i . * a x CIJENA LISTU: ZA AUSTRO-UGARSKU, BOSNU I HERCEGOVINU NA GODINU K. 11 — ZA SRBIJU | CRNU GORU NA GODINU K 12.—; ž Ž U ZLATU; ZA DUBROVNIK NA GODINU K 10; NA PO GODINE GODINE SURAZMJERNO. — POJEDINI BROJ LISTA 20 PARA. FRANAKA 15 ZA SVE OSTALE ZEMLJE NA GODINU I NA ČETVRT PRETPLATA I OGLASI. ŠALJU SE ADMINISTRACIJI ,DUBROVNIKA“. DOPISI SE ŠALJU UREDNIŠTVU. — RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. — NEFRANKOVANA PISMA NE PRIMAJU SE. di PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. : | ZA OGLASE, RAČUNSKA IZVJEŠĆA I SLIČNE OBJAVE PLAĆA SE 20 PARA PO PETITNOM j ZLAZI SVAKE NEDJELJE ====—————— > RETKU (SITNIJEH SLOVA). AKO SE VIŠE PUTA UVRŠĆUJU ONDA PO POGODBI. — ZA i = ši _ =—=—o— PRIPOSLANA, IZJAVE 1 JAVNE ZAHVALE PLAĆA SE OD PETITNOG RETKA 30 PARA. God. XV. opomena U Dubrovniku 21. oktobra 1906. Dubrovniku odlučio Hercegovine“ od riječi ,ljudi njihova zapljena, zabranjuj je ši ređuje se da se aništo. za esta štamparski slogovi po S ad a) Ulomkom iz članka viz Bosne i Herce ovine“ nastoji se da se razdraži na prezir i na imešnja »rotiv organima onamošnje uprave ($ 65 a) k. z). i dru Pod Ze plijenjenim komadom iz članka ,Bosna i Tonko stra dong nastoji da razdraži na mržnju protiv sudskim vlasti Bosni-Hercegovini (8 800 k. Z.). ija Dubrovnik na 18. oktobra 1906. Bojanić Nipsujem Gpojem mjecena HoBemGpa 0. T. NOUHIBEMO NOHOCHTH HMeHA uJA- HOBA TipocBjeruo-Ilpuspenuor UpyurTBa ,Cpncke 3ope“. $ Dubrovnik, 20. oktobra. 4 Pad. grofa Goluhovskog je neizbježiv. Tako bar vele organi madžarske koalicije. Srušiće ga njegove silne pogrješke u po- sljednje vrijeme i njegova dokazana pro- tivnost madžarskim narodnim zahtjevima. Carinski spor sa Srbijom ne će igrati u tom malu ulogu. Austro-Ugarska monarhija voli ditvovati jednog ministra nego tolike mi- lie, koje bi dobila njezina industrija. To je sasvim razumljiva stvar. Nerazumljivo bi bilo, kad bi bilo drukčije. Pašić ili Goluhovski to je bilo pitanje posljednjih dana. U tom duelu, koji je po- očeo s vrlo nejednakim oružjem, izgleda da će pobijediti Pašić. To bi značilo ne samo > pad. Goluhovskog, nego i pad čitave nje- sići gove politike, koja je služeći Berlinu priti- i: skivala. Balkan. “ Služeći se momentanom neaktivnosti ruskog carstva u pitanjima balkanskim Qo- luhovski je sa sigurnošću računao da će moći činiti što hoće. On nije računao sa okolno- sti da osim Rusije ima i drugih sila zainte- resovanih na bliskom Istoku, on je previdio pojavu Engleske ne samo na Balkanu, nego iu Ugarskoj. I to ga je najviše srušilo. “Englezi su vrlo mudri i oprezni politi- i. Oni su naj prije dobro pripremili teren oitek su onda na javnost izišli. Goluhovski dje bio u školi, kakav je bio u naukama, Njama, svima, samo ih nije osjetio kako dolaze, a kad su već zakucali i na vrata Ugarske, on se nije usu- dio reći ,Nije slobodno“. Pojava Engleske, potpomagana od Fran- ceske i ltalije, u koliko grofa Goluhovskog više zabrinjuje, u toliko nas više može da veseli. I balkanski narodi i Madžari u borbi protiv njemačkog Dranga moraju imati za- štitnika. Sadanja liberalna Engleska će bez sumnje biti dobar zaštitnik onima, koji hoće da se emancipuju od berlinskog jarma. To je u njezinu interesu isto kao što jed našem interesu. Zasluga naših sadanjih mjerodavnih po- litičara i leži upravo u tome, što su se znali emancipovati od sugerirane predrasude, da je samo plemenska sradnost sigurna baza za političke uspjehe, da su jedino naš inte- res uzeli kao bazu naše politike i da su zapadnim silama, koje predvodi Engleska, znali uprijeti prstom na zajednicu naših i njihovih interesa. To nije bila laka stvar. Radi toga srpski i madžarski političari, koji su je izveli, zaslužuju narodno priznanje. Srbija i Ugarska sad ne spadaju više u sferu ničijih interesa, one su pošle putem potpune emancipacije. Na tom putu one su sigurne da će naći pomoć zapadnih sila i da će radi toga potpuno uspjeti. Na berlinskom kongresu konservativna Engleska uništila je. mnoge srpske nade. Sad je došao“ red daliberamna Engleska po- kaže, je li voljna u smislu Gladstonova »Hands ofi“ popraviti ono što je Disraeli nekad pokvario. JlucT 34 HapoJi. Ynpasa ,Cpricke 3ope“ pašacnana je csujeM cBojuM moBjepeHuuuMa OBy OKPYKHMHLY. »KyIITypHH MH NpuBpeuHu uanpenak u = eko- HOMCKA HeOJBHCHOCT jeuior Hapona NnpBu u maj rnaBHuju cy ysjeT4 3a :beroB orncranak 4H pa3BH- Ta«, jep ce cHara jeuuor Hapona orjiena y ieroBoj MofiH. Bo-' Koja je HECyMI6HBO NoKA3JAHA, CBM CY HAPOJIH TIperJIH Na CE NonHy O Haj. BHLIET. BPXYHLA KYNTyPe, Na Ce NpuBpenHo ycaBpiie u na ce ekoHoMcKH emMaHuunyjy. Ilpema TOj onhioj yrakMuuu, HujecMo cmjeju H4 Mu, Cp6u Ha IlpuMopjy, ocTaT4 paBHONJLIHH. Pauynajyliu caMo Ha cBojy CHAry, JUHHHJIH CMO IIO- ueTaK, Koju HaM je pao TakoBujex pe3ynrara, na 6ucMo yuHHHJIH CMPTHH Haponuu rpujex, Kan He 64CMO HACTABAJIH y HCTOM IIpaBLJ. npuBpenHoj, nehiu_ pauyHa o oBoj eKoHoMCKOj u rmpocBjeTHoj HCTHHH, Hau je cemak, Koju y OCTAJIOM TIPEICTABIBA ČP H&PONHY, CKOHOMCKH HCHCAH, KYNTypHO je MaJIO ONMAK&O NIPHMHTHBHOM CTAHY, 4 ylOpeno ToMe cTOJu H teroBa npuspenda ymjeTHocT. CBaka 60Iba uHH- uujarkBa, CBaKH NOKyllAj pALUHOHAJIHOT M MONEPHOF ypebeia nocjena — uckibyueH je, jep He mocrToje KYITyPHH HM CKOHOMČKH yBjeTH 34 IbHXOBO OCTBA- pete. Te yBjere Tpe6a na CTBOPHMO, H CBAKAKO NaMETHO M rOCTENEHO, NA C HHMA NocrJjeLiHMO. Mu Cp6u o6uuHo rnenamMo jenaH Ha npyrora u jenaH on upyrora ouekyjeMmo uymeca, Koju ce mMe- byrujeM He Mory uuHuTu 6e3 ycTpajuor u rmoxp- TBOBHOF pala, Te Ce He cmujeMo H JAJ6BE OCJIAHATH Ha nojenuHle, a OHu H3BPIIEe OHO, 34 LITO CMO CBH no3sBaHu. To ce je u npuje ona3ujio, Te ce je jou Ha34q YaTupu roguHe ocHoBano TilpocsjerTHo-rpu- BpenHo JipyurBo ,Cpncka 3opa“. OHo: je, nakie, njeno yBjepeita o OCKYIHUH 3ajenHuukor nogMupu- Bata Haponuujex norpeća. Hama je nyxHocT na Ce CBH OKO OBOF IPJLITBA OKYTIHMO H LA My MaTE- pujanHo u MOPAJIHO NIOMOFHEMO y OCTBApeHy He- TOBHX š3anaTaka. 3anauu cy Benuku u 6au y Tome Tpeća na BHIMMO, KOJIHKO CMO 340CTaJIH. Hocanauueu ycnjecu_ ,Cpneke 3ope“ uujecy TaKO iHesHaTHH, KaKO je MO HesHnaTaH Hau ona3uB npema i0j, a ona ie u om cana, Kao u no cana, panuTHu Ha nonurHyhiy rmaBHor Hapojikor cTaJexa. TlpeMa cBojuM CKPOMHHM cuIaMa, KOje ce Kpehiy y KPyry HauWer opasusa, oda Hacroju u. HacTojahte na nošM4pu csaky norpe6y, «oja jaue uaGuje na NlOBpiiH4Hy. HenucmeHOCT Hauer napoj IbEFOB HHCKH CTynai» npocBjeruor pa3BurTKa, cnaća ynyhenocT y CBEMY, LITO 3acujeuna y ib€rose uHTepece, ORABH& CY H3A3HBaJIH norpe6y ocHuBaa JIHCTA 3A HApOjl, Koju 6u onroBsapao- npujukaMma Cpća Ha Tipumopjy. Npxeliu, na 6u TrakaB gucr 6uo naj 60IbH NocpenHHK 3a LWIHP6Hb€ TIHCMEHOCTH, yBobeie npocBjere, pa3Buja#+e sanpyrapcTBa, ynyfinsate y PAUHOHAJIHOM, CyBpeMEHOM H O36MJEHOM BOleH>y eKkoHomMuHje HM, n a TOME, 3a ycaBpiiaB Halle npuBpene, ,Cpncka 3opa“ je onpenuna, na u. Ty norpe6y no,gmupu. 3ak/byuuna je, naume, da iio- ueiixoM 200. 1907. iioune u30dasailiu nucT 3a HApOJI. O npaBuy 4 nporpaMy nucTa 3a caja He fiemo na roBopuMo, a To sarTo, uro je ca ropivum puje- UHMA CBE TO NOBOJBHO OLPTAHO. OBoj je OKPJIKHHLIH npyra Hamjepa, GuBa, na ce ucnurajy »xere u na ce uyjy MHIIJbeHA O TOME, KAKAB 6u JIHCT Tpećao na 6yne, jep BHIIe BUJE HETHPH OKA HEFO NBA, H na ce caKkyri4 WTO Moryhe BHIle NnpeTnnaTHuka, KaKO 6M Ce Ca cBake cTpaHe OCHTYpAO EBETOB OTI- cTaHaK. 3aTO ce o6paliamo u Ha Bac, TIotWuToBaHu TocnonuHe, anenyjyia ua Bay no6poTy u ua Baue PONOJ6YĆIbE, NA HAM KaxeTe CBOje MHLIJbEIBE, JA HnaM oGehare cBojy nornopy, na 34 oBy Hatuy unejy aruTyjere Ha cBe cTpaHe, da HaM CaAKJIIHTE IITO Morylie BHUIe TIpeTIJaTHHKA H Na HAM O CBeMy TOME noiieceTe uaBjemihe saj dave no 15. ne- 'nem6pa 0. r., jeB he o TOME OBuCHTH, xXohe mo £ JIHCT 36MIba M3NA3ZHTH. 7 Tipernnara he ce onpenuTu KacHuje. CBaKaKO MuCNHMO, na He he HagmamurTu 3 K rojmiise. UnaHosu ,Cpncke 3ope“ noGuBahe JIHCT y3 HHXy uujeHy. Tlyuu namo ce Haj beniuiemM ycnjexy oBoMe HaueMy Kopa- Ky, Te Bam Hajjbeniue saxBajbyjeMO HA TPYNy H yCny34, M, y3 u3pa3 oco6uTor NoluTOBaHa, IaJbEMO noysnama y Baly 3ay3HMJEHBOCT, HA- CPIICKO NO3ApaBIb€“. — Haj panocunje rno3upaBivaMO OBaj KOpak ,Cpncke 3ope“. Onaua ce je ocjehana norpeća OCHHBAIA JIHCTA 34 Hapon, Te Ce je C HECTPIIJbE- IbeM HIIYEKHBAJIA WeroBA nojaBa. Jleu je npoćujeH, Ha HaMa je caga, na ce 3ayaMeMO 34 KOHAuHO O- CTBAPEIe OBE BPJIO TIPAKTHUH6 H KOPHCHE 3AMHCJIH. TipenopyuyjeMo 3aTo cBuMa u cBakoME, oco6HTO nak noBjepćHuuuma ,Cpricke 30pe“, na ce oga30By rop- HeM NO3HBy, O KOME fi€ OBHCHTH H3JA3AK JIHCTA. Bjepyjyliu y tHuxoBy panuHnocT u ycrjex ose akuuje, KJIH4eMO : — Y zOGpu uac! u Musavat. Sarajevo 18/X U Mostaru je izišao 1. broj muslimanskog lista ,Musavat*-a, kome je urednik Smailaga Čemalović. Njegov program, u koliko je cen- zura dozvolila publikovanje, obilježili su pokre- | tači ovim riječima: : | I. U državno-pravnom pogledu smatramo Bosnu i Hercegovinu dijelom Turske carevine, a Austro-Ugarsku opunomoćenicom Evropskih sila, koje su joj na Berlinskom kongresu po- vjerile samo upravu + uređenje ovih pokrajina. I mi ćemo paziti da niko samovoljno ne dira u ,sadanje stanje“ na štetu suverena i našeg naroda. IL. Naročito ćemo odlučno ustati proti pri- strasnom rješavanju agrarnih parnica, te na- agrarni odnošaji konačno riješe muajjem (naročito) za tu svrhu odabere. : , II. Radićemo na buđenju narodne svijesti li i na organizovanju jedne jake stranke, koja će biti čuvar narodnih prava i branilac u borbi protiv nasilja i samovolje, ma s koje strane to dolazilo. S IV. Tražićemo, kao što i ostali narodi uživaju, ; slobode i sudjelovanje u upravi svoje domovine. V. Borićemo se protiv starih predrasuda i protiv izvrtanja naših vjerskih propisa, tih na- ših opasnih neprijatelja a naj većeg pomoćnika tuđe propagande. VI. Radićemo na tome, da isposlujemo što stojati, da se sa ljudima, koje narod bolju i čistiju vjersko-mearifsku samoupravu ' bez utjecaja nepozvanih faktora, te da se urede k : i naši prosvjetni zavodi, kako bi narod došao & : do potrebnog kulturnog razvitka.« Poštarev ispit > SLIČICA — B Kia + Stevan Sremac, Beograd. Laka poštar je jedan krasan mladić. Sta kako se učio, to je druga stvar; ali danas, u po- Štanskoj struci, on je krasan mladić. Svima se dopađa i pretpostavljenima i svojim kolegama “bojega pola, to jest i poštarkama i telefoniski- ne roditeljima baš one lijepe kuziskinje Vukice, koju bi Laka htio da uzme, der je ljubi svim žarom svoje mlađahne i pla- Mene poštarsko-telegrafske duše. Ai Vukica \yrlo rado pošla za Laku, ali je roditelji njeni Me dadu za njega, dok ne položi za aan menog. poštara i telegrafistu II. klase. A ka Doloži, govorahu roditelji, na čast mu ! Vukica isto pedest dukata miraza i još pada na na- šljedstvo neke stare bezdjetne tetke. : To je, pored mnogoga bijo drugog, i na- ijeralo Laku da se javi za ispit. na . | Obrazovana te je i komisija. U komisiju je ušlo osam članova sve starijih zaslužnih po- Štara, koji se smatraju inteligentnijim # toj Struci, a to su dokazali ili svojim. Nahua Tadom, ili čak i svojim literarnim radovima P —— BI : zada ja ,Brankova s ešlampavamo iz posljednjeg 38. broja “ KG + toj, — još jednakoj kod nas Srba zapuštenoj, — struci. Došao je i dan ispita. Članovi komisije sjede već za jednim du- gim stolom. Pred njima puno nekih dopisnih karata, i anzihtskarata, pisama, paketa, rece- pisa, knjiga ukoričenih (za zavođenje), sve radi demonstrovanja pri ispitu kandidata; i sve to gleda kandidat kao neko sprave za mučenje; jer po tim stvarima će ga pitati. Članovi ispitne komisije sve dostojanstveni ljudi; svi obučeni u salonsko odijelo: ima ih i ćelavih a i s orde- njem, koje su dobili za uhvaćene defraudante. Lopovi su u Požarevcu a za pokradenim ama- netima još se traga, jer oni nijesu nađeni. Laka u svečanom, salonskom, odijelu. O vratu mu bijela mašlija sa iglicom, na kojoj je u minijaturi poštansko sanduče a na njemu pi- smo a ispod pisma poštarska kriva trumbeta. Klanja se svima članovima komisije, uzima po- nuđenu mu stolicu i sjeda plašljivo na ćošak od stolice. Pitaju ga iz svega, iz Poštansko-telegraf- ske Teorije; iz Podizanja telegrafskih linija i direka; iz Istorije Pošte od perzijskoga kralja Darija Histaspa do naših dana; iz Poštansko- telegrafske Geografije i najzad iz Poštansko- telegrafske Manipulacije. Iz ovog, kao iz specijalnog i stručnog predmeta, najviše, a smatra se još kao najteži predmet. : — Izvolte, Gospodine! — reče predsjed- nik ispitne komisije jednome od članova, — pi- tajte ga što iz vašega predmeta ! Dotični član ispitne komisije se iskašlja, povrtje se malo na stolici, izvadi Notćs, raz- gleda ga mrmljajući nešto za sebe pa ga opet vrati u džep. Stade uvrtati bradu i razmišljati; zažmiri očima i poslije dužeg razmišljanja (koje se kandidatu oteglo kao vječnost) otpoče: — Recimo, ima pošta u Botunju. — Pri tom uze jedno pismo i pokaza ga kandidatu. — Ili ako nema, dobiće je u skoro; doći će .deputacija, tražiće poštu i telegraf — i dobiće. Ili, — oteže i mahnu rukom, -- ne treba Bo- tunje, nego ma koje, najbliže uz prugu mjesto. Uzmite koje 'oćete selo i zamislite da ima po- štu. I sad, vi ste tamo poštar poslije ispita ; vas tamo, recimo, postave. — (Kandidat se klanja krišom). — Da, vi ste tamo poštar. Dođe vam jedno pismo — evo ovako — adresovano za Beč... Neko iz Botunja ili već iz tog sela ima, recimo, ćerku na vaspitanju u Beču... Kud biste ga poslali! Preko kog mjesta našeg ? Kandidat ćuti i misli se. : —.ili za Štajnbruk, — veli opet onaj. — d Ili za Peštu... za Ferenc-varoš. Recimo, poši- ljaoe je naš svinjarski trgovac, pa ima trgo- vačkih veza. Preko kog bi ste mjesta poslali ? Kandidat se misli i misli, i poslije dužeg š razmišljanja taman da zausti pa se trgne ; opet misli i misli pa najzad prevali preko usana , onako malo nepouzdano : i — Preko Lapova.. — izusti kandidat i pro- guta pljuvačku od grdna straha. — Preko Lapova, dabome!... — veli i ispitač. — Vrlo dobro; preko Lapova. Gospodin ispitivač se opet zamisli. Poslije dužeg razmišljanja opet će: — Ali uzmimo ovaj slučaj!... Da! Vrlo dobro. Ovakav slučaj... Dođe vam preporučeno pi:mo. Razumite me dobro: preporučeno pismo... Za, za... za, recimo Hamburg... Gdje biste ga onda uputili ? Preko kog mjesta? Kuda? Kandidat se misli. Zamislio se; tiho se iskašljuje, okreće plajvaz imeđu prstiju pa će na posljetku : j # — Ja mislim: u Lapovo... \ 1 — U Lapovo, da bome! — klima i odo- brava glavom gospodin ispitivač. — Tu staju vozovi... i onaj od istoka i onaj od zapada... Na sve četiri strane svijeta... Opet tišina. (Svršiće se). KO: Rani