i .
*

a
x

CIJENA LISTU: ZA AUSTRO-UGARSKU, BOSNU I HERCEGOVINU NA GODINU K. 11 —

ZA SRBIJU | CRNU GORU NA GODINU K 12.—; ž Ž
U ZLATU; ZA DUBROVNIK NA GODINU K 10; NA PO GODINE
GODINE SURAZMJERNO. — POJEDINI BROJ LISTA 20 PARA.

FRANAKA 15

ZA SVE OSTALE ZEMLJE NA GODINU
I NA ČETVRT

PRETPLATA I OGLASI. ŠALJU SE ADMINISTRACIJI ,DUBROVNIKA“.
DOPISI SE ŠALJU UREDNIŠTVU. — RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. — NEFRANKOVANA
PISMA NE PRIMAJU SE.

di PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
: | ZA OGLASE, RAČUNSKA IZVJEŠĆA I SLIČNE OBJAVE PLAĆA SE 20 PARA PO PETITNOM j
ZLAZI SVAKE NEDJELJE ====—————— > RETKU (SITNIJEH SLOVA). AKO SE VIŠE PUTA UVRŠĆUJU ONDA PO POGODBI. — ZA i
= ši _ =—=—o— PRIPOSLANA, IZJAVE 1 JAVNE ZAHVALE PLAĆA SE OD PETITNOG RETKA 30 PARA.

God. XV.

opomena

U Dubrovniku 21. oktobra 1906.

Dubrovniku
odlučio
Hercegovine“ od riječi ,ljudi

njihova zapljena, zabranjuj je ši
ređuje se da se aništo. za esta
štamparski slogovi po S

ad a) Ulomkom iz članka viz Bosne i Herce ovine“
nastoji se da se razdraži na prezir i na imešnja »rotiv
organima onamošnje uprave ($ 65 a) k. z). i dru Pod Ze
plijenjenim komadom iz članka ,Bosna i Tonko stra dong
nastoji da razdraži na mržnju protiv sudskim vlasti
Bosni-Hercegovini (8 800 k. Z.). ija

Dubrovnik na 18. oktobra 1906.
Bojanić

Nipsujem Gpojem mjecena HoBemGpa
0. T. NOUHIBEMO NOHOCHTH HMeHA uJA-
HOBA TipocBjeruo-Ilpuspenuor UpyurTBa
,Cpncke 3ope“.

$

Dubrovnik, 20. oktobra.

4 Pad. grofa Goluhovskog je neizbježiv.
Tako bar vele organi madžarske koalicije.
Srušiće ga njegove silne pogrješke u po-

sljednje vrijeme i njegova dokazana pro-

tivnost  madžarskim narodnim zahtjevima.
Carinski spor sa Srbijom ne će igrati u tom
malu ulogu. Austro-Ugarska monarhija voli
ditvovati jednog ministra nego tolike mi-

lie, koje bi dobila njezina industrija. To

je sasvim razumljiva stvar. Nerazumljivo bi
bilo, kad bi bilo drukčije.
Pašić ili Goluhovski to je bilo pitanje

posljednjih dana. U tom duelu, koji je po-
očeo s vrlo nejednakim oružjem, izgleda da
će pobijediti Pašić. To bi značilo ne samo

> pad. Goluhovskog, nego i pad čitave nje-

sići

gove politike, koja je služeći Berlinu priti-

i: skivala. Balkan.

“ Služeći se momentanom neaktivnosti
ruskog carstva u pitanjima balkanskim Qo-
luhovski je sa sigurnošću računao da će moći
činiti što hoće. On nije računao sa okolno-
sti da osim Rusije ima i drugih sila zainte-

resovanih na bliskom Istoku, on je previdio

pojavu Engleske ne samo na Balkanu, nego

iu Ugarskoj. I to ga je najviše srušilo.

“Englezi su vrlo mudri i oprezni politi-
i. Oni su naj prije dobro pripremili teren

oitek su onda na javnost izišli. Goluhovski

dje bio u školi, kakav je bio u naukama,

Njama, svima, samo

ih nije osjetio kako dolaze, a kad su već

zakucali i na vrata Ugarske, on se nije usu-
dio reći ,Nije slobodno“.

Pojava Engleske, potpomagana od Fran-
ceske i ltalije, u koliko grofa Goluhovskog
više zabrinjuje, u toliko nas više može da
veseli. I balkanski narodi i Madžari u borbi
protiv njemačkog Dranga moraju imati za-
štitnika. Sadanja liberalna Engleska će bez
sumnje biti dobar zaštitnik onima, koji hoće
da se emancipuju od berlinskog jarma. To
je u njezinu interesu isto kao što jed
našem interesu.

Zasluga naših sadanjih mjerodavnih po-
litičara i leži upravo u tome, što su se znali
emancipovati od sugerirane predrasude, da
je samo plemenska sradnost sigurna baza
za političke uspjehe, da su jedino naš inte-
res uzeli kao bazu naše politike i da su
zapadnim silama, koje predvodi Engleska,
znali uprijeti prstom na zajednicu naših i
njihovih interesa. To nije bila laka stvar.
Radi toga srpski i madžarski političari, koji
su je izveli, zaslužuju narodno priznanje.
Srbija i Ugarska sad ne spadaju više u sferu
ničijih interesa, one su pošle putem potpune
emancipacije. Na tom putu one su sigurne
da će naći pomoć zapadnih sila i da će radi
toga potpuno uspjeti.

Na berlinskom kongresu konservativna
Engleska uništila je. mnoge srpske nade.
Sad je došao“ red daliberamna Engleska po-
kaže, je li voljna u smislu Gladstonova
»Hands ofi“ popraviti ono što je Disraeli
nekad pokvario.

JlucT 34 HapoJi.

Ynpasa ,Cpricke 3ope“ pašacnana je csujeM
cBojuM moBjepeHuuuMa OBy OKPYKHMHLY.

»KyIITypHH MH NpuBpeuHu  uanpenak u = eko-
HOMCKA HeOJBHCHOCT jeuior Hapona NnpBu u maj
rnaBHuju cy ysjeT4 3a :beroB orncranak 4H pa3BH-
Ta«, jep ce cHara jeuuor Hapona orjiena y ieroBoj
MofiH. Bo-'
Koja je HECyMI6HBO
NoKA3JAHA, CBM CY HAPOJIH TIperJIH Na CE NonHy O
Haj. BHLIET. BPXYHLA KYNTyPe, Na Ce NpuBpenHo
ycaBpiie u na ce ekoHoMcKH emMaHuunyjy.

Ilpema TOj onhioj yrakMuuu, HujecMo cmjeju
H4 Mu, Cp6u Ha IlpuMopjy, ocTaT4 paBHONJLIHH.
Pauynajyliu caMo Ha cBojy CHAry, JUHHHJIH CMO IIO-
ueTaK, Koju HaM je pao TakoBujex pe3ynrara, na
6ucMo yuHHHJIH CMPTHH Haponuu rpujex, Kan He
64CMO HACTABAJIH y HCTOM IIpaBLJ.

npuBpenHoj,
nehiu_ pauyHa o oBoj

eKoHoMCKOj u rmpocBjeTHoj
HCTHHH,

Hau je cemak, Koju y OCTAJIOM TIPEICTABIBA
ČP H&PONHY, CKOHOMCKH HCHCAH, KYNTypHO je MaJIO
ONMAK&O NIPHMHTHBHOM CTAHY, 4 ylOpeno ToMe cTOJu
H teroBa npuspenda ymjeTHocT. CBaka 60Iba uHH-
uujarkBa, CBaKH NOKyllAj pALUHOHAJIHOT M MONEPHOF
ypebeia nocjena — uckibyueH je, jep He mocrToje
KYITyPHH HM CKOHOMČKH yBjeTH 34 IbHXOBO OCTBA-
pete. Te yBjere Tpe6a na CTBOPHMO, H CBAKAKO
NaMETHO M rOCTENEHO, NA C HHMA NocrJjeLiHMO.

Mu Cp6u o6uuHo rnenamMo jenaH Ha npyrora
u jenaH on upyrora ouekyjeMmo uymeca, Koju ce mMe-
byrujeM He Mory uuHuTu 6e3 ycTpajuor u rmoxp-
TBOBHOF pala, Te Ce He cmujeMo H JAJ6BE OCJIAHATH
Ha nojenuHle, a OHu H3BPIIEe OHO, 34 LITO CMO CBH
no3sBaHu. To ce je u npuje ona3ujio, Te ce je jou
Ha34q YaTupu roguHe ocHoBano TilpocsjerTHo-rpu-
BpenHo JipyurBo ,Cpncka 3opa“. OHo: je, nakie,
njeno yBjepeita o OCKYIHUH  3ajenHuukor nogMupu-
Bata Haponuujex norpeća. Hama je nyxHocT na
Ce CBH OKO OBOF IPJLITBA OKYTIHMO H LA My MaTE-
pujanHo u MOPAJIHO NIOMOFHEMO y OCTBApeHy He-
TOBHX š3anaTaka. 3anauu cy Benuku u 6au y Tome
Tpeća na BHIMMO, KOJIHKO CMO 340CTaJIH.

Hocanauueu ycnjecu_ ,Cpneke 3ope“ uujecy
TaKO iHesHaTHH, KaKO je MO HesHnaTaH Hau ona3uB
npema i0j, a ona ie u om cana, Kao u no cana,
panuTHu Ha nonurHyhiy rmaBHor Hapojikor  cTaJexa.
TlpeMa cBojuM CKPOMHHM cuIaMa, KOje ce Kpehiy y

KPyry HauWer opasusa, oda Hacroju u. HacTojahte
na nošM4pu csaky norpe6y, «oja jaue uaGuje na
NlOBpiiH4Hy.

HenucmeHOCT Hauer  napoj IbEFOB  HHCKH
CTynai» npocBjeruor pa3BurTKa, cnaća ynyhenocT y
CBEMY, LITO 3acujeuna y ib€rose  uHTepece,
ORABH& CY H3A3HBaJIH norpe6y ocHuBaa JIHCTA 3A
HApOjl, Koju 6u onroBsapao- npujukaMma Cpća Ha
Tipumopjy. Npxeliu, na 6u TrakaB gucr 6uo naj

60IbH NocpenHHK 3a LWIHP6Hb€ TIHCMEHOCTH, yBobeie

npocBjere, pa3Buja#+e sanpyrapcTBa, ynyfinsate y

PAUHOHAJIHOM, CyBpeMEHOM H  O36MJEHOM  BOleH>y

eKkoHomMuHje HM, n a TOME, 3a ycaBpiiaB Halle
npuBpene, ,Cpncka 3opa“ je onpenuna, na u. Ty
norpe6y no,gmupu. 3ak/byuuna je, naume, da iio-
ueiixoM 200. 1907. iioune u30dasailiu nucT 3a

HApOJI.

O npaBuy 4 nporpaMy nucTa 3a caja He fiemo
na roBopuMo, a To sarTo, uro je ca ropivum puje-
UHMA CBE TO NOBOJBHO OLPTAHO. OBoj je OKPJIKHHLIH
npyra Hamjepa, GuBa, na ce ucnurajy »xere u na
ce uyjy MHIIJbeHA O TOME, KAKAB 6u JIHCT Tpećao
na 6yne, jep BHIIe BUJE HETHPH OKA HEFO NBA, H
na ce caKkyri4 WTO Moryhe BHIle NnpeTnnaTHuka,
KaKO 6M Ce Ca cBake cTpaHe OCHTYpAO EBETOB OTI-
cTaHaK. 3aTO ce o6paliamo u Ha Bac, TIotWuToBaHu
TocnonuHe, anenyjyia ua Bay no6poTy u ua Baue
PONOJ6YĆIbE, NA HAM KaxeTe CBOje MHLIJbEIBE, JA
HnaM oGehare cBojy nornopy, na 34 oBy Hatuy unejy
aruTyjere Ha cBe cTpaHe, da HaM CaAKJIIHTE IITO
Morylie BHUIe TIpeTIJaTHHKA H Na HAM O CBeMy
TOME noiieceTe uaBjemihe saj dave no 15. ne-

'nem6pa 0. r., jeB he o TOME OBuCHTH, xXohe mo

£
JIHCT 36MIba M3NA3ZHTH. 7

Tipernnara he ce onpenuTu KacHuje. CBaKaKO
MuCNHMO, na He he HagmamurTu 3 K rojmiise.
UnaHosu ,Cpncke 3ope“ noGuBahe JIHCT y3 HHXy
uujeHy.

Tlyuu
namo ce Haj beniuiemM ycnjexy oBoMe HaueMy Kopa-
Ky, Te Bam Hajjbeniue saxBajbyjeMO HA TPYNy H
yCny34, M, y3 u3pa3 oco6uTor NoluTOBaHa, IaJbEMO

noysnama y Baly 3ay3HMJEHBOCT, HA-

CPIICKO NO3ApaBIb€“.

— Haj panocunje rno3upaBivaMO OBaj KOpak
,Cpncke 3ope“. Onaua ce je ocjehana norpeća
OCHHBAIA JIHCTA 34 Hapon, Te Ce je C HECTPIIJbE-
IbeM HIIYEKHBAJIA WeroBA nojaBa. Jleu je npoćujeH,
Ha HaMa je caga, na ce 3ayaMeMO 34 KOHAuHO O-
CTBAPEIe OBE BPJIO TIPAKTHUH6 H KOPHCHE 3AMHCJIH.
TipenopyuyjeMo 3aTo cBuMa u cBakoME, oco6HTO nak
noBjepćHuuuma ,Cpricke 30pe“, na ce oga30By rop-
HeM NO3HBy, O KOME fi€ OBHCHTH H3JA3AK JIHCTA.
Bjepyjyliu y tHuxoBy panuHnocT u ycrjex ose akuuje,
KJIH4eMO : — Y zOGpu uac! u

Musavat.
Sarajevo 18/X
U Mostaru je izišao 1. broj muslimanskog
lista ,Musavat*-a, kome je urednik Smailaga
Čemalović. Njegov program, u koliko je cen-

zura dozvolila publikovanje, obilježili su pokre- |

tači ovim riječima: : |
I. U državno-pravnom pogledu smatramo

Bosnu i Hercegovinu dijelom Turske carevine,

a Austro-Ugarsku opunomoćenicom Evropskih

sila, koje su joj na Berlinskom kongresu po-

vjerile samo upravu + uređenje ovih pokrajina.

I mi ćemo paziti da niko samovoljno ne dira

u ,sadanje stanje“ na štetu suverena i našeg

naroda.

IL. Naročito ćemo odlučno ustati proti pri-
strasnom rješavanju agrarnih parnica, te na-
agrarni odnošaji konačno riješe
muajjem (naročito) za
tu svrhu odabere. : ,

II. Radićemo na buđenju narodne svijesti li
i na organizovanju jedne jake stranke, koja će
biti čuvar narodnih prava i branilac u borbi
protiv nasilja i samovolje, ma s koje strane
to dolazilo. S

IV. Tražićemo, kao što i ostali narodi uživaju, ;
slobode i sudjelovanje u upravi svoje domovine.

V. Borićemo se protiv starih predrasuda i
protiv izvrtanja naših vjerskih propisa, tih na-
ših opasnih neprijatelja a naj većeg pomoćnika
tuđe propagande.

VI. Radićemo na tome, da isposlujemo što

stojati, da se

sa ljudima, koje narod

bolju i čistiju vjersko-mearifsku samoupravu '
bez utjecaja nepozvanih faktora, te da se urede k :
i naši prosvjetni zavodi, kako bi narod došao & :

do potrebnog kulturnog razvitka.«

Poštarev ispit
> SLIČICA —

B
Kia

+ Stevan Sremac, Beograd.
Laka poštar je jedan krasan mladić. Sta
kako
se učio, to je druga stvar; ali danas, u po-
Štanskoj struci, on je krasan mladić. Svima se
dopađa i pretpostavljenima i svojim kolegama
“bojega pola, to jest i poštarkama i telefoniski-
ne roditeljima baš one lijepe
kuziskinje Vukice, koju bi Laka htio da uzme,
der je ljubi svim žarom svoje mlađahne i pla-
Mene poštarsko-telegrafske duše. Ai Vukica
\yrlo rado pošla za Laku, ali je roditelji njeni
Me dadu za njega, dok ne položi za aan
menog. poštara i telegrafistu II. klase. A ka
Doloži, govorahu roditelji, na čast mu ! Vukica
isto pedest dukata miraza i još pada na na-
šljedstvo neke stare bezdjetne tetke.
: To je, pored mnogoga bijo drugog, i na-
ijeralo Laku da se javi za ispit. na
. | Obrazovana te je i komisija. U komisiju
je ušlo osam članova sve starijih zaslužnih po-
Štara, koji se smatraju inteligentnijim # toj
Struci, a to su dokazali ili svojim. Nahua
Tadom, ili čak i svojim literarnim radovima P
—— BI

: zada ja ,Brankova
s ešlampavamo iz posljednjeg 38. broja
“ KG +

toj, — još jednakoj kod nas Srba zapuštenoj,

— struci.

Došao je i dan ispita.

Članovi komisije sjede već za jednim du-
gim stolom. Pred njima puno nekih dopisnih
karata, i anzihtskarata, pisama, paketa, rece-
pisa, knjiga ukoričenih (za zavođenje), sve radi
demonstrovanja pri ispitu kandidata; i sve to
gleda kandidat kao neko sprave za mučenje;
jer po tim stvarima će ga pitati. Članovi ispitne
komisije sve dostojanstveni ljudi; svi obučeni
u salonsko odijelo: ima ih i ćelavih a i s orde-
njem, koje su dobili za uhvaćene defraudante.
Lopovi su u Požarevcu a za pokradenim ama-
netima još se traga, jer oni nijesu nađeni.

Laka u svečanom, salonskom, odijelu. O
vratu mu bijela mašlija sa iglicom, na kojoj je
u minijaturi poštansko sanduče a na njemu pi-
smo a ispod pisma poštarska kriva trumbeta.
Klanja se svima članovima komisije, uzima po-
nuđenu mu stolicu i sjeda plašljivo na ćošak
od stolice.

Pitaju ga iz svega, iz Poštansko-telegraf-
ske Teorije; iz Podizanja telegrafskih linija i
direka; iz Istorije Pošte od perzijskoga kralja
Darija Histaspa do naših dana; iz Poštansko-
telegrafske Geografije i najzad iz Poštansko-
telegrafske Manipulacije.

Iz ovog, kao iz specijalnog i stručnog
predmeta, najviše, a smatra se još kao najteži
predmet. :

— Izvolte, Gospodine! — reče predsjed-
nik ispitne komisije jednome od članova, — pi-
tajte ga što iz vašega predmeta !

Dotični član ispitne komisije se iskašlja,
povrtje se malo na stolici, izvadi Notćs, raz-
gleda ga mrmljajući nešto za sebe pa ga opet
vrati u džep. Stade uvrtati bradu i razmišljati;
zažmiri očima i poslije dužeg razmišljanja (koje
se kandidatu oteglo kao vječnost) otpoče:

— Recimo, ima pošta u Botunju. — Pri
tom uze jedno pismo i pokaza ga kandidatu.
— Ili ako nema, dobiće je u skoro; doći će

.deputacija, tražiće poštu i telegraf — i dobiće.

Ili, — oteže i mahnu rukom, -- ne treba Bo-
tunje, nego ma koje, najbliže uz prugu mjesto.
Uzmite koje 'oćete selo i zamislite da ima po-
štu. I sad, vi ste tamo poštar poslije ispita ;
vas tamo, recimo, postave. — (Kandidat se
klanja krišom). — Da, vi ste tamo poštar. Dođe
vam jedno pismo — evo ovako — adresovano
za Beč... Neko iz Botunja ili već iz tog sela
ima, recimo, ćerku na vaspitanju u Beču... Kud
biste ga poslali! Preko kog mjesta našeg ?
Kandidat ćuti i misli se. :

—.ili za Štajnbruk, — veli opet onaj. — d
Ili za Peštu... za Ferenc-varoš. Recimo, poši-
ljaoe je naš svinjarski trgovac, pa ima trgo-
vačkih veza. Preko kog bi ste mjesta poslali ?

Kandidat se misli i misli, i poslije dužeg š
razmišljanja taman da zausti pa se trgne ; opet
misli i misli pa najzad prevali preko usana ,
onako malo nepouzdano : i
— Preko Lapova.. — izusti kandidat i pro-
guta pljuvačku od grdna straha.
— Preko Lapova, dabome!... — veli i
ispitač. — Vrlo dobro; preko Lapova.

Gospodin ispitivač se opet zamisli. Poslije
dužeg razmišljanja opet će:

— Ali uzmimo ovaj slučaj!... Da! Vrlo
dobro. Ovakav slučaj... Dođe vam preporučeno
pi:mo. Razumite me dobro: preporučeno pismo...
Za, za... za, recimo Hamburg... Gdje biste ga
onda uputili ? Preko kog mjesta? Kuda?

Kandidat se misli. Zamislio se; tiho se
iskašljuje, okreće plajvaz imeđu prstiju pa će

na posljetku : j #
— Ja mislim: u Lapovo... \ 1
— U Lapovo, da bome! — klima i odo-

brava glavom gospodin ispitivač. — Tu staju
vozovi... i onaj od istoka i onaj od zapada...
Na sve četiri strane svijeta...

Opet tišina. (Svršiće se).

KO:
Rani