bu * 4 e === | UBROVNIK ZLAZI SVAKE NEDJELJE CIJENA LISTU: ZA AUSTRO-UGARSKU, BOSNU I HERCEGOVINU NA GODINU K. 1 — ZA SRBIJU I CRNU GORU NA GODINU K 12.—; ZA SVE OSTALE ZEMLJE NA GODINU FRANAKA 15 U ZLATU; ZA DUBROVNIK NA GODINU K 10; NA PO GODINE I NA ČETVRT GODINE SURAZMJERNO. — POJEDINI BROJ LISTA 20 PARA. - | PRETPLATA I OGLASI. ŠALJU SE ADMINISTRACIJI »DUBROVNIKA“. DOPISI SE ŠALJU UREDNIŠTVU. — RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. — NEFRANKOVANA B PISMA NE PRIMAJU SE. a PLATIVO 1 UTUŽIVO U DUBROVNIKU. . ZA OGLASE, RAČUNSKA IZVJEŠĆA I SLIČNE OBJAVE PLAĆA SE 20 PARA PO PETITNOM RETKU (SITNIJEH SLOVA). AKO SE VIŠE PUTA UVRŠĆUJU ONDA PO POGODBI. — ZA PRIPOSLANA, IZJAVE 1 JAVNE ZAHVALE PLAĆA SE OD PETITNOG RETKA 30 PARA. E Cd RV U Dubrovniku 30. decembra 1906. Broj 92. : Dubrovnik, 29 decembra. Srpska narodna stranka n pona jeza jednu godinu starija. Da li je “gig kroz to vrijeme postala i korisnija_to je Meravdano, pitanje svakog rodoljuba, na koje ćemo mi pokušati objektivno odgovoriti. U današnjoj Austriji vrlo se malo pa- nije obraća današnjoj Dalmaciji. Nema _iz- ogleda da će i u skoroj budućnosti biti išta Dolje. Mi radi toga nemamo nikakva uticaja na važne državne poslove. Pri njihovom rje- Pavanju ma nas ine uzimlju obzir. Stoga smo mi upućeni isključivo na sitni rad u granicama pokrajinskim. Ali ni tu srpska stranka ne stoji mnogo bolje, jer je ona u manjini. Ni tu se ona ne može pokazati na pozitivnom radu, jer ona ima samo da kri- tikuje. Sudbina srpske stranke u sadašnjosti i u naj bližoj budućnosti može dakle samo da bude — principijelna opozicija. Da li ona ima prava na to, da li ima izgleda na uspjeh? Mi mislimo da ima. Srpska stranka ima prošlost, kojoj u moralnom pogledu ne može niko prigovo- oriti. To joj daje pravo da ona uvijek bude zaštitnica pravde prema nepravdi, njezino nacionalističko obilježje daje joj pravo na opstanak u borbi protiv internacionalizmu svake vrste, a njezin demokratizam pravo na suzbijanje birokratizma. U sadanjem so- cijalnom- i * političkom stanju stanovništva primorskog to su bez sumnje glavni na- čelni uslovi, kojima je srpska stranka, u smislu moderne struje, pridodala i rad na ekonomskom unapređenju narodnom. U da- našnje vrijeme, kad su načela srpske stran- ke u naprednim državama ostvarena, kad se ona i u zaostalim državama počinju . ostvarivati, izgledi na uspjeh borbe su vrlo povoljni, ako srpska stranka bude imala — agilnije članove. Nijedan program, nijedna organizacija na papiru ne stvara stranke. Nju stvaraju samo živi ljudi. Mi imamo program, imamo organizaciju, ali nemamo živih ljudi. To nije samo slučaj u srpskoj stranci, nego u svim strankama dalmatinskim. Da li.je tome kriva klima, koja od nas stvara slabo pokretne ljude ili je tome uzrok u dugotrajnom bi- rokratskom režimu, koji je od nas stvorio slabo pomične figure, ili je tome razlog ne- stašica jednog pravog centra za naš javni život, to je pitanje, u koje mi za sad ne ulazimo. Nama je bila samo namjera da konstatujemo tu činjenicu, koja je za olije- ktivno posmatranje stvari od velike važnosti. Neagilnost članova srpske stranke, osim rijetkih izuzetaka, opće je poznati fakt, na koji se svi i u svakoj prigodi tužimo ne tražeći dubljeg uzroka toj pojavi. Mi ćemo Pokušati da u kratko iznesemo naj glavnije. Srpska stranka je radikalna po progra- mu, ali nije po taktici. Veliki dio njenih članova su konservativni. Oni radi svoje kon- servativnosti ništa ne čine u smislu radi- kalnog programa. Radikalni elementi ne čine opet ništa radi konservativnih elemenata, S kojim se ne mogu složiti. 1 tako je radi te Sloge, koja je nama postala cilj mjesto da bude sredstvo, nastao jedan opći zastoj. Iz- vjesni ljudi sm : koja hoće da napreduje, mora da se kreće. Stajanje danas znači nazadovanje. Srpska stranka ne može se nadati nekoj blagona- klonosti ni od jedne austrijske vlade. Nje- a biti u njoj samoj. Stranka ezna- A Primorju Zina snaga mor: : ne smije sebe osuditi na nerad radi n eću s uma, da svaka stranka, . tnog broja njenih članova, koji zavise od vlade i koji se samo Smatraju Srbima u etnografskom" smislu riječi. Oni ne moraju biti članovi političke srpske stranke, ako se po dužnosti moraju kloniti politike. U srp- skoj stranci ima jedno polje rada, koje im ne može niko zabraniti — to je ,Srpska Zora“. Ona je za sad možda isto toliko važna za srpsku stvar, koliko i politička or- ganizacija, koja mora uzeti radikalnu taktiku, ako želi u opće da vodi kakvu politiku. Radikalizam, skrajni radikalizam na svim linijama to je jedini siguran recept za 0oz- dravljenje i napredovanje srpske stranke. U oči općeg izbornog prava on se naročito mora preporučiti, jer ne će više ni jednoj stranci pomagati sitni obziri i sitne intrige, koji su do sad na sve strane u cijelom Pri- morju cvjetale. Skup mladih, energičnih ljudi, pravih patriota, bez velikih pretenzija, bez zaku- lisnog intrigiranja, okupljenih oko jednog potpuno nezavisnog dnevnog lista jedini je u stanju rastjerati maglu sa horizonta srp- ske stranke i utrti put njenom pravom na- predovanju. Na posljednjoj spljetskoj skup- štini,-na kojoj je bila jedina utješna pojava svestrano “povjerenje prema predsjedniku stranke, pokazalo se, da bi se pored svih teškoća ipak moglo nešto učiniti. Samo treba ljudi, pravih ljudi. i Od toga, da li će se ti ljudi naći, za- visi, da li će srpska stranka životariti, ili će živjeti. Jedan znamenit govor. Na Nikoljdan je bio u cetinjskom dvoru ručak u čast Narodnih Poslanika. Na pozdravni govor potpredsjednika Narodne Skupštine g. Ga- vrila Cerovića odgovorio je Knjaz Gospodar ri- ječima, koje po sadržaju odaju jednog mudrog ustavnog Vladaoca i po formi jednog velikog pisca i govornika. Uvjereni smo da će te riječi prijatno odjeknuti u srcima svih onih, koji i- skreno ljube Crnu Goru i njezinu slobodu. Radi toga ga donosimo u cjelini. a Gospodo, Duboko sam tronut čustvima ljubavi i oda- nosti, koja Mi danas podnijeste i vi i preko vas, Moj narod. U toku Moje dugogodišnje vladavine, Moj narod Me predusretao čustvima rijetke pažnje i ljubavi, na čemu sam mu iz dna duše za- hvalan. — Moj je dragi narod uvijek vjerovao u Moje srce, tu otvorenu knjigu, u kojoj su urezane patnje i muke srpskog naroda i u kojoj su o- značene radom i mislima i svima duševnim i tjelesnim naporima, pravac i težnje za njegovo dobro, spas i veličinu. — On sa mnom zajedno vjeruje u dobru zvi- jezdu srpsku. — Optimista kao i Ja, Moj na- . rod nikad duhom nije klonuo, niti će ikad. — Mi smo so uzajamno krijepili, zajedno se rado- vali uspjesima i zajedno mnoge muke podnosili. Mi bi i danas bili kadri zavrći kolo, koje smo igrali, kolo, koje su nam predanja i pje- sme u zavjet ostavili, i radi toga, pun oduše- vljenja i opojen uzajamnim samopouzdanjem i najljepšim nadama, podižem danas, — ovoga za našu otadžbinu istorijskog dana, — iz vaše sre- dine, čašu, za dobro i sreću Moga naroda i za zdravlje njegovih predstavnika. Gospodo, Na današnji dan rodio se Ustav, Moje če- do, koje je Moj narod primio i oduševljeno pri- grlio na svoje grudi, kao jemstvo slobode i pravde. — Neka nam je vazda u živoj uspomeni taj istorijski dan; neka nam je i u ovoj prilici o- svježeno sjećanje na onaj dan, kad se pojavio Ustav, - - mudra i sveta ograda svakog sretnog vladaoca, Onome času, u kome Me Proviđenje na- dahnu, da narodu Ustavom dadnem vlast, a Sebe stavim u srećnu mogućnost, da i nehotično ne činim ništa osim dobro: onome času, kad ne podlegoh kobnim savjetima, da zemlji dadem upravu protivnu Mome urođenom ubjeđenju, Mome demokratskom vjerovanju, — odaćemo zasluženo sjećanje tako, — ako Ustav, taj tvr- di savez vladaoca s narodom, svi mi prenesemo iz mrtve knjige u živu knjigu — u junačka sr- ca naša. A u toliko nam je to lakše, gospodo, što je on zdravo Moje čedo, puno snage i krijepo- sti. Ono nije rođeno slabo i kržljavo, da se ne će moći s ponosom ispraviti naspram minulog samodržavja. Ono ne će biti, kao što crnogorski zlura- dnici još sada navješćuju, povod unutrašnjim nemirima, sitnom ličnom trvenju i ostranjenju od ideala, koji su naše pretke u ovim gorama veselo oduševljavali. — Vrline junaštva, sloge i slobode, sve svoj- stva urođena sinovima ove zemlje, Ustav će podržati i uznijeti, ako Bog da, na visoki ste- pen časti, slave i udivljenja, koje mu je samo- državje prošle godine u sveti amanet predalo. Što je u svijetu čestitoga i blagorodnoga od ljudi, s ljubavlju nas izravnjava sa Špartan- cima. A mala Šparta, blagodareći svojim usta- vnim slobodama, ne manje nego svojoj hrabro- sti, uspješno se je borila s velikom Persijom i u Aziji i Evropi, a Rimu je podlegla samo on- da, kad je ovaj svijetom zavladao. Takve ustavne slobode želim da se odo- maće i ukorijene u našu dragu domovinu, da takvim Ustavom Moji gorštaci proniknuti budu. Pa Ustavu, a da kome? — podižem čašu, jer je on zaštitnik pravde, reda i slobode. — On je okrilje naše samostalnosti, on najpouzda- niji otklonitelj trzavica, koje ruše vladavine i države najtemeljitije zasnovane. Uvjeren, da ste i vi, gospodo poslanici, prožeti istim osjećajima i mislima, pozdravljam vas s usklikom : Živjela ustavna Crna Gora! Živio Moj hrabri narod i njegovi poslanici ! Osnujmo Narodnu Biblioteku u Dubrovniku! Dubrovnik je dao srpskom i hrvatskom plemenu u srednjem periodu naše literature besporno mnogo toga, čim se pred kulturnijim zapadnjačkim narodima možemo punim pravom pohvaliti. Gdjekad je to književno djelovanje navrnuta biljka, podražavanje italijanskoj knjizi, ali svagda ,istomačeno“, kako su naši prevo- dnici zgodno napominjali, začinjeno izvjesnom dozom lokalnog i nacionalnog kolorita, svedeno na ,slovinski“ kalup naših u oduševljenju šo- vinističkih preda i predšasnika. Ali nas, Du- brovčane, ako je dozvoljeno reći, isto tako mora pred i polovično vaspitanim strancem obliti rumen stida, što umne tvorevine sinova ,slo- vinske Atine“ idu obično u red bibliografskih rjetkosti i što se radovi starijih naših prosvjetnih radenika mogu svugdje prije naći, no u — Dubrovniku. Ne pominjite mi dragocjenu knji- žnicu simpatičnih dubrovačkih franjevaca, nau- čnu riznicu, što se zove biblioteka Male braće, da mi se pri tom ne otme i podesan i smišljen, a u stvari turoban, usklik: ,Spasimo i u njoj ono, što je sačuvano!“ Besmrtni tvorae te biblioteke, nagluhi mnih Inoćent Cu- lić, bio je, odista, izoštrena ukusa, sabirao je sve, što je bilo ma i'u naj sitnijoj svezi sa slo- vjenskom prošlosti u opće, a to mu je u po- četku, prvih godina njegova boravka u Dubro- vniku, išlo vrlo teško. Ljudi, što su ličnim učestvovanjem potpalili samrtnu svijeću supar- nici Mletaka, ponosnoj štićenici mitronosnog svetitelja Vlasi, nepovjerenjem su gledali po njihovom mišljenju austrijskog pouzdanika u monaškom ruhu, ali to njega nije smelo, izdr- žao je do konea. Bogom prosto Culićevoj po- znijoj braći u redu, što nijesu i dalje nastavili sabiranje u tom idealnom smjeru ; ali teško da će nauka do vijeka oprostiti krivcima one grdne razlike, što sada, pola vijeka kasnije, zija između izvještaja o knjižnici u Kukuljevićevu ,Arkivu“, pa i u katalogskom spisku u prilogu ,Objavi- telja Dalmatinskog“ i sadašnjeg stanja biblioteke! Privatne, u gdjekojim slučajevima vrlo bo- gate zbirke, knjiga izlišno je, da kažemo, i spo- minjati s prostoga razloga, što su gotovo neo- bjašnjeno nepristupačne, otkada su njeki nau- čnići iz naših kulturnih središta raširili kod bibliofila tako običnu boljeticu : nevraćanje po- zajmljenih knjiga. One su, u ostalom, i nestalne, vlasnici im gotovo nikako ni ne shvataju za- mašnost, privremeno vole vidjeti to blago zako- pano, i neobrađeno, dok svrši u inostranstvu | Ono stotinjak djela naših latinista u Dvoru nije u stvari još nikakova biblioteka; obećanje vladino, da će nam u julu imenovati stručna činovnikai marljiva mu pomagača za nju, ostalo je, kao obično, samo obećanje, a ne zaboravite, da će i ta ,biblioteka“ radi osjetljive blizine arhiva ostati nepristupačna stranim podanicima, a prema osnovi sabiranja čak i široj masi du- brovačkih građana! Općinska knjižnica svršila je, čudnovato, u prikrajku, u zapečaćenim sandu- cima, kao teško probavljiva hrana onom podra- zredu sisavaca, što se zovu parcovi!! A među tim masu starijih publikacija i odlomaka rukopisa možete svagdano naći u me- sarnicama i pod stolovima sitnijih dućana, gdje, prodati na kilograme, vrše po nas sramnu ulogu hartije za umotavanje ! Prema tome jo potonji čas, da se najzad i kod nas povede riječ o osnivanju Narodne Bi- blioteke, naročito u ovo podesno doba, kad je radišna omladina preduzela na se i častan i ko- ristan zadatak podizanja pokretnih knjižnica. Moderno uređena biblioteka podigla bi napokon i tako odveć oronulu pismenost kod našega na- roda, a,što nije bez interesa, i izgladila konačno onu kod nas uočljivu razliku vaspitanja između * omladinaca i narednih matera naših 'potomaka. Biblioteka bi, naime, bogato opskrbljena i mo- dernim knjigama mogla lako da funkcioniše kao centralna matica za sada pokretnih knjižnica .u cijelom dubrovačkom kotaru, a plodovi te usta- nove bili bi, nema spora, veličanstveni; ne bi se, vjerujte, ponovila u sadašnjici tako kod nas obična i harakteristična upadica pri vojničkoj stavnji, kad natpolovični broj novaka šapatom izusti riječi: ,Znao sam pisati, ali sam zabora- vio“ !! Nadamo se, da će preduzetna omladina u klubu ,Slavenski Jug“ radošću prigrliti ovu namisao, mjesto igranke akademskih građana ona može još ovih mesojeđa prirediti nekoliko zabava u tu svrhu, a uvjereni smo, da će islo tako u jednoj od prvih sjednica općinskog vi- jeća pasti prijedlog u istom smislu, pa biće, u to mi ne sumnjamo, i inače mnogo priložnika, koji će rado primijeti svoj prilog toj i potrebnoj i lijepoj ustanovi. Ne ostane li sve na _časomi- čnom zanosu, stogodišnjicu pada republike pro- slavićemo naj dostojnije otvorom Narodne Bi- blioteke u — Dubrovniku. PK Bilans. Planeta vladarica zvala se je ove godine Engleska. .“ Iza ruskog poraza u istočnoj Aziji i unu- trašnje revolucije, iza oslabljena Japana pri sklapanju rusko-japanskog mira Engleska je postala vrlo jaka, iza sklapanja prijateljskih veza s Franceskom, Italijom, Španijom, Ugar- skom i balkanskim državama ona je postala svemoćna. Njezin se uticaj svagdje osjeća i to prijatno osjeća. Zemlja uzorne ustavnosti počela je na svim linijama potiskivati zemlje samo- voljnog režima — Rusiju i Njemačku. Je li to rezultat potrebne evolucije ili je samo njeno eksploatisanje sa strane engleske liberalne vlade, to je drugo pitanje, koje će tek budućnost moći riješiti. , Marokanska konferencija u * Algecirasu, koja je mogla svršiti s topovima, svršila je, na sreću naroda, sa šampanjeem. Njemačka se u toj terevenki nije najbolje osjećala, jer je bila osamljena — Grof Goluhovski, njezin saveznik od nevolje, imao je tamo malu težinu. — Ona je sada u istom položaju ,sjajne izolacije“, u kom je prije bila Engleska. Razlika je samo ta, što Nijemci ne vole toga sjaja i što su radi tog