) ) ] ] ! KI M S | | ij 2 | Godina XIV. U Dubrovniku 15 Januara 1905. Broj 3. Cijena lista. Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu Kruna 11.) f:Za Srbiju i Crnu Boru na go- dinu Kruna 12, Za sve ostale zemlje na godinu ranaka 15 u zlatu. Za Pubrovnik ns godinu Kr, 10. Na p6 godine 1 na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 20 para. DUE Pretplata i oglasi. Salju se administraciji Dubrovnika Dogisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase priposlano, izjave, Javne zahvale, računska izvje : šća i slične objava plaća se 20 para. ; od retka (sitnijeh slova), Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Befrankovana pisma ne piri maju se. A Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Rudolf Sardelić. Izlazi svake nedjelje. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pasarića. | gi »Rrpski Glas“ Izašao je posljednji broj ,Srpskog Glasa“ prema poznatom zaključku Srpske stranke, ali moramo na žalost priznati, da nas je neprijatno iznenadila njegova sadržina. Očekivali smo sa- svim drukčiji oproštaj sa strane lista, koji je nosio ime dično u Srpstvu, za koje su tolike zasluge i časne uspomene vezane, da su Srbi Primorci kraj njih brzo zaboravili na neke za- blude urednika poslije smrti neprežaljenog Sa- ve Bjelanovića. Ako ikad a ono sada, kad je sregjivanje naših unutrašnjih odnosa krenulo na bolje i došlo u odlučan stadij za obezbjegjenje jedinstva stranke i naprednog rada, rastanak »Srpskog Glasa“ sa poprištem rada morao je isključivo biti prožet duhom strpljivosti, slobo- dan od strasti, oprezan u pretresanju za jedin- stvo opasnih sporova, obazriv s prema opravdane osjetljivosti. ,Srpski je Glas“ morao biti bolje svijestan prilika, koje su izazvale njegov pre- stanak. Čim je veća žrtva, koju prinose Srbi oko tog starog borea, nosioca dobrog dijela isto- rije Primorskih Srba, tim je više morao na njih utijecati duh ljubavi bratske i požrtvovanja za očuvanje uvjeta naprednog rada, kod nas, koje su kninska i spljetska skupština a onda upravni odbor stranke imali u vidu, kad su se trudili oko unaprijegjenja naše opće stvari. »Drpski se Glas“ prašta sa aktivnim živo- tom na način sasvim oprečan razlozima njegova prestanka. Posljednji ,Srpski Glas“ zaboravlja dužne obzire prema današnjemu stanju stvari i potrebama stranke. ,Morituri“ je naslov jednog članka ali sasvim drugčiji bi morao biti njihov posljednji glas. On bi imao biti dostojan bolje prošlosti a biti posvećen potrebama budućno- sti. Mjesto toga odjekuje iz tog posljednjeg glasa nepomirljivost i preko groba prelivena žuči, Mi se ne možemo upuštati u pretresanje ispravnosti onoga, što se je našlo za najbolje, da se ispiše na posljednjim stranicama sad pre- stalog srpskog branika, a to iz onih istih raz- loga, zbog kojih žalimo to pisanje, prem da sumnjamo, da li je zaslužen taj obzir. Ali zato smatramo svojom dužnosti, da iz- nesemo neke opće poglede. Toliko na kninskoj koliko na spljetskoj skupštini zaključeno je na predlog Bokelja i Dubrovčana, da se izbjegne svako pretresanje uzajamnih gravamina izmegju onih, koji su u posljednje vrijeme bili oko »Srpskog Glasa“ i Onih, s kojima ovi ne žive u sporazumu. To je učinjeno samo s toga, što su nepri- strani: uvidjeli, da je nesporazum plod nesre- gjenih odnosa u stranci a da je napredak opće Stvari suprema lex. Za to se je rad skupština ograničio na organizaciju, kao najbolje i jedino srestvo, da se spriječi štetno djelovanje mjesnih ili ličnih razmirića — kojih će uvijek biti — na jedinstvo i interese stranke. Prema tome zada- tak je dosađanjih odbora stranke i bio u glav- nome, da se potpuno privede u stvar zaklju- čena organizacija. Da se do toga dogje trebalo je bez sumnje barem izbjegavati svaki sudar, dok organizacijom ne bude moguće i riješavanje svakog spora. Megjutim to nijesu svi na umu imali i tako smo imali poznati spor sa Gerunom. Poslije spljetske skupštine, gdje se je izabrao odbor povoljan ljudima oko »Brpskog Glasa“ moglo se je pravom očekivati, da će obrazo- vanje organizacije do svog kraja biti obezbije- gjeno dužnim obzirima. U koliko nam je poznato gospoda su so. oko »Srpskog Glasa“ oduševljeno izjavila za organizaciju. Ova potrebito zahtijeva, da se slu- čajni sporovi megju pripadnicima stranke iznose pred pozvane organe stranke, e da ova na zgo- dan način Učini, što treba, inače čemu organi- zacija? Ako ova. nije još do kraja sprovedena, nek čeka koga što boli. Mi ne zahtijevamo, da se grle i ljube oni, koji se ne vole, ali imamo pravo, da zahtijevamo, da se ne oteščava spro- vagjanje organizacije i ponavljaju opasnosti za jedinstvo, kad su jednom svi pristali na riješe- nja skupština u tom pogledu. Mislimo, da svak može pričekati, dok se svrši, što treba, a onda će organi stranke činiti svoju dužnost, Pretpostavimo za čas, da jeu činjenicama i u logici opravdano, što ,Srpski Glas“ iznosi protiv svojih protivnika. Kako bi srpska stran- ka izgledala, kad bi naše novine stale onako pisati protiv svih Srba na Primorju, kojima se ima sa gledišta prijatelja novinara i njihovih protivnika, što da zamjeri? A do česa bi se došlo, kad bi se onako baš ličnosti napadale, kao što. je to ,Srpski Glas“ izmegju ostalih i u po-|y sljednjem broju uradio? Ako nam je stalo do jedinstva i napretka stranke, gledajmo, da sve moguće učinimo, da ustalimo organizaciju, da pribavimo svačije povjerenje u njezin rad i da joj ojačamo auktoritet. Ovim ni iz daleka ne mislimo, da za ljubav sloge treba svašto trpiti, ali baš za to i treba organizacija, da se svakom zlu zgodnim srestvima na Put stane a da se ne pravimo jedan drugome sudijom. Pristali smo na sudiju u organizaciji, dužni smo dakle, da mu pomognemo do vršenja svog poziva i čo- kajiio. To je put kojim treba da idemo. Naša je dužnost, u koliko pojedinci Srbi griješe, da ih nastojimo ispraviti. Organizaciju smo baš zato stvorili, da birani i ugledni ljudi zgodnim načinom to vrše. Čemu se mimoilazi taj put? Svaki čovjek ima višu ili manju dozu ponosa i osjetljivosti po prirodi; ali zato je svak dužan, i kad ima pravo, da tu sujetu poštuje. Ako je pametan čovjek spreman da posluša dobro smišljen i prijateljski dat savjet, ne bi bio čovjek, kad bi pognuo glavu na svaki napadaj, koji vrijegja ponos muške glave. U koliko nam (J& poznato, nijesu isključeni iz stranke ljudi, kojima su namijenjeni napadaji Srpskog Glasa“ in artieulo mortis, a mislimo, da svi pripadnici stranke imaju pravo na toliko obzira, da im bude u opće moguće ostati u stranci, Osim toga-na našu veliku žalost vidimo pod jednim člankom u posljednjem »srpskom Glasu“. Potpis N. S. Svak, čak i ,Novi List“ zna, da je to g. Nikola Subotić. Gosp. je Ni- kola Subotić član upravnog odbora srpske stranke. Koliku on uslugu čini auktoritetu or- ganizacije i povjerenju Srba prema njoj onim člankom ostavljamo javnosti da sudi. Ako slu- čajno nije gosp. Subotić ono napisao, otvoreni su mu stupci ovog lista za odnosnu izjavu ai mi smo spremni dati dovoljnu zadovoljštinu, što smo općem glasu povjerovali. Na posljetku mislimo, da bi se imalo imati i nekog obzira prema ostalim Srbima na Pri- morju, koji stoje izvan ovih sporova a koji se trude i muče toliko godina, da održe jedinstvo i napredak u stranci. Ovi su sporovi doveli njih u vrlo teški položaj, gdje su često bili izloženi a nagrada im je bila ne rijetko nepovjerenje i prijekor pristranosti. to na primjer ovom pri- likom. Kako je nama teško pisati i Ovo, naro- čito u ovom svečanom času, kad se praštamo sa starijim drugom. Koliko bi nam milije bilo, da smo mjesto ovih posmatranja mogli začiniti rastanak dičnim uspomenama iz bolje prošlosti i izgledima u budućnost. Ali osjećaj pravde i duž- nost prama potrebama, koje zahtijeva današnje presudno stanje stranke i njezina budućnost, nalažu nam, da ova posmatranja iznesemo, jer ako je prestao ,Srpski Glas“, još su hvala bogu živi oni, izmegju kojih postoje sporovi rasprav- ljeni od srpskog glasa, još su pripadnici stranke i jedni i drugi te još ima nade, da će srpstvu ostaviti primjer na ugled, kako pravi ljudi i čestiti Srbi umiju riješavati sporove na način, da opća stvar ne strada. Cutanje naše moglo bi se u toliko prije shvatiti kao neko pristrano odobravanje onog pisanja, u koliko sad već nema osim ovog drugog lista na Primorju, gdje bi se napadnuti mogli braniti. A štampavanje slučajne obrane moglo bi se opet od protivnika kao pristranost suditi a u opće ne bismo mogli dati mjesta polemici, o kojoj su već dvije skup- štine kazale, da treba čekati sprovedenje orga- nizacije. Uvjereni smo, da će braća Srbi naći ova posmatranja za umjesna i primiti prijateljske savjete, koji iz njih po sebi dolaze, na korist opće stvari, kojoj je toliko godina služio »Srp- ski Glas“, a i na svoju. Dubrovačka Gimnazija: U nekoliko prošlih brojeva iznosio je ,Du- brovnik“ potanko mane zgrade,“ u kojoj je smještena dubrovačka gimnazija, i ujedno sve on& okolnosti, koje dokazuju potrebu sasvim ove zgrade. š Bye ono, što se je u tom:pogledu iznijelo, ego jedna stranica. u debčloj knjižurini, u jj bi se dali nabrojiti svi dokazi o posve- zapuštenosti :zemlje u kojoj živimo. Zbog toga ova i slične stvari nemaju isključivo on vrijednost, koja im po sebi dolazi, već i drugu, kao jedan od mnogobrojnih prstena ve- likog lanca, u kome sakovan stenje napredak čitavog tužnog Primorja. Ali ako su teški grijehovi počinjeni na štetu kukavnog našeg naroda i ovih lijepih o- bala, kojima je priroda bila daleko milostivija nego li ljudi, kojima je sudba predala brigu o napretku ili u stvari o uništavanju svakog do- bra u ovim krajevima, teže nas od sve naše nevolje i nepravda“na nama počinjenih tišti o- na užasna ravnodušnost prosvjećenijih i imuć- nijia naših krugova prema ovoj skrajnjoj ne- volji. Ta se ravnodušnost ogleda u neštašici Svake inicijative, ustrajnosti i otpora, što su po- trebiti, da se zlu barem. u nekoliko doskoči. Istina godine uzaludnih pokušaja i neprestanog zastoja i nazatka mora da ubiju duh i u naj- jačeg naroda. I u koliko to stoji, nemožemo toliko kriviti domaće ljude. Ali mi vidimo, da duh“nije u svemu ubijen već naprotiv, da je u mnogome i odviše jak. Gdje je sensacija, gdje je mržnja, tu se nalazi na stotine inicijatora, agitatora, boraca, oduševljenih i t. d.; barem je to bilo do tu nedavno. Ima dakle duha u na- rodu ali je pogriješno primijenjen. Razlog je i tome izvan naroda u onome »divide et impera“. Ali riješava li nas to odgo- vornosti, što se puštamo zavoditi? Ne zaista. A tu je naš veliki i najveći grijeh. U posljednja vremena kao da smo se toga sjetili. Ali priznajemo, ne može se sve od jed- nom. Baš s toga i ističemo ovake primjere, gdje nema i ne može biti mjesta oprekama. Tu su dodirne tačke, na kojima možemo upotrebiti korisno energiju duha a pošto bi nas one zbli- Žile Sve više i više u čuvanju zajedničkih inte- resa i duh bi se naroda vratio na pravi put a tad možemo biti mirni za budućnost. Gimnazija dubrovačka velika je opasnost za naš podmladak. Ako nije to kadro, da nam ulije barem toliko života u krv, koliko u pro- šlim godinama jedan izbor u kakvom brastvu ili nekoliko vijećničkih stolica, kako se uopće možemo tužiti na naše nevolje. Zar zdravlje i budućnost sitne djece i život njihovih učitelja nijesu kadri u velikoj opasnosti, da izazovu od gragjana Dubrovnika živi pokret, da se dogje do ljudske i zdrave zgrade, Kraj tolikih crkava u Dubrovniku nalazi se mnoštvo ljudi, koji su spremni da čak obi- late iznose odrede za gradnju novih crkava a za budućnost naroda, sreću i napredak Dubrov- Dika, koji počivaju na nadama vezanim za mla- gji naraštaj, je li moguće da dubrovački gra- Sjani i njihovi prestavnici nemaju ni vremena, da se okupe, porazgovore i udese što je potre- bito, da se stane jednom na put teškom zlu, koje se ragja u gimnazijskoj zgradi. Zar Bog ne zapovijeda, da se roditelji brinu za zdravlje i budućnost djece? Zar je Bogu milije, da se njemu hramovi bez potrebe grade a za sitnu djecu, koju je on toliko volio, da nema ni zdra- ve zgrade? Zar će Bog primiti žrtve prinesene od grada, koji nema srea za jadnu djecu, koji: nije kadar da učini što je za njih tako potrebito? Ne mislimo, da je baš do toga došlo, te se na- damo, da će ovom prilikom učiniti Dubrov- čani svoje. : A koliko bi djelovao takav pokret na sve drugo, što se ima da učini i postigne? No to ćemo za sad mimoići ističući sramotnu činjeni- cu, da je u Dubrovniku gimnazijska zgrada premda ima svog imanja iz dubrovačkih: vremena i premda vlada za nju najmanje troši, mnogo «ikada njega sjećali, “književnika, koji bi slučajno došavši u Dubrov- ' gora nego li druge, gdje je vlada isključivo dr- žavnim srestvima sagradila velike zgrade ili ih pod najam držala. Novcem, što je vlada ušte- dila od neplaćanja najma i od prihoda gimna- zijskih dobara, “mogla se je veličanstvena i o- gromna zgrada davno podići. Mjesto toga oteta 2 je prava zgradaa djaci i učitelji osugjeni, da: Život na kocku meću radi nauke. Sama pomi- sao“ na ovoliku nepravdu ne“bi Dubrovčanima smjela dozvoliti, da ni za čas mirno gledaju, kako im mladi naraštaj uz nauku srče klicu propasti. Dubrovnik nije najveći grad na Primorju ali je uvijek imao prilike da prednjači ugledom i primjerom. Tih prilika ima“i danas u obilatoj - mjeri. On ima sve uvjete da dokaže kako ne smijemo klonuti, jer.to mu je izmegju ostaloga i zavještaj prošlosti Od tih prilika pruža se vrlo zgodna u pitanju gimnazijske zgrade, gdje ' će pokret gragjanstva imati za sebe čitav pro- - svjećeni svijet a ujedno iznijeti dokaz, koliko daleko idu grijehovi onih, koji su propast ovih obala učinili sistemom svoje državničke mu- drosti i dužnosti, a pred svijetom hoće, da nas prikažu za vinovnik naših teških nevolja. O ,Srgju“ Sa raznih. strana stižu nam poruke, da ' nastojimo svakako održati književni list ,Srgj“. Sa osobitim priznanjem bilježimo, da su i neki hrvatski krugovi tog mišljenja a tu osim hrvat- skih prijatelja i saradnika ,Srgja“ moramo istaći“ Spijetsko ,Jedinstvo“ i zagrebački ,Pokret“, Oba lista poklanjaju u naročitom članku veliku važnost održanju književnog lista u Dubrovniku. Smatramo za umjesno, da prenesemo članak »Pokreta“ radi zanimive sadržine, »Srpski književni list ,,Srgj“. Četiri pune go- dine borili su se Srbi u Dubrovniku raznim neprilikama — a u prvom redu sa grdnim de- ficitom — da uzdrže i da izdaju literarni polu- mjesečnik ,Srgj“. Sada se novinstvom pronose glasovi, da će taj — za južnu Dalmaciju u pr- vom redu — vrlo potrebni list prestati, jer mu nije moguće dalje izlaziti, kada publika ne iska- zuje dovoljno mara za nj. Ovaj nemar nam najbolje ilustrira naše nerazumijevanje i nehaj <“ za vlastite potrebe, tim više, kada se radi o najvažnijoj tačci našega juga, naime — o Du- brovniku. - >Ovaj je grad važan i s kulturne i s eko- nomske strane. Sto se tiče ekonomsko-trgovačke strane, Dubrovnik je mnogo napredovao: Da ne * spominjem drugo, dosta je uprijeti prstom na znamenita parobrođarska dubrovačka društva, koja bez ikakvih državnih potpora lijepo _.na- preduju, i čiji parobrodi plove po svim oceani- ma. Ovaj gospodarski napredak ima Dubrovnik zahvaliti onom elementu, koji se naselio u grad, kada se vlastela — lišena padom republike državne vlasti — povukla u se i ne marila više ni za što. Onaj praktični elemenat, koji. ge je iz. okolice naselio po Dubrovniku, i koji je grad ekonomski pridigao. — karakterizovao nam je“ 1. Vojnović u onom Konavljaninu Vuku u svo- joj ,Trilogiji“. Dakako, ovaj doseljeni seljački + svijet, koji se razumije samo u praktične poslove, . nije mogao iz početka shvaćati i kulturne po- trebe. Ta je zadaća bila namijenjena njegovim potomcima — današnjim Dubrovčanima; onim rijetkim zadnjim predstavnicima vlasteoskih po- rodica. Ovi su shvatili da Dubrovnik, kao ko- lijevka hrvatske i srpske kulture, ne smije tro- šiti sve svoje sile samo za materijalne, eko- nomske, nego i za kulturne potrebe jer udaljeni Zagreb i Beograd nijesu još tako jaki, da kao kulturna središta udovoljuju kulturnim potre- bama svih Hrvata i Srba, gdje god ih ima. Ove okolnosti su prisilile Dubrovčane, da osnuju književni list; ali inicijativa nije potekla sa hr- vatske, nego sa srpske strane, a u prvom redu zaslugom pokojnog A. Fabrisa; te je pred četiri godine osnovan ,Srgj“, kojemu sada pri- jeti smrt. >Nesreća je bila po ,Srgj“ da je ostao u uskim lokalnim granicama, jer vanjski svijet — bilo hrvatski, bilo bilo srpski — nije shvatio njegovu važnost. Izvana nijesu ga mnogo pot- pomagali ni pretplatom, niti su se ljudi od pera osim nekojih beogradskih nik, napisali štogod, ali — zamoljeni od ured- nika i.njemu za ljubav. Kada bi otputovali — nije im ,Srgj“ bio ni na kraju pameti! Sve \.