Govoreći o vjeri ponavlja stihove Save Tekelije : »Ne pita se ko se kako krsti“. Ovo,su važniji momenti njegovog isticaja u javnom životu, a sada svršavam moleći vas da sa mnom uskliknete: Vječnaja pamjat sla- vnom narodnom borcu, mezimčetu Primorskih Srba, Dr. Ignjatu Bakotiću ! Slava mu | Pišu iz Skradina. Satrveni od tuge saslu- šasmo jadnu vijest o smrti posljednjeg viteza borea za srpsku ideju Dr. Ignjatija Bakotića. Na srpskoj Čitaonici tužno se previjala zastava o po koplja, prevučena crnom koprenom. Odmah smo opremili brzojav saučešća porodici, koju je pritisla tolika žalost. Čujemo, da će se pjevati za- dušnice za vrloga pokojnika u mjesnoj pravo- slavnoj crkvi. Što bude, javiću Vam. pK. Pišu iz Vrlike. Na glas o smrti nepreža- ljenog D.ra Ignjata Bakotića, naša Općina je telegrafski zamolila sinjsku općinu, da je za- stupa pri sprovodu, a g. D.ra Mazzi, da položi vijenac i izrazi ožalošćenoj po saučešće. Uz to su bili zamoljeni g.g. O. Danilo Bukoro- vić i Dr. S Kulišić, da na sprovodu predsta- vljaju vrličke Srbe. G. načelnik pak sakupio je lijepu svoticu za naše Prosvjetno-privredno Dru- štvo ,Srpsku Zoru“ u počast uspomene hrabrog i umnog borca narodne misli. Neka je slava nezaboravljenom D.ru Ignjatu Bakotiću ! Za izmirenje izmegju Hrvata i Talijana, — Jedan prijedlog. — Kako smo pali na lijepak! A da bi zašto nego radi jednog poslaničkog mjesta, stali smo se opet krviti kao divljaci, koji ni pojma o slo- bodoumlju ne imadu. Bogme, i Talijani, koji se razmeću svojom latinskom kulturom, nijesu se ovog puta pokazali kao njeni dobri sveštenici. Nego ostavimo predbacivanja na stranu. Tali- jani hoće po što po to da dobiju jedno poslani- čko mjesto u Beču, i ako mu mnogo ne potre- buje, ipak oni jaše na tom svom zahtjevu. Hrvati ne će da krne slavenski značaj zemlje i ne dadu. Mi mislimo da bi se jednim i drugim moglo zadovoljiti, kad bi samo bilo dobre volje te je- dni i drugi po nešto popuste, i to ovako: Nek se ne uzakoni Talijanima, na način kako oni zahtijevaju, ni jedan mandat, ali nek im Hrva- ti obećaju, da će od izbora do izbora učiniti s njima kompromis, po kojem bi im se osigurao jedan zastupnik. Na ovaj način Hrvati bi mogli bit zadovoljni, jer bi zadobili simpatije Talijana u Dalmaciji i izvan nje, a karakter zemlje ne bi gubio ništa, pošto talijanski zastupnik bio bi izabran slavenskim glasovima, i u svaki čas, kad bi se Talijani vladali protivno slavenskim narodnosnim interesima, mogli bi izgubiti svoj mandat, jer njegova sudbina stajala bi u ruka- ma Hrvata. Talijani s druge strane mogli bi biti zadovoljni, jer u istinu imali bi svog za- stupnika u Beču, što toliko žele, iimali bi jam- čevinu za slobodno gajenje svog jezika stekav- ši za nj još k tome i nove ljubitelje. Mi drži- mo da bi Srpski Klub bio najpodesniji da uz- me ulogu posrednika u ovom pitanju, jer jei Hrvatima i Talijanima još prijesna rana, a da mogu zavesti to krvavo kolo bez posrednika. Nema sumnje, da bi se još nešto dalo po- stići, jer svi koji se služe «razumom, a ne po- vode se slijepo za srcem i strašću, uviđaju da drugojačije biće Fausti u službi zloradog i pogubnog Mefista. A. Zakon o štampi. Sarajevo, 26/9 1906. Doznao sam da se na vladi s velikom hi- tnjom radi zakon o štampi. Burian želi svakako da on bude do delegacija publikovan. Zakon. će biti sastavljen u reakcionarnom duhu. To smo mi unaprijed znali, jer poznajemo njegove tvorce. Jedna činjenica iz posljednih dana po- tvrđuje ovu našu sumnju. Dr. Uroš Krulj je sad dobio koncesiju za izdavanje lista ,Narod« u Mostaru. List će biti opozicionalan i organ srpske mlađe generacije. Naravno, da ga je radi toga vlada već htjela unaprijed vezati na ne- ke uslove, od kojih Vam spominjem samo neke: na cenzuru će se morati podnositi svaki broj poslije korekture (jer se valjda vlada boji štam- parskih pogrješaka a la okupacija i ukopacija), uredništvo će morati donositi ispravke od vlasti i privatnih osoba i to od vlasti bez komentara, promjena štamparije zavisi od odobrenja vlade, a što se tiče propisa koncesije i odredaba cen- zure, odgovornost će nositi lično i solidarno vla- snik, urednik i upravitelj štamparije. Suviše je jasno, da će i taj zakon o štampi, što se sad izrađuje, sadržavati iste ili slične odredbe. Vlada ne će nikako da dopusti da se u Bosni i Hercegovini čuje slobodna riječ, jer je se boji. Ona je svijesna svojih grijeha i neće da dozvoli da se oni iznose na javnost. To je najbolje priznanje njezine slabosti. Ona strepi od pomisli da će narod jedan put progovoriti i kazati sve što ga tišti i želi to svim silama za- priječiti, a ne osjeća da je to u današnje vrije- me nemoguće. Do kojih granica ide taj njezin strah, biće Vam najasnije, kad Vam rečem, da je cenzura neki dan zaplijenila u »Srpskoj Ri- ječi“ neke rečenice iz svetog pisma (iz ,Plača Jeremijina“ i ,Davidovih psalama“). To su Vam događaji u oči novog zakona, Po večernji se već pozna svetac i mi sad ba- rem znamo, čemu se imamo nadati od obećane u delegacijama ,slobode pisanja“. Ali narod, koji je izvojevao donošenje tog zakona, znaće i prema donesenom zakonu zauzeti svoje stano- vište. Naši dopisi. Pađene, 17 septembra. (Nerazložni zahtjevi financijalnog ureda u Kninu; o ustanovi po- štarskeg ureda). Približuje se trganje, te i pe- čenje rakije. Ali kome mogu tu rakiju prodati sela: Radučić, Mokropolje, Oćestovo, Plavno, Žagrović, Prevjes i Pađene, kad pred financi- jalni ured u Kninu treba dognati svu prodatu količinu, inače ne će da gradira rakije i izda za nju prijelaznicu. Jedini kupac, Ličanin, o tom vozenju u Knin ne će ni da znade i, makar kako mu se rakija dopadala, ide dalje, edje ne će imati te glavobolje i zanoveti. A i ko bi je kupio, kad je treba voziti, kao na primjer iz Mokropolja, 24 kilometra, za doći do prijelazni- ce, te opet natrag u Luku, a to je uzalud pre- valiti 48 kilometara za recimo, 20 litara rakije ! Nazad godinu dana bilo je dovoljno donijeti 1 litru prodane rakije, te pismeno izjaviti koli- činu i dobio bi prijelaznicu. Da je 1 litra zbilja i dovoljna, evo dokaza. U prijelaznici za rakiju od slova do slova stoji ova obaveza, koju pro- davalac potpisuje: . »Potpisani preuzimlje obavezu, da dozna- čena pošiljka bude bez promjene kakvoće i količine u roku, koji je sa strane naznačen, prikazana financijskome organu, koji je unutra naznačen, uz predadbu ove prijelaznice. Ova dužnost prestaje samo tada, kada ured prikazi- vanja potvrdi, da je zadovoljeno spomenutijem obavezama“. oka Kad se prodavalac rakije obvezuje, da će pošiljka bez promjene kakvoće i količine stići u opredjeljeno mjesto, jasno je, da je dovoljno donijeti samo 1 litru za odnosno uredovanje, rje sigurno nije nijedan prodavaoc lud, da pri- javi više ili manje litara, nego li je u stvari prodao. Da znate samo, kakova bi se vražja globa platila, kad ne bi pošiljka stigla u redu! Tražimo, da financijalno Ravnateljstvo providi što skorije, da bude uklonjen ovaj nerazložni zahtjev, koji bi veliku štetu nanio gornjim se- lima. Iziskiva se od seljaka, da odmah plaća ogromnu kotlarinu, a kako će prodati rakiju, vlasti jo deveta briga! Dolazi čovjeku, da se upita: doklem će seljak biti toliko strpljiv? Zar sve dotle, dok dojedan ne vidi, kako je tamo preko oceana u republikama prosvjetljene Ame- rike i ne povrati se otuda sa sviješću, da on nije subjekat bez duše i misli, kog državna uprava može po ćcifu, da tura čas amo, čas tamo?... Mislili smo, da nam se ne će trebati više cijenjenom Dubrovnik“ obraćati i pisati o po- trebi, da se u Pađenima ustanovi poštarski ured za sela: Mokropolje, Radučić, Otok, Prevjes i Oćestovo, I ako su glavari spomenutijeh sela, opunomoćeni od svojijeh seljana, zajedničku molbu za to učinili na Upravu pošte, potkri- jepljenu obrazloženjem Općinskog Upraviteljstva, da je odista nužno, još nazad godinu dana do danas ni habera! Izgleda, da su vlasti: gluhe, kad treba narodu što pružiti! Taman, kao i onaj pop što se je činio gluh, kad se je topio u bunaru, na pokliče seljaka, koji je htio da ga izbavi: ,daj, pope, ruku!“ i volio se je uto- piti, nego li dati. Trebao je seljak reći: ,na, pope, rukul“ i naravno, pop bi bio spašen! Dokle će narod davati bez prava da ište, što mu je od velike potrebe? Zar Uprava pošte toliko bagateliše preporuku jednog općinskog Upraviteljstva? Kad već misli Uprava pošte udovoljiti molbi, koja joj je nazad godinu dana podnešena ? I:+O. Domaće vijesti. Značajni brzojavi. Povodom najnovijih do- gađaja u Dalmaciji upravili su predsjednici srpskih i hrvatskih stranaka u Hrvatskoj i Sla- voniji Dr. Čingriji i Dr. Trumbiću ovaj brzojav: »Povodom najnovijih pojava u Dalmaeiji osjećamo. svu težinu Vašega položaja, ali Vus uvjeravamo, da hrvatski i srpski narod u ba- novini nikada ne će zaboraviti, da se s Vama sva Dalmacija založila za ozdravljenje nesno- snih političkih prilika u Hrvatskoj i za pre- okret političke situacije u duhu naše narodne politike, te će svu svoju snagu upotrijebiti, da učvrsti svoj novi položaj, a time da sei s naše strane osiguraju uslovi za lijepu jednu narodnu budućnost. Dalmacija nije više odsječena grana. Ko dira u Vas, pogađa i nas; tko se sveti Va- ma, sveti se nama; ali zajednički znat ćemo odoljeti svima nevoljama. Time Vas u ime koaliranih hrvatskih i srpskih stranaka po- zdravljamo“. Medaković, Tuškan. Na ovaj je brzojav Dr. Pero Čingrija od- govorio: ,Ganuo me i razveselio bratski pozdrav Vaš. Stajuć nepomično na podlozi zakonom joj najsvečenije zajamčenih prava, Dalmacija će se odlučno oprijeti i odbiti. sve pokušaje da se > kuenovština protjerana iz banovine presadi na“ njezino tlo. Stalan, da ćete, (do potrebe Vi na- ma, kao mi Vama, biti u pomoći, najsrdačnije : zahvaljujem“. Pero Čingrija. ć Pišu nam iz Zadra. U 75 br. ,Smotre Dalm.“ stoji opis dočeka Njeg. Vis. Nad. Franca Ferdinanda. Medu ostalim navedeni su tačno | svi nakiti i sve zastave, koje su se onog dana vijale u Zadru. Samo nema spomena od srpske trobojke, koja se vijala na mnogim vidnim mjestima. Stoga nas mnogo čudi da g. dopisnik. nije imao očiju da i nju vidi, kad je ostalo sve tako dobro opazio. i JIujen npumjep. Beuku cpricku no6poTBop Tonop KawukoBuhi, koja je ympo y 3anpy 25 aBry- . CTa 0. r. cjeruo ce, uameliy - OCTAJIMX YCTAHOBA, H uamer TlpocsjerHo-npuBpenaor JipyiurBa ,Cpricke 3ope“, ocraBuBinu My 200 K. MHsBpumouu Bore TecTaTopoBe Behi cy npenanu HoBau ynpaBu /ipy- LITBA. B Osaj nujenu npumjep ponorsy6ma usnocumo npyruMa oa yrnen, a nokojuom KamukoBuhiy KImue- , , CnaBa“. Ko Tpe6a naprurypa sa CseTocaseke u ocTane 6ecjene Heka ce sa BpeMeHa o6paTu Ha P, MucuTy cpr. yuuTema u xopoBoby y Ilpujenopy (BocHa) na le no6uTu BA LITAMIAHA CIIHCKA ca HEKOJIHKO CTOTHHA CPIICKHMX, PYCKHX, XPBATCKHX H OCTAJIHX CJIOBEHCKHX KOMNO3HLIHJa. Hmam BEJIHKH u360p «KnacuuHux (onepckux) 36opoBa. Nove knjige i listovi. Primili smo ove knjige i listove: Album 138 srpskih narodih pjesama ; Jovo G. Popović: Pjesme; ; A. Sehmalix: Fiihrer durch die Bocehe di Catlaro; »Svačić“ hrvatski ilustrovani kalendar; Izvještaj e. k. vel. gimnazije u Kotoru. sSLd% bre 906 Arhiy za pravne i društvene nauke knjiga II:8m. 1: 3a ,Cpncky 30py“. Mjecro uecTuTata Buc, Tipeu. Tocn. lNocurejy Josuhy NnpuruKoM iseroBa uMEHOBaHa enucKkonom npunoxuo je r, Kpero Cu- HoGan us Kuuma 2 K. — TIlpumukoM ueTpneceTnie CMpTH lllnupa TojkoBua npurnoxuime ua Mckpuna rocnona : JosaH Jleneruh, ceoc. kHes, 1 K, Cranko JleneTuhi 1 K, Murap Jleneruh 1 K, Bpaha Tomo u Kpcro TepsoBuli 20 K, Pucro JleneTahi u cu- HOB4 My AHnpuja u Hukona 3 K, OG6peH Jlasape- BH 2 K u Jocun Tan. JlasapeBuli 5 K. — Caxy- NJBeEHO HA IMIMPYy npunuKkom“ \Bjenuaisa* Omre O6pa- nosui u Illnupa SBnokosuhi y EpnerHoBoMe caky- nubeHo 17:20 K. — TIlpunukoM CMPTH Tone Bun- Guje u3 Buorpana npanoxuo je r. Bumam JlykoBuh u3 3anpa 2 K. — r. Joco Bykosuhi us Bpmuxe NpHJIKKOM njahama rogue "JIAHAPHHE IIPHJIO- xuo je 4 K. — Tipu BjeHuaiey_r. Jlyke Crojanija u3 lluuma npunoxuo je Kym r. lip. Jlyjo Manu u3 Cuisa 20 K. — Tipunuxom Bjeuama Ane Mpumh u Nyuwana Yonosula u3 Ckpanuna npunmoxuja je noponuua Cuuo6an-JaukoBui us Kuuna la TipumukoM cMpTH Creannje, Klepu_ Crepana Oy- CoTuha us Illu6enuka, Npunoxujna je moponuua Cu- HOGan-JaukoBuhi us Kuuna 1 K. — IIpunukom CMpTH AHe Cuuo6an us Kuuna NIPMJIOKHLIE FoCIONA : CuMO Cumuhi, Bypo Kamuk, Humuja Kyrnaua, Hukona “oko u Bojuu Bauko, yuuTemu ro 1.K, cpera 5 K. — TipunakoM NOTPAJEe NBOPAZPEeNHE IIKOJE y Moxpu- HAMA NPHJIOXHMIE y KPyHama rocroga : BypbeBuh ca cuuosuma H parom Muromem 10, Bpalia Tomo u KpcTO IlerpoBuhi 2, ByukoBuhi Ho- BaK 2, IlpuojumoBuh cuh Tonmop 2, Jleneruh KHe3. JosaH 1, Jlemeruhi CrTeBo, upeBibap 1, 1, epanuhi Caso H. 1, Kocuh Ilepo_C, 2, Jlasapesuh O6peH 1, u MO: ,,Gospogja Walewska“. I ptice na krovovima znadu da smo jako siromašni dramom, a sasvim tim u potonje vri- jeme prateći našu kritiku reklo bi se, da smo na vrhuncu dramatske umjetnosti, ako nijesmo već i prestigli druge velike narode. Kao gljive poslije kiše iznikoše kod nas D' Anunziji i drugi dramatski majstori, a repertoar zagrebačkog pozorišta. ne zna kuda će više sa svom silom no- vih hrvatskih dramskih komada. Sve četiri ju- goslovenske prijestonice uz pratnju provincij- skih gradova i varoši slave triumfima i neoče- kivanim uspjesima naše dramatičare. Mi misli- mo, da je ovdje i pretjeranosti, jer kako to da smo mi tako od jednom odskočili ? Imamo D*A- nunzia, Paseoli, Carduecia, Gorkoga i Čehova, a nemamo malo što. Stihotvorac Lovrić je Pa- seoli, Kosor je Gorki, Vojnović i Begović su D' Anunzii i još više; pa kud ćemo dalje? Što će nam više? Mi smo plahi, mi smo entuzijaste u svemu, pa i u literaturi i umjetnosti — i u politici. U našoj je kritici dobra mjera oduše- vljenja za jugoslavensko jedinstvo, ali to odu- ševljenje treba u književnosti odstranjivati, a ne dati se lako od njega zaokupiti. ć Kritika, bila ona literarna, ili naučna, ili umjetna, treba da je objektivna i da pred očima ima samo ono čim se bavi. Ovo uzajamno hva- ljenje postalo je malo i nesnosno. Obzira treba da nestane, jer ovako, kako smo sada, možemo bez grižnje savjesti kazati, da nemamo prave kritike, i onda je prirodno, da se često porađaju odgovori i polemike, gdje se o svemu više ras- pravlja, nego li o samoj stvari, a naj više se prijeđe na lično, odakle prema osjetljivosti i snazi polemizatora izlazi pobjednikom ne onaj, koji ima pravo; nego onaj, te zna bolje da na- pane i koji je vještiji prevrtanju dok čitaoca ne razdraži i privabi za sebe. Nego pred nama je ,Begovićeva , Gospođa Walewska“, koja je već pobrala lovorike na zagrebačkoj pozornici, a koju kritika diže u sedmero nebesa. Begović jest pjesnik, ali nije dramatičar. »Venus Vietrix“ npr. po svuda hvaljena podi- gla je buru aplauza po prijestoničkim pozori- štima, a imala je samo jednu objektivnu kritiku, ito u ,Nuova Rassegna“. Mi znamo, da ni sam g. Begović ne vjeruje svim kritikama, jer on voli samo objektivnu, kako što smo to sa- znali iz jednog pisma, što ga je pjesnik pred nekoliko vremena pisao u Beč pokretačima je- dnog književnog lista, komu nije bilo suđeno da ugleda svijeta, a koji je imao u prvom broju da donese ocjenu na ,Venux V.“ G. Begović ne misli, da je sve onako kako o njemu pišu, ali pišu, a on se tomu ne može protiviti. »Venus Victrix“ je slaba, ,Gospođa Wa- lewska“ malo bolja, a kritici je svejedno veliko, nedostizivo i jedinstveno. A zašto to? Zar zato, što treba sve u zvijezde kovati što g. B. napiše ? To neide,ako je kritika barem na nekom stepenu svoje visočine, ko ju joj dava njeni veliki zadatak, Francuski povjesničar Frederik Masson u knjizi ,Napolćon et les femmes“ obradio je do- gađaj, koji prikazuje sadržinu u Begovićevoj radnji. Marija Walewska. '18-godišnje djevojče, pošla je za starog grofa Anastaza Walewskog s razloga da spase svoju obitelj. Anastaz ima unuka Kazimira, koji bi bio za Mariju zgodniji, ali ona ne će ni za Rusa, ni za Prusa, nego — za Poljaka, jer je vatrena Poljakinja-rodoljupka... Napoleon dolazi s četama u Poljsku! Walewska drži svojom patriotskom dužnošću, da ga _po- Zdravi u ime poljskih žena i da izmoli od njega, da povrati Poljskoj. kraljevstvo. I ona ga po- zdravi u Blonji..... Na plesu kod ministra Tallyeranda (Car se pokazuje osobito ljubazan prema Mariji, što je dalo povoda nekim dama- ma, da je nazovu njegovom kurtizanom. On je pozivlje k sebi.... traži od nje više milošte. ,. ona se kaje da mu se i približila plašeći se, da nije on njen patriotizam drukčije shvatio. Ma- rija je pozvana i u dvor. Anastaz, nadajući se | koristi za domovinu, oprašta joj čin, jer je pa- triotski, dočim Kazimir pozna Napoleonove na- mjere i stoga ga mrži.... Marija je u carskom kabinetu, gdje je poslije toliko trganja i otima- nja dopustila Napoleonu jedan Gjelov, kad joj je obećao, da će Poljskoj dati slobodu. Kazimir prodire do carskih odaja, ranjen od straže, hoće da spase Mariju od... Napoleona. Ona ostavlja cara i obećava mu, da će se opet povratiti. Kod Walewskih nastaje razočaranje, sestre A- nastazove uvidjele svu nesreću svoga brata, a i on ćuti, da je Marija za njega izgubljena. Ona se odalečuje od kuće svijesna j ljubav za da će se njenim ružnim činom spasti kraljevstvo Polj- ske. »A sad pod krila 6rla“, usklikla je osta- vljajući kuću. Predmet dramski izveden. Doga obrađen ne ni iz dal piše. Protagonista radnje Marija Walewska ne- vom činu j ide u rat: Kazimir : Ah, umrijet i poginut ko junak! Krasan san! Al užasno je bit zaboravljen — Zaboravljen od onih, što bi htio da do vijeka te Oj — reci, reci spomenut mene ? Walewska a Gudno pitaš! “ š Hoćeš li so Spomenut suza i uzdaha naših č : što Prosusmo; u Zanosnoj sućuti . nad stranicama »Heloize“ » Hoću. a I onih dugih Naših razgovora ad snažnom vjerom u budućnost Poljske nagađali smo dolazak slobode i veličine i slave? Pa kad smo mi jednom drugom obećali za nju i život dati? Hoćeš ? Hoću, Hoću. nose u sreu.., — hoćeš li se katkad W: Frano Kulišić, (suršiće se)