| —=—=—————— === IZLAZI SVA UNI KE NEDJELJE DOPISI CIJENA LISTU: ZA AUSTRO-UGARSKU, BOSNU I HERCEGOVINU NA GODINU K. 11 — ZA SRBIJU I CRNU GORU NA GODINU K 12.—; ZA SVE OSTALE ZEMLJE NA GODINU FRANAKA 15 U ZLATU; ZA DUBROVNIK NA GODINU K 10; NA PO GODINE I NA ČETVRT GODINE SURAZMJERNO. — POJEDINI BROJ LISTA 20 PARA. PRETPLATA I OGLASI. ŠALJU SE ADMINISTRACIJI ,DUBROVNIKA“. > SE ŠALJU UREDNIŠTVU. — RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. — NEFRANKOVANA PISMA NE PRIMAJU SE. , PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. ZA OGLASE, RAČUNSKA IZVJEŠĆA I SLIČNE OBJAVE PLAĆA SE 20 PARA PO PETITNOM RETKU (SITNIJEH SLOVA). AKO SE VIŠE PUTA UVRŠĆUJU ONDA PO POGODBI. — ZA PRIPOSLANA, IZJAVE I JAVNE ZAHVALE PLAĆA SE OD PETITNOG RETKA 30 PARA. God. XV. E aje i = Broj 50. U Ime Njegova v: o OK. gov larona Sud u k. ržavnog dvjetništva či : a tiskanih u broju 49 daa. ber kedržaji ulomaka u Dubrovniku dne 8 decemb cenzura“ do ,protekcija“ do ,opozvana“, od riječi Ni zla“ i od riječi ,ono što je učio da (druga strana drugi stupac) 3 njem u smislu $ 300 K. 7, vršena zapljena i zabraniuni j nih članaka i naređuje e =» po 88 488. 489. 498. k. p. eličanstva Cesara ! » od riječi ka Razlozi: aplijenjenim izrazima i i ij Tdi s Šš vrij odluke vladinog organu dodo: i ureduika oo lodama ječii nastoji se da se poniž janj 1 : y edstavljanjem stvari je zaplijenjenim ulomcima ti vlastima u i istoj upravi a nekih novinara X NJ C. K. Okružni Sud Dubrovnik dne12 decembra. 1906. Bojanić Dub rovnik, 15. decembra. »Narodni List“, organ ,hrvatske stran- ke“ i ,Crvena Hrvatska“, organ predsjedni- ka ,hrvatske stranke“ našli su za potrebno da se obazru na neke odlomke pisanja na- šeg lista u posljednjim brojevima. Po mje- stu, koje su oni dali tim odgovorima, iz- gleda da im pridaju veliku važnost. Mi smo . stoga prisiljeni da se na njih obazremo. »Narodnom Listu“ nije po ćudi osno- vni princip srpske stranke — liberalizam. Ijednačujući pisanje , Dubrovnika“. sa pi- . sanjem zagrebačkog ,Pokreta“ , Narodni list“ je zaboravio da je on stao na stano- Wšte spljetskog “, Dana“. Mi nemamo“ ništa protiv prispodobe našeg lista sa ,Pokre- im“, jer ne mislimo da bi tijem zapali u Mavo društvo, ali ne znamo kako će se drvatska stranka“ složiti sa prispodobom .Njenog organa s ,Danom“. Mi se šta više > ponosimo da je ,Dubrovnik“ i prije po- Bo stanka ,Pokreta“ zastupao iste ideje, prem- = da će to gospodinu X. iz ,N. L.“ izgledati = možda malo pohvalno. Mi idemo još dalje u toj ,bezočnosti“ i tvrdimo da se ponosi- mo, što je naš list prvi ustao protiv neu- mjesnog klerikalizma, koji su izvjesni ljudi htjeli uvući u samu srpsku stranku. Ako se nijesmo ustezali tu nezdravu pojavu otkriti i žigosati u svojoj vlastitoj stranci, mi imamo = mnogo manje razloga, da se ustručavamo to učiniti u drugim strankama. Klerikalizam se svakom prilikom pokazuje prema nama bez- obziran i mi ne vidimo uzroka, zašto bi mi prema njemu morali biti obzirniji. . Srpska narodna stranka na Primorju mora biti liberalna i demokratska ili je ne će biti. To je naše stanovište, koje, kao pot- puno nezavisan list, od svog postanka Za- stupamo. Mi u tome upravo vidimo pravo U Dubrovniku 16. decembra 1906. na opstanak i napredovanje srpske stranke na Primorju, jer se ona kao. pobornica tog principa ističe ujedno i kao zatočnica prave slobode, koju mnogi ne razumiju ili je ne će da razumiju. Neka: onda ni najmanje ne čudi gospodu oko ,Nar. Lista“, ako se mi ni za čiju ljubav ne možemo odreći prvog člana našeg vjerovanja. S liberalizmom mi smo srasli i od njega se ne možemo odvojiti. Gospodi oko ,Crvene Hrvatske“ ne sviđa se opet glavni princip naše.taktike — javna kritika. Mi pretpostavljamo da gospoda čitaju redovno ,Dubrovnik“ i da su se mogla uvjeriti, da mi taj princip primjenju- jemo i u svojoj vlastitoj stranci. Kod nas ima pravo na kritikovanje svak i mi se ne možemo odreći toga principa prema nikome. Kompromis ,srpske* stranke“ sa ,hrvatskom strankom“ nama nije vezao ruke u tom po- gledu, niti nam ih je mogao vezati. Mi ni- jesmo sklopili slogu da složno ništa ne ra- dimo, nego da složno radimo i da se složno branimo od zajedničkog neprijatelja. Glavno je da ta kritika ne pređe gra- nice učtivosti, ni granice potiebe. Ko pozna istoriju srpske stranke na Primorju i tradi- cije našeg lista, on može biti potpuno uvje- ren da se to s naše strane ne će dogoditi. +. LUKO. prof. Z E SITE: Zab pd LOKI Pusti nek' me presudnici peknu, Ko Apeles tobož postolara, I osorno neka na me dreknu. Objavljenje. Ovako pokojnik u pristupu svoga ,Obja- vljenja“, koje je objavilo, da je Luko Zore velik čovjek. Mnogima se veličina i slava tek po smrti pravo shvata. Medu njima je i Zore, koji je trpio i radio, a počinka i istinskog pri- znanja tek u smrti našao“ Njegovo ;Objavljenje“ podiglo je silnu buru; tu su ga pekli, tu su na njega osorno dreknuli. A tim je on slavu sebi stekao, slavu zaslužnu i trajnu. Zorin je život debela knjiga puna razno- likih stranica, a svaka je samo muka, napor, rad, prikor, napadaj, nemilosni napadaj na nje- . govu egzistenciju. Ovakav život nije u svijetu neobičan, ali njega je mnogo što odvajalo: on je bio revan i plemenit nastavnik, spreman pedagog, vrstan naučnik, odličan književnik, ojađeli pjesnik ; njega je resilo znanje, on je gospodovao boga- tom naučnom spremom. Svak razborit sad se znanju klanja, Jerbo znanje ima sve u sebi; Pa je stoga ina slava manja. Zore je bio progonjen. Mrak i tmina da- našnjeg svijeta urotiše se protiv njegova svijetla uma. Bojaše se njega i svjetlosti njegove, bje- žaše od njega, al isto šćahu da ga utrnu: Ne će svjetlost počet da im udi, Jer se mrakom pitaju i žire; Zato bježe, kad ih svjetlost nudi. “I živ je spaljen bio. Lik mu napraviše i spališe, ali Što priroda na visinu pope, Zaman ljudi traže da obale, a on je ostao neobaljen, i pokajnici ga štuju. U društvu s nezaboravnim Fabrisom, so- koljeni krugom prijatelja što se oko. njih oku- piše nastaviše se da narod duševno pitaju i izdaše ,Srd“, jerje htio da se ,Slovinčev“ rad nastavi, htio je da se i narod njegovim boga- tim znanjem okoristi, da njegov svijetao um razbaci žive zdrake po mraku što ga mračnjaci u narodu uzdržavahu. ,Srđu“ je bio svoj rad posvetio : Po tom brdu v'jekovima Skladne vile rojile se; Podno brda mudrž ljudi Pametno su zborovali ; , Podno brda pregaoci Viteški su djelovali. To je brdo sve gledalo, Sve slušalo i saznalo, Zapamtilo, te sve znade; Pa ćo novom glasonoši Nadisajem svoga svecu Svake vijesti šaptat vjerno, ... Ne prošla ni prva godina ,Srdeva“ života, a Zore prima odlično priznanje. To je bio za njega sigurno veoma dragocjen čas, koji ga je tješio, e ima neko ko da mu rad priznade i znanje uvaži, a prijatelji i poštovatelji osjetili su u sebi neizrecivo veselje i radost, ćutjeli su žicu oholosti i ponosa, što takvo priznanje do- bija čovjek iz njihova društva, iz njihova mje- sta što je i narodu na čast i diku bilo. Zore je bio od Nj. Kr. V. Knjaza Nikole imenovan na- stavnikom knjaževića Petra. Na dvorovima Du- šana, Uroša, Vladislava, pa Obrenovića i Kara- đorđa vidjeli smo našega Bobalijevića, Crijevića, Pucića, Bana i Vojnovića, a na dvoru Petrović- Njeguša Bogišića i — Zoru. Zadnje dvije godine Zore kao predsjednik ministarskog savjeta za nastavu i kao upra- vnik cetinjske gimnazije mnogo je i bez po- činka radio i uradio za unapređenje školstva u Knjaževini. Nije ni časa počinuo, u radu i trudu preseli se u vječnost — u noći prošle nedjelje. Oplakuje ga porodica, žale za njim prijatelji, žali ga narod naš, narod njegov. On je učio, znanje stjecao da narodu pomogne: Netom jade ja osjetih tvoje, Mili rode, stari zlopatniče ; Pa kad pregoh da razvidim što je, Te u živo nemilo te tiče, I ne da ti primirka bolesti; Na mene se njeki duh razviče, 1 ukori, dokle me usvijesti, Da jedino prevrćući liste Mudr'jeh knjiga neću se pomesti. Pa je naučio, znanja stekao i narodu dobra učinio 2 i evo sam čiste Te naputke nješto ispunio. Jesi, Zore, jer je škola i znanje narodu prva i naj bolja pomoć! To ti narod priznaje, ime će ti slaviti i cijeniti i poštovati! Slava ti! * Luko Zore rodio se u Cavtatu kraj Du- brovnika godine 1846. U mjestu rođenja izučio je osnovnu školu. Još kao dijete htio je da se posveti svešteničkom zvanju i u toj se misli bio i zaputio, dok se kašnje nije predomislio i namjeru zapustio. Svršiv gimnaziju ode 1865. godine u Beč da pohađa filosofski fakultet. Položivši profesorski ispit iz slavistike i klasi- čne filologije pođe u službu gimnazijskog profe- sora i služio je kao profesor od 1869.-do 1897. Kao profesor bio je vrijedan i rijedak a uz to je bio uvijek dobar otac povjerene mu mladosti. Komu je Zore bio profesorom o njemu samo dobro i naj bolje govori, radosno spominje ona vremena, kad je dubrovačka gimnazija bila »katedra filosofije“ koju sa imali Zore, Budmani i Castrapelli. God. 1883. bio je izabran za- stupnikom na dalmatinskom saboru, pa opet 1897. i na carevinskom vijeću u Beču i tad se prestao baviti nastavničkim poslom stupivši u dulji dopust. Bio je zastupnikom stare narodne hrvatske stranke i uvijek je radio na izmirenju dvaju zavađenih plemena, srpskog i hrvatskog. Kad je Zore izdao ,Objavljenje“, pobuniše se protiv njega radi ,bezbožnjačkih“ ideja i nje- gov mandat propane. Ali. on nije zato nimalo sustao, pače njegova želja rada za narod još je više usplamtjela, svome je srcu dao više maha, te je u društvu s pokojnim Antunom Fabrisom zasnovao ideju, da Srbi Dubrovčani pokrenu književni i naučni list. To je bilo krajem 1901. godine, a početkom 1902. takav se list već po- javio, i to je bio ,Srd“. Onda je bratoubilačka srpsko hrvatska borba bila u najvećem jeku u Dubrovniku. Hrvati se nastaviše da unište i p»Srd“ i Zoru i Fabrisa. Njihovi su likovi bili pravljeni i uz pratnju muzike kroz Dubrovnik u Gružu na čistu srijedu bili spaljeni. Srbi im priredili silne ovacije kroz dubrovačke ulice da ih bodre i sokole i na daljni rad. Nastala pro- gonstva i tamnice, zatvaranje srpske štamparije radi Trojanovićeve pjesme u ,Srđu“. Fabris, Trojanović, Pasarić u tamnici, a Zore bi pozvan pred sud sa Cetinja, jer je prije malo bio ime- novan nastavnikom ernogorskog knjaževića Pe- tra. Zore došao na saslušanje čekajući od sta- nice do stanice kad će da i njega uapse, jer je pjesma preko njegove censure ušla u list. Ali to se ne dogodi. Kad je on na sudu razložio nevinost pjesme i tim opravdao što ju je u list pustio, bi otpušten, a zatim malo dana pustiše iz zatvora i Fabrisa i Trojanovića. Danas su sva četvorica već u grobu. Srbi i Hrvati uvi- dješe nesmisao borbe, danas su skupa rame uz rame i zajedno dijele žalost nad gubitkom ovo- ga čovjeka. i Od 1902. otkada je pozvan na Cetinje, Zore je tamo i živio sve do prošle nedjelje. Predsjedao je ministarskom savjetu za nastavu, upravljao je cetinjskom gimnazijom i uredio je škole u Crnoj Gori. Kroz praznike je dolazio u o i Branislav Gj. Nušić. U Zagrebačkoj Hrvatskoj“ izišao je jpdav članak hrv. kritičara A. G. Matoša o Bran. 2 Nušiću, iz koga mi povodom Nušićevog SK ; ravka u Dubrovniku prenosimo ovaj izvadak. šo Nušić je po formi svojih djela agda naj universalnijih današnjih srpskih pisaca. A M šećina kultivira tek jednu pjesničku skale a običnije pripovijetke), Nušić se sa većim i os ujim uspjehom isticao u svim literarnim pode ma, osim tragedije. U toj jadne ei gao ga je od živih jedini Dragutin J.. ii oji Pored sve svoje umjetnosti nije umio i ji kao Nušić — i komičan pjesnik, a jedino ko Glišića ćete naći jednaku osjećajnu . jednako osjećanje ozbiljne i smiješne, na i komične strane Života. On se km A : ae Glišić odlikuje i u dramskoj 1 u pe sia formi, a ako se sjetimo da iri s pana demnih pripovjedača istodobno 1 v2 ii hijead tičara (i obratno), sličnost tih srps < Pug: sa nekim iz XVIIL vijeka 1 sa m pe e jem nameće se — si licet — sama od sebe. au Nušić je vrlo plodan, možda odviše plo- dan. Poslom pretrpani dramaturg nalazi vre- mena “za desetak originalnih mjesečnih kozerija u Politici, po kojima je ,Ben Akiba“ danas naj bolji srpski feljtonist. Ako se ne varam, od prvih Nušićevih knjiga naj više uspješe Listići. 'Taj rad je vrlo karakteris ičan i po njemu ćemo pisea naj lakše razlikovati od sličnih srp- skih pisaca. ,Pred nama je bilo pokolenje od- lučno u idejama, ustrajno u radu; za nama do- lazi pokolenje, koje će sumnjičiti. Ne nalazite li, da smo mi pokolenje, koje treba da se sme- jet“ — veli mladi pisac u predgovoru. I ovdje je, kao kod Nenadovića smijeh rezultat refleksi“ je, nezadovoljstvo sa ,surovošću ovog sveta“, ali dok je Nenadović silom hegelskog idealizma. i toplinom optimističkog svog temperamenta humorist, Nušić je realist i skeptik, ne vjeruje, vrlo malo“ simpatiše i zato je, kao franeuski railleuri i blagneuri i gorade, suh, često jedak i ciničan pored sve lakoće i gracije. U ,Listi- ćima“ je on tvorac nove književne vrste u Sr- biji, otac drskog, efemernog i ležernog feljtona. I ako je pod jakim dojmom MHajnea, Bćrnea i Nenadovića (u X ,listiću“), on je snagom svog južnjačkog, starinom grčkog temperamenta, na- kalamio na srpsku književnost naj francuskiju, naj ugodniju ,biljku, fin i rijedak evijetak, koji se u zemlji slobode i esprita goji tamo od Mon- taignea pa do Barbey d' Aurevilly-a Seholla i Chevassna. Već dramska djela bi mu zaslužila, da se o njima piše zasebna studija. On je danas naj bolji srpski dramatičar, jedini dostojni naslje- dnik Sterijin. U dramama on je prvi uspješno unio u literaturu otmeniju srpsku buržoaziju, upravo biogradsku birokraciju, koja se nikako nije dala u kalup Veselinovićevoj i Matavulje- voj umjetnosti. Protekcija, Tako je moralo biti i Običan čovek su djela koja, i ako za evropski ukus srednje ruke nemaju danas premca u srpskom repertoiru iz savremenog života, dok će Pučina i Knez od Semberije ostati u životu srpske pozornice. boj jak Romazanske večeri su vrlo zanimljive radi orientalnog, muhamedanskog milieua, ali su pretovarene turcizmima. Ali Opštinsko dete je izvrsna priča, naj bolja satira na savremenu srpsku administraciju. Tu je Nušić dostojan član savremenog srp- skog trifolija — pored Sremca i Glišića. Dok ova dvojica nalaze više komičnih efekata u ka- rakteru, Nušić ih natkriljuje komikom radnje. Šala je njegova dakle dramatična, posljedica djela, događaja dramske situacije. Opštinsko dete je pripovijetka tako zabavna, jednostavna i komična, da je možda naj bolje djelo Nuši- ćevo, potsjećajući svježinom na Boecacia, na Skarona, a epizodskim pričanjem na Gil-Blasa. »Pazi, ko je god u ovoj sobi odležao, po- stao je ministar“ — reče mladom Nušiću bu- ljubaša u požarevačkoj tamnici, kamo dopade zbog svojih feljtona. Buljubaša se — srećom ili nesrećom — prevario. Onda se pisac žalio: ,Ja kuću, ženu i zimski kaput još nikako ne mogu da stečem“. Nušiću čestitam, što za 26 godina književnog rada steče ženu i — ,pele“. Nušić je odlikovan od Njegovog Veličanstva Sultana ordenom Osmanije i Medžedije III stepena, a gospoda mu ordenom Šefekata IV stepena.