| =—_m—mao-_==—=———_ === IZLAZI SVA UNA KE NEDJELJE CIJENA LISTU: ZA AUSTRO-UGARSKU, BOSNU I HERCEGOVINU NA CODINU K. 11 — ZA SRBIJU I CRNU GORU NA GODINU K 12.—; ZA SVE OSTALE ZEMLJE NA GODINU FRANAKA 15/U ZLATU; ZA DUBROVNIK NA GODINU K 10; NA PO GODINE I NA CETVRI GODINE SURAZMJERNO. — POJEDINI BROJ LISTA 20 PARA. PRETPLATA I OGLASI. ŠALJU SE ADMINISTRACIJI »DUBROVNIKA“. DOPISI SE ŠALJU UREDNIŠTVU. — RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. — NEFRANKOVAN/ PISMA NE PRIMAJU SE. PLATIVO 1 UTUŽIVO U DUBROVNIKU. ZA OGLASE, RAČUNSKA IZVJEŠĆA I SLIČNE OBJAVE PLAĆA SE 20 PARA PO PETITNOM RETKU (SITNIJEH SLOVA). AKO SE VIŠE PUTA UVRŠĆUJU ONDA PO POGODBI. — ZA - PRIPOSLANA, IZJAVE I JAVNE ZAHVALE PLAĆA SE OD PETITNOG RETKA 30 PARA. God. XV. ZR RA O I gi Dubrovniku 11. novembra 1906. Broj 49. Dubrovni ke Of novembra. Preliminarni ugovor za cuskih brzometni la j ministar. Paču pabasć sh Pan A je u Pariz da za- ključi zajam za naoružanje i građenje že- tin najnovije utješne vijesti PoE Poe Će sigurno svaki Srbin popratiti sa riječima: ,1 vrijeme je“, Potreba naoružanja već se davno osje- tila u Srbiji. Obrana Srbije od eventualnih napadaja i zaštita srpskih nacionalnih _inte- resa stvorili su osjećanje te potrebe. Savre- meni politički događaji i oni, koji su u iz- gledu, opravdavaju postanak i opstanak tog osjećanja, koje se tek sada počinje privoditi u djelo. Partijska borba, tuđe intrige i u- krštanje raznih interesa zadržali su to pita- nje do sada neriješeno, premda je u mo- mentu, kad je izbilo na javnost, bilo zrelo za rješavanje. Političke strasti, koje kod nas vrlo često pređu potrebni granicu, dale su povoda mnogim intrigantima sa strane da od ove nacionalne stvari stvore neku vrstu interna- cionalnog pitanja. ,Topovsko“ pitanje za- pleteno je sa trgovinskim i tako je Srbiji stvorena jedna smicalica, iz koje bi se teško izašlo, da se sa srpske strane nije postupa- lo mudro i oprezno. Otvorenost, koja je ve- lka vrlina i ujedno velika mana srpske po- “ litike, pokazala se u ovom slučaju štetnom. U saobraćaju sa izvjesnom vrstom ljudi potre- bno je služiti se istom vrstom oružja za o- branu, kakovom se oni služe za napadaj — naročito u ovako delikatnim pitanjima i u onako delikatnom položaju, u kome se Sr- bija nalazila. Taktika se praktičnih ljudi malo tiče. Oni samo hoće da vide uspjehe. A ovo riješenje znači — post tot discrimina rerum — ipak jedan uspjeh, koji i najveći neprijatelji moraju priznati današnjoj vladi kraljevine Srbije. Samo potpuno naoružana Srbija biće osigurana protiv svih eventualnih iznenađe- nja, samo potpuno naoružanoj Srbiji može biti osiguran mir, koji joj je potreban za ekonomsko unapređenje, za koje se i uzi- mlje drugi dio zajma. Silno prirodno bogat- porudžbinu fran- stvo ležalo je do sada neupotrebljeno ili slabo upotrebljeno. Izgradnjom novih že- ljezničkih pruga sve će to morati biti druk- čije. Ekonomska emancipacija Srbije od stra- nih država uslovljena je sa ekonomskom snagom iznutra. Jedino ekonomski snažna Srbija u stanju je da se ekonomski i poli- tički potpuno emancipuje i da izvrši u kul- turnom pogledu onu ulogu, koja joj je geografskim položajem i istorijom namije- njena. Ovaj najnoviji uspjeh srpske vlade znači jedan korak u naprijed u tom pravcu, kome se mi od srca _radujemo, premda bi smo se mnogo više radovali, da nam se već davno prilika ukazala za to radovanje. Jedan prijedlog. Zadar, 8./X. Austrijska vlada je predložila parlamentu projekt zakona o uređenju redovne parobrodske službe dalmatinske. U samom vladinom prijedlo- gu i u svim bečkim novinama označava se to kao započetak sa tolikom pompom obećane ak- cije za ekonomsko unapređenje Dalmacije. Ali kad se uzme u obzir ono veliko obećanje, koje je brojilo na milione i koje je svršilo sa neko- liko hiljada kruna, vidi se jasno da i ovaj po- četak, barem za sada, znači — svršetak. Sub- vencija društvu ,Dalmatia“ jest i za dugo će ostati jedina pomoć pokrajini Dalmaciji. Mi, pravo da kažemo, nijesmo ništa bolje ni očekivali. Stotine neispunjenih obećanja ra- znih austrijskih vlada nas su već davno uvje- rile, da se iz Beča ne možemo nadati nikakvoj velikoj i sistematski organizovanoj akciji za pri- vredno podizanje naše otadžbine. Ali ipak je bilo naivnih ljudi, koji su se odista nadali o- stvarenju ovog najnovijeg bečkog obećanja, koje je stvoreno jedino kao politički manevar, da se širenju ,novog kursa“ učini jedna zapreka po- buđujući kod stanovništva Dalmacije želju za materijalnom dobiti. Sad su i ti naivni ljudi ra- zočarani. I oni sad vide da smo mjesto obeća- nih pet miliona dobili samo pet intriganata: Chlumetzkog, Tončića, Varešanina, Crnieu i Cabogu. Austrijska vlada sigurno misli da je s tim ispunila svoje obećanje, jer možda svaka od na- vedenih individua vrijedi za nju više od miliona kruna. Ali za nas ne može ništa da vrijedi, jer kod .nas nema trgovca, koji bi priznavao vrijednost tim dragocjenostima i koji bi za njih izbrojio makar i neznatnu svotu gotovog novca, Od sre- tnog ulaska Austrije u ove sretne krajeve ta je roba neprestano kod nas u prometu. Dugom upotrebom mi smo možda izgubili smisao za njezinu ljepotu i za njezinu dobrotu. Mi stoga ne bismo imali ništa protiv, kad bi nas vlada poštedila od tog lijepog poklona i kad bi te mi- lione zadržala u Beču. Tamo ima dosta arhiva, dosta muzeuma i sigurno bi se tamo za te sku- pocjenosti lakše našlo mjesto nego u našoj si- romašnoj Dalmaciji, koja nema ništa drugo ne- go golo kamenje i — more. Ako baš vlada želi da jug usreći sa tim svojim specijalitetima, koji možda ne podnose sjevernu klimu, mi joj iznosimo skromni prijed- log da ih pošalje u albansko kraljevstvo, novi ideal mladog Chlumetzkoga. Možda će tamo bo- lje uspijevati, možda će ih tamo bolje znati cije- niti. Mi bismo joj u Dalmaciji bili za to vrlo za- hvalni i odrekli bismo se svih molba za prave milione. Mislimo da će vlada biti potpuno zado- voljna i da će naš prijedlog jednoglasno usvo- jiti. Tako je barem ne će u ,radu“ smetati ,do- sadna vika“ dalmatinska. R. Madžari i Srbi Povodom odlaska Srba na Rakocijevu svečanost u Oršavu, .Pesti Hirlap“ donio je članak koji glasi: »Prilikom prijenosa kostiju Rakocija i nje- govih drugova susjedni i prijateljski nam narod srpski dao nam je dokaza svoga prijateljstva učestvujući u svečanostima tim povodom, i to samo srpski narod, dok su se sve ostale države klonile toga, pa čak i Francuska, čiji je vladar (Lujo XIV), u vremenu Rakocija, sa ovim sta- jao u srodničkim i prijateljskim vezama. Srbija je bila jedina zemlja iz koje su došle naj vide- nije ličnosti: izaslanici nekoliko varoških opšti- na, poslanici, više činovnika i novinara da po- zdrave i da odadu počast našem naj većem vla- daru i cijelom madžarskom narodu. Srbi su nam na nekoliko nedjelja ranije objavili svoj dolazak, te smo imali prilike da ih svečano dočekamo, u toliko više, što su nam jedino oni ukazali učešće i što nam je prija- teljstvo svakog balkanskog naroda dobro do- šlo. Nijesmo mogli da očekujemo, da će Srbi, koji su nam tako prijateljski raspoloženi, biti zapostavljeni i to baš na grobu Rakocijevom, kome su sa našim narodom zajedno htjeli da ukažu posljednju čast. Kad je srpska lada pri- stala, izašao im je na susret načelnik sreza or- šavskog i izjavio im da oni mogu položiti na sanduk Rakocijev vijenac, koji su sobom doni- jeli, ali da ne mogu držati nikakve govore. Uslijed toga Pavle Marinković, predsjednik no- vinarskog udruženja, položio je vijenac na odar Rakocijev ne rekav ni riječi. Neka Srbi budu uvjereni, da cio madžar- ski narod žali što se moglo tako što da desi. Kao razlog ovom postupku navodi se što Srbi nijesu diplomatskim putem prijavili da žele učestvovati, pa prema tome u zvaničnom pro- gramu nije mogao da se predvidi i uvrsti njihov govor. Hoćemo samo da konstatujemo, da ovim (diplomatskim) putem Srbi nijesu ni mogli du dođu, jer blagodareći Goluhovskom ,naše“ su (zajedničke A.-Ugarske) diplomatske veze u no- koliko zapete sa Srbijom, sa zemljom, koja se nama baš pokazuje kao naj bolji prijatelj.“ * Madžarski listovi saopštavaju u ojelosti pozdravni telegram Šapčana, upućen na ma- džarskom jeziku društvu novinara ,Othonu“ u Budimpešti, povodom svečanosti prijenosa pepela Rakocija, Tekelije, Berčenia i ostalih madžarskih velikana iz Turske u Ugarsku. — Osim toga donose i pozdravni telegram iz Bosne. Madžar- ski listovi toplo zahvaljuju na ovim izjavama prijateljstva od strane srpskog naroda. : * Ministar predsjednik Wekerle je odgovo- rio na interpelaciju poslanika Kovaes-a i dru- gova o događaju u Oršavi, da vlada želi naj bolje odnošaje sa prijateljskom i susjednom Srbijom, ali da je bio diplomatskijem putem obaviješten da srpska deputacija ne dolazi u ime Srbije nego kao privatni ljudi. Kao takvi oni nijesu mogli imati udjela u jednoj zvaničnoj svetkovini. * Madžarska akademska omladina namjera- vala je srpskom generalnom konsulu u Budim pešti prirediti bakljadu, ali kad im je to rektor zabranio, priredili su ovaciju kličući srpsko- madžaršskom prijateljstvu te su poslali jednu veliku deputaciju da pozdravi srpskog konsula u njegovu stanu. Pismo iz Beča. 6. novembra, 1906. Prepirka za počasno mjesto. Kako znate umro je nadvojvoda Otto i danas mu je bio sprovod. Radi mjesta u sprovodu došlo je do jedne pre- pirke. Predsjednik ugarskog parlamenta Justh bio je otklonio svoje sudjelovanje u sprovodu, jer je bio zapostavljen u mjestu. Ma neka jo on uživalac najveće počasti po svome položaju, po dvorskoj etiketi nije ipak mogao da bude na mjestu, na kojem i predsjednik ovostranog par- lamenta, jer nije tajni savjetnik. On je preko ministra predsjednika javio svoju nenazočnost, ŽENIDBA i UDADBA u sjevernoj |Dalmaciji. (nastavak) J. vit. Kulišić narodni zastupnik. Auktor nadalje kazuje, kako su poznati slučajevi da mladenci, uz pucnjavu pušaka # UZ veliko pjevanje, idu na vjenčanje a ho Kanu trče njihova djeca. Dalje kaže da: dok u se midbi i udadbi nemu poroda, pošljedice rasta- 2 odveć, jer ne trpe nevin. ku, jer se je nasitio, ili ga na to natjeraju majka i otac, ako vide 2 nema poroda. Govori tada o osveti djetaj . i tvrdi da nije mjoj ni njenom ocu ili mu izgubljenog vijenca djevičanstva. Glavno je due joj se povrati đerdan. Vk: M (o e ovdje zastaje pamet, misleći ot ZNA žuktoru dođbše ovi hovakl pojmovi ? ćuv- stvima i moralu naroda našeg; gdje je nu slučajeve koje opisuje? Mi za njih a" pada Nije se niti čulo da djeca idu na vJe7 anje kei ditelja svojih. O rastavljanju kazali smo prij da je prevelika rijetkost. Naj ozbiljnije i mj dnju da momak otjera dj j po silo. S eda, kad bi istina bila, što Me šito još jednom i sa ogorčenjem ppvjć SA : bijamo, što mora da misli moe odi duševnom stanju naroda sjeverno : e: aš Što drugo, nego da taj narod u okru sia ni Vljaštvu nadmašuje naj gadniju Živovnji ljuću zvjerad ! vljanju nijesu teško. Momak otjera djevoj dlučnije odbijamo tvr- evojku jer se je na- Od kud dolazi derdan i što se od njega događa, rekli smo već prije, uslijed čega nema nikakvog smisla ono što auktor nabraja o po- vratku đerdana kad momak djevojku otjera, niti da ova traži najam na njeno tijelo i na istro- Šeni vijenac djevičanstva. Svega' se događa na svijetu. Može biti da se je gosp. auktoru i desi6 jedan slučaj razdvoja sa onim bozdušnim, gadnim i razvratnim povo- dima i posljedicama koje opisuje, ali što jo iznio to pred sud javnoga mnijenja, kao da stoji u o- bičaju i u krvi čitavog jednog naroda, i to svo- ga naroda, mora svak, koji narod ljubi, duboko , požaliti. Svo ostalo, što nam auktor priča o derda- nu i najmu, kažemo opet, možda se desio i na žalost na nj namjerio pojedini slučaj koje žen- skinje pokvarenog morala, ženskinje izgublje- nog obraza i stida, te je vodila parnicu za der- dan i najam čak do Vrhovnog Sudu. Ali je od- već žalosao što iz članka proističe da je tom gadnom bolesti zaražen cijeli narod i u njem momci i djevojke, oci i majke njihove. I ostalo sve što u članku stoji o progon- stvu djevojke, ako zatrudi i ako prije rođenja djeteta otac umre, to sve može da se odnosi pojedinom ali posve rijetkom slučaju, kog je pripisati iznimnoj zloći i pokvarenosti pojedinih. Događa se to često i kod naobraženijeg dru- , štvenog staleža, pa i onda ako su dotični pa- rovi i vjenčani bili! Sve ostalo, čime je auktor zaključio svoj članak, otpada po sebi u slučajne ali u narodu našem prerijetke iznimke. Naprotiv svega onoga što je g. auktor pomenutog članka ispričao o ženidbi i udadbi u sjovernoj Dalmaciji i tijem iznio naj ernju što se dati može sliku o tobožnjem užasno pokva- renom moralnom stanju naroda gornje Dalma- cije, mi, koji smo iz tog naroda nikli, u tom narodu živimo, kao što su živjeli i preci naši, u mnogo boljem smo stanju da pravu i istinitu sliku predstavimo.* , Ženidba i udadba prije vjenčanja u crkvi, te zajedničko življenje momka i djevojke, kod nas bi prozvano suložništvom. Riječ suložništvo razumijeva u sebi djelo sablažnjivo, protivno javnom moralu. Mnoge su tužbe u pro- šlosti bile podnešene od strane parohijalnog sveštenstva pak i ć. k. žandarmarije protiv suložnika, jer razumijevahu da je to jedan čin koji prouzrokuje javnu sablazan. Tužbe su išle na ć. k. Kotarska Poglavarstva, a ova ustupila bi tužbe općinam kao predmet njihove nadle- žnosti po $ 36 br. 7 Općinskog Pravilnika, po- što Općinam pripada ,nadzor nad javnom ću- dorednosti.“ Za više godina Političke vlasti podržavale su ovo svoje mnijenje o označivanju čina prestupkom proti javnoj ćudorednosti i o nadležnosti Općina u pogled kaznenog po- stupka. Općine su nešto preduzimale u pred- metu, ulažuć ponajviše uplivnu svoju riječ u * G. Dr. Mitrović rođeni je Bokelj, a od malo godina živi u gornjoj Dalmaciji. U prilog tomu da se suložnici što prije vjenčaju, otklanjajuć kazneni postupak, nemogavši so smiriti sa mišlju da suložništvo, kako nazvaše ženidbu i udadbu, nosi obilježje jednog javnog skandala. Do toga uvjerenja napokon su došle i političke vlasti. ž Ć. k. Ministarstvo unutarnjih posala, kako glasi Namjesnička Odluka 15. septembra 1904 br. 21499, — povodom konkretnog slučaju što je jedna Općina osudila na globu dvoje suložnika koji nijesu se odazvali zabrani daljeg zajedni- čkog življenja — opazilo je da takove osude tijem više oskudijevaju zakonitim temeljem, što kaznena istraga spada u djelokrug sudbene vlasti. S ovom odlukom dakle oduzet je Op- ćinam dotični postupak, kojima inače nadleži .postupak proti svakom drugom činu protivnu javnoj moralnosti.“ Političke Vlasti nijesu ni za sebe tu vlast zadržale, nego dotične tužbe počeše u zadnju vremena ustupati Sudbenim Vlastima. Ove pak odustaju od kaznenog postupka proti suložni- cima, jer ne nahode da je ženidba i udadba jedno djelo sablazni. Sav ovaj postupak Vlasti, autonomne op- ćinske, političke i sudbene, bolje, jasnije i sve- čanije od ikoje druge refleksije, pobija, uprav porazuje sve one grdne i gadne pobude, strasti i divljaštva koje auktor članka g. Dr. Mitrović uvida u ženidbi i udadbi kod našeg naroda u sjevernoj Dalmaciji. oAustvari što je? Evo što! | (nastaviće se) |