jezikom. Knjige takove imaju već i Grci, i Srbi, i Vlasi, i Rusi i drugi, samo naši jadni Bugari nemaju je. Za to su potamnjeni neznanjem...“ Od tada je prošlo pravo 100 godina, i bu- garski narod je dobro shvatio Sofronijevu mi- siju i pojavu, pa se može i podičiti orijaškim napretkom, komu je i zaviditi. Bugari mogu da nam služe za dobar primjer kako se posti- zava kad se radi i kad se hoće, pa bilo to na ma kom polju rada; a to se ne da poreći, jer je njihovo napredovanje više nego vidljivo, ono se nama ostalim južnim Slovjenima samo nameće i lebdi nam pred očima, kao da nas kori i prikara, zašto i mi ne bismo bili nešto žilaviji, trezveniji i agilniji. Sto godina, jedan vijek, u životu jednoga naroda nije ništa, pa ipak što sve Bugari nijesu u napredak otišli? I mi Srbi doduše možemo da mnogo pobilježimo što se u tekovine ubraja, ali ipak moramo braći Bugarima pokazati naj- veće priznanje. Bugarska je danas slobodna država sa samostalnom erkvom, sa velikim bro- jem učilišta i jednom mladom i dobrom litera- turom. Tu je narod, koji je radin, žilav i ustra- jan, koji se za svoja prava junački bori, koji je mnogo i mnogo izvojštio, a i još će, jer je ustrajan, jer je svijestan i osjeća. Danas će Bugarskom odjeknuti ovi njeni veliki praznik; Sofronije će oživjeti u pameti svijeh, a književnici, naučenjaci, učilišta i vrsni ljudi staće naprama njihovim djedovima, koji su iz Sofronijeva ,Nedjelnika“ učili tek čitati i pisati, kao jakii veliki dokaz napretka bugar- skog naroda. Za Sofronijem niču njegovi nasljednici : Jeromonah Joahim Krčovski, Kiril Pejčinović, Petar Beron, Neofit Rilski i dr. Bugarski se je jezik znatno razvio, literatura se stvorila i raz- vila, i može da broji priličan broj književnika, dobrih književnika. ' Bugarska je književnost odskočila tek od četrdesetih godina, jer do tada je bila većim dijelom pedagoško didaktičnog sadržaja. U no- vije vrijeme Bugarska ima svojih modernih pri- povjedača i pjesnika, Bugarski narod ima bo- gatu narodnu pjesmu, kao i mi Srbi, a preve- dena je i na njemački. Ima, nekoliko izdanijeh zbirki, što znamo: god. 1855. Bessonov izda »Bolgarskije pčsni“, Miladinov ,Bugarski na- rodni pčsni“ Sofija 1891. pak u Beogradu 1860 »Narodne pjesme makedonskih Bugara“. Još su se bavili Kačanovski, Jastrebov, Čolakov, Šapkarev i dr. Prvi bugarski časopis izašao je god. 1844, a zvao se ,Ljuboslovie“. U bugar- skoj historiji odskače ime Drinova, u pripovijeci Karavelova, a u pjesništvu Slavejkova. Opaziti je, da je bugarski narod bogat i političkom li- teraturom, memoarima i zapiscima. Iznijeli smo najkraće i nabacano markantnije crtice iz pregleda bugarskog kul urno-prosvje- tnog života pri pominjanju ovog njihovog sve- čanog dana, komu se bratski i mi Srbi pridru- žujemo. Protest upravnog odbora STske Riječi“ bosanskoj vladi, Upravni odbor ,Srp. Riječi“ upravio je bosanskoj zemaljskoj vladi protest, iz kojeg do- nosimo glavne stavke, koje jasno ilustruju dana- šnje stanje u Bosni i Hercegovini. Cenzura je brisala ovaj protest iz 170: br. ,Srp. Riječi“. »Vladin povjerenik za grad Sarajevo osu- dio je urednika našega lista ,Srpske Riječi“, gosp. Stijepa Kobasicu na izgon iz Bosne i Hercegovine, a ujedno je saopštio našemu pred- sjedniku, da će se koncesija za izdavanje na- šega lista oduzeti, ako upravni odbor ne bi spriječio tobožnje izazivačko pisanje ,Srpske Riječi“. Naš urednik uložio je protiv dotične pre- sude vladinog povjerenika svoj utok, no ni pot- pisani upravni odbor ,Srpske dioničarske štam- parije u Sarajevu“ ne može i ne smije ćutke preći preko ovoga postupanja protiv našega lista i urednika mu. Umjesto da dobijemo slobodouman zakon o štampi, koji bi bio izrađen u sporazumu sa narodom, u mjesto slobodnih štamparskih pri- lika, koje je zajednički ministar financija, u de- legacijama, pred cijelim svijetom i javnošću obe- ćao, u mjesto toga, bivaju te štamparske prilike sve gore, ugušuje se svaka slobodnija riječ. Brisanje cenzure prevršilo je svaku mjeru, brišu se skoro svi uvodni članci, kasape se dopisi i vijesti, tako da naši novinari već ne znaju, šta da pišu. Tim nepromišljenim brisanjem naše cenzure vrijeđa se ponos i duh našeg novinarstva, jer tako i suviše osjeća prave okove, a to njih mora i razdražiti, pa u reakciji na to gušenje stvar- nog pretresanja i kritikovanje naših javnih pri- lika, ne imajući predmeta za pisanje, moralo je doći po nekad i do žešćih kritika pojedinih ličnosti, jer je ovo sama cenzura izazvala svojim nazadnjačkim držanjem. I ta ista cenzura, koja je brisala ozbiljne i stvarne članke, tendencijozno je propuštala, da drugi listovi napadaju na naš list, na naše urednike i saradnike; propuštala je, da drugi listovi bjesomučno kleyeću, vrijeđaju i lažima obasiplju naše prve ljude, samo da im ubiju ugled u narodu, da im omalovaže javan' rad pred narodom ; cenzura je propuštala najteže uvrjede i napadaje na cio naš narod, naše ime, našu vjeru, na sve, što nam je sveto i uzvišeno. Ograđujemo se protivu prijetnje sa oduzi- manjem koncesije za naš list, jer to ni najma- nje nije opravdano i bilo bi sasvim nasilničko djelo, isto se tako ograđujemo protiv izgona našeg urednika, koji je i onako već jednom ne- pravedno osuđen zbog onih izgreda, koje su oni drugi, što smo ih spomenuli, izazvali, a koji su se revolverima služili ' Izgleda, da se nasilno hoće da uvuče u krivicu i naš list i naš urednik, samo da se zabašure pravi krivci, ili da ovi bar lakše prođu, jer uživaju nečiju protekciju. i Dosta je okovana već štampa u nas i do- sta smo već kažnjeni ustanovom preventivne cenzure, pa protestvujemo, da se goni naš u- rednik i prijeti oduzimanjem koncesije za ono, što je ta nemilosrdna cenzura propustila i time riznala, da se može štampati bez opasnosti za javan mir i red. : Samo u divljačkim zemljama se može neka ličnost i neka ustanova za istu stvar više od jedanput kazniti, ili naknadno kazniti za ono, što se prije toga zvanično priznalo, da nije kažnjivo, i pošto držimo, da vlada ne će htjeti, da sei Bosna i Hercegovina računa u taku zemlju mraka, bezakonja i nasilja, to se nadamo i očekujemo, da će postupci vladinog povjere- nika protiv našeg lista i urednika mu biti ukinuti, odnosno opozvani. Hoćemo ovu priliku da upotrebimo i da izjavimo naše žaljenje što državna vlast nikako ne uzima u obranu i zaštitu našu narodnost, naše ime, našu vjeru, jer iako se sve to od jedne tudinske koterije mjesecima neprestane vrijeđa, gazi i kalja, to nije državna vlast, na- šla za vrijedno, da potegne one paragrafe ka- znenih zakona, koji štite spomenute svetinje narodne. Nikada ne čusmo, da je državno odvje- tništvo podiglo tužbe za one povrede zakona, — ali vidjesmo da je to godilo cenzuri, koja je to sve rado propuštala — i sada, kada su neki iz naroda hijeli sami da pribave zadovoljštinu, sada hoće da navale krivicu na druge, da se kazni nedužni, -a zaštite. pravi krivci svega zla. Pa i sve, kada bi naš list nešto doprinio bio onim izgredima i razdraženosti onih duho- va, — što ponovo i odlučno poričemo, — ipak se ne bi mogao ni on, ni urednik mu ma: čim kazniti radi narušavanja javnog poretka i mira, dokle god postoji cenzura, kojoj je poziv, da sve to prati i briše, što misli, da bi moglo o- pasno biti za red i mir, pa se ne može tražiti, da urednici budu još strožiji policaji i žandari od samog cenzora. 9 Za ono, što je jednom cenzor propustio, odgovoran je samo on, — a ta se odgovornost više ne može svaljivati na urednika. | Neka se ukloni cenzor, neka se dade. slo- boda štampe, — a onda će rado svaki urednik i list odgovarati za ono, što štampa, a dok mu je iza leda policajna vlast cenzorova, ova ima da odgovara za ono, što propusti. i Ono što je učinio i prijeti učiniti vladin povjerenik, stoji po ovome u oprjeci i sa samom nazadnjačkom ustanovom preventivne cenzure, ono prelazi u drakonske mjere i brutalnosti, od koje ištemo zaštitu od zemaljske vlade. Mi smo uvijek pazili na dostojanstyeno pisanje ,Srpske Riječi“, o tome smo davali u- pustva našem uredništvu, isključivali smo ličnu polemiku, izbjegavali smo u opšte polemisanje sa agentima — provokatorima, ukazivali smo prstom na neke truleže, koji postoje u zemalj- skoj upravi i tijem samo činimo vladi usluge, pokazujući joj, šta treba da ispravi, a sve ćemo to i u buduće činiti preko našega lista, jer ako to ne bi naš list činio, onda ne bi vršio svoju dužnost, onda njegov postanak i opstanak ne bi bio opravdan i bolje da ga nema, nego da ne ispunjava ono, što mu zapovijeda činiti korist naše domovine i našeg naroda. Zato nas ne će zastrašiti ni spomenuti ko- raci i prijetnje vladinog povjerenika, kojima se ne ćemo dati zbuniti niti skrenuti sa pravoga puta, koji vodi koristi narodnoj. Na osnovu svega ovoga molimo, da. ze- maljska vlada napadnutu presudu protiv našeg urednika ukine i ostale neopravdane i pristra- sne korake i prijetnje vladinog povjerenika, kao posve nezakonite ukloni“. Iz sjednice upravnog odbora ,Srpske dio- ničarske štamparije u Sarajevu“, održane 6. no- vembra 1906. g U Sarajevu, 16. (29.) novembra 1906. Gligorije M. Jeftanović R. H. Damjanović, Dr. Milan Srškić, Jovan Jeitić, Dr. Milan Jojkić, Vaso N, Savić, Pismo iz Zagreba. Malo po malo pa se i ovaj kramar greb, što nam ga onako lijepo opisuje prometnu u evropski velegrad, — barem to sad možemo slobodno reći poslije afere velikog Štrasnofa i avantura! ,bogatog amerikanskog doktora“ koji sad skupa sa gosp. ministerijal- nim savjetnikom u uzama sudbenog stola pre- mišlja o tome,od kud đavola u Zagrebu, pored onako sebičnih, glupih i lakovjernih biskupa, kanonika i ,narodnih vođa“, ovako valjana po- licija; i teško da se sjete, da je u Zagrebu BYA do jučer vladao hedervarijev-čavrakov sistem koji je ostavio hrvatskom narodu u svemu 1 svačem samo loše stanje — izuzev jedinu poli- ciju. Zagrepčani bi ipak mogli biti zahvalni gosp. Čavraku barem za tako valjane policajce, koji su doskočili jednome maestru Štrasnofu, a opet slavnom Štrasnofu što je doskočio onima, koji kroz čitav niz godina varaju i perušaju mase hrvatskog naroda. Sad vidite kako je naivan veliki dio hr- vatskog naroda, kad je morao čekati jednog Štrasnofa, da mu otkrije golotinju njegovih vo- đa, da zbaci masku sa svojih drugova po za- natu, sa Franka i furtimaša. Sigurno ste dosta čitali o Štrasnofu, pa vam i ne mislim pisati o njegovim avaturama, nego o mojim razmišlja- njima koje je kod mene i kod mnogih drugih ova afera potakla. Štrasnof! To nije varalica u običnom smi- slu. On je avanturista talentiran i smion, koji nalazi zadovoljstvo u svojim velikim djelima, upravo onako kao i ostali veliki umjetnici i ju- naci. Ni njemu nije cilj novac; on ga nabavlja samo toliko, koliko mu je za njegove avanture potreban — recimo da udesi jedan politički kšeft sa D.rom Frankom — opet kao i ostali veli- kani! Ta on sam veli, i svi mu upućeni 'vje- ruju, da je iz Zagreba mogao iznijeti puno više nego onih ,tričavih“ 1000 kruna, ali on nije išao za tim; on je tražio i postigao viši cilj, neko ,uzvišenije“ uživanje u svojoj vještini i — u bruci svojih slavnih žrtava. Mnogi duhoviti Zagrepčanin žali što je policija pomutila ovo uživanje genijalnog umjetnika, ali to naj više žali špekulantska duša D.ra Franka, koja se osjeća ponižena, raskrinkana i — nadmašena! A Štrasnof? On se sigurno mnogo ne sekira, jer njegovo uživanje i ne bi bilo potpuno, da stvar nije izašla na javu, da se nije raznio glas na sve četiri strane svijeta o njegovom velikom djelu. Štrasnof i Frank! Sravnite njih dvojicu, pa će ova paralela svakako ispasti na štetu naj većeg živućeg — Austrijanca. Dok je Štrasnof dobrodušan i bez pohlepe za srebrenjaeima, do- tle je Dr. Jozua Frank podmuk6, pariša i kšeftman, a da istinu velim, naj bolje će te se uvjeriti, ako sravnite Frankovu Argusiadu sa Štasnofovljevom Berger-iadom. Frank je samo zanačija, čovjek esnaf, koji kroji kapu običnoj naivnoj masi, a Štrasnof je umjetnik, virtuoz; on oblači biskupske kape prepredenim zagre- bačkim popovima a samom D.ru Franku ustiče šešir austrijskog ministra spoljašnjih poslova! A što je naj glavnije dok Frank zavodi i za- luduje velike mase hrv. naroda, dotle im Štra- snof otvara oči i pokazuje im onaj pravi dugo sakrivani ,plan Velike Hrvatske“, što ga je izradio veliki general i vođ u društvu sa svo- jom braćom furtimašima, a ostvariti ga je tre- bao ministerijalni savjetnik Štrasnof sa noveem kanonika Barona! Ovaj Štrasnof je naj bezazle- niji, naj simpatičniji a bez sumnje i naj talen- tiraniji od svih onih .Štrasnofa“ što decenijima piju krv i mozak ovome jadnome narodu, i si- gurno će se naći kakav pošten kroničar, pa će mu posvetiti nekoliko toplih riječi u znak za- hvalnosti i simpatije i na taj način sačuvati njegovo ime potomstvu — svijetlo. “x. v. ski Za- Šenoa, Domaće vijesti. Izbori za srpski crkveni sabor. Pred iz- bore nije moglo doći do sporazuma između sa- mostalaca i radikala. Ne ćemo da ispitujemo, čija je to krivica, ali svakako u sadašnjim prilikam nije bila umjesna bezgranična izborna borba, koja će svakako, barem za kratko vri- jeme, smesti sporazuman rad srpskih stranaka u drugim, važnim pitanjima. Rezultat izbora nije nam još poznat. Parnica Supilo-,Hrv. Pravo“. Radi pisanja Argusova u ,Hrv. Pravu“ tužio je već davno g. Supilo njegovog odgovornog urednika Zočeka. Sad je rasprava određena na 20. 0. m, te se u cijeloj Hrvatskoj iščekuje s velikom radoznalo- sti rezultat procesa. Šteta je samo što pravi krivac Dr. Frank fungira samo. kao branitelj, a ne sjedi na optuženičkoj klupi. Maćedonsko pitanje. Raspravu Eduarda Angelharda (Edouard Engelhardt) »Maćedonsko pitanje, — sadašnje stanje i riješenje“ Preveo je s francuskog originala g. Drag. Stefanović sekretar Ministarstva inostranih djela, Knjiga o kojima je d I g “ovo dana i staje jedan dinar, — om rode vrlo dobro doći srpskoj čika. lačkoj publici, jer ju je napisao čuven pisao i jek naučničkog glasa za pitanja bližeg istoka, čovje o sad mnogo pisao. Za nas Srbe : jelo specijalnu vrijednost zato, što je je kom M lol pisao' prvi od stranaca otvoreno priznao, da je Stara Srbija neosporno srpska zemlja. Knjiga se prodaje u svima knji. žarama i zaslužuje najtopliju preporuku. Pišu nam iz Graca. Ovih je dana be romaknut. na ovoj universitati književnik Ri- s Nikolić na čast doktora prava. — Na pri jateljskom je sastanku. pročitao jednu pjes iu omladini, u kojoj ističe žilavost i plemenito srce Jugoslavena i polaže svu nadu u še. nepo- kvarenoj omladini za boljitak naroda. Đaci Srbi poslali su odovle telegram a miting u Beograd, žaleći sudbinu Srba u Bosni“ i Hercegovini i izjavljujući se solidarnim s zaključkom, koji bi se tom prilikom na Neurednost na poštama. Gosp. Nikola I. Skočić, trgovac u Šibeniku, upravio je bio još 7. novembra 0. g. upravi » Srpske Zore“ u Du- brovniku jedno pismo, u kome javlja, za što šalje 10 K, koje je položio na poštansku šte. dionicu sa čekom istoga društva. Poštanski štedionički ured u Beču obavijestio je ,Srpsku Zoru“ o primitku novca 18. novembra, dakle kroz dosta kratko vrijeme. Pismo pak, koje je u isto vrijeme poslato, uprava »Srpske Zore“ još nije primila, premda je imalo kraći put, nego ček, koji ide preko Beča. u kitu Molimo naše prijatelje, da nas o svakoj. sličnoj neurednosti u kratko i tačno izvijeste, a mi ćemo ovako donositi u listu, da svak vidi, zašto se ne odgovara na pojedina pisma, ili, če- sto puta, zakasni sa odgovorom, jer je neure- dnost na našim poštama svakome dozlogrdila. . Pohvalna preduzimljivost. Pišu. nam iz Benkovca: Ovo dana naše pokrajinske novine donesoše vijest, da su započele radnje na vo- dopadu ,Gubavici“. To je prvi plod onog du. gogodišnjeg i besprimjerno teškog rada, koji je gosp. Ante Dešković morao izdržati. Poznat nam je vrlo dobro poduzetni duh ovog čovjeka, kojemu bezdvojbeno nema premca u našoj po- krajini u ovakvim radovima. ( Uočio je on, da naša uža domovina ima izvora bogatstva, pa je nastojao iz petnih žila da o tome uvjeri. naše ljude, ali je u tome, kako on sam kaže; «bid, grlo ;hude.sreće., Osamljen, a pred tako teškim poduzećem, počeo je oblijetati po svijetu, da traži okate i bogate i zbilja nje- mu eto uspijeva da strance uvjeri o onomu, 0 čemu se rođeni sinovi ove zemlje nijesu dali ni okusiti. Ovo je vrlo karakterističan fakat, koji s jedne strane dokazuje što može učiniti i jedan spreman i poduzetan čovjek, a s druge strane koliko smo mi nezreli za i malo veće poduzeće, Ta kod nas i sama pomisao o čem sličnom kompromituje čovjeka! Našim nemarom Kika, Manuolovac pa sada eto Gubavica do- spješe u ruke tuđina i to izgleda našem. svijetu kao neka sitnica o kojoj ne treba nikakve bri- ge voditi. he . Gosp. Dešković jo istakao u ,Narodnom Listu“ jedan. prijedlog, biva da bi se morale domaće snage združiti pa svoju djelatnost pro- širiti i preko granica_naše pokrajine, a ne pu- štati ' da naše zemlje eksploatišu isključivo tu- djinci, a mi da im služimo samo kao radnici i to kao iz milosti (Crna Gora docet). Željeli bismo, da se pozvati ozbiljnije po- zabave Ovim vrlo važnim pitanjem, a i naše novinstvo da mu pokloni više pažnje, ali na Vrijeme, a ne post festum, kao što se obično kod nas događa. ; : a Gosp. Svetislav B. Ovijanović, E hdi "ograda, vjerio se s g.đeom Vjerom Sinom iz Pančeva. Čestitamo! UnaHoBu ,,Cpncke 3ope“ sa ron. 1905. EDBEHHK. Tlosjepenuk u umau Byjacunosuh Ciue- 84H, mnapox 2 K: i : Muneuko; X. Y. MAgikronat. Maps ru EpuerKogu. (Tanje uuje ueraxuyr nopjepeHux, TY o CAMM YJAHOBH CIaJNK uJIaHAPUHY x riroma odg KON YnpaBe »Cpncke 3ope“). — Ma- pd a .. Mapuhi 'B. JoBanka, (2) arpe0, Tlos; Mean sp doti oppivik “BaH Casa; Ban AKcKa ; Bparuii' JoBan ; Byxuh BepMaHoBuhi E.; Hskosuh Munan ; Komakosuh Jedra ; PeBuh Cuma: Muxajno ; Iypwan A.; Tip. Jopa ; Jankopuhi Kpucruh_Ilepa ; Jla3a- Muneruhi Bornan ; Muneycuufi Cre- IlaseHopuh A.; Com6opckH Tiyka; Bo XOpBaT Jlasa; Bexuh Ilepo; Beko M. I Kca; Bacuhi Il. BopucnaB Kn: Bypnema Munau ; Truumh Em g Ip- a Su Epsauanuu. Muna (Bjenosap); XKu- sa HMeoH ; Wnanuuhena Tby6utia |. Kyidi OKO; Mumojuuh Boka ; Muny- sb . Hukona; IlayuoBHfi AHKa; sai e; Cakym Bypa; Capnemuhi EB- TeH : ypa; Capre Oria): Oreganosuh Jozo (Opaxosuna); Mune ; Cyluk Ba PE Crojkosuhi Mura; CrynaP BaH Ocroja ; Pena Tpusanosuh Munan ; TpuBaH0- Boiuko ; TiykoBuhi PanomMup. (46). Ba6uh Casa; Bajuli se