j Godina XIV. U Dubrovniku 22 Januara 1905. Broj 4. Cijena listi. Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu Kruna 11.] (EZa Srbiju i Crnu goru na go- dinu Kruna 12. Za sve ostale zemlje na godinu : . ooanaka 15 u zlatu. Za Dubrovnik na godinu Kr, 10. : Na po godine 1 na četvrt godine * surazmjernoe —— & Pojedini broj lista 20 para. £ i nd Pretplata i oglasi. Salju se administraciji Dubrovnika Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se na vraćaju. Za oglase priposlano, izjave, javne zahvale, računska izvje šća i slične objave plaća se 20 pars od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankovena pisma ne pri maju se. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Rudolf Sardelić. Izlazi svake nedjelje. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pasarića. Dubrovčani! oprite se nepravdi i sramoti. Roditelji! čuvajte zdra- vlje svoje dječice. Tražite novu zgradu za gimnaziju.. »srpska Riječ“ Dobili smo prve brojeve novog organa srpskoga naroda u Bosni i Hercegovini. Kako smo izviješteni uregjivanje je lista vrlo dobro organizovano a do malo će dobiti svoju štam- pariju. Program lista u kraiko razvijen potpuno odgovara prilikama naroda i nače- lima napredne srpske stranke. Dobri izgledi za vršenje tog programa već se vide u po- čecima organizacije, koja je usredsregjena u Sarajevu. Valjava organizacija vrijedi više nego li i dobar program, jer se ne samo bez nje ne može izvršiti program već služi i kao škola za primjenu programa na svaki- dašnje potrebe. Mi se od srca radujemo napretku naše braće a to tim više, što dosadanji njihov tad dokazuje, da imadu sve uvjete za uspjeh, u koliko od njih samih zavise, a nada sve ljubav. prema narodnoj stvari, izdržljivost u radu i borbi i napredna načela. Ali će bez sumnje imati i teških prepona da savladaju. Njihov dosadanji rad a još više ovaj, što prestoji, obara krivu pretpostavku, da srpski narod u Bosni i Hercegovini nije sposoban za kulturu i da mu treba tutora sa strane. Kulturtragerstvo vidi u napretku Srpskog naroda svoj poraz i s toga se napinje svim Silama, da ga spriječi, a to baš zato, jer njegova tobožnja ,kulturna“ misija nije nego koprena, kojom treba zastrijeti sasvim druge namjere, koje se pred svijetom ne daju opravdati. Svaki srpski napredak znači do- kaz, da Srpstvu ne treba tutora, da ono u- mije samo voditi brigu o svom dobru i o pravom kulturnom napretku. To bogme kvari nečiju trgovinu i zato će narod u Bosni i Hercegovini morati još koješta izdržati. No hvala Bogu i zdravoj svijesti naroda i pre- galaštvu njegovih prvaka ne treba se bojali za konačni uspjeh. Tu je zdrava narodna snaga po srijedi, očeličena vjekovnom bor- bom, osviještena tvrdom i nepokolebivom vje- rom u budućnost. A dok je smišljeni i istrajni rad na tome osnovan, prkosiće svakoj ne- pogodi. Gruba sila bila oličena u konjskom kopitu ili u pokvarenosti vještački okrečenoj kulturom ne će zaustaviti silne rijeke zdravog narodnog napretka. Prema ovome šaljemo braći poruku : »samo naprijed i od sad, ko i do sad“. No na ovo osjećamo potrebu, da nado- vežemo nešto, što nam je na sreu. Jedan dio srpske omladine kao da nije u svemu spo- Tazuman sa prvacima. To smo više puta primijetili, nije fajde kriti. Taj nam se nesporazum čini potpuno neopravdanim, sve i da bi slučajno prigo- vori bili osnovani. Omladina je u prvom redu dužna, da mirno u spremanju svojih sila čeka vrijeme, kad će stupiti na polje rada. Tada treba, da ona stupi kao pomoćnik uz starije i da ovima pruži prilike, da se uvjere o spo- sobnostima i vrlinama omladinaca a ujedno, da se iz bližega upozna sa načinom mišlje- nja starijih i sa prilikama stvarnoga života. Tu će tek steći iskustvo potrebito za pri-. mjenu svojih načela a ujedno imati i prilike, da svoje misli na zgodan način izloži stari- jima. U ugledu, koji bude svojim zaslugama steći kod starijih, naće veliku pomoć za pro- krčivanje puta svojim mislima. To isto vri- jedi i za ispravljanje slučajnih pogrešaka kod starijih. Svak ima svoj mozak, da misli, a varaju se oni, koji misle, da čitav svijet mora da misli njihovim mozgom. Život sa svojim prilikama ostavlja duboke tragove i u raspo- loženju ljudi za mišljenja. A ako stariji ne prisvajaju odma načela mlagjih i to ima svoje dobre razloge, koji ne moraju baš uvi- jek biti tvrdoglavost, egojizam i t. d. Mora- mo, žaliti, ako omladina sve crno vidi. To njoj baš ne priliči, već prije starijima, koje teška iskustva mogu učiniti podozrivijim. U ostalom neoprezno postupanje omla- dine prema starijima može lako da potkopa temelje auktoritetu; kao što se to u nekim krajevima izvan Bosne i Hercegovine opaža. A to je velika opasnost, jer će svak prizna- ti, da je narodima baš u početku smišljenog rada potrebiliji auktoritet no igda. Ali i sebi podsijecaju noge oni, koji uništuju auktori- tete, koji postoje, jer kad narod izgubi po- vjerenje prema dosadanjem auktoritetu, on ostane nepovjerljiv prema svakome. I to se danas na mnogim mjestima opaža. Mnogo je sigurniji uspjeh, kad _omladi- na nastoji malo po malo, da preko auktori- teta, što postoje, pomogne svojoj ideji ili ba- rem, da se zagovornici neke misli uz starije okušaju na radu i steku dovoljno ugleda, da joj obezbijede uspjeh. Ovo iznosimo kao prijateljski savjet baš zbog loga, što poznajemo megju bos.-here. omladinom odličnih mladih sila, sa čijima so načelima potpuno slažemo, no se bojimo, da ih odveć vruća krv i nestašieu strpeljivosti odbije od današnjih prvaka i tim ili otidu izgubljeni i oni i njihove lijepe misli narodu ili ge stvori razdor, koji bi mogao u velike štetovali općoj stvari. Stariji neće uvijek ži- vjeti a mlagjima je bolje pričekati ,uz starije i prenijeti na svoje misli ugled svojih pre- časnika nego li u izlišnoj borbi učiniti zla i gebi i narodu. No uvjereni smo, da će sta- riji sretni biti, da se okupe oko njih mlade snage, koje im trebaju, i da se protiv mi- šljenja mlagjih ne bi ogradili kineškim zidom već naprotiv. Ali tad će biti i misli omladi- ne i njezin rad osvećene duhom sloge. Nije narod zalud kazao: ,Na mlagjima svijet 0- staje“. Ali za to treba, da mlagji/ što nauče od starijih, ako ne u dubokim knjigama a ono u teškoj školi života, a za tu nauku biće zahvalni starijema, kad jednom budu u sta- nju pravije cijeniti njihove zasluge i kad vi- de, da ih je iskustvo starijih toliko puta u presudnim časovima spaslo od nepromišlje- nog utrkivanja sa vremenom, koje je potre- bito za svaku stvar, dobru više nego zlu. Na usredsregjenom radu mlagji imadu Široko polje, da djelom pokažu, što mogu i znadu, da svoja poznavanja srede prema po- trebama života. Takoj omladini stariji će biti sretni, da predadu u amanet svetinje narod- ne, za koje su se u teškim vremenima na njihov način i prema vremenu borili. Mlagji će nastaviti rad ali ne na ruševinama zaslužnih djela starijih već na dičnoj uspomeni, koja će mlagje sokoliti, da se pokažu dostojnim nasljednicima. U to ime na rad i sretno im bilo! Malo razjašnjenja. Imali smo često puta prilike, da čujemo prigovore sa raznih strana, što u našem listu raspravljamo suviše ,nepolitička“ pitanja na štetu ,političkih“, i to sa prijateljske strane. Priznajemo opravdanost tih prigovora donekle, iu toliko molimo, da nam se oprosti nestašici potrebite spreme i vještine, koja se tim jače "mora opažati, što je naš prešastnik bio u tome odličan radnik. No dobrim dijelom moramo i- pak smatrati neopravdanima pomenute prigo- vore, koji nam se čine da polaze sa neispravne pretpostavke. Teške i duge godine borbe na- inetnute sistemom, koji je protivan svakom pri- rodnom i naprednom razvitku naroda, dovele su gragjanstvo na primorju do ako ne krivih a o- no barem odveć suženih pojmova o politici. Kod nas je politika svedena na ona pitanja, koja su isključivo u vezi sa narodnosnom bor- bom i odnosima narodnosti prema vladi. No koliko je to pojimanje neispravno i štetno, naj- bolje dokazuje pokret, koji sve jačim postaje u posljednje vrijeme, da se politici dade šira pod- loga a to je briga za napredak svih uvjeta narodnog opstanka. A tako i mi shvaćamo po- litikn a to potpuno odgovara i programu srp- ske stranke na Primorju utvrgjenom na spljee- koj skupštini: Novine su pozvane, da pretresaju i ra- spravljaju u prvom redu one stvari, na koje se odnosi program stranke. No pošto taj program — kako smo vidjeli — ima u vidu široko po- lje rada i bezbroj narodnih interesa, dužnost je novinara da daje prvenstvo onim pitanjima, ko- ja su najvažnija za savremene prilike naroda i čije riješenje najjače zasijeca u pravilan razvi- tak i po tome napredak naroda, o čijim inte- resima stranka vodi brigu. Od vajkada se je u srpskom narodu pri- znavala presudna važnost napredne prosvjete i privrede na demokrackoj narodnoj podlozi za budućnost naroda. To su napokon i priznale sve skupštine srpske stranke na Primorju a što više vrijedi od platonskog priznanja orga- nizovao se je rad oko tih grana narodnih po- treba. Već prema tome dužni smo mi novinari, da osobitu pažnju posvećujemo prosvjetno-pri- vrednim potrebama naroda. Ali organizacija naša za prosvjetno-pri- vredni rad nije dovoljna, jer imamo takovih potreba, čije podmirenje ne zavisi od nas sa- mih već od države, autonomnih vlasti i onda od naših sugragjana druge narodnosti. No po- što za te potrebe nema organizovanog rada, no- vine su još prije pozvane, da ih pretresaju, ne bili se u tom pogledu postigao kakav uspjeh. No osim toga imadu ta ,nepolitična“ pi- tanja veliku političku važnost za prilike zem- lje, u kojoj živimo i to u trojem pogledu. Prije svega moramo priznati, da je politika stranaka u svom suženom obimu odveć raspalila strasti i energiju narodnog duha sa interesom za opće dobro postavila isključivo u službu strančarskih ito vrlo često izopačenih aspiracija. Zbog toga je jako oslabila ako ne i skroz uništena naša otporna snaga protiv neprestanim napadajima i sistemackim uništavanjem našeg općeg i zajed- ničkog napretka, koji nije isključivo strančar- ski. Zamrla je usljed toga svaka energija, da svojski poradimo oko liječenja naše zajedničke nevolje. Ugušen je, da tako rečemo i smisao za opće dobro a mjesto njega zavladao bezobzirni egoizam pojedinaca i ravnodušnost prema op- ćem zlu, koja se ne da usporediti već sa fata- lizmom muslimana. A i gdje ima dobre volje, gubi se pred strančarskim separatizmom i ne- povjerenjem i pred mrtvilom gomile, koju je je- dino do sada krećala strast. Ovo su uvidjeli danas mnogi i nalaze, da je potrebito strankama dati širu podlogu rada a rušiti kineške zidove, koji su do sada megju strankama spriječavali svaki saobraćaj. Ali nije lak posao odstraniti od jednom predrasude, u kojima smo rogjeni i vaspijani, ublažiti strast, koju smo do juče smatrali najvećom otačbe- ničkom vrlinom, odkloniti nepovjerenje, koje nam je za toliko godina dušom gospodarilo a koje smo smatrali izvorom najviše političke mudrosti. Nije lako od jednom zbližiti one, koje je do juče dijelio takav razdor, da su rogjena braća zamrzila jedan na drugoga. A kako će se tek odlučiti na ozbiljan rad ljudi, koji su do sada većinom u mržnji i ličnoj koristi nalazili jedine poticaje za sudjelovanje u javnim poslima? Uvjerenje, da smo do toga došli nasjeda- njem lukavosti zajedničkih nam neprijatelja, može dosta pomoći. Mogu dosta i pojedine stranke nastojanjem, da borbu što više ograni- če. Ali sve to nije dosta. Mi smo uvigjeli po- trebu pozitivnog rada ali da što bolje uspijemo treba, da se i pripadnici drugih stranaka na to riješe, jer pozitivni rad dovodi ljude do zdra- vog pojimanja svoje koristi a jedino u tome možemo, da nagjemo jemstvo za neku buduć- nost. To želimo i obzirom na interese uže nam otadžbine i čitavog naroda, jer inače prijeti iz- vjesna propast onima, koji se na vrijeme ne dadu na posao, a to isto ili u najmanje teška iskušenja drugome dijelu, tako nam je sudbina vezana. No da se do tog pozitivnog rada dogje najpreči put vodi preko onih zajedničkih pri- vrednih i prosvjetnih interesa, gdje narod ne- posredno osjeća težinu zla i gdje je najlakše naći lijek zajedničkim radom. Pretresanjem i raspravljanjem takovih pitanja putem novina postizava se troje i to: diže se u narodu svijest za opće dobro, postavlja se jaki temelj pozitiv- nom radu i zbližavaju se do sad odjeljeni. ljudi u radu. Tome odgovaraju tri posljedice: uspjeh će dići u narodu opalu energiju pregaoca i otpor- nu snagu borca; ozbiljan će rad donijeti naro- du zdravo pojimanje svoje koristi i učiniti ga politički zrelijim i napokon stvoriće se zdrava podloga za sporazum megju strankama u pi- tanjima zajedničke koristi. Današnje stanje potpuno odgovara potre- bi, da se na ovaj način radi. Za to baš dajemo osobitu važnost pisanju o onim potrebama jav- nog života, koje bi mogle kod čitavog naroda u jednom ili više mjesta ili u cijeloj zemlji iza- zvati želju za zajedničkim radom. To su najviše naše privredne, prosvjetne i socijalne prilike. No uz to dolazi još nešto i to možda naj- važnije. Ne treba, da iznosimo potanko stanje naših autonomnih ustanova ali toliko možemo reći, da one ne odgovaraju ni iz daleka svom pozivu a da bi od njihovog preporoda u velike zavisio napredak čitave zemlje. Osim toga do- sadanje stranačke prilike, koje smo gore ista- kli, najviše su tome doprinijele, te su naše auto- nomne ustanove zaostale u svom napretku, Za- nemarile svoj pravi poziv i u nekoliko postale izvorom mnogih naših zala. Zato i danas svak priznaje potrebu, da se rad općina privede na pravi put. No zato nijesu dosta riječi, već naj- više treba ljudi sa zdravim pojimanjem općeg dobra, poznavanjem naših potreba, poštenom voljom, da učine dobra narodu i dovoljnom mje- rom obazrivosti. Da se za to narod spremi, novine su dužne, da pretresaju sva ona pitanja opće ko- risti, gdje bi općine mogle pomoći. Na taj na- čin narod će naći najbolju pouku za svoje držanje prema općinama, jer hoćeš ne ćeš niko ne odbija dobro od sebe, kad vidi da od njega zavisi. Mislimo, da smo ovim dovoljno dokazali političku važnost pisanja o ,nepolitičkim“ stvari- ma, koje se tiču narodnih potreba i nevolja. Danas su taka vremena, da mi moramo svu energiju uložiti u sitan rad, jer samo tako mo- žemo, da sebe učinimo sposobnima za vršenje velikih zadataka, koji nas čekaju. Baš zato nam se čini zazorno odviše raspredati veliku politiku kraj toliko silnih potreba, od čijeg podmirenja zavisi naš opstanak. Ovo je naše mišljenje a istaklismo ga, da se ne misli, da dajemo slabu važnost politici. Mi hoćemo politiku osnovanu na svim potre- bama naroda i udešenu po redu, koji nam na- lažu potrebe naroda i uvjeti za uspješan poli- tički rad.