.

Za ostvarenje jedne velike ideje treba mno-
go rada, ustrajnog organizovanog rada. Mi vje-
rujemo, da će toga biti, jer ne sumnjamo u do-
bru volju pravila jugoslovenskih patriota. Zaje-
dničke opasnosti prisilile su nas na zajedničku
obranu, a ovaj sad negativni program moraće
se vremenom pretvoriti u pozitivni.

Može biti među nama trenutnih nesugla-
sica, ali na kraju će morati pobijediti jedna pa-
metna misao, da jedino u našoj zajednici leži
naš zajednički spas.

U tom osvjedočenju radujemo se brati-
mljenju Južnih Slovena u Sofiji, koje se tako
sjajno manifestovalo i među sadanjom i među
budućom generacijom vjerujući u potpuno ostva-
renje lijepih nada, koje svi za ovakve sastanke
vežemo.

| + STEVAN SREMAC. sd

Srpsku je knjigu zadesio težak udarac.
U Soko-Banji umro je prekjuče poslije podne
jedan od naj istaknutijih predstavnika njezinih,
Stevan Sremae. Kratka, ali teška boljetica shr-
vala ga je. Njegova smrt velik je gubitak za
srpsku knjigu, gubitak, koji se ne može na-
knaditi. Djela njegova ostaće trajni spomenici
u književnosti našoj. S njima je Sremac unio
u nju novi elemenat pravoga i istinskoga hu-
mora, Uz njegov humor značajno je veliko po-
znavanje novooslobođenih krajeva u Srbiji, u čiji
se je život Sremac tako uživio, da su tipovi iz tih
krajeva u njegovim djelima savršeno izrađeni.

Vječna slava Stevanu Sremcu!
*

Stevan Sremae rodio se 11. nov. 1855. g.
u Senti kraj Tise, u Bačkoj, od oca Avrama
Sremea krojača. Osnovne je škole svršio u svo-
me mjestu rođenja, u Senti 1868 g.,iodmah po
svršetku prešao je u Beograd, gdje je svršio gi-
mnaziju 1875. g. Iste godine upisao se na Ve-
liku Školu i svršio je istorijsko-filološki fakultet
1878. God. 1879. postavljen je za predavača ni-
ške gimnazije, gdje je ostao do 1898. g., pošto
je 1890. god. januara položio i profesorski
ispit. Godine. 1898. premješten je u drugu beo
gradsku gimnaziju i od toga doba neprestano
je u Beogradu. Još, kao dak Velike Škole,
pokojni Stevan Sremae učestvovao je kao do-
brovoljac u prvom i u drugom ratu za oslo-
bođenje i nezavisnost. Školujući se od prvog
razreda gimnazije u Beogradu on je stalno bio
pod brigom i nadzorom svojega ujaka pok. Jo-
vana Đorđevića. Ujakova darežljiva ruka često
ga je podržala, a ujakova bogata biblioteka bio
je prvi izvor, iz kojega je mali a marljivi Sre-
mae erpao hrane duhu svome. Neposredna bli-
zina pokojnoga Đorđevića, pjesnika ,Markove
Sablje“, naj popularnijega djela svojega doba,
i društva, koje se oko Đorđevića kretalo, moralo
je i kod Sremca izazvati prve začetke one ple-
menite ambicije, iz koje se doenije razvio nje-
gov genij. Kako je Đorđević sav pripadao po-
zorištu, nije čudo što je Sremac i sim potegao
tamo, a, bez dara da pozornici posluži, on se
zadovoljio, da pripisuje role i komade, ne bi li
bar tako poslužio Taliji.

Pozorišna djela, tadanja patriotska dramska
literatura, bio je drugi izvor iz kojega je Sremac
erpao hrane svome duhu. Sve do smrti on je
znao na pamet da kazuje čitave role i čitave
komade iz toga doba. Treći presudan uticaj na
Sremčev duh bio je nesumnjivo za njega nova
sredina, u koju je upao ušav u život. To je Niš.
I ako je već ranije radio i pisao po gdje što,
Prvi put i sa naj krupnijim_ svojim djelom on
se javlja iz te sredine, iz Niša. To je ,Ivkova
Slava“. ,Ivkovom Slavom“ on je učinio prepad
u srpskoj književnosti, i, pored svih svojih ra-
nijih radova, tek njome na jedan mah, kao iz-
nebuha, stao pred već prorijeđen front srpskih
književnika.

Stevan Sremac je bio i vrijedan i marljiv
književnik. Radio je i vrlo mnogo i vrlo mnogo
je i dao. Mi ćemo ovdje nabrojati i sva njegova
djela, u koliko smo dospjeli ovdje ih pribrati.

Od istorijskih pripovijedaka koje je on pot-
pisivao kao Stevan Senćanin, napisao je: 1.
Vladimir, kralj dukljanski. 2. Vojislav Travunja-
nin. 8. Rastko. 4, Časlav. 5. Stevan, posljednji
kralj bosanski. 6. Krvavi badnji dan. 7. Nezna-
ni Obilići. Osim ovih, još dvije pripovijetke ove
vrste nalaze se i sad u rukopisu kod ,Matice
Srpske“. Sremac je imao odlučnu namjeru da
izradi cijelu srpsku istoriju do kosovske kata-
strofe, u pripovijetkama. Šteta što nije stigao.
Od humorističnih njegovih priča napisao je:
1. Ivkova Slava. 2. Limunacija na selu. 3. Pop
Cira i pop Špira. 4. Božićna pečenica. 5. Vuka-
din. 6. Makam Ibiš-aga. 7. Kir Geras. 8. Zona
Zamfirova. 9. Dim u dim. 10. Čiča Jordan. 11.
Česna starina. 12. Pazar za staro. 18. ,Za'no
naše negda što bijaše...“

Sad u ,Srđu“ izlazi njegova »Pompadurina
šetnja“ i priče ,Dim u dim“ i ,Za'no'naše
negda što bijaše...“ izašle su u prvi put u pod-
lisku ,Politike“, čiji je Sremac bio saradnik.

Osim ovih radova iz lijepe književnosti
Sremac je izradio i rasprave: 1. O ciganima.
2. O Đurđu Kastriotiću. 8. Dvije opširne :Kri-
tike: na Istoriju istočnih naroda od B. Prokića
i na Istoriju Književnosti od P. Đorđevića.:Biće
interesno znati da je Sremac preveo još i
»Nastradni hodžu“, a vjerovatno jedajei što
drugo prevodio.

Na posljednjem izboru redovnih članova
Akademije Nauka izabran je i Stevan Sremac
za člana. Svojim prijateljima rekao je, da će
vjerovatno u septembru držati svoju akademsku
besjedu i ne znajući da taj septembar ne će ni
sagledati. Od odličija Sremac ima Sv. Sava
IV. i V. stepena i Takovski Krst IV. stepena.

Politika“ i ,Srbobran“.

Misli - Ustrišci.
Ustrižak.

Općijem životom ljubav vlada; u svakomu
je stvoru ljubav; ona i vjera vladaju čovječijem
životom. U svakomu se našemu djelu vidi lju-
bav i vjera; one su pokretnice sviju našijeh vr-
lina i preduzeća,

Vjera nam se i ljubav zameću u srcu, to
jest u središtu našega života, našega bića, u
savijesti, gdje je čovjek sebi odjek, gdje se on
sa sobom razgovara, i gdje zna i osjeća da ima
znanje. :
Tolika je naša vrsnoća i sposobnost, kolika
je naša vjera i ljubav. Ljudi goruće ljubavi i
velike vjere jedino učiniše velikijeh i slavnijeh
djela. Srpski narode, Hristos reče: »Sve je mo-
»guće onome koji vjeruje.« h

Nije glava mjesto vjeri čudotvornoj, nego
Srce, Jednom Isus ovako reče: — >... Sin
»Čovječji, kad dođe, hoće li naći vjeru na zemlji?<
Jev. po Luci XVII. 8. Smjerao je govoreći
ovako na vjeru kojoj je mjesto u sreu. '

U ljudima, u narodima ima mnogo pobo-
žnosti. Da budeš pobožan, bogomoljac, svetonja,
dosta ti je pristati pameću nekijem načelima ;
dosta ti je ustima reći: Ja vjerujem! Kad je
bilo prave vjere, žive vjere, života, ljubavi Bo-
žije u ljudima, onda se Vjerovanje nije govorilo;
kad nestade vjere i Božije ljubavi, počeše tolika
Vjerovanja. Svaka erkva, svaka pobožnost (re-
ligio) ima svoje Vjerovanje; ali da uživiš Bo-
žijim životom, hoće ti se ganovita vjera: vjera
ljubav, koja te Bogu druži, i s njim te miješa.
Hristos reče: — >Koji bude u meni, i ja u
»njemu, on će roditi mnogi rod; jer bez mene
»ne možete činiti ništa.... Kao što Otae ima
>ljudbav k meni, i ja imam ljubav k vama;
»budite u ljubavi mojoj.« Evan. po Jov. XV.

Je li moguće ?

Je li moguće biti bez vjere?... Jeli mo-
guće ne čuti nigda u sebi Boga?... Je li mo-
guće ne ljubiti?... Na ovo ja ne znam odgo-
voriti, što nigda nijesam bio bez vjere, i što mi
nigda duša nije bila bez Boga i bez ljubavi.
Svedđ sam osjećao Boga u crkvi svojeva srca;
bez ovoga vidjela ne prođoh dana na zemlji i
dobro mi je pred njim.

Ja nemam ni znanja ni iskustva života
bez vjere, bez Boga, bez ljubavi. Ja mislim, da
nema, da ne može biti života bez ova tri osje-
ćaja, bez ova tri trepeta; i ne varam se misleći
ovako, jer ne bi bio prirodan (da je mogućno
da bude) ovaki život. j

Ako ti za vjeru i za ljubav uzmeš načine
i oblike kojima ljudi običaju prokazati svoju
unutrašnju, duhovnu vjeru i ljubav, onda je
lako da pomisliš da ima, da može biti života,
ljudi bez vjere i bez ljubavi, jer ima, jer vidiš
ljudi što običnijem načinima i oblicima ne izra-
zuju svoje vjere i svoje ljubavi. Ako te pop
nigda ne vidi u svojoj erkvi; ako se ti Bogu
ne moliš, kako ti on kaže da mu se moraš mo-
liti; ako ti ne ideš, kako ti on bilježi da ideš,
ti si njemu bez vjere, ti si mu neznabožac.

Ja znam, da Bog ne stoji u rukotvorenoj,
mrtvoj crkvi od kamenja, nego u duši svojijeh
sinova; ja znam, da je teologija daleko od e-
vanđelja i pop od Isusa Hrista koliko je zapad
daleko od istoka, ali će ti ipak on sveđ i svakomu
govoriti da si ti neznabožac, jer mu dućana ne
pohodiš.

Znaj da, kako pop misli i sudi, onako
isto misle i sude svi ljudi, jer im je ovo u na-
ravi. Nama se ljudi čine onoliko dobri i izvrsni
koliko se oni nama sliče. Sve što su ljudi viši
od nas, mi ih ne shvaćamo; kako sud preko
svoje mjere ne može više da sadrži, onako i
mi preko svoje shvatljivosti ništa više ne mo-
žemo unijeti n svoju pamet. Ali je dobro paziti
da nas načini, oblici i izvanci ne otklone od
istine i od pravde.

Imaju dva Bogoštovja; jedno je materi-
jalno, neotezno; ono ima svoje sveštenike, ol-

ju pri-
tare i kipove na njima. Ovomu ringa : 8
padaju osobe i narodi još ne duhc onak:
razviti. Drugo je Bogoštovje sasvim < a ja
ovo nema sveštenstva, nema oltara ni sin
Njemu pripadaju osobe, ljudi misto X tj s
što se osjećaju u sebi Božijim sinovima, s
lesa su im crkva Svetoga Duha, koji ži

a. oR
njim Isusovo je ovo drugo Bogoštovje, i on p
ovako o njemu izusti: — >... ide Pi
>već je nastalo, kad će se pravi jez . of
>njati u duhu i u istini; jer Otac hoće ta ag
»jeh klanjalaca. Bog je duh; i koji mu se

jaj i u istini treba da mu se kla-
»njaju, u duhu i u raje Z
»njaju.« Jev. po Jov. IV. 29, 24.

& Svi šefa prije Isusa, i svi duhovno ve-
liki ljudi poslije Isusa, pripadali su osome ne
materijalnome Bogoštovju, i ovo će svijetom
nadvladati. Isusov je program počeo, ali Pnije
dočeo ; protive se njemu prijatelji i neprijatelji ;
svi hoće da obuku i načine Isusa na svoj način,
ali on ne može biti drukčiji, nego taman onaki
kakav je. Jaoh se nasilnicima i licemjercima, kad
uzbudu narodi zemaljski oćutjeti u sebi Hrista
krepost Božiju !

Jevreji, fariseji i sveštenici sviju crkava
gledaju onamo put vrhunaca visokijeh brda, a
gledaju i u oblake, eda bi vidjeli, hoće li, gdje
će i kad će svanuti dan Kraljevstva Božijega.
Mi sinovi duhovni ovako ne postupamo, jer
znamo, po Hristovoj riječi, da Kraljevstvo Bo-
žije nije nego život Božiji kojijem ćemo živjeti
mi njegova djeca, zato ono u nama mora otpo-
četi a ne izvan nas. U našijem će srcima osva-
nuti dan Božiji i danica se roditi. »Kraljevstvo
»Božije ne će doći da se vidi; niti će se kazati:
»evo ga ovdje ili ondje ; jer gle, Kraljevstvo je
>Božije unutra u vama.« Luk. XVII. 20, 21.
Braćo draga, učimo i naučimo se čitati živu
knjigu svoje savjesti; mnogo smo vremena
prošli i izgubili učeći ono što nije naša osoba ;
vrijeme je da u se uđemo, i u svojoj duši na-
đemo Oca nebeskoga, kako u svojoj krvi nala-
zimo svoje tjelesne očeve.

Tjelesni Čovjek.

A šta ćemo reći o mnoštvu, o sili ljudi,
koji jedino misle što će jesti, što će piti i čim
se odijevati? Nema im drugoga posla; nema im
druge zabave; rekao bih da su stvoreni za tr-
buh, i bez šale trbuh je njima svrha, Bog. Ho-
ćeš li ti i u njima tražiti vjere i ljubavi? Hoćeš
li sići u onu brljagu da nađeš Boga i sinove
mu?... Ovako se meni govori.

Oni su se ljudi posve izjednačili sa živi-
nama, i vidim gdje opće s njima; u svemu su
živine, ali je i u njima klica Božanstva, i sto-
ga vjere i ljubavi. Dan će doći da i preko njih
prođe Sveti Duh, i oni će mu čuti diha, i u
njima će malena klica Božanstva postati stablo,
ovijet, voće. Sunce nikoga i ništa ne zaboravlja,
a ne će ni Hristos, Sunce pravde i istine, niko-
ga zaboraviti. On reče: — »Kad ja budem po-
dignut od zemlje, sve ću privući k sebi«. Jov.
XII. 32. Ovo je tojaga teologiji i crkvama po
glavi. O sinovi žene, o narodi ovoga svijeta,
raspečatite Evanđelje, veliku knjigu Hristovu,
koju vam licemjerje i nasilje Zapečati da se vi
ne biste osjećali čovjekom i Božijem sinovima!
Hristovo Jevanđelje mora da uđe u naše kuće
i u naša srea; onda će se vasiljena ponoviti, i
svaka će duša gromovito zavikati: Čujem Boga
u sebi. I više se ne će naći mjesta u obitelji
ljudskoj lažnijem svecima, pravijem pletkašima.

koko

U čovjeku su življe i jače tjelesne Potrebe
nego duhovne, i mnogo se vremena i truda ho-
će, dok se u njemu probudi duhovna savjest,
dok se u njemu sastavi i utvrdi duhovna oso-
ba, dok se on osjećajem svoje duhovitosti po-
digne iznad svojega tijela, svojega živinstva,
Velju, da se do toga hoće truda, borbe i vre-
mena, ali će to biti; zakon je da ovo bude, Bog
sami zna, kad će i na kojoj će zvijezdi to biti;
nama je dosta znati da će biti. »Kad ja budem
»podignut od zemlje, sve ću Privući k sebi«,

udna je, neprestana  privlačivost Hristova |
»Sve je kroz njega postalo što je Postalo“ i
kroz njega će se sve vratiti Ocu nebeskomu
Njegovijem posinačkijem Duhom vičemo Bogu:
Aba, oče!..., Ne smeči danas Srva; on će sju-
tra biti leptir.
kkk

Plemena, mnoštva, narodi brzinom vjetara
prolaze preko ovijeh Polja smrti, ne Osjećajući
svojega duha, nigda ništa ne znajući za ni
Ja ovo vidim. Sjedeći na ruševini svojijeh .
šastijeh nada i grijeha gledam gdje bjezali
mnoštva, narodi silaze pod zemlju poput dtike.
žemer mi je sreu ovo gledanje. Nu mo 5 2
sebi reći, sebe uvjeriti da je sve znam "ij :
vidim ? udio

. Ovdje na ovoj zvijezdi nije ni
svršetak naše duše; ova je grj

: iječi dragoga prijatelja i brata: — , ia
iogekaši jodišti od zemlje, sve ću Privugi
j bi.< Čujem ove drage riječi: — »Sve
»k se! d ie Otac k meni će doći; i koji da) Y
DE al aa ću ga istjerati napolje, jer aid Ta
Meta ne da činim volju svoju, nego vali |
jd6a koji me posla da od onoga što mi dada
»ništa ne izgubim, nego da ga _yoskrsnon
»posljedni dane. Ovaj je da ooo |
Svaka je smrt vaskrsenije. Kad je bilo Boi
vjere u ljudima, u smrti se je nosilo bijelo; k
a ge nosi erno. Pitam sveštenika: Stražam, |
“u bi noćas?... Ai stražar nosi erno, pe
on ne vjeruje da je smrt vaskrsenije. A ko da.

k
S

nas vjeruje ? x

Bogu hvala ima na svijetu ljudi, Kojima nije
dosta ni jesti ni oblačiti se. Ovakijeh je malo,
ali ih ima. Oni svojijem životom živo dokazuju I
istinitost Hristovijeh riječi:  — >Ne živi čovjek
>o samom hljebu, no o svakoj riječi koja izlazi
>iz usta Božijih«. Ovi ljudi sastavljaju malen
svijet umnosti i duhovnosti; u njima su glavni
uzroci i razlozi ljudskoga društva i njegov

povijesti. :
Ovake ljude Isus proslavi u svojijem uče.
nicima, kad njima reče: — »\i ste so zemlji«,

Oni su sredstvo (organum) što prima i dava
život: da ih nije, da ih ne bi bilo, čovječanstvo
bi sagnjilo; ali se po njima održava raspadnosti,

Oni su zastupnici umnosti i duhovnosti:
oni su veza zemnijeh i nebeskijeh duhova, Nad
njima se otvara nebo, i anđeli se Božiji penju
i silaze k njima. Jedan od ovakijeh ljudi može
spasiti narod; i ako mnoge obitelji ne propa-
daju i mnogi se narodi ne upropašćuju, ovo sa
njima mora pripisati, što su oni so zemlji, ko
jom se sole velike ludosti ovoga svijeta; štosu
oni svijeća na svjetnjaku, te svijetle svima koji
su u ovoj kući smrti. Da ih se je deset bi
našlo u Sodomu, ne bi bio na Sodom padnuw
s neba dažd od sumpora i ognja. ;

Ljudevit Vuličević:

Cp6u u ,Cpnceka 3opa“.
(OnroBsop nonucuuky ,Slobode“)..

Y 30. 6pojy osora nucra nouenu cemo 6um
ca cepujoM uJaHaka, y KojuMa cMo NONBPIJIH odjek
TABHOj KPHTHLIH HA HI XKAJIOCHU HEMA ripeMA »Ople
cKoj 3opu“. Ko je ron nparuo Haue TIH CAH M
rao je y WeMy HaspujeTu HeKy o6a3puBocT, Mi
CMO Ce Besanu, ga ne 6ucmo cmyuajuo  TaKlil
uMjy  ocjeTmvuBocT. Ilpemna cemo MHLIJbOHA, Ii)
onfiuM nuTaiuMa He cmHje ma 6yne orpannueti
Behi ga ce o6jekTusHo u 6eso63upHo rnperpece (it
INTO 3acujena y Haponne HHTepece, HIIAK CMO (#
CBM THM CIYTaJIu CBOjy Cmo6ony, c pasnora, 1

cMaTpa Y NpBomM Pp
PyM. Tora Ce uo

na nokaxemMo c koje crpait
9 HujecMo orpujeniunu Hurt *
HCTAKHYTO MHIIJbEH:E.

HUH _6ugu cy jeuHo ou TIOLIJEĆ
TO y Benmuke xagumo, IuTo CM

CTBA, iro
HAM Huje MMO Miro
TaKaB Hauuu,
M Maro,

Ce 30Be pymeHuo eruna ; Ca
CY To xrjenu nga uekaxy
PA EMO nocymiaju, umajy Ju ra"
M
Bea POMTO je usamao nam psu“
, NaTupann | PABA ,Opneke Bope“ Jem
“eHO Ha ša ng Y Boku Koropekoj, a npenopY“
SE Koropy. y Tome mueMy He"
PARANA: HeMapHocT Boke Koropot“ |
ulskoja Hasan nauje rogune Guna ji
a Ja Khepu npore Joana By".

A MCMO ' 4
Koje cy Ynyheg K4OTH  HecKknanuum  pujetuve

Hak,

e ua &upecy ByhuHoBy. Y Kojo

|