bi. j = očikadi nipošto nije spojeno sa dru r === UNI CIJENA LISTU: ZA AUSTRO-UGARSKU, BOSNU I HERCEGOVINU NA GODINU K. 11 — ZA SRBIJU I CRNU GORU NA GODINU K 12.—; ZA SVE OSTALE ZEMLJE NA GODINU FRANAKA 15 U ZLATU; ZA DUBROVNIK NA GODINU K 10; NA PO GODINE I NA ČETVRT "GODINE SURAZMJERNO. — POJEDINI BROJ LISTA 20 PARA. PRETPLATA I OGLASI. ŠALJU SE ADMINISTRACIJI ,DUBROVNIKA«. DOPISI SE ŠALJU UREDNIŠTVU. — RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. — NEFRANKOVANA PISMA NE PRIMAJU SE. PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. ZA OGLASE, RAČUNSKA IZVJEŠĆA I SLIČNE OBJAVE PLAĆA SE 20 PARA PO PETITNOM RETKU (SITNIJEH SLOVA). AKO SE VIŠE PUTA UVRŠĆUJU ONDA PO POGODBI. — ZA PRIPOSLANA, IZJAVE I JAVNE ZAHVALE PLAĆA SE OD PETITNOG RETKA 30 PARA. IZLAZI SVAKE NEDJELJE U Dubrovniku 18. novembra 1906. Broj 46. oo neramnai 2 God XV.“ BE ia lag ciji Dubrovnik, 17 novembra. Generalna debata o već je završena. Tako ćem biti novi izborni zakon i jedine stranke već se poči zamebte a imena kandidata poslaničkih i — ništa više, , Novi izborni zakon i novi izborni red un rase naročito u Dalma- Li Je vrijeme, malo više pažnje posveti. Opće Pravo glasa daće širokim masa- ma, koje do sada nijesu nikako učestvovale u političkom životu, Pravo izbora. A te mase, moramo na žalost priznati, nijesu kod nas potpuno spravne za ulogu, koja im se daje, nijesu spravne da samostalno daju svoje glasove, jer veliki dio stoji pod uticajem — popova. Popovi su i do sada igrali vidnu ulogu pri izborima. Od sada će igrati još vidniju, jer se glas seljaka u naj zabitnijem kraju izjednačio sa glasom prosvijetljenog građanina. Mi ne žalimo, da se to dogo- dilo,.nego što više mislimo, da je to pot- puno pravo i da se to moralo dogoditi. Ali žlimo da građanske stranke i naša inteli- gencija nijesu skoro ništa učinili za prosve- ćenje našeg seljaka i našeg radnika, jeroje jedino prosvećen narod svijestan svojih pra- M1 svojih dužnosti, jer se prosvetom je- dino može utući glupost, na kojoj popovi židaju svoj kobni upliv. Za kralko vrijeme, koje ostaje do iz- bora, ne može se u tom pogledu mnogo učiniti; ali se dade ipak nešto učiniti, ako se čas prije stvore organizacije onih slobo- đoumnih stranaka, koje ih još nemaju, ako se uvede bolja disciplina u one, koji već organizaciju imaju. Nije ni to lak posao, ali je moguć. Inače smo izloženi opasnosti da se iz Dalmacije u Beču čuju mnogo dru- izbornoj reformi O vrlo skoro do- nove izbore. Po- nju za njih _spre- Kčiji glasovi, nego se obično slušaju u Zadru. Većina popova, koji već po svom činu imaju jednu organizaciju, zastupaju sasvim protivnu politiku od one, koja danas na Primorju vlada. Njihova, makar i neznatna, pobjeda značila bi jedan naš znatan naza- dak. Stvar, kojoj mi služimo, ne bi tim bila skrenuta sa svog puta, ali bi joj se stvorila izvjesna zapreka, koja se kasnije ne bi dala: lako odstraniti. Oni, koji popovima daju in- Spiracije u politici, znali bi ih intrigama i silom na njihovim stečenim pozicijama dugo Održati. Slobodoumni elementi naše otadžbine Prisiljeni su s toga da zađu u narod, da Popularišu svoje principe. Demokratisanje naše politike to je jedan od glavnih uslova za uspjehe naše buduće borbe. A za to je potrebna organizacija, jaka organizacija svih slobodoumnih stranaka i jaka jedinstvena izborna agitacija. Topovsko pitanje u Srbiji. Tek je vlada objavila da je preliminarni ugovor o kupovini Sehneiderovih topova pot- pisan, a već se digla opozicija da taj ugovor Sruši. Vrijeme do ponovnog sastanka skupštine ona hoće da upotrebi za to, da se ponovo po- čne ona ista igra, koja već traje nekoliko godina. Nerado se miješamo u unutarnje poslove bratske Kraljevine. To činimo samo u izuzetnim slučajevima i u cilju stišavanja strasti. Sad smo takođe prisiljeni da kažemo svoje mišljenje. Mi mislimo da na to imamo u toliko više prava, što ne pripadamo nijednoj srbijanskoj stranci i što nam se ne može predbaciti nikakav mate- rijalni interes, Srbija mora sto prije biti potpuno naoru- žana. To je jasna stvar za svakoga ko znade da posmatra razvitak evropsko i balkanske politike. Nije ovdje samo pitanje na koji način, da li Sehneiderovim ili Kruppovim topovima, nego je pitanje, da li će ona uopće biti naoru- žana. Ona sad nema vremena da mnogo bira, jer nijo imala vremena da to pitanje stavi prije na dnevni red. Kvalitet topovski vidjeće se iz izvještaja stručne komisije; koji vlada treba da publikuje, a zakulisne igre, o kojima se toliko govori, vidjeće se iz cijene, utanačene za topove. Po njima će tek. svaki moći stvoriti svoje uvje- renje. U naprijed prijetiti sa opstrukcijom u Skupštini ne izgleda nam ni mudro, ni patri- otski. A naj manje nam izgleda umjesno da opozicija ienudi nove izbore, o čemu govori organ srpskih nacionalaca. Po svom imenu i po svom programu oni imaju naj manje prava da ovako govore, jer su upravo nacionalni in- teresi u pitanju i njihovo rješavanje ne trpi odlaganja. Sve stranke u Srbiji imaju uplivnih poli- tičara, kojima upravljaju samo strasti. Oni ne paze u svojim govorima, u svome radu na od- jek u srpskim zemljama i na strani. Oni ne vide, niti hoće da išta vide izvan uskih granica kraljevine Srbije. U tome leži uzrok tjesnogru- dosti i uzrok strasti, koja je omela ostvarenje toliko lijepih zamisli. Mi se nadamo da će u ovom pitanju na- oružanja, koje mi smatramo pitanjem nacionalne obrane, prevladati ipak hladnokrvnost mirnih političara i da naši neprijatelji ne će imati priliku da se raduju novom odlaganju, novim škandalima. Sad nije vrijeme da se pretresa prošlost — sad valja gledati u budućnost. Toliko smo smatrali za potrebno da sada kažemo i nadamo se da nas ne će niko rđavo ražunijeti. Deklaracija srpske i hrvatske koalicije, U saborskoj sjednici od 13. o. m. pročitao je narodni zastupnik g. Tuškan u ime hrv. i srpske koalicije ovu izjavu : Na programnu izjavu preuzv. g. bana, koju smo jučer saslušali, čast mi je na ime svih stra- naka hrv. i srp. koalicije i zastupnika izvan stranaka, koji se k njoj pridružiše, izjaviti ko- liko slijedi: ' S rušenjem dosele postojećeg režima u Hr- vatskoj nastalo je novo razdoblje u povjesti na- šega naroda, razdoblje, koje ne samo radi op- ćenitog današnjeg položaja s ovu stranu Litave kao i cijele monarhije, nego i radi našeg van- rednog položaja, u kojem nas je nenadnim slo- bodnim izražajem slobodne narodne volje zate- kao i ostavio propali režim, moralo je sa sobom neminovno donijeti ovo prelazno i pripravno sta- nje i u radu i u stvarima, a u koliko budućnost drukčije ne odredi, možemo kazati u osobama. Računajući sa svim ovim momentima, du- žnost mi je u prvom redu istaknuti pripravnost preuzv. g. bana, kojom je izišao u susret usli- jed novoga kurza promijenjenoj situaciji naše politike sa patriotizmom i lealnošću vrijednim našeg najvećeg uvaženja i priznanja. U danima, koje gore opisah, i koje dane mi sada proživljujemo, može biti govora samo o popravljanju i temeljnim pripravama, te o provođenju bitnih uslova modernog nacionalnog i socijalnog života naroda, na koje i mi Hrvati i Srbi u Hrvatskoj moramo i hoćemo da imamo prava i udjela. I dok se ovi neobilazivi uvjeti ne ispune, bilo bi i abnormalno, a i bezuspje- šno upuštati se ma i u samo raspravljanje, ka- mo li pako u ostvarivanje ostalih viših ciljeva i ideala naših. Dotle nam je i taj najneopho- dniji uslov razvitka i napretka bio uskraćen. Ali danas, kad se je tomu prilika pružila, onda je vrlo shvatljivo i opravdano bilo, što stranke hr- vatske i srpske, u ime kojih imam čast da go- vorim, dok gornji posao ne obave, odgodiše ak- ciju oko onih programatičnih tačaka, koje ih možebiti još danas dijele, da svojski upru oko ostvarenja životnih uvjeta narodnog opstanka, koji ih spajaju. I u to ime složiše se u akcio- nom programu, koji se sintetizuje u devizi pro- vedbe liberalnih demokratskih i ustavnih reforma. | Tako je došlo do manifesta koalicije, tako je došlo do deklaracije, što ju je hrv. delegacija dala na zajedničkom saboru u kojoj je označen put, kojim hrv. i srp. koalicija hoće da pode k ostvarenju postulata navedenih u riječkoj i za- darskoj rezoluciji i gdje je jasno rečeno što se sve mora učiniti, dok putem kompetentnih fa- ktora pristupimo temeljitom uređenju državno- pravnih odnošaja. Tako je došlo do našega spo- razuma s banom i do obrazovanja nove vlade, prave narodne parlamentarne vlade u Hrvatskoj. Jedno ipak moramo napose istaknuti i to, da prva tačka našeg zajedničkog programa i rada, na kojoj se ne ćemo niti smijemo ikada više razići, jest sloga i ravnopravnost Hrvata i Srba. Preuzvišeni. g. ban u svojoj izjavi izveo je lijepi niz zakonskih osnova, koje je predložio saboru, da pretresa i obavlja. Mi sa radošću prihvaćamo ovaj obilni program rada te ćemo se ne samo trsiti, da ga i ostvarimo, kako će najbolje odgovarati interesima naroda nego ćemo i sami uzimati parlamentarnu inicijativu za pi- tanja, koje momenti i potrebe nametnu. Ali ovaj radni program našeg bana i naše vlade smatra- mo samo jednom etapom i to prvom etapom naše djelatnosti u gore označenom pravcu. Pozdravljamo s oduševljenjem i drugu u banovu govoru naviještenu etapu ovoga rada t.j. izb. reformu na temelju sveopćeg tajnog izbornog prava, te ćemo sve naše sile po- žuriti, da svojoj dužnosti naprama narodu od- govorimo čim prije i u naj modernijem duhu, kako se ovo izb. pravo shvaća. Nakon ovoga pako moraće se pristupiti rješavanju drugih važnih pitanja, dok postepeno, ali solidno po- svemia ne izgradimo tek započetu novu eru, eru slobode i napretka i ne dočekamo dan, kad će- mo u hrv. saboru moći pozdraviti i zastupnike ZENIDBA i UDADBA u sjevernoj Dalmaciji. (kraj) J. vit. Kulišić narodni zastupnik. Prosti naš težak unesrećen je u svome do- maćem ekonomskom stanju, čim nema u kući dovoljnih djelatnih sila za vođenje kutnjeg reda i ekonomije. Čim mu se pojavi ta naj ozbiljnija oskudica i prijeka potreba, on traži sebi druga, desnu svoju ruku, traži ženu! Ženi so dakako i da steče poroda, da se radničke sile pomnože, jer. u zadruzi sva sreća i napredak težačke kuće. Postara se momak da zamjeri djevojku i nakon kratkog i prostog pregovora sa rodbinom nje- nom, a svakako sa privolom djevojke, nju so- bom odvede i u svoju kuću uvede. .On, ženik, od tog časa ne smatra dovedenu djevojku ni kako drukčije nego svojom vjernom 1 doživo- tnom drugom, ona njega nerazlučivim mužem Svojim, ni više ni manje nego li ostali parovi, koji su već ispunili i crkovni čin vjenčanja. Odvede vjerenik svoju zaručnicu, a ova doe pouzdanjem pane mu u krilo, strogo Be pok Vajuć dužnosti svoje. On nju od svakoga 24 šiti i milim okom pazi, on biisami život $voj Pregorio, da nju od svega što je kole i i Opasna sačuva. Ona vazda odana i vjerna drugu Svome. U njima je u pameti i srou ovaj Ništa drugo nego namjera i tvrda odluka, . što prije, kako narod kaže, crkvom pomire. d pobožan je naš narod! ća ; zvano suložništvo Ženidba i udadba, tako zvan gom misli kojom i namjerom, do one kasnijeg ispunjenja duhovne dužnosti svoje. To suložništvo nije uobičajeno, nego po- tječe od prijeke nužde, kao što smo prije rekli i kao što ćemo i dalje dokazati. Ne pokazuje ge ta prijeka nužda vazda i kod svakoga. Naj veći dio ispunjava prije erkovne zakone. Posve manji dio ženika odvodi djevojku prije vjenča- nja, što sve više i više otpada, a to: što mu je prijeka potreba ženske glave u kući; što onaj čas nije u stanju da izdrži troškove vjenčanja i pira; što se straši da mu drugi ne ugrabi za- mjerenu djevojku, kojom on drži da je postigao svu sreću svoju i doma svoga, radost roditelja i rodbine svoje. Uzroci su više puta i crkveno zabranjeno doba za vjenčanje; što je momak još podložan vojništvu, a u ovom slučaju, je li odveo djevojku, eto njega ili oca njegovog pa- rohu i Općini da prosi od nadležne svjetovne vlasti dozvolu vjenčanja, koju željno očekuje i ponajviše dobije; što nije vazda u stanju da isplati namete u ime pristojbine parohu, globe u ime pokore, pak troškove vjenčanja i svadbe ako i naj skromnije; napokon što više puta postoje poteškoće prelazka djevojke iz svoje vjere u drugu. Ovo su uzroci, osim njekih manje važno- sti, koji za neko vrijeme priječe vjenčanje u orkvi. Ove su zapreke jedini povod onijeh iznimaka u zadružnom životu narodnom, koje gu se iznimke suložništvom prozvale. Ženidba i udadba, kako slijedi u nekim slučajevima kod našeg naroda, proti koje je ustao g. Dr. Mitrović, crnim je bojama opisao i osudio, nije dakle, po svemu onomu što smo naveli, niti čin koji može da se označi javnim skandalom, pored svega onoga što niko poreći nije u stanju o povodima i namjerama, koje že- nidbom i udadbom u svezi stoje. Ko inače misli i sudi, te nameće našim momcima i djevojkam namjere i nagone pogane i nazivlje ih skanda- loznom čeljadi, koja su počinila djelo te u dru- štvenom životu nosi pečat odvratne sramote, taj teško vrijeđa dušu i obraz naroda našeg, a osobito ako se u obzir uzme sve ono što re- kosmo i što u istinu postoji o povodu i namje- rama ženidbe i udadbe i časovitim zaprekama da glavnu svoju odluku, onu vjenčanja ispune. A kad tako stvari stoje, lako je svakom vje- rovati ono što mi naj svečanije tvrdimo, da se rijetko posve rijetko dao slučaj javnog skan- dala od strane suložnika, koji inače, u ponaša- nju i moralnom življenju svome, stoje uspored sa svima ostalim parovima bračnim životom spojenim. . Da ženidba i udadba nije javni skandal, evo još jednog primjera koji protivnu tvrdnju obara. Dok se još htjelo da proti suložnicima imaju Općine da djeluju sa kaznenim postupkom, Op- B.... svojom odlukom 24. marta 1890 br. 179 osudila je nekoliko suložnika na temelju S 86 općinskoga Pravilnika i $ 11 Cesarske Patente 25. aprila 1854, po for. 30 globe, pretvorive za svakog na šest dana zatvora. Nadležno ć. k. kotarsko Poglavarstvo uslijed podnesenijeh u- toka, odlukom 24. marta 1891 br. 26029 po- tvrdilo je odluku općine B.... Ć. K. Namjesništvo odlukom 24. oktobra 1993 br. 23315 uništilo je obadvije odluke: općine B.... i dotičnog ć. k. Poglavarstva i uz ostalo obrazloženje kaže: da čin (tako zva- nog suložništva) nije prekršaj S 11 ćesarske Patente, nije javna sablazan. Ni javna sablazan. Kamo li živinski na- gon! Kamo li grabež derdana, kamo li zasićenje strasti koja, do skrajnosti gnusna i odvratna odjela, g. nuktor nabaćuje na narod povodom ženidbe i udadbe. Odbijajuć naj odlučnije sve što je g. au- ktor u članku svome naveo, i mi s druge strane nipošto ne odobravamo one slučajeve ženidbe i udadbe bez predhodnog vjenčanja, radi dužnog poštovanja crkvenih zakona, radi porodičnih štetnih posljedica, koje bi se kađ i kad obisti- niti mogle i radi boljeg društvenog poredka. I prema tomu, mi se jedino u tome sa g. au- Kktorom slažemo, da bi bilo dobro i korisno da se običaj, ma koliko zaviseći od okolnosti koje siluju neke na ženidbu i prije vjenčanja, sva- kako nastoji ukinuti, i ako javna sablazan u činu tome nikako ne postoji. Slažemo se, da bi u prilog tome korisno djelovale škole, dobri primjeri, prijateljski sa- vjeti, ali isključujemo zakone svjetovne, njihovu strogost i kaznenu moć, dok u stvari nema čina zakonskim kaznama podložna, kako smo to prije dokazali. Po našem mnijenju, naj više. imadu da. djeluju Crkva i Sveštenstvo. k Sveštenstvo je ono koje je pozvano. da, ali blagim načinom i postukom, besjedom na