bosanska vlada nije znala, niti zna drukčije vladati nego nasiljem. Mi se toj nesposobnosti vladinoj možemo samo veseliti, jer ulazimo u borbu su sigurnim izgledima na uspjeh. Odjek uzvika ,Živjela slo- boda! Naprijed Mostar“ biće silan i snažan, jer je vlada proigrala povjerenje kod svih vjera i kod svih staleža. Birokratski sistem vladavine već se preživio. Živjela ustavnost! Živjela auto- nomija! Misli - Ulomci - Ispovijesti. Utjeha. Neprestano mi i uporno opominješ, dosa- dna plakavico, neke osobe i ljepote, što su negda bile s nama, i kojijeh više nije, što ih više ne može biti. Nema razloga tvojemu na- ricanju ; nije zaista mudro tužiti i plakati što noć nasljeduje dan, zima ljeto, starost mladost. ini mi se, da ti se godi govoriti o mr- tvijem i o smrdećijem grobovima ; ali nemaš u svojoj desnici svijeću vjere i pouzdanja, da si- deš dolje u tmasto podzemlje, gdje sjedi smrt s utvarama na prahu. Da, nemaš vjere, i stoga si puna straha. < Jednom si mi svojijem neslanijem leleka- njem gorčila srce, jer i ja negda, ali za malo, mišljah da posve nestaje onoga što nam smrt grabi iz očiju i kruto nam guli iz srca. Ali sad drukčije mislim; drukčije i bolje znam i osjećam. Seli se sve što nam oči vide; sve se mi- jenja i prečinja. Mijenjaju oblici, što su vreme- niti, i propadaju smrtnijem udarcem. Oblici su ona tvar podložena propadljivosti, i Pismo o njoj kaže da uediše i tuži s nama. Nu pod vlašću i udarcem smrti ne stoji ono što sam ja, ono što si ti; ne strepi moj duh pod vla- šću smrti. Duh nije prazna riječ, nije oblik, ne stvar podložena propadljivosti, nego život, i baš što je Život vječito traje pod raznijem i vremeniti- jem oblicima. Vječnost nije izmišljena obmana, ili požudom u nama sastavljena; nije ne sa- stavljena naporom, niti očajanjem jadna čovjeka, kojemu se ne mili umrijeti. Vječnost nije ideja bez razloga, bez temelja umetnuta u našu gla- vu, nego prirodan glas u srcu, u našoj savjesti, koji nas uvjerava da ćemo nadživjeti tvar i sve razne nebrojene oblike, podložene propadljivosti. Bjeguće slike, nestalni oblici ostavljaju svoj utisak u pameti, u njoj oni traju, ona ih sadrži, ali ne ovako duhovi; duhovi ne traju niti žive po drugomu, kakvom podstavkom iz- van sebe. Oni su po sebi i u sebi život, i su- znanje im neprestano govori i svjedoči da su živi samostalnijem životom. Oni osjećaju da jesu; znaju da jesu; i sebi govore: Mi jesmo. Carstvo je: božanstvo je reći: Ja jesam, i znam da jesam. Duh se služi tvarju, slikama i oblicima da se javi, ali u to što hitro prolaze slike i oblici, kojima se duh javlja, on ne samo traje, no još neumoran nove slike i oblike u sebi snuje i izvan sebe ih pravi. Smrt je dakle u oblicima a ne u našemu duhu. Ako živimo, Gospodu živimo, jer _njego- vijem životom živimo. Ako umiremo, to jest ako svlačimo tašte oblike, Gospodu umiremo, to jest svlačimo se u njemu, koji je život i vrelo života. U Gospodu se prave ove promjene, kojima se duhovi javljaju, nu pod nestajanjem promjena ne stoje duhovi; oni su nezavisni. Pate u ovoj tamnici, jer je tijelo grdna tamnica duhu, ali će ge Hristom izbaviti; zato nemoj se zaljubiti ti u oblike i slike koje prolaze. Ne bi bilo mudro zaljubiti se proljećem u evijeće da ga puk jeseni gorko plačeš. Dan duhova nema jutra, nema večeri. Ustrpljivo se i mirno nauči i obikni gle“ dati svijet, i ono što se na svijetu događa ; uvjeri se da je posve nemoguća tvoja volja i da ti jaukanje ništa ne koristi. Sve će biti ona- ko kako mora biti; sve se neuklonivo vrši; zato odbaci od sebe sve mučne požude, da ih više ne bude u tvojemu sreu, i, gledajući k ne- bu, reci srcem a ne ustima: Neka bude volja tvoja! Isprazni, draga, svoje srce, da više u nje- mu ne bude požudi, jer su požude naša sla- bost, naše verige! Podigni se do ovog divnog siromaštva! Ovo je ono duhovito siromaštvo, kojemu Isus obeća carstvo nebesko. Ne plači, mila moja! Viđu da nema oso- bi i ljepota, koje ja negda ljubljah velikom nadom i vjerom. One prođoše poput orla gore na nebu, poput uzdaha meni ovdje u prsima. One se sad ne vide, ali zato ti ne misli da ih je nestalo. Negda ovako ja mišljah; mišljah ludo da neki crni udes svojijem ubitačnijem vi- horima sve ruši i uništuje. Ovako mišljah, jer (kako znaš) za svojega djetinjstva ja bijah za- sićen žučju; smrtno ogorčen ne znađijah razlu-. čiti bježne prilike od stalna života. Slike su me varale, evijeće me je varalo, grob me je varao. Sve me je, sestro, varalo; ali me sad ništa ne vara, jer mi je srce od svašta ocijepljeno. Uzgor sree! Vjeruj da se ništa ne gubi. Traje mati moja, ta, traje i tvoja. Ima neko mjesto gdje je vječito zelenje i pjevanje; on- dje će se nama objaviti tajni razlog i ma- gleni cilj zemnog života. Uzgor srce! Ljudevit Vuličević. Franko-furtimaška agitacija za aneksiju. Mostar, 6/9. 1906. Među ovdašnje katolike rasturen je poziv Ch. Segvića, koji mi je pošlo za rukom dobiti u ruke. Poziv od riječi do riječi glasi: Cijenjeni Gospodine! Kako Vam je poznato, na skupštini ,Hr- vatske Narodne Zajednice“ držane u Doleu kod Travnika dne 16. kolovoza ove godine, da se Hrvati diljem Bosne i Hercegovine organizuju u jednu kompaktnu cjelinu, zaključeno je izme- đu ostalog, da se prigodom dolaska Njegova Veličanstva u Trebinje prikaže ,poklonstvena adresa“ u kojoj se imađu iznijeti naše tegobe i moliti Njegovo Veličanstvo da ispuni obećanje zadržano u $ 3 zavjerenice iz god. 1866., da nas sjedini sa Hrvatskom i Dalmacijom. Dok se ova poklonstvena adresa izrađuje od odbora za to u Doleu izabrana, pošto je vrijeme veoria kratko, ovim putem Vas molimo, da u svojem kraju i društvu stanete odmah sakupljati pot- pise za tu poklonstvenu adresu na običnom bi- jelom papiru. Neka nas ne smetu glasovi, da deputacija ne će biti primljena, da adresa ne će doći do Njegova Veličanstva. Ako deputacija s adresom i ne bude primljena, za adresu će Njegovo Ve- ličanstvo doznati. Pitanje je otvoreno. Mi smo se izjavili. O našoj izjavi morat će se vodit računa. I to je velik uspjeh. A uz to ćemo adresu objelodaniti po svim velikim novinama u svi- jetu i iznijeti dotične potpise. Još Vas molimo, da na dan dolaska Nje- gova Veličanstva (13. rujna ako se ne promi- jeni) u Trebinje pošaljete po prilici ovaj brzojav: »Kabinetska kancelarija Nj, Veličanstva Trebinje., Potpisani Hrvati homogijalnim poštovanjem pozdravljaju svoga uzvišenoga kralja kada stupa po drugi put na ovo hrvatsko tlo i mole, da prama paragrafu trećem zavjerenice iz g. 1866. sjedini ove zemlje kraljevini Hrvatskoj, kojoj po historiji i pravu pripadaju«. Nadodajte iste potpise, koje ćete pokupiti za adresu. Onda nam javite sve pismeno Mi se nadamo, da ćete se odazvati ovom patriotskom, pozivu i zauzeti se, da što veći broj potpisa sakupite. — Sjetite se one narodne : dok dijete ne ište, majka mu ne daje. Sarajevo, 1 rujna 1906. Za Odbor: Ch. Šegvić urednik ,Hrvat. Dnevnika“, Sad barem svijet zna, ko hoće aneksiju i na kakav će se način sastavljati telegrami. Ova metoda je u Bosni Hercegovini često oprobana, Nikad nije uspjela, a naj manje će sada, kad su se Srbi pravoslavni i Muslimani potpuno složili u zajedničkom radu. Neka to zapamte | inspiratori ove furtimaške akcije. * Naši dopisi. Skradin 29. avgusta. (Saobraćajne nepri- like). Svakog se skoro dana pruža prilika, da se na ovu našu plovidbu društva Negri, mora čovjek tužiti. Dok se radilo o povišenju ,cou- pona“, dotle smo opet mučali, nadali smo se e će jednom biti bar uredniji i bolji smještaj i čistoća, dok o brzini nijesmo ni mogli pojmiti, da bi prekoračila ovu leteću običnu, kojoj konj- ska snaga nadmašuje onu novo-sagrađdenih bro- dova: Lusitanija i Mauritanija. Ostavimo šalu na stranu, ali i kud bi mogla bolja brzina biti od one pokojnog parobroda Bar. Burger-a ;- ta čak se natječe u njoj s dalmatinskim traljama, koje zovu tehničnim izrazom: željeznica s naj novijom mašinom, koja datira iz prve polovice prošlog vijeka. O Sinjskoj nema ni govora; ona pravi iznimku, jer je to prosti Kiender-Spielerei jednog bečkog zviždulina. Ona može dvojako da služi i ko — skujmo, ko za rijetkost — Langsam-Zug i ko aerostatični balon. Ali da se povratimo na započeto. Ali nije ni to dru- štvo samo; eto utjehe. Bilo je jednom u tom listu napomenuto nešto slično o željez. pruzi Gabela-Uskoplje-Gruž. Da li još i dan današnji što takvo postoji, nije nam poznato. O Lloyd-u je pak jasna stvar; no pravo recimo, zna po- stupati u rukavicama, te prikriti stvar. Razgla- šeno je, da učenici uživaju jedno mjesto za drugo... ali malo je tu istine. Stoga ta prazna objava dosta škodi. Kad se učenici otiskuju od kuće, tad se pri predračunu i to u obzir uzimlje. Nek se dakle uvjere, da je zbilja neistinita pome- nuta objava oni, kojih se isto ovo tiče, da se odslije ta tačka izbriše iz dnevnog reda. Pređimo na stvar. Hoće li učenik zbilja polakšicu dobiti, treba da ode na agenciju 1 dan ili bar 5-6 sati — ako danju — prije odlaska dotičnog“ paro- broda. Učenici, kako je već poznato, putuju tako da mogu uhvatiti susret pruga i prosli- jediti odmah. Za njih je dakle od male vrijedno- sti polakšica, koja im pri njihovom putovanju ko takva ne vrijedi. Eto formalnosti i premu- drosti Lloyd-ovih agenata. Ipak se društvo Ne- gri ističe nad svima. Tu nekidan na 27 o. mj. prohtjelo mu se da zabašuri poštu i da vuče za nos putnike. Parobrod, koji je u Skradin imao da dođe, pošao je da zasluži gospodaru i koji slatki kolačić. Bili bi tog dana i bez pošte ostali, da nije slučajno dolazio jedan njegov parobrod iz Trsta, otkle li? — koji je vukao za sobom solaricu. Došao je tako nekoliko sati kasnije nego obično. Da se je bio i još odocnio, ne bih imao kako da otpravim pismo, koje mi je od velike važnosti bilo. Čudno možda izgleda ! Sredovječna su vremena već davno protekla. Moram da pismo urinem u parobrodsku po- štarsku škrinju, jer ga inače radi jednog člana poštarskog ureda — u uredu po sili Duha vi- šnjega nestane. To je uzrok te neki građani u Skradinu, na čast i slavu Uprave pošta u Dal- maciji, ustanove na svoju ruku, o svom trošku nošnju pisama, koja će se predavati pošti u Ši- beniku i na Bribirskim Mostinama. Ali o tome drugi put malo više. Za danas završujem ne išteći drugo, neg da kontrolne odnosne vlasti postave red. KD. Dva priloga srpskoj epigrafiji. Petar M. Kolendić, Dubrovnik, Aletić je, nema spora, bio sabrao više sličnih spomenika!, spreman, da ih prvom pri- likom pošalje svome šuri, čuvenom numizma- tičaru, vizantologu i prevodniku Porfirogenito- (Kraj). vih djela Anselmu Banduru u Pariz. No naročito. je on dva spomenika izdvojio, zavolio ih, ako je dozvoljeno reći, i na 5 aprila g. 1721 poslao e njima prilično iserpno izvješće smjelom orga- nizatoru >slovinskih« preduzeća, svome ličnom prijatelju isusovcu Dum Đuru Mateji u Rim. Ispisao mu je oba natpisa tačno, diplomatskom vjernošću do naj sitnijih ligatura, a uz prvi je postrance dodao i moderniji prijepis njegov, na- pisav ga brzopisnom ćirilovicom bez »jerova«. U tom izvještaju potsjetio je Aletić Dum Đura na oblik »hrama« prema »krama« u istom smi- slu kod starijih dubrovačkih pisaca i molio ga, ! Tra diuerse Iserizioni, che_ mi & riuiscito di racco- gliere delle Parti di Bossina, e Seruia“ počinje mu pismo od 5 apr, da mu objasni, znači li riječ »htitor« isto što italijanski »fondatore«, javljajući mu ujedno, da je namislio napisati sitniju raspravicu, gdje će Banduru kušati dokazati, da ono »svetago« prvoga natpisa ne označuje svetiteljski harakter htitoreva roditelja. U drugom je natpisu Aletić pridjev MET4AH shvatio kao italijansko pre- zime, te je, naglasivši, da je taj natpis nađen pod jednim likom na njekoj porušenoj erkvi, preporučio Dum Đuru, da za razjašnjenje za- moli rimskoga književnika i arheologa Mandosi. Mateji je pedantnom ljubaznošću, kao u vi- jek, nastojao, da prijatelju na svaku i naj sitniju informaciju što iserpnije odgovori, ali je naj interesantnije, da je svojim pismom od 14 jula objavio Aletiću, tako je i Mandosi — istorik, čije je »Dekade« sva je prilika naš Đordić uzeo za obrazac pišući svoje >Viri illustres« — adje- ktiv MGT4AH shvatio kao italijansko prezime! Tek je poznije velika županica Ana oteta ro- manskom plemenu, Aletić je biva, baveći ge i inače epigrafijom, zapazio među tim i na nje- kom latinskom natpisu riječ »Megala«, Iz sklopa i smisla riječi bilo mu je jasno, da to nije ni- kakovo prezime, te, uzevši u pomoć grčko- latinski rječnik, ispravno je, najzad, konstatovao, da oblik MGTAAH nije drugo, nego grčko vere, gdje je q prema tadašnjem izgovoru za- pisano kao naše £1! Razumije se samo sobom, da je to odma javio Mateju (pismo od 9 dec.), čovjeku, koga je znamo već kako interesovala i naj manja sitnica iz slovjenske prošlosti u opće, a južnog Slovjenstva napose. Šteta samo, što nam Aletić ne pribilježi mjesto nalazišta, a još grda šteta, što nikako ne znamo, gdje su ti spomenici svr- šili. Možda propadoše u franačkoj zemlji, što nije pouzdano, kad znamo kako su bila česta naučna seljakanja arheologa Bandura! Je li ih Aletić zadržao kod sebe kao ponos pravog mu- zeja svoga stana, gdje je pored alkimičnih apa- rata, raznolikih zbirki novaca bilo zgrnuto to- liko naučno blago? Ko bi znao sada nakon dva vijeka odgovoriti, iza ponovljenih pohoda »kul- turnih« zavojevača u naše krajeve | o omnarnor zas reza Domaće vijesti. . kupštine. Pozdravi srpske narodne S sjednik srpske narodne skupštine 2 pio Marić uputio je po prethodnom zaključku skup- štine u ime njeno ove poni atskih sokola 1) Savez hrv ; Boom i dravlja sa- Srpska narodna skupština poz Šoa kuptjeci sokole kao borce velike slovenske ideje. ić i Mujaga Komadina 2) Pero Šantić i Mujag ote Srpska narodna skupština kao poborn:&a ipa Balkan balkanskim narodima s oduše- rin ni : S tjekjsto pozdravlja naj noviji zaključak mo starskog gradskog vijeća. KS 8) ž Svetozar Pribičević Prod- Zagreb. g / Srpska narodna skupština primajući odu- ševljenjem Vaš pozdrav kliče živio upravni odbor živjela srpska samoštalta stranka. _ 4) Dr. Bakotić oi g Binjia Na ime srpske narodne skupštine dužnost mi je pozdraviti Vas, starog borca za napredak srpske narodne misli i zaželjeti Vam svaku sreću i dugi život. Otpozdrav iz Mostara. Mujaga Komadina i Pero Šantić uputili su kao otpozdrav ovaj telegram : Dr. Mariću, predsjedniku srpske narodne | skupštine. — Spljet. o Svesrdno zahvaljujemo na pažnji. Cinila se i činiće se samo dužnost. , Pozdravi srpskoj narodnoj skupštini. Skupštinu su pozdravili telegramima iz Dubro- vnika: Srpska dubrovačka omladina, Kristo Do- minković i Nikola Brkić; iz Zagreba: Svetozar Pribičević u ime srpske samostalne stranke; iz Vrlike: Joso Kulišić, načelnik; iz Skradina: Srbi skradinski ; iz Kastelastve: Pop Mitrović; iz Imotskog: Srbi Imoćani ; iz Perasta: ,Soko- lovi Oraovski“. Svesokolski slet. Veličanstvena manifesta- cija sokolske misli, što je priredio savez hrvat- skih sokola u Zagrebu, ispala je na opće zado- voljstvo svih učesnika i gledaoca. Povorka i vježbanje bilo je divno, nezaboravno. Doček i ispratnja gostiju bila je vrlo srdačna. Sav pro- gram ispao je kako se naj ljepše može zamisliti. Veliki broj hrvatskih sokolova otpratili su u Beograd Dušanovce, koji su u Zagrebu uči- nili vrlo lijep utisak. Novosadska ,Zastava“ piše o zaključku zagrebačkog vijeća među ostalim: >Da bi malo prikrili da gone vodu na bečku vodenicu, oni mole da se Bosna i Hercegovina prisajedine Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji. . I baš vele Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji. Zar to nije smiješno! Ta Austrija ne će ni da čuje da se Dalmacija prisajedini Hrvatskoj i Slavoniji, iako je to uzakonjeno i stoji na pa- piru. A sad da se i toj neprisajedinjenoj Dal- maciji prisajedinjuje Bosna i Hercegovina. Mi ne ćemo da govorimo šta znači ono: »u smislu državnog prava, zakona, kraljevske diplome i prava naroda.“ Naše državno pravo može se protegnuti na sve, čak do Jerusalima. N. pr. 1I. zak. čl. od 1867. god, o uzakonjenju kraljevske zakletve spominje našeg vladara i: kao kralja Srbije, Bugarske, Rame, Jerusalima. Inače kad je o Bosni riječ i Madžari dokazuju svoja prava na Bosnu i Hercegovinu od vre- mena i prije vremena Žigmonda, kad Bosna i Hercegovina bješe za kratko doba i svoja i ma- džarska i turska i ničija. U mnogo većoj mjeri mogu ta prava do- kazivati Turci, a šta tek da kažemo za Srbiju Crnu Goru i šta tek za narod u njoj. : Zanimljivo je, da se u jedan mah govori o državnom pravu, kraljevskoj diplomi i — Pravu naroda. Koga naroda? Sigurno naroda u Bosni i Hercegovini. Ta valjda se njega po najviše tiče. A ko se osvrće na pravo naroda taj priznaje u prvom redu ta Prava i to pravo ne mogu pokolebati privremene istorijske ne- sreće, niti diplome. Dajte onom narodu pravo njegovo, da slobodno odlučuje o svojoj sudbini l čućete šta će reći..I mi smo za to Pravo, jer je to sveto pravo. 1 baš protivu tog svetog ćinsko vijeće zagrebačko, u kome još uvijek imaju veliku riječ Frankovci i Kuenovci. Traže da se Bosna i Hercegovina Prisajedini . Hrvat- skoj i Slavoniji, a da ge i ne sasluša narod. Dakle da se i ne osvrnemo na pravo naroda koga se tiče. Ili Zar da se uzme kao volja na- roda one namještene deputacije i oni izmamljeni | i lažni potpisi, koje smjeraju da iznesu pred našeg vladara'kad dođe u Trebinje ? Braća Hrvati, koji pripadaju Franku i Kuenu, ne razmišljaju šta rade. Neka ge zapitaju otvoreno: Šta hoće oni danas da učine od na- roda u Bosni i Hercegovini? Ne mogu ga svo- jom snagom pridobiti, nemogu ga svojom snagom Prava ustaje op-