i one naše braće, kojima je po pravu i zakonu
ovdje među nama jedino mjesto.

Polazeći sa gledišta ovdje izraženoga, izja-
vljujem na ime hrv. srp. koalicije i zastupnika,
koji joj se pridružiše, da primam na znanje iz-
javu preuzv. g. bana, te da ćemo njega i nje-
govu vladu u naviještenom radu svojski i sa
povjerenjem podupirati.

Pismo iz Amerike. |
San Francisco 26/X.,

Možda se nijedna doseljena nacija ne slu-
ži manje potpunom slobodom, koja odista vlada
u Americi, nego mi Srbi. Mi je upotrebljavamo
samo za slobodne međusobne grdnje. Na. slo-
bodnu organizaciju, koja bi i nama ovdje i Va-
ma u Evropi mnogo koristila, niko i ne misli,
Sigurno nam to leži u krvi. Da nemamo  slo-
bode, mi bi je svim silama tražili, dok je ne bi
izvojevali, a čim je dobijemo, mi ne znamo njom
da se koristimo. Ž

Hiljade naših bijednih i neukih radnika,
koje najprije tamo u otadžbini oderu bezdušni
ljudi, dolaze ovamo s najljepšim nadama. #li
čim ovamo prispiju, nade ustupe mjesto razoča-
ranjima, jer američki eksploatatori nijesu ništa
bolji od evropskih, ako još nijesu i gori. Mjesto
da stvorimo jednu patriotsku organizaciju, koja
Bi spasavala naše nesretne ljude iz ruka ovda-
šnjih zelenaša, koja bi se starala da svakom i-
seljeniku nađe zanimanja sa što povoljnijim u-
slovima — mi se prepiremo o episkopske sto-
lice. Badava! I ako smo došli u novu zemlju,
mi nijesmo postali novi ljudi — ostale su stare
navike i stare pojmovi. Naša braća iz Vojvodi-
ne se naročito u tom pogledu ističu. Oni misle
da bez srpskog vladike, crkvenog sabora i sa-
borskog odbora ne može biti nikakva rada u
javnosti. Još samo fali da se u ovoj slobodnoj
zemlji, gdje je svačija vjera potpuno slobodna,
podijelimo na crkvene liberale i radikale.

Jalovost ove borbe je sasvim jasna. Ona
samo kod nas raspaljuje strasti i — ništa više.
Rezultata pozitivnih barem do sada nije bilo i
nema izgleda da će ih brzo biti. Praktičnost,
koja je karakteristična osobina svih ostalih A-
merikanaca, izgleda da ne prijanja lako uz Sr-
be Amerikance, jer dok se ostali bave isključivo
pitanjima realnog života, mi se prepiremo o for-
malnostima, koje bi možda u formalističnoj E-
vropi imale smisla, ali ovdje ne mogu da imaju
pravo na opstanak.

Mi s toga mislimo da bi bilo najbolje, kad
bi se onaj mali broj mladih, inteligentnih ljudi,
što ih mi ovamo u raznim mjestima imamo, u-
družio u tu cilj i stvorio jednu organizaciju u
onom smislu, kako sam na početku ovog pisma
izložio.

Možda bi imali truda, dok svoje djelo izve-
du i dok svijet oduče od priviknutog shvatanja
javnog rada, ali će sigurno ipak uspjeti, jer
svak uviđa da bi takva organizacija bila od ve-
like koristi i Srbima u Americi i Srbima u E-
vropi. Ovdje bi vršila nadzor i zaštitu Srba do-
seljenika, a vama bi mogla u odsudnim časovi-
ma i novcem i ljudima pomoći isto kao što su
američki Hrvati u svoje vrijeme, prilikom bune
u Hrvatskom, poslali znatan dar svojoj braći u
Hrvatskoj.

A što mogu Hrvati, zašto ne bi mogli i
Srbi ?

Jedno interesantno pismo iz god, 1806,

Mi u Dubrovniku, kad se trefi prilika, da
svečanost kojumudrago proslavimo, zavedemo
se doduše baš velikim zanosom, a naosob ako
se dogodi, da taj svečani momenat krene u naše
domovinske osjećaje, te nam napomene sretnu,
slavnu, dubrovačku prošlost: takovu zamašitu
zgodu mi odmah prihvatimo i stanemo se za-
grijavati za svoj uži patriotizam baš do tamo,
do mile volje. A kad nas mine i ta prilika,
koju dakako naj prije pogotovo i na laku ruku
zaboravimo, potom nastupi u nama neki prosti
tinjac, naime prava spodoba ugarka na nekoj

utrnutoj glavnji, kao da rečemo: dosta je toga.

slavja i veselja, sada opet malo primirimo, od-
morimo se: sada malo promišljajmo, ali samo
promišljajmo: ne za Boga, taj posao nek nas
nestane ma nikakova truda, jer valja zapjevati,
pak i za pas zadjesti....

Ovako mi dobri ljudi sami Znamo da ra-
dimo, i uvjereni smo da je to naj bolji i obični
naš hadet; nama uput dosadi i sama zabava; i
za to iz toga mi ne znamo, kao ostali, nešto
izvesti, što bi, ako ćeš i ne potpunim redom,
bilo nama ili našem mjestu od koristi, ostane-
mo na samoj svetkovini ili veselju. Takav naš
običaj, kad prilika u riječi, mogao bih da ovdje
suda primjerice navedem i pobrojim, te bi bio
crpen baš iz nedaleke naše prošlosti.

U godini koja još teče imasmo prilike da
slavimo, ili bolje da promišljamo na dva posve
zamašita i znamenita goda, t. j. da se okrene-
mo na godinu 1706, kada je naša zborna crkva
Sv. Vlaha postala plijenom vatre na 24 maja,
drugi dan svetkovine Duhova, što je dakako
imalo velikog značenja po nas Dubrovčane, jer
se takova zgoda odnosila na naj veći amanet
prošlosti naroda i grada dubrovačkoga, koji je
bio. Ta se dvijestogodišnjica proslavila, ali samo
crkvenim načinom. Drugi pak god padao je ove
godine, a jednako znamenit po našu prošlost;
naime jer se, isto na 24 maja, navršilo ravnijeh
100 godina što Lauriston francuski general sa
syojom vojskom uljegne u naš grad, te navi-
jesti davnoj samostalnosti i slobodi nenaknadivu
propast.

Glede uspomene ovoga zadnjega goda,
budi ovdje uzgred rečeno, u nas, koji su se za-
nimali tim poslom, bili su dva mnijenja, to jest:
da se god pada republike bude obavršiti go-
dine 1908, a ne ove; a to s razloga što je do
g. 1808, 31 januara francuska vlada puštala da
se uprava bude vodila po zakonima i navada-
ma, te su do onda opstojale u dubrovačkoj re-
publici: dokle baš toga dana, 31 januara 1808,
Marmont naredi da se sakupi vas senat, a voj-
skom svojom opkoli knežev dvor, zjala to-
povska po tvrđama okrene prema gradu, te
pošalje svoga pobočnika sa nekolicinom časnika,
uz neke Dubrovčane od stranke Francuza, da bi
tu pročitao ubitačnu odluku, koje prva tačka la-
konički je glasila: Le Gouvernement et
le Senat de Raguse sont dissous.
Dakle, govorilo se, da je pravi datum pada re-
publike dubrovačke godina 1808, na 31 januara.
Dok faktična propast bila je i opstojala je, kao
u klici ili sjemenu, godine 1806, na 24 maja;
jer toga dana uprav došla je u naš Grad ona
sila, koja je sputila slobodu, baš kao pauk u
svoju mrežu nedužnu muhu, otkle se već nije
makla, premda nije na priječac obataljena bila;

živjela je, ali ne svojim duhom, imala je gvozde- ,

na skrbnika; Kojega.je slušala kao starijega, <:
kao do istine souverain-a. Mi kažemo,
je čovjek poginuo, netom je ubitačne ri
pio, i ako mu je oduljen život za malo vrijeme
putem sutuka, njege i liječenja ; ali otrov a
u njemu radi, dokle ga sveosve ne utamani;
tim više što je Marmont g. 1807, na 18 avgusta
navijestio ukinuće dubrov. republike. MO
Za ovo je baš zgodno, da se tek. godine
na 24 maja nekom  dostojanstvenom, ali skrož
patetičnom napomenom to obavršilo, čemu smo
svi prisutni bili, kao dužnom pijetetu mape
svoje starine i dobe, što se više povratiti ne 0%
Ža čudo je kako ikomu u toj priliči nije
došlo u pamet, da smo imali baš g. 1806 sve-
čano carevo obećanje i da je sada zgodan čas
o tome štogod misliti i progovoriti. To jest, a
masmo te godine na 2 avgusta; datiranu u

.Monci, valjanu odluku od kneza Jevdenija Na-

poleona, Potkralja od Italije, gdje nam se Jam
čilo, da će se sve štete naknaditi, te je Grad i
okolica pregorio n onom metežu i pobuni. Obi-
čan je učinak, da za vrijeme rata vavijek  po-
čine se svakovrsne štete, a te se dakako ne
mogu zapriječiti. Tako je u Dubrovniku bilo

neiskazanog gubitka u svakom pogledu i to se

procijenilo 24,000.000 fior., a tu nije ubrojen
gubitak gotovo cijele plovidbe, što je onda Du-
brovnik imao, naime 800 velikih lađa — vele
qduadre.

Pak zašto, velim, sada o tom poslu ne
promišljati* Zašto ne pokrenuti koješta? Mi
imamo jamstvo i poštenu riječ ondašnjeg vla-
dara, koji obećava da će sve štete naknaditi.
Mislim, da je i danas hora da propitamo za
rečeni novac, da znamo, koga je primio, kad i
kamo se upotrobio? Nešto nedavno po listo-
vima našijem bilo je pisano i nešto se bilo po-
krenulo; pak se prestalo misliti i tražiti spo-
menute milijune fiorina: naša navika... Možda
.bi svaki korak u tu svrhu ostao jalov posao,
kao i mnogi drugi iz blize dobe; ali bi imali
neko zadovoljstvo da nijesmo pospavani i da
smo tražili svoje, istodobno da se nijesmo samo
zabavili veseljem, što se lasno zaboravi, paček
da smo nešto praktična i eventualno probita-
čna pokrenuli.

Evo te odluke, koju nađoh u prepisku u
nekom rukopisu, te je savremen istoj; a dobro
je da se za nju zna kao za kakvu starinsku
ispravu, to se odnosi na naš Dubrovnik, gdje
ima još onih te se bave njegovom prošlosti.

Adresse
A Messieurs
Composant le Sćnat de la Republique de Raguse
E a Raguse.
Le Vice-Roi d' Italie.

Sa Majestć 1 empereur des Francais Rvi
d* Italie._m/ ordonne, messieurs Composant Le
Sćnat do Raguse, de Vous ecrire de faire fuire
P ćvalution des pertes que Votre Ville a ćprou-
vćes, Son intention ćtant de lui aecorder des
,secours. Je ni? empresse d' executer les ordres
de Sa Majesitć; e je me felicite d etre Son in-
terprete envers un Pays qu? elle estime et
qu? elle veut indemniser des maux qu'il a souf-
ferts par la Guerre.

Surce, Messieurs composant le sćnat de
Raguse je prie dieu qu? il Vous ailen Sa Sainte
garde.

Monza li 2. Aout 1806.

Eugene Napoleon.

otrovi po- .

kojoj hoće d

Adrossa:
Gospodi,

činjavaju Vijeće dubrovačke Republike

“u Dubrovniku,

Potkralj od Italije: | Kn:
Njegovo mi Veličanstvo Oar od Irancuza
Kralj od Italije zapovijeda, Gospodo koji sač-
njavate dubrovačko Vijeće, da ri da
date procijeniti gubitke; što je Grad vaš pre
trpio, jer je namjeta njegova; da mu udijeli
koju pripomoć. Žurim se; da izvršini dan odba
<div Veličanstva; 1 radu; eni ge što sim poe
dnik između Njega i Zemlje koju oni štuje, i
sre o da nadoknadi štete što je pretrpjely

koja sa

od rata:

Međutim, gosp
Vijeća, molim Boga,
čuva. M
Monza, 2: avgusta 1806.

Jevden Napoleon,

da Vas u Svetosti svojuj

==

Vijesti iz Beča.

Beč, 14. novembra,

Crnogorska Skupština srpsko š hrvatsko
ni. Na pozdravni telegram ovdješnje srp..

omladi
ske i hrvatske omladine Crnogorska Narodna

Skupština poslala je omladini ovaj telegram:

Srpsko - hrvatskoj omladini — Beč,

Zagrljenoj srpsko-hrvatskoj omladini Or-
nogorska Narodna Skupština zahvaljuje Na žar
kim osjećajima i pozdravu njenu, S pravom
očekujući, da će omladina prva voditi kolo na
ostvarenju zajedničkih jugoslavenskih ideja,

Živjelo srpsko-hrvatsko bratstvo !

Predsjednik Crnogorske Narod. Skupštine
Vojevoda Sako Petrović.

Ovaj je telegram bio primljen s velikom,
neobičnom radošću i ushićenjem.

Nezadovoljstvo radi skupoće mesa. Sku |
poća mesa zahvata sve više obujme, nastaju
protesti i tužbe, ali sve jedno, stanje se i po

goršava na veliku štetu pučanstva. Jedna od
najmarkantnijih pojava je ta, što je odskočila
cijena i konjskom mesu. Bečki listovi kažu, da

narod nije kriv, što carinski rat sa Srbijom nije |
svršen i što trgovinski ugovor s Rumunijon |

nije još sređen ni zaključen; narod je gladan,
i ako se trgovačka politika  .ustrije ne će da
zanima pitanjem uvoza mesa, to opet ne znači,
da je narod zapriječen nekako se pobrinuti, da
uvozi meso iz kojeg bilo kraja. Neka državi
pokrije deficit. mesa, koji sve to više raste bet
stranog uvoženja. Za aprovizaciju Beča trebalo
bi dovoditi meso iz Ugarske, Galicije i alpskih
krajeva, ali bi za to trebalo olakotiti transporat
i to sniženjem cijena na željeznicama. Ali uprave
željezničkih društava kažu, da je tarifa i dojako

niska i da se je ne može dalje obarati. O ovomu.

se misli i namišlja kao i o mnogim drugim na
činima za olakoćenje današnjeg stanja, ali od
lučne riječi nema, niti joj je lako u trag zagle
dati ; Stanje je jadno, nezadovoljstvo ogromno,
a pomoć eto nikakva. Sinoćna skupština me
sarskog udruženja bila je kolosalno brojno po-
sjećena, tako da se nije moglo u prostranoj
dvorani trgovačkog doma ni stati. Buka i vika,
Protesti, i prijetnje štrajkom bili su tako silni,
da je policijski komesar raspustio skupštinu.
Nazočni nijesu htjeli da se pokore, ali su na

dahnutom po nauci i primjeru Spasitelja, pre-

dočuje narodu da zadružno življenje bez erkve-
nog blagosova, ma koliko to časovito bilo, stoji
u opreci sa crkovnim propisima i zakonima,
da dotični tijem griješe, da se postupak taj ne
slaže sa dužnostima pobožnosti itd. itd.

Imalo bi se na svaki način odustati od
nesnosnih, više puta novčanih nameta u ime po-
kore, a tim više od breeanja zvona, i užasnih,
a nedozvoljenih proklinjanja, u svečanim danima,
sa oltara, pred mnoštvom svijeta, sa proklinja-
njem poimeničnim suložnika roditelja njihovih i
rodbine nedužne, uskraćujuć i ovima molitve i
pristupe tajnama, sredstva ova i slična, koja svi-
jest narodnu prevrće a nipošto ne idg u korist
narodnih pobožnih osjećaja, dapače sa svijem
protivno tome, kao što smo imali prilika vidjeti
i slušati iz usta samog naj pobožnijeg naroda
našeg. : X

Crkva i sveštenstvo pozvani su u prvom
redu da djeluju svetim, mudrim i tihim nači-
nom i sredstvima, kako će narod, uz ispunjava-
nje ostalih svojih pobožnih dužnosti, da pazi u
opće da se ne ogriješi ni o koju crkovnu ustano-
vljenu tajnu, među kojima stoji i bračna tajna;
oblakšavajuć što je više moguće ispunjenje iste.

I dozvole vjenčanja sa strane pozvanih
vlasti za momke još podložene vojništvu ima-
du se bez otezanja i zapreka podijeljivati, kad
to ištu domaće potrebe i interesi, koji bi inače
postradati mogli, što dotične vlasti od nekog
vremena prilično i čine, dok su razumjele da
i u tome stoji uzrok prisilnog suložnisštva, dok
su razumjele da posljedice, kad bi ih bilo, trpi

samo onaj koji se ženi, u slučaju da bude po-
zvan u vojničku službu i da mu se pri istoj
koja nesreća dogodi.

Svi pak narodni predstavnici, starješine i
prijatelji narodni nek ulažu svoj upliv i savjete
svoje kod prostog naroda i pomažu mu kako
će da nestane i zadnjeg traga, već u naj većoj
mjeri umanjenih slučajeva, koje niti hvalimo niti
odobravamo, ali ni iz daleka ne označujemo
niti osuđujemo kako to stoji u članku Dra Mi-
trovića, koji nas je nemilo potresao i potakao
da ove retke napišemo i podignemo glas svoj
u obranu narodnog morala i obraza narodnog.

G. Dr. Mitrović povraća se na predmet u
podlisku , Narodnog Lista“ br. 82. sa jednim
pismom uredniku.

Žali što prikazivač njegove knjižice ,Že-
nidba i udadba“ u rečenom listu sumnja malko
o istini primjera koje je naveo. Kako da prika-
zivač ne posumnja, čitajuć one grozote, sra-
motne i gadne, koje bi se teško vjerovati mo-
gle, kad bi govora bilo i o kojem narodu di-

.vljem, živećem tamo negdje u centralnoj Africi.

Slučaj mlade udovice iz Promine, koja se je
preudala, ostavljajući sinčića djedu, svekru svo-
me, bio bi slučaj sasvijem naravni, tim više što
mislimo da djed, (a djedovi obično ljube unučad
svoju koliko i sinove, možda i više) biti će i
poželio i botio da unuk, ta radost i nada nje-
govih starih dana, ostane kod njega, u očinskoj
kući. Sve je zlo, koje sobom nosi taj pojedini
slučaj u tome što preudana udovica i majka,
vidi se namjerno, oteže vjenčanje sa drugim
mužem, u nadi nasljedstva koje g. pisac spo-

“ posjednika, ne bi se za nas znalo ginu]

minje. Zaista čin ovaj, kako opisan, ubrojiti je
u one pojedine koji se u opće u pokvarenom
dijelu svijeta pojavljuje. Ali opet smo na tome
da izuzeci ne čine pravila. +

O postojanju ili ne zakonskog lijeka pro-
tiv ženidbe i udadbe ne treba nam se povraćati.

U svome pismu uredniku .N. Lista“ Dr.
Mitrović spominje i drugo zlo koje ubija naš
narod — kamatništvo. Toga čina po gdjegdje
imeđu trgovačkim staležim, ali više izmedu te-
Žaka i težaka. Trgovina poštena i duševna, a
taka je kod nas ponaj više, ne može se ka
matništvom  bijediti. Interes koji naši trgovci
na glavnice svoje uzimlju taj ne mimoilazi mjeru
od 6—8 -do 12% a to se ne smije zvati te
matništvo, ni radi razmjerja, ni radi svih onih
gubitaka kojima je trgovina kod nas podložena
niti radi interesa koje i trgovci većim dijelom
na pozamljene glavnice i svakovrsne espape js
plaćuju. Mnogi su slučajevi da težak blagosivlio
trgovca, koji pri vječitoj oskudici narodu
i proviđa svim životnim potrebam naroda k je
cijelu godinu, dok trgovac poštenu zaradu skag
tijem načinom pribavlja. Svak ko žamo:h .
da bez prevencija niti strasti misli i sudi
se svakog dana i časa naslušati kod ša
žaka kako kažu: da nam nije trgovca i bm
gladi i nevolje svake! Trgovac živi aja bi od
težak trgoveem. Ova nerazrješiva Veza . :
težaka i trgovaca postoji i Postojati I gate
bude svijeta i ljudi, kao uvjet dobrobiti i dok
stanka i jednih i drugih. ! lop.

oi mud koje nam g, Pisac pred.

' isključujem

ni Mi nazivljemo drugim imenom. Ono su
ski je a a svuda, u svim društveni
o ee : kbloeka Ovi nek se progone, svoni

Pćega prezira i strogosti zakona. Ne
JeMO Mogućnost da bi se moglo naći
a .. Bossa koji uzimlju 100%, ali
dom postotk uju da čine otvoreno pod vi:
Čine 10, at
Sasvim na d
Životu dužn
nice za izn

kam

9 su opet kažemo rijetke iznimke
fuge načine, prijevarom, držanjem U

a, dok dođe čas da na temelju
< jeni še ene. dadu posljedni smrtni uda
Žrtve. Ovakih i grabe cijelo imanje te njihov?
POZvani da b Sučajeva bude, a za to Sudovisi
snakom, ho olje Otvore oči, te svojom moći !
koji ae po ni milosti, progone zločinoe
daju sucim sudovima lako otkrivaju i lako
Savci aj "Vjerenje, na temelju kojeg, sr
zakonskim . dui teško bi mogli da izbjegnu»
Posljedicam. Pod:
BA Boi aja u pomenutom pismu pro:
oji uzim)i "Ma kamatnika (dakle njih više
Petsto i . godišnje 3.504:000 (tri milijuna
Prošla, ova a hiljade) dobiti na sto! Ova je P Kd
đene i eda Plod idealizma i fantazijo novi
tematičare dti Pozivljemo sve moguće 7%“
Glus >: M ovaj brojni rebus riješe: |
klasičnom fag Julije Verne vodio nas je svojo!
dio nas je “ntazijom od zemlje na mjese%, bot
mljo ata dg Misteriozno ostrvo u sredivu ie
desa > 2280 nam je bogatstva, mioć
Ode, Njega smn raznmieli.

neutrnutih

odo članovi dubrovačkoga

a na izdane, pozajmljene glavnice: |

ičkih obveznica, ne ispuštajuć nami |
%se na račun primljene, težnjom di,