rr —— = U IZLAZI SVAKE NEDJELJE | | ' CIJENA LISTU: ZA AUSTRO-UGARSKU, BOSNU 1 HERCEGOVINU NA GODINU K. 11 — ZA SRBIJU. I CRNU GORU NA_ GODINU K 12.—; ZA SVE OSTALE ZEMLJE NA GODINU FRANAKA 15 U ZLATU; ZA DUBROVNIK NA GODINU K 10; NA PO GODINE I NA ČETVRT GODINE. SURAZMJERNO. — POJEDINI BROJ LISTA 20 PARA. PRETPLATA I OGLASI. ŠALJU SE ADMINISTRACIJI »DUBROVNIKA“. DOPIŠI SE ŠALJU UREDNIŠTVU. — RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. — NEFRANKOVANA PISMA NE PRIMAJU SE. PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. 3 ZA OGLASE, RAČUNSKA IZVJEŠĆA I SLIČNE OBJAVE PLAĆA SE 20 PARA PO PETITNOM RETKU -(SITNIJEH SLOVA). AKO SE VIŠE PUTA UVRŠĆUJU ONDA PO POGODBI. — ZA PRIPOSLANA, IZJAVE I JAVNE ZAHVALE PLAĆA SE OD PETITNOG RETKA 30 PARA. God. XV. U Dubrovniku 2. dećembra 1906. Broj 48. Dubrovni kyegu deteabia: Progoni novinara u Bosni i vini dali su prilike stranom svijetu pažnju na tamošnje bijedne prilike *- Hercego- da svrati . Beogradu, demonstracija u Beču. ge pelacijaBiankinijeva_u Budimpešti još x» "its povećali tu pažnju. Sad, Pred sastanak de > legacija, to sigurno ne će biti prijatno sti nistru Burianu, haa je zaboravio i pokušati ispunjenje raznih obećanj i i ME ina anja, datih u prošlim Zakon o štampi, koji je ministar u izgled stavio, nije još stvoren, Preventivna cenzura sad još nemilosrdnije plijeni, nego je prije činila. Od nje nije ni sveto pismo pošteđeno. Ali je za to milostivo propušta- no i propušta se sve, što je napereno pro- Za tu svoju hotimičnu zaboravnost ona mo- ra ponijeti i potpunu odgovornost, jer je, ie stavljujući svoj ,imprimatur“ na ispade ne- > odgovornih faktora, postala njihovim sauče- > snikom u prestupku. i Ali ko će pozvati bosansku zemaljsku vladu na odgovornost? : Delegacijama je do sada to pravo kon- | sekventno poricano. Njihova je kompeten- lija ograničavana samo na to da prime pro- . Mčun na znanje i.da pitaju za izvjesna raz- ješnjenja. JAgilni “duh, koji-se u- posljednje vrijeme opaža u tom zakonodavnom tijelu, možda ćć i u ovom pogledu dati dokaza ka svoje agilnosti i tražiti proširenje svoje kom- > petencije. Ali što će od tog imati Bosna i Hercegovina ? Austrijska i ugarska delegacija posma- traće uvijek bosansko: pitanje sa stanovišta svojih interesa, koji se ni u koliko ne slažu sa interesima Bosne i Hercegovine. Delega- cije će uvijek samo gledati, kako će bolje eksploatisati okupirane pokrajine ili za Au- striju, ili za Ugarsku. Ako jedna od tih dr- žava dobije izvjesna prava, druga će ljubo- = morno tražiti naknadu, i u toj borbi vječito će Bosna stradati, vječito će padati niže i niže. Stoga ne preostaje ništa drugo pra- Bh, Vim bosansko-hercegovačkim patriotama, ne- go da bez razlike vjere i narodnosti spoje za sada svi sve svoje zahtjeve u jedan je- dini zahtjev — bos. herc. Narodnu Skup- štinu. Sva ostala pitanja mogu da miruju, šta više moraju da miruju. Tražiti da ih dana- šnja birokratska uprava riješi znači prizna- vati njezinu kompetentnost i objektivnost. U doba, kad je ustavni pokret uhvatio ma- ha po cijelom svijetu, ne smiju Bosanci i Hercegovci udarati protivnim putem i u po- jedinim pitanjima tražiti milost i pre- sudu od jedne autokratske vlade. Oni sa- da moraju zahtijevati pravo kontrole i pravo zakonodavstva i kad to izvojuju, onda će tek imati vremena da sami riješe sva svoja pitanja. Sama bosanska vlada ne će se moći dugo opirati tome zahtjevu, jer je on sa- vremen, U vrijeme kad Kina i Persija do- bijaju ustav, ona se ne će dugo moći služiti svojim poznatim izgovorom o ,nezrelosti“ bos. herc. naroda. Stavljena pred alternativu, da u inostranstvu bude kompromitovana ili da u samoj zemlji bude kritikovana, ona će sama morati izabrati ovo drugo. Uspjeh te akcije, koju će sa simpatijom pratiti cijeli obrazovani svijet, osiguran je. Samo od umješnosti i energije bosansko- hercegovačke inteligencije zavisi, kad će taj uspjeh doći i kad će onaj bijedni narod dušom dahnuti. Mi mislimo, da je tome već odavna vrijeme. ,Zadružna sveza“. Ima nekoliko vremena, da se po dalma- tinskim listovima vodi živahna polemika zbog jednog jasnog pitanja: da li bi, naime, bilo bo- lje, kad bi dalmatinske zadruge — isključujući ovom prilikom čisto srpske — osnovale svoj samostalni Savez, ili kad bi se priključile .Za- družnoj Svezi“ u Ljubljani. Dvije su struje. Jedna je za samostalni Savez, a druga za ,Za- družnu Svezu“. Jedna i druga upire iz petnih žila da opravda svoje stanovište i da dokaže korist, koju bi zadruge imale od jedne ili druge ustanove. Borba je sa obe strane razumljiva, i ako, sa stanovišta ekonomske emancipacije naše zapuštene uže otadžbine, sa obe strane nije opravdana, jer im motivi, koji ih u ovome pi- tanju rukovode, nijesu isti, niti su jednako plemeniti. Premda mi imamo svoj ,Savez Srpskih Privrednih Zadruga na Primorju“, ipak nas se ova stvar dosta tiče, jer nam ne može biti sve- jedno, hoće li naše Primorje ekonomski ostati neodvisno, ili će ovisiti o nekom drugome, ma- kar taj bio i rođeni brat. Žao nam je, što u ovom vrlo važnom pitanju ima naivnika, koji se, makar i bona fide, dadu zavesti lijepim obe- ćanjima, jer i kad bi ta lijepa obećanja u svom ostvarenju bila od koristi, ne bi bilo opravdano propustiti priliku, da tu korist za se i za svoju kuću ne iskoristimo, već da je ustupamo dru- gome. Teško je pretpostaviti, da bi se u zadru- garskom pitanju, ili bolje u pitanju naše eko- nomske samostalnosti, mogao naći neko treći, koji se i po svome položaju i po svojim na- cionalnim težnjama od nas mnogo razilazi, da nam se nameće kao skrbnik i staratelj, a da iz toga svoga položaja ne misli erpsti koristi koja neminovno dolazi na našu štetu. U ovakim pitanjima treba biti vrlo opre- zan i ne davati prvenstvo lijepim obećanjima, koja se u ovom slučaju kose sa shvaćanjem i običnog razuma o samostalnosti jednog prostog društva, a kamo li ne jednog dijela naroda. Nigdje se bolje ne može “da primjeni ona na- rodna: ,Uzdaj se u se i u svoju snagu“, kao u ovom pitanju. Kad bi dalmatinske zadruge tražile da stupe u ,Zadružnu Svezu“, mi bismo ustali proti smjelog pokušaja atentata na svoju (njihovu) samostalnost i u tome bismo nazirali uplitanje same ,Sveze“. A već sama pomisao, da ,Zadružna Sveza“ agituje u svoju korist i da se sasvim angažovala za ovo pitanje, do- voljna je pouka, što dalmatinske zadruge ne smiju da rade i pod čije okrilje ne smiju da idu. Samostalnost dalmatinskih zadruga u ovo- me pitanju igra presudnu ulogu, i da nema dru- gih, isto tako važnih, razloga, dovoljna bi bila ta okolnost, pa da se odluče za samostalni Sa- vez. Naj bolji i naj spremniji zadrugari u Dal- maciji preporučuju samostalni Savez. Njihove razloge i mi potpisujemo. Ako su neki ,specijalisti“ u zadrugarstvu, na žalost Dalmatinci, ustali u obranu ,Zadružne Sveze“, stvar ni malo ne mijenja, naprotiv po- dupire mišljenje, da je samostalni Savez jedini put, kojim dalmetinske zadruge moraju ići, i prikazuje u vrlo jasnoj slici patriotizam i ,ne- sebičnost“ izvjesne struje, kojoj je više stalo do sektarskih zaglupljivanja i zapovijedanja, nego li do potpune ekonomske emancipacije svoje uže otadžbine. Poznata klerikalna struja, koja ne stoji ni u kakvoj svezi sa pravim svećeničkim pozivom, a još manje sa vjerom i njenim do- gmama, ugnijezdila se je iu ,Zadružnu Svezu“ i sada bi htjela da preko nje okuži i rastroji, ili bolje potčini naj jači uvjet našega opstanka. Ta struja je mnoge narode dovodila do očite katastrofe; naj napredniji već su je se otresli, napredniji se je otresaju, a one, koji su još/pod njenim igom, podgriza i danas i prijeti /im ra- strojstvom na svijem linijama. Zar nam istorija ne dava dovoljno primjera, a oni'su naj jači do- kaži, koji i slijepca moraju ubijediti. Politička strana ovoga pitanja vrlo je va- žna. Ona se ne bi smjela gubiti iz vida,čak ni onda, kad bi se predviđala nesumnjiva korist iz stupanja naših zadruga ,Zadružnoj Svezi“. Pretpostavljajući, da će se Dalmacija nekada inkorporirati Hrvatskoj i Slavoniji, stupanje na- ših zadruga ,Zadružnoj Svezi“ stvorilo bi ne- kih zapreka, osobito, ako inkorporacija ne bi slijedila u naj bližoj budućnosti, ili bi dalmatin- skim zadrugama nanijelo ogromne štete. Stu- panje u ,Zadružnu Svezu“ i inkorporacija Dal- macije sasvim su protivni pojmovi. Ovo nijesu sitnice, o kojima ne treba voditi računa. I kada dobro promozgamo, i nehote nam se nameće pitanje: ,Da slučajno nijesu po srijedi intrige, koje imaju izvjesnu političku svrhu?!“ Ekonomska strana ,Zadružne Sveze“ po- znata je vrlo dobro. Ona je dosta slaba, a da bi nas mogla uvjeriti o iskrenosti svojih obeća- nja. Njeno nas stanje uvjerava o-protivnom. — Zar i poslije toga uvjerenja može da bude za- druga, koje bi rado pristale da učine samou- bojstvo, da lete u očitu propast, ili da za dru- goga vade kestenje iz žerave? Znamo da se danas svega može da dogodi, ali znamo i to, da kod našega naroda ima barem toliko svije- sti i ponosa, da ne će dozvoliti, da se kogod miješa u njegov život očitom namjerom, da ga drži na onome stupnju, “kojemu su drugi 'od- makli. Htjeli smo samo nekoliko da kažemo. Nije nam bila namjera, da u detaljima raspravljamo ovo pitanje, već da o njemu kažemo svoje mi- šljenje. Neka se braća Hrvati ugledaju na pri- morske Srbe. Srbi već imaju svoj samostalni Savez. Mnogo je manji broj zadruga u Dalma- čiji, koje pripadaju tome Savezu, od onijeh, koje mu ne pripadaju. I kada mi Srbi čuvamo svoj Savez i borimo se za sva njegova prava, moći će se braća Hrvati uvjeriti, da je ovaj naš glas, u obranu samostalnog Saveza, iskren i opravdan i da je potekao iz želje, da idu u susret na- pretku, da ekonomski ojačaju i da se emanci- puju. Njihov napredak i naš je; naš pak mora biti i njihov. N. L. B. (muzeju sa našim vezovima. (svršetak) Piše Jelica Belovićeva. Težnja hrv. političkih stranaka, da se u hrvatskom saboru i u državopravnim pitanjima osigura jedinstven postupak, jedva će ge Kandit niti, jer svaka stranka Za sebe radi a teško se može očekivati da bi se i u takom važnom pi- tanju — kao što je naša vezilačka umjetnost e - sporazumjeli. Politički programi raznih gipka za sada su još odviše oprečni, a ovu s. pojedine nepromišljene političke izjave još a ćma zaoštruju, te je tako vazda moguće, xa disonance spriječe dost kasimi kao i dj tno ivažnijih narodnih ideja“. | bd S Vili narodi zastupnik petrinjski naš ja Đalski za cijelo da će htjeti progovori . rist podizanja narodne vez. industrije što m na srce stavljamo. jA Evo nekoliko izva i taloga: ž Br. 1. Pregača iz Hrvatske. kk. d. B. Tehnika: probijeni vez Ornamenat: prebirane ruže. Vez brojem. bruchweberei. — Tissage mei pa daka iz muzejskog ka- Petrinja. Ž. (na stanu.) (Dureh- Br. 2, Pregača iz Posavin tedina. (,Zastor“.) T.: pei fuže. Vez po pismu (Flachstio vie plate.) Z. ko ko dd Bei . i . . A re. renne ovog članka uredila je opijati komore, skupljala vezove širom pa taj oManoj zbirci Bergera što je PT? muzej. Op. ur. gvilovez. Orn.: erei. — Brode- domovine, brala najv: Br. 8. Prsa sa seljačke košulje iz Bosne. (Sokolovo.) Vrlo stari vez. T.: loževina. O.: štampe. Vez brojem. — (\Webeteehniek, gestickt.) K. J.—BB. Br. 4. Prsa sa seljačke košulje iz Bosne. (Kadina voda.) T.: krstački vez vuneni. Obični krstuljac. O.: fakirica (bez konopnica.) Vez brojem (Kreuzstich. — Points a eroia.) K. J.—BB. Br. 5. Sa otarka iz Slavonije. T.: provlaka. O: Tulipani. (Jednolišće.) Vez brojem. (Webe- stich gleichseitig. — Tissage brodć.) Br. 6. Natikač iz Bosne. (Varcar.) T.: ple- tivo starohrvatsko, polakrstuljci, kitica (Franse- rie) O.: rauljice, koleta. Vez brojem (Strickerei, gestickt. — Tricotage brodće. — Fransen.) K. J.—BB. Br. 7. Niz zašaraka iz Bosne. (Privija). T.: I—VIIL. mrki vez (loževina. Halbkreuzsti- ohe. — Dvints a croia.: I. II. IV. V.) — pod- vlakno, (Webestiche III. VI. VIII.) — IX. pru- tački vez. X. lozica kukana, XII. kovčanica, XI. i XIII. uvitak, krbez. — XV. obamet krajea- raš. XV. obamet i debeli vez (vrlo star iz Sla- vonije.) Narodni vezovi izneseni su ovdje ovi: a) debeljaš, b) bijeli vez, e) laneni vez. Od I. — VIII. sa rukava seljačkih košulja, ostalo sa bošča, ručnika i t. d. K. J—BB.' Ovaj katalog morale bi od zagrebačke trg. komore naručiti sve naše učiteljice, da se * Kratice znače: T. — tehnika. — O. — ornamenat, t. j. naziv za ornamenat iz ustiju naroda uzet. Z. k. k, d. d. B. = Zavod k. k. dobavljača Bergera. — K. J.—BB. — Kolekcija Jelice Belović-Bernadzikowske, nauče srpskom i hrvatskom tehničkom vezivu iz struke ručnog rada, koji u nas malo tko (gotovo nitko, op. ur.) poznaje. * * * U doba, kad u drugih naroda vidimo, da se u skladu s velikim napretkom u proizvodnoj tehnici, — koji je u životu narodnom prouzročio cijeli prevrat, — izdavaju valjane socijalne re- forme, kako da se kulturni i socijalni interesi siromašnih narodnih razreda zaštite, — mi smo u stanju, da samo teoritiziramo, da raspravljamo, a da ipak u stvari ne uradimo ništa. I za to, u doba, dok u drugih naroda možemo da vidimo stvarnih uspjeha u narodno-gospodarskom po- gledu, to se u nas narodni elemenat gubi i pro- pada, — glavni nam šanci prelaze u tuđinske ruke, zemlja se prodaje, seljak putuje u nepo- vrat, narodnu vezilačku industriju imitiraju tu- đe ruke. Teško je to iskustvo, koje nas stoji gubi- tka tolike narodne glavnice, tolikog gubitka narodne zemlje, toliko propasti narodnih talenata. U drugih naroda je gospodarskih vještina blagostanje i njihov na- predak. A u nas? U Dalmaciji je nekad svaka druga ženska. bila umjetnica u vezu i tkanju (vidi radove prof. Vukasovića iz Dubrovnika), a danas taj narodni talenat propada. i: Što mora učiniti za nas država, da se go- spodarski oslobodimo? Zapriječiti prelaz tuđoj “tvorničarskoj i obrtničkoj robi, namaknuti novca \ posljedica razvoja , za podizanje «obrta i tvornica, te vezil. industrije. Ostane li ovako, isisaće nas drugi narodi. Na ovom mjestu moram ponoviti molbu, koju sam već jednoć uzalud u javnost pustila. U našim selima ima starih poderina od odijela i vezova, koje bi valjalo očuvati. Ja ne .mogu kupovati te stvari, jer nemam ni kapi- tala ni trgovine, niti od koga naloga, da to či- nim, nego skupljam te stvari i darujem ih za- grebačkom muzeju, gdje su očuvane od propasti. Svak će učiniti dobro, rodoljubno djelo, koji mi pošalje takovih krpica. Adresa: Bernadzikowska — Sarajevo, kotars. sud. Živimo u doba krute zbilje, u doba, gdje moramo da vodimo o svakom narodnom pojavu računa. Nailazimo svuda, kud nogom krenemo, na takve prilike, da sve strepimo, kad pomi- slimo, kuda ćemo, ako to i tako dalje pode. Uviđamo, kamo nas je dovela naša fantastička narav, dolazimo ipak konačno do uvjerenja, da samo uzdisanje ne dovodi ničemu, da se slo- boda ne može ni ,izlamentirati“, niti bojnom pjesmom postići. Mjesto očajnih uzdisaja, bes- krajno državopravnih raspravljanja i komodnog krojenja po zemljopisnoj karti, treba da se u- hvatimo realnog sitnog rada. Dok smo do sad prekrštenih ruku gledali kako nam izmiče ispod nogu narodna zemlja, dotle nam je tu narodnu grudu naselio tuđin, gospodarski spreman, izo- bražen. Oteo nam narodno blago, odnio divne kere i čitme, tkanja i vezove, pa se time ko- risti, Dignimo se, čuvajmo narodno blago već jedamput! :