bi.

j

= očikadi nipošto nije spojeno sa dru

r

===

UNI

CIJENA LISTU: ZA AUSTRO-UGARSKU, BOSNU I HERCEGOVINU NA GODINU K. 11 —
ZA SRBIJU I CRNU GORU NA GODINU K 12.—; ZA SVE OSTALE ZEMLJE NA GODINU
FRANAKA 15 U ZLATU; ZA DUBROVNIK NA GODINU K 10; NA PO GODINE I NA ČETVRT

"GODINE SURAZMJERNO. — POJEDINI BROJ LISTA 20 PARA.

PRETPLATA I OGLASI. ŠALJU SE ADMINISTRACIJI ,DUBROVNIKA«.
DOPISI SE ŠALJU UREDNIŠTVU. — RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. — NEFRANKOVANA
PISMA NE PRIMAJU SE.

PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.

ZA OGLASE, RAČUNSKA IZVJEŠĆA I SLIČNE OBJAVE PLAĆA SE 20 PARA PO PETITNOM
RETKU (SITNIJEH SLOVA). AKO SE VIŠE PUTA UVRŠĆUJU ONDA PO POGODBI. — ZA
PRIPOSLANA, IZJAVE I JAVNE ZAHVALE PLAĆA SE OD PETITNOG RETKA 30 PARA.

IZLAZI SVAKE NEDJELJE

U Dubrovniku 18. novembra 1906.

Broj 46.

oo neramnai
2 God XV.“
BE ia lag ciji
Dubrovnik, 17 novembra.

Generalna debata o
već je završena. Tako ćem
biti novi izborni zakon i
jedine stranke već se poči
zamebte a imena kandidata
poslaničkih i — ništa više,

, Novi izborni zakon i novi izborni red
un rase naročito u Dalma-

Li Je vrijeme, malo više
pažnje posveti.

Opće Pravo glasa daće širokim masa-
ma, koje do sada nijesu nikako učestvovale
u političkom životu, Pravo izbora. A te mase,
moramo na žalost priznati, nijesu kod nas
potpuno spravne za ulogu, koja im se daje,
nijesu spravne da samostalno daju svoje
glasove, jer veliki dio stoji pod uticajem —
popova. Popovi su i do sada igrali vidnu
ulogu pri izborima. Od sada će igrati još
vidniju, jer se glas seljaka u naj zabitnijem
kraju izjednačio sa glasom prosvijetljenog
građanina. Mi ne žalimo, da se to dogo-
dilo,.nego što više mislimo, da je to pot-
puno pravo i da se to moralo dogoditi. Ali
žlimo da građanske stranke i naša inteli-
gencija nijesu skoro ništa učinili za prosve-
ćenje našeg seljaka i našeg radnika, jeroje
jedino prosvećen narod svijestan svojih pra-
M1 svojih dužnosti, jer se prosvetom je-
dino može utući glupost, na kojoj popovi
židaju svoj kobni upliv.

Za kralko vrijeme, koje ostaje do iz-
bora, ne može se u tom pogledu mnogo
učiniti; ali se dade ipak nešto učiniti, ako
se čas prije stvore organizacije onih slobo-
đoumnih stranaka, koje ih još nemaju, ako
se uvede bolja disciplina u one, koji već
organizaciju imaju. Nije ni to lak posao, ali
je moguć. Inače smo izloženi opasnosti da
se iz Dalmacije u Beču čuju mnogo dru-

izbornoj reformi
O vrlo skoro do-
nove izbore. Po-
nju za njih _spre-

Kčiji glasovi, nego se obično slušaju u Zadru.

Većina popova, koji već po svom činu
imaju jednu organizaciju, zastupaju sasvim
protivnu politiku od one, koja danas na
Primorju vlada. Njihova, makar i neznatna,

pobjeda značila bi jedan naš znatan naza-
dak. Stvar, kojoj mi služimo, ne bi tim bila
skrenuta sa svog puta, ali bi joj se stvorila

izvjesna zapreka, koja se kasnije ne bi dala:

lako odstraniti. Oni, koji popovima daju in-
Spiracije u politici, znali bi ih intrigama i
silom na njihovim stečenim pozicijama dugo
Održati.

Slobodoumni elementi naše otadžbine
Prisiljeni su s toga da zađu u narod, da
Popularišu svoje principe. Demokratisanje
naše politike to je jedan od glavnih uslova
za uspjehe naše buduće borbe. A za to je
potrebna organizacija, jaka organizacija svih
slobodoumnih stranaka i jaka jedinstvena
izborna agitacija.

Topovsko pitanje u Srbiji.

Tek je vlada objavila da je preliminarni
ugovor o kupovini Sehneiderovih topova pot-
pisan, a već se digla opozicija da taj ugovor
Sruši. Vrijeme do ponovnog sastanka skupštine
ona hoće da upotrebi za to, da se ponovo po-
čne ona ista igra, koja već traje nekoliko godina.

Nerado se miješamo u unutarnje poslove
bratske Kraljevine. To činimo samo u izuzetnim
slučajevima i u cilju stišavanja strasti. Sad
smo takođe prisiljeni da kažemo svoje mišljenje.
Mi mislimo da na to imamo u toliko više prava,
što ne pripadamo nijednoj srbijanskoj stranci i
što nam se ne može predbaciti nikakav mate-
rijalni interes,

Srbija mora sto prije biti potpuno naoru-
žana. To je jasna stvar za svakoga ko znade
da posmatra razvitak evropsko i balkanske
politike. Nije ovdje samo pitanje na koji način,
da li Sehneiderovim ili Kruppovim topovima,
nego je pitanje, da li će ona uopće biti naoru-
žana. Ona sad nema vremena da mnogo bira,
jer nijo imala vremena da to pitanje stavi prije
na dnevni red. Kvalitet topovski vidjeće se iz
izvještaja stručne komisije; koji vlada treba da
publikuje, a zakulisne igre, o kojima se toliko
govori, vidjeće se iz cijene, utanačene za topove.
Po njima će tek. svaki moći stvoriti svoje uvje-
renje. U naprijed prijetiti sa opstrukcijom u
Skupštini ne izgleda nam ni mudro, ni patri-
otski. A naj manje nam izgleda umjesno da
opozicija ienudi nove izbore, o čemu govori
organ srpskih nacionalaca. Po svom imenu i
po svom programu oni imaju naj manje prava

da ovako govore, jer su upravo nacionalni in-
teresi u pitanju i njihovo rješavanje ne trpi
odlaganja.

Sve stranke u Srbiji imaju uplivnih poli-
tičara, kojima upravljaju samo strasti. Oni ne
paze u svojim govorima, u svome radu na od-
jek u srpskim zemljama i na strani. Oni ne
vide, niti hoće da išta vide izvan uskih granica
kraljevine Srbije. U tome leži uzrok tjesnogru-
dosti i uzrok strasti, koja je omela ostvarenje
toliko lijepih zamisli.

Mi se nadamo da će u ovom pitanju na-
oružanja, koje mi smatramo pitanjem nacionalne
obrane, prevladati ipak hladnokrvnost mirnih
političara i da naši neprijatelji ne će imati
priliku da se raduju novom odlaganju, novim
škandalima.

Sad nije vrijeme da se pretresa prošlost
— sad valja gledati u budućnost.

Toliko smo smatrali za potrebno da sada
kažemo i nadamo se da nas ne će niko rđavo
ražunijeti.

Deklaracija srpske i hrvatske koalicije,

U saborskoj sjednici od 13. o. m. pročitao
je narodni zastupnik g. Tuškan u ime hrv.
i srpske koalicije ovu izjavu :

Na programnu izjavu preuzv. g. bana, koju
smo jučer saslušali, čast mi je na ime svih stra-
naka hrv. i srp. koalicije i zastupnika izvan
stranaka, koji se k njoj pridružiše, izjaviti ko-
liko slijedi: '

S rušenjem dosele postojećeg režima u Hr-
vatskoj nastalo je novo razdoblje u povjesti na-
šega naroda, razdoblje, koje ne samo radi op-
ćenitog današnjeg položaja s ovu stranu Litave
kao i cijele monarhije, nego i radi našeg van-
rednog položaja, u kojem nas je nenadnim slo-
bodnim izražajem slobodne narodne volje zate-
kao i ostavio propali režim, moralo je sa sobom
neminovno donijeti ovo prelazno i pripravno sta-
nje i u radu i u stvarima, a u koliko budućnost
drukčije ne odredi, možemo kazati u osobama.

Računajući sa svim ovim momentima, du-
žnost mi je u prvom redu istaknuti pripravnost
preuzv. g. bana, kojom je izišao u susret usli-
jed novoga kurza promijenjenoj situaciji naše
politike sa patriotizmom i lealnošću vrijednim
našeg najvećeg uvaženja i priznanja.

U danima, koje gore opisah, i koje dane
mi sada proživljujemo, može biti govora samo
o popravljanju i temeljnim pripravama, te o
provođenju bitnih uslova modernog nacionalnog
i socijalnog života naroda, na koje i mi Hrvati

i Srbi u Hrvatskoj moramo i hoćemo da imamo
prava i udjela. I dok se ovi neobilazivi uvjeti
ne ispune, bilo bi i abnormalno, a i bezuspje-
šno upuštati se ma i u samo raspravljanje, ka-
mo li pako u ostvarivanje ostalih viših ciljeva
i ideala naših. Dotle nam je i taj najneopho-
dniji uslov razvitka i napretka bio uskraćen. Ali
danas, kad se je tomu prilika pružila, onda je
vrlo shvatljivo i opravdano bilo, što stranke hr-
vatske i srpske, u ime kojih imam čast da go-
vorim, dok gornji posao ne obave, odgodiše ak-
ciju oko onih programatičnih tačaka, koje ih
možebiti još danas dijele, da svojski upru oko
ostvarenja životnih uvjeta narodnog opstanka,
koji ih spajaju. I u to ime složiše se u akcio-
nom programu, koji se sintetizuje u devizi pro-

vedbe liberalnih demokratskih i ustavnih reforma. |

Tako je došlo do manifesta koalicije, tako
je došlo do deklaracije, što ju je hrv. delegacija
dala na zajedničkom saboru u kojoj je označen
put, kojim hrv. i srp. koalicija hoće da pode k
ostvarenju postulata navedenih u riječkoj i za-
darskoj rezoluciji i gdje je jasno rečeno što se
sve mora učiniti, dok putem kompetentnih fa-
ktora pristupimo temeljitom uređenju državno-
pravnih odnošaja. Tako je došlo do našega spo-
razuma s banom i do obrazovanja nove vlade,
prave narodne parlamentarne vlade u Hrvatskoj.

Jedno ipak moramo napose istaknuti i to,
da prva tačka našeg zajedničkog programa i rada,
na kojoj se ne ćemo niti smijemo ikada više
razići, jest sloga i ravnopravnost Hrvata i Srba.

Preuzvišeni. g. ban u svojoj izjavi izveo je
lijepi niz zakonskih osnova, koje je predložio
saboru, da pretresa i obavlja. Mi sa radošću
prihvaćamo ovaj obilni program rada te ćemo
se ne samo trsiti, da ga i ostvarimo, kako će
najbolje odgovarati interesima naroda nego ćemo
i sami uzimati parlamentarnu inicijativu za pi-
tanja, koje momenti i potrebe nametnu. Ali ovaj
radni program našeg bana i naše vlade smatra-
mo samo jednom etapom i to prvom etapom
naše djelatnosti u gore označenom pravcu.

Pozdravljamo s oduševljenjem i drugu u
banovu govoru naviještenu etapu ovoga rada
t.j. izb. reformu na temelju sveopćeg tajnog
izbornog prava, te ćemo sve naše sile po-
žuriti, da svojoj dužnosti naprama narodu od-
govorimo čim prije i u naj modernijem duhu,
kako se ovo izb. pravo shvaća. Nakon ovoga
pako moraće se pristupiti rješavanju drugih
važnih pitanja, dok postepeno, ali solidno po-
svemia ne izgradimo tek započetu novu eru, eru
slobode i napretka i ne dočekamo dan, kad će-
mo u hrv. saboru moći pozdraviti i zastupnike

ZENIDBA i UDADBA
u sjevernoj Dalmaciji.

(kraj)

J. vit. Kulišić
narodni zastupnik.
Prosti naš težak unesrećen je u svome do-
maćem ekonomskom stanju, čim nema u kući
dovoljnih djelatnih sila za vođenje kutnjeg reda

i ekonomije. Čim mu se pojavi ta naj ozbiljnija

oskudica i prijeka potreba, on traži sebi druga,
desnu svoju ruku, traži ženu! Ženi so dakako
i da steče poroda, da se radničke sile pomnože,
jer. u zadruzi sva sreća i napredak težačke kuće.
Postara se momak da zamjeri djevojku i nakon
kratkog i prostog pregovora sa rodbinom nje-
nom, a svakako sa privolom djevojke, nju so-
bom odvede i u svoju kuću uvede. .On, ženik,
od tog časa ne smatra dovedenu djevojku ni
kako drukčije nego svojom vjernom 1 doživo-
tnom drugom, ona njega nerazlučivim mužem
Svojim, ni više ni manje nego li ostali parovi,
koji su već ispunili i crkovni čin vjenčanja.
Odvede vjerenik svoju zaručnicu, a ova doe
pouzdanjem pane mu u krilo, strogo Be pok
Vajuć dužnosti svoje. On nju od svakoga 24
šiti i milim okom pazi, on biisami život $voj
Pregorio, da nju od svega što je kole i i
Opasna sačuva. Ona vazda odana i vjerna drugu
Svome. U njima je u pameti i srou ovaj
Ništa drugo nego namjera i tvrda odluka, .
što prije, kako narod kaže, crkvom pomire.

d pobožan je naš narod!

ća ; zvano suložništvo
Ženidba i udadba, tako zvan gom misli

kojom i namjerom, do one kasnijeg ispunjenja
duhovne dužnosti svoje.

To suložništvo nije uobičajeno, nego po-
tječe od prijeke nužde, kao što smo prije rekli
i kao što ćemo i dalje dokazati. Ne pokazuje
ge ta prijeka nužda vazda i kod svakoga. Naj
veći dio ispunjava prije erkovne zakone. Posve
manji dio ženika odvodi djevojku prije vjenča-
nja, što sve više i više otpada, a to: što mu je
prijeka potreba ženske glave u kući; što onaj
čas nije u stanju da izdrži troškove vjenčanja
i pira; što se straši da mu drugi ne ugrabi za-
mjerenu djevojku, kojom on drži da je postigao
svu sreću svoju i doma svoga, radost roditelja
i rodbine svoje. Uzroci su više puta i crkveno
zabranjeno doba za vjenčanje; što je momak
još podložan vojništvu, a u ovom slučaju, je li
odveo djevojku, eto njega ili oca njegovog pa-
rohu i Općini da prosi od nadležne svjetovne
vlasti dozvolu vjenčanja, koju željno očekuje i
ponajviše dobije; što nije vazda u stanju da
isplati namete u ime pristojbine parohu, globe
u ime pokore, pak troškove vjenčanja i svadbe
ako i naj skromnije; napokon što više puta
postoje poteškoće prelazka djevojke iz svoje
vjere u drugu.

Ovo su uzroci, osim njekih manje važno-
sti, koji za neko vrijeme priječe vjenčanje u
orkvi. Ove su zapreke jedini povod onijeh
iznimaka u zadružnom životu narodnom, koje
gu se iznimke suložništvom prozvale.

Ženidba i udadba, kako slijedi u nekim
slučajevima kod našeg naroda, proti koje je
ustao g. Dr. Mitrović, crnim je bojama opisao

i osudio, nije dakle, po svemu onomu što smo
naveli, niti čin koji može da se označi javnim
skandalom, pored svega onoga što niko poreći
nije u stanju o povodima i namjerama, koje že-
nidbom i udadbom u svezi stoje. Ko inače misli
i sudi, te nameće našim momcima i djevojkam
namjere i nagone pogane i nazivlje ih skanda-
loznom čeljadi, koja su počinila djelo te u dru-
štvenom životu nosi pečat odvratne sramote,
taj teško vrijeđa dušu i obraz naroda našeg, a
osobito ako se u obzir uzme sve ono što re-
kosmo i što u istinu postoji o povodu i namje-
rama ženidbe i udadbe i časovitim zaprekama
da glavnu svoju odluku, onu vjenčanja ispune.
A kad tako stvari stoje, lako je svakom vje-
rovati ono što mi naj svečanije tvrdimo, da se
rijetko posve rijetko dao slučaj javnog skan-
dala od strane suložnika, koji inače, u ponaša-
nju i moralnom življenju svome, stoje uspored
sa svima ostalim parovima bračnim životom
spojenim. .

Da ženidba i udadba nije javni skandal,
evo još jednog primjera koji protivnu tvrdnju
obara.

Dok se još htjelo da proti suložnicima imaju
Općine da djeluju sa kaznenim postupkom, Op-
B.... svojom odlukom 24. marta 1890 br. 179
osudila je nekoliko suložnika na temelju S 86
općinskoga Pravilnika i $ 11 Cesarske Patente
25. aprila 1854, po for. 30 globe, pretvorive za
svakog na šest dana zatvora. Nadležno ć. k.
kotarsko Poglavarstvo uslijed podnesenijeh u-
toka, odlukom 24. marta 1891 br. 26029 po-
tvrdilo je odluku općine B....

Ć. K. Namjesništvo odlukom 24. oktobra
1993 br. 23315 uništilo je obadvije odluke:
općine B.... i dotičnog ć. k. Poglavarstva i
uz ostalo obrazloženje kaže: da čin (tako zva-
nog suložništva) nije prekršaj S 11 ćesarske
Patente, nije javna sablazan.

Ni javna sablazan. Kamo li živinski na-
gon! Kamo li grabež derdana, kamo li zasićenje
strasti koja, do skrajnosti gnusna i odvratna

odjela, g. nuktor nabaćuje na narod povodom

ženidbe i udadbe.

Odbijajuć naj odlučnije sve što je g. au-
ktor u članku svome naveo, i mi s druge strane
nipošto ne odobravamo one slučajeve ženidbe i
udadbe bez predhodnog vjenčanja, radi dužnog
poštovanja crkvenih zakona, radi porodičnih
štetnih posljedica, koje bi se kađ i kad obisti-
niti mogle i radi boljeg društvenog poredka.
I prema tomu, mi se jedino u tome sa g. au-
Kktorom slažemo, da bi bilo dobro i korisno da
se običaj, ma koliko zaviseći od okolnosti koje
siluju neke na ženidbu i prije vjenčanja, sva-
kako nastoji ukinuti, i ako javna sablazan u
činu tome nikako ne postoji.

Slažemo se, da bi u prilog tome korisno
djelovale škole, dobri primjeri, prijateljski sa-
vjeti, ali isključujemo zakone svjetovne, njihovu
strogost i kaznenu moć, dok u stvari nema
čina zakonskim kaznama podložna, kako smo
to prije dokazali.

Po našem mnijenju, naj više. imadu da.

djeluju Crkva i Sveštenstvo. k

Sveštenstvo je ono koje je pozvano. da,
ali blagim načinom i postukom, besjedom na