bu * 4

e
=== |

UBROVNIK

ZLAZI SVAKE NEDJELJE

CIJENA LISTU: ZA AUSTRO-UGARSKU, BOSNU I HERCEGOVINU NA GODINU K. 1 —
ZA SRBIJU I CRNU GORU NA GODINU K 12.—; ZA SVE OSTALE ZEMLJE NA GODINU

FRANAKA 15 U ZLATU; ZA DUBROVNIK NA GODINU K 10; NA PO GODINE I NA ČETVRT
GODINE SURAZMJERNO. — POJEDINI BROJ LISTA 20 PARA.

-

|

PRETPLATA I OGLASI. ŠALJU SE ADMINISTRACIJI »DUBROVNIKA“.

DOPISI SE ŠALJU UREDNIŠTVU. — RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. — NEFRANKOVANA
B PISMA NE PRIMAJU SE. a

PLATIVO 1 UTUŽIVO U DUBROVNIKU. .

ZA OGLASE, RAČUNSKA IZVJEŠĆA I SLIČNE OBJAVE PLAĆA SE 20 PARA PO PETITNOM
RETKU (SITNIJEH SLOVA). AKO SE VIŠE PUTA UVRŠĆUJU ONDA PO POGODBI. — ZA
PRIPOSLANA, IZJAVE 1 JAVNE ZAHVALE PLAĆA SE OD PETITNOG RETKA 30 PARA.

E Cd RV

U Dubrovniku 30. decembra 1906.

Broj 92.

: Dubrovnik, 29 decembra.
Srpska narodna stranka n
pona jeza jednu godinu starija. Da li je
“gig kroz to vrijeme postala i korisnija_to
je Meravdano, pitanje svakog rodoljuba, na
koje ćemo mi pokušati objektivno odgovoriti.
U današnjoj Austriji vrlo se malo pa-
nije obraća današnjoj Dalmaciji. Nema _iz-
ogleda da će i u skoroj budućnosti biti išta
Dolje. Mi radi toga nemamo nikakva uticaja
na važne državne poslove. Pri njihovom rje-
Pavanju ma nas ine uzimlju obzir. Stoga
smo mi upućeni isključivo na sitni rad u
granicama pokrajinskim. Ali ni tu srpska
stranka ne stoji mnogo bolje, jer je ona u
manjini. Ni tu se ona ne može pokazati na
pozitivnom radu, jer ona ima samo da kri-
tikuje. Sudbina srpske stranke u sadašnjosti
i u naj bližoj budućnosti može dakle samo
da bude — principijelna opozicija.

Da li ona ima prava na to, da li ima
izgleda na uspjeh? Mi mislimo da ima.

Srpska stranka ima prošlost, kojoj u
moralnom pogledu ne može niko prigovo-

oriti. To joj daje pravo da ona uvijek bude
zaštitnica pravde prema nepravdi, njezino
nacionalističko obilježje daje joj pravo na
opstanak u borbi protiv internacionalizmu
svake vrste, a njezin demokratizam pravo
na suzbijanje birokratizma. U sadanjem so-
cijalnom- i * političkom stanju stanovništva
primorskog to su bez sumnje glavni na-
čelni uslovi, kojima je srpska stranka, u
smislu moderne struje, pridodala i rad na
ekonomskom unapređenju narodnom. U da-
našnje vrijeme, kad su načela srpske stran-
ke u naprednim državama ostvarena, kad
se ona i u zaostalim državama počinju
. ostvarivati, izgledi na uspjeh borbe su vrlo
povoljni, ako srpska stranka bude imala —
agilnije članove.

Nijedan program, nijedna organizacija
na papiru ne stvara stranke. Nju stvaraju
samo živi ljudi. Mi imamo program, imamo
organizaciju, ali nemamo živih ljudi. To nije
samo slučaj u srpskoj stranci, nego u svim
strankama dalmatinskim. Da li.je tome kriva
klima, koja od nas stvara slabo pokretne
ljude ili je tome uzrok u dugotrajnom bi-
rokratskom režimu, koji je od nas stvorio
slabo pomične figure, ili je tome razlog ne-
stašica jednog pravog centra za naš javni
život, to je pitanje, u koje mi za sad ne
ulazimo. Nama je bila samo namjera da
konstatujemo tu činjenicu, koja je za olije-
ktivno posmatranje stvari od velike važnosti.

Neagilnost članova srpske stranke, osim
rijetkih izuzetaka, opće je poznati fakt, na
koji se svi i u svakoj prigodi tužimo ne
tražeći dubljeg uzroka toj pojavi. Mi ćemo
Pokušati da u kratko iznesemo naj glavnije.

Srpska stranka je radikalna po progra-
mu, ali nije po taktici. Veliki dio njenih
članova su konservativni. Oni radi svoje kon-
servativnosti ništa ne čine u smislu radi-
kalnog programa. Radikalni elementi ne čine
opet ništa radi konservativnih elemenata, S
kojim se ne mogu složiti. 1 tako je radi te
Sloge, koja je nama postala cilj mjesto da
bude sredstvo, nastao jedan opći zastoj. Iz-
vjesni ljudi sm :
koja hoće da napreduje, mora da se kreće.
Stajanje danas znači nazadovanje. Srpska
stranka ne može se nadati nekoj blagona-
klonosti ni od jedne austrijske vlade. Nje-

a biti u njoj samoj. Stranka
ezna-

A Primorju

Zina snaga mor: :
ne smije sebe osuditi na nerad radi n

eću s uma, da svaka stranka, .

tnog broja njenih članova, koji zavise od
vlade i koji se samo Smatraju Srbima u
etnografskom" smislu riječi. Oni ne moraju
biti članovi političke srpske stranke, ako se
po dužnosti moraju kloniti politike. U srp-
skoj stranci ima jedno polje rada, koje im
ne može niko zabraniti — to je ,Srpska
Zora“. Ona je za sad možda isto toliko
važna za srpsku stvar, koliko i politička or-
ganizacija, koja mora uzeti radikalnu taktiku,
ako želi u opće da vodi kakvu politiku.

Radikalizam, skrajni radikalizam na svim

linijama to je jedini siguran recept za 0oz-
dravljenje i napredovanje srpske stranke. U
oči općeg izbornog prava on se naročito
mora preporučiti, jer ne će više ni jednoj
stranci pomagati sitni obziri i sitne intrige,
koji su do sad na sve strane u cijelom Pri-
morju cvjetale.

Skup mladih, energičnih ljudi, pravih
patriota, bez velikih pretenzija, bez zaku-
lisnog intrigiranja, okupljenih oko jednog
potpuno nezavisnog dnevnog lista jedini je
u stanju rastjerati maglu sa horizonta srp-
ske stranke i utrti put njenom pravom na-
predovanju. Na posljednjoj spljetskoj skup-
štini,-na kojoj je bila jedina utješna pojava
svestrano “povjerenje prema predsjedniku
stranke, pokazalo se, da bi se pored svih
teškoća ipak moglo nešto učiniti. Samo
treba ljudi, pravih ljudi. i

Od toga, da li će se ti ljudi naći, za-
visi, da li će srpska stranka životariti, ili
će živjeti.

Jedan znamenit govor.

Na Nikoljdan je bio u cetinjskom dvoru
ručak u čast Narodnih Poslanika. Na pozdravni
govor potpredsjednika Narodne Skupštine g. Ga-
vrila Cerovića odgovorio je Knjaz Gospodar ri-
ječima, koje po sadržaju odaju jednog mudrog
ustavnog Vladaoca i po formi jednog velikog
pisca i govornika. Uvjereni smo da će te riječi
prijatno odjeknuti u srcima svih onih, koji i-
skreno ljube Crnu Goru i njezinu slobodu. Radi
toga ga donosimo u cjelini.

a Gospodo,

Duboko sam tronut čustvima ljubavi i oda-
nosti, koja Mi danas podnijeste i vi i preko
vas, Moj narod.

U toku Moje dugogodišnje vladavine, Moj
narod Me predusretao čustvima rijetke pažnje i
ljubavi, na čemu sam mu iz dna duše za-
hvalan. —

Moj je dragi narod uvijek vjerovao u Moje
srce, tu otvorenu knjigu, u kojoj su urezane
patnje i muke srpskog naroda i u kojoj su o-
značene radom i mislima i svima duševnim i
tjelesnim naporima, pravac i težnje za njegovo
dobro, spas i veličinu. —

On sa mnom zajedno vjeruje u dobru zvi-
jezdu srpsku. — Optimista kao i Ja, Moj na-

. rod nikad duhom nije klonuo, niti će ikad. —

Mi smo so uzajamno krijepili, zajedno se rado-
vali uspjesima i zajedno mnoge muke podnosili.

Mi bi i danas bili kadri zavrći kolo, koje
smo igrali, kolo, koje su nam predanja i pje-
sme u zavjet ostavili, i radi toga, pun oduše-
vljenja i opojen uzajamnim samopouzdanjem i
najljepšim nadama, podižem danas, — ovoga za
našu otadžbinu istorijskog dana, — iz vaše sre-
dine, čašu, za dobro i sreću Moga naroda i za
zdravlje njegovih predstavnika.

Gospodo,

Na današnji dan rodio se Ustav, Moje če-
do, koje je Moj narod primio i oduševljeno pri-
grlio na svoje grudi, kao jemstvo slobode i
pravde. —

Neka nam je vazda u živoj uspomeni taj
istorijski dan; neka nam je i u ovoj prilici o-
svježeno sjećanje na onaj dan, kad se pojavio
Ustav, - - mudra i sveta ograda svakog sretnog
vladaoca,

Onome času, u kome Me Proviđenje na-
dahnu, da narodu Ustavom dadnem vlast, a
Sebe stavim u srećnu mogućnost, da i nehotično
ne činim ništa osim dobro: onome času, kad
ne podlegoh kobnim savjetima, da zemlji dadem
upravu protivnu Mome urođenom ubjeđenju,
Mome demokratskom vjerovanju, — odaćemo
zasluženo sjećanje tako, — ako Ustav, taj tvr-
di savez vladaoca s narodom, svi mi prenesemo
iz mrtve knjige u živu knjigu — u junačka sr-
ca naša.

A u toliko nam je to lakše, gospodo, što
je on zdravo Moje čedo, puno snage i krijepo-
sti. Ono nije rođeno slabo i kržljavo, da se ne
će moći s ponosom ispraviti naspram minulog
samodržavja.

Ono ne će biti, kao što crnogorski zlura-
dnici još sada navješćuju, povod unutrašnjim
nemirima, sitnom ličnom trvenju i ostranjenju
od ideala, koji su naše pretke u ovim gorama
veselo oduševljavali. —

Vrline junaštva, sloge i slobode, sve svoj-
stva urođena sinovima ove zemlje, Ustav će
podržati i uznijeti, ako Bog da, na visoki ste-
pen časti, slave i udivljenja, koje mu je samo-
državje prošle godine u sveti amanet predalo.

Što je u svijetu čestitoga i blagorodnoga
od ljudi, s ljubavlju nas izravnjava sa Špartan-
cima. A mala Šparta, blagodareći svojim usta-
vnim slobodama, ne manje nego svojoj hrabro-
sti, uspješno se je borila s velikom Persijom i
u Aziji i Evropi, a Rimu je podlegla samo on-
da, kad je ovaj svijetom zavladao.

Takve ustavne slobode želim da se odo-
maće i ukorijene u našu dragu domovinu, da
takvim Ustavom Moji gorštaci proniknuti budu.

Pa Ustavu, a da kome? — podižem čašu,
jer je on zaštitnik pravde, reda i slobode. —
On je okrilje naše samostalnosti, on najpouzda-
niji otklonitelj trzavica, koje ruše vladavine i
države najtemeljitije zasnovane.

Uvjeren, da ste i vi, gospodo poslanici,
prožeti istim osjećajima i mislima, pozdravljam
vas s usklikom :

Živjela ustavna Crna Gora!

Živio Moj hrabri narod i njegovi poslanici !

Osnujmo Narodnu Biblioteku u Dubrovniku!

Dubrovnik je dao srpskom i hrvatskom
plemenu u srednjem periodu naše literature
besporno mnogo toga, čim se pred kulturnijim
zapadnjačkim narodima možemo punim pravom
pohvaliti. Gdjekad je to književno djelovanje
navrnuta biljka, podražavanje italijanskoj knjizi,
ali svagda ,istomačeno“, kako su naši prevo-
dnici zgodno napominjali, začinjeno izvjesnom
dozom lokalnog i nacionalnog kolorita, svedeno
na ,slovinski“ kalup naših u oduševljenju šo-

vinističkih preda i predšasnika. Ali nas, Du-

brovčane, ako je dozvoljeno reći, isto tako mora
pred i polovično vaspitanim strancem  obliti
rumen stida, što umne tvorevine sinova ,slo-
vinske Atine“ idu obično u red bibliografskih
rjetkosti i što se radovi starijih naših prosvjetnih
radenika mogu svugdje prije naći, no u —
Dubrovniku. Ne pominjite mi dragocjenu knji-
žnicu simpatičnih dubrovačkih franjevaca, nau-
čnu riznicu, što se zove biblioteka Male braće,
da mi se pri tom ne otme i podesan i smišljen,
a u stvari turoban, usklik: ,Spasimo i u
njoj ono, što je sačuvano!“ Besmrtni
tvorae te biblioteke, nagluhi mnih Inoćent Cu-
lić, bio je, odista, izoštrena ukusa, sabirao je
sve, što je bilo ma i'u naj sitnijoj svezi sa slo-
vjenskom prošlosti u opće, a to mu je u po-
četku, prvih godina njegova boravka u Dubro-
vniku, išlo vrlo teško. Ljudi, što su ličnim
učestvovanjem potpalili samrtnu svijeću supar-
nici Mletaka, ponosnoj štićenici mitronosnog
svetitelja Vlasi, nepovjerenjem su gledali po
njihovom mišljenju austrijskog pouzdanika u
monaškom ruhu, ali to njega nije smelo, izdr-
žao je do konea. Bogom prosto Culićevoj po-
znijoj braći u redu, što nijesu i dalje nastavili
sabiranje u tom idealnom smjeru ; ali teško da
će nauka do vijeka oprostiti krivcima one grdne
razlike, što sada, pola vijeka kasnije, zija između
izvještaja o knjižnici u Kukuljevićevu ,Arkivu“,

pa i u katalogskom spisku u prilogu ,Objavi-
telja Dalmatinskog“ i sadašnjeg stanja biblioteke!

Privatne, u gdjekojim slučajevima vrlo bo-
gate zbirke, knjiga izlišno je, da kažemo, i spo-
minjati s prostoga razloga, što su gotovo neo-
bjašnjeno nepristupačne, otkada su njeki nau-
čnići iz naših kulturnih središta raširili kod
bibliofila tako običnu boljeticu : nevraćanje po-
zajmljenih knjiga. One su, u ostalom, i nestalne,
vlasnici im gotovo nikako ni ne shvataju za-
mašnost, privremeno vole vidjeti to blago zako-
pano, i neobrađeno, dok svrši u inostranstvu |

Ono stotinjak djela naših latinista u Dvoru
nije u stvari još nikakova biblioteka; obećanje
vladino, da će nam u julu imenovati stručna
činovnikai marljiva mu pomagača za nju, ostalo
je, kao obično, samo obećanje, a ne zaboravite,
da će i ta ,biblioteka“ radi osjetljive blizine
arhiva ostati nepristupačna stranim podanicima,
a prema osnovi sabiranja čak i široj masi du-
brovačkih građana! Općinska knjižnica svršila
je, čudnovato, u prikrajku, u zapečaćenim sandu-
cima, kao teško probavljiva hrana onom podra-
zredu sisavaca, što se zovu parcovi!!

A među tim masu starijih publikacija i
odlomaka rukopisa možete svagdano naći u me-
sarnicama i pod stolovima sitnijih dućana, gdje,
prodati na kilograme, vrše po nas sramnu ulogu
hartije za umotavanje !

Prema tome jo potonji čas, da se najzad i
kod nas povede riječ o osnivanju Narodne Bi-
blioteke, naročito u ovo podesno doba, kad je
radišna omladina preduzela na se i častan i ko-
ristan zadatak podizanja pokretnih knjižnica.
Moderno uređena biblioteka podigla bi napokon
i tako odveć oronulu pismenost kod našega na-
roda, a,što nije bez interesa, i izgladila konačno
onu kod nas uočljivu razliku vaspitanja između

* omladinaca i narednih matera naših 'potomaka.

Biblioteka bi, naime, bogato opskrbljena i mo-
dernim knjigama mogla lako da funkcioniše kao
centralna matica za sada pokretnih knjižnica .u
cijelom dubrovačkom kotaru, a plodovi te usta-
nove bili bi, nema spora, veličanstveni; ne bi
se, vjerujte, ponovila u sadašnjici tako kod nas
obična i harakteristična upadica pri vojničkoj
stavnji, kad natpolovični broj novaka šapatom
izusti riječi: ,Znao sam pisati, ali sam zabora-
vio“ !! Nadamo se, da će preduzetna omladina
u klubu ,Slavenski Jug“ radošću prigrliti ovu
namisao, mjesto igranke akademskih građana
ona može još ovih mesojeđa prirediti nekoliko
zabava u tu svrhu, a uvjereni smo, da će islo
tako u jednoj od prvih sjednica općinskog vi-
jeća pasti prijedlog u istom smislu, pa biće, u
to mi ne sumnjamo, i inače mnogo priložnika,
koji će rado primijeti svoj prilog toj i potrebnoj
i lijepoj ustanovi. Ne ostane li sve na _časomi-
čnom zanosu, stogodišnjicu pada republike pro-
slavićemo naj dostojnije otvorom Narodne Bi-
blioteke u — Dubrovniku. PK

Bilans.

Planeta vladarica zvala se je ove godine
Engleska.

.“ Iza ruskog poraza u istočnoj Aziji i unu-
trašnje revolucije, iza oslabljena Japana pri
sklapanju rusko-japanskog mira Engleska je
postala vrlo jaka, iza sklapanja prijateljskih
veza s Franceskom, Italijom, Španijom, Ugar-
skom i balkanskim državama ona je postala
svemoćna. Njezin se uticaj svagdje osjeća i to
prijatno osjeća. Zemlja uzorne ustavnosti počela
je na svim linijama potiskivati zemlje samo-
voljnog režima — Rusiju i Njemačku. Je li to
rezultat potrebne evolucije ili je samo njeno
eksploatisanje sa strane engleske liberalne vlade,
to je drugo pitanje, koje će tek budućnost moći
riješiti. ,

Marokanska konferencija u * Algecirasu,
koja je mogla svršiti s topovima, svršila je, na
sreću naroda, sa šampanjeem. Njemačka se u
toj terevenki nije najbolje osjećala, jer je bila
osamljena — Grof Goluhovski, njezin saveznik
od nevolje, imao je tamo malu težinu. — Ona
je sada u istom položaju ,sjajne izolacije“, u
kom je prije bila Engleska. Razlika je samo ta,
što Nijemci ne vole toga sjaja i što su radi tog