m &_ s Godina XIV. U Dubrovniku 29 Januara 1905. Broj 5. o Cijena listi. zA Austro-Ugarsku, Bosnu |: Hercegovinu na godinu Kruna 11. Za Srbiju i Crnu goru na go- dinu Kruna 12, Za ave ostale zemlje na godinu anaka 15 u zlatu. Za Dubrovnik na godinu Kr, 10. Na pć godine 1 na četvrt godine šurazmjerno, Pojedini broj lista 20 para. Pretplata i glasi. Salju se administraciji Dubrovnik: Dopgisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase priposlano, izjave, javne zahvale, računska izvje šća i slične objave plaća se 20 para od retka (sitnijeh slova), Ako se više puta štampaju, po pogodbi. N+ frankovana pisma ne pi- maju se. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Rudolf Sardelić. Kzlazi svake nedjelje. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pasarića. Dubrovčani! oprite se nepravdi i sramoti. Roditelji! čuvajto zdra vlje svoje dječice. Tražite zgradu za gimnaziju. novu Premještaj Namjesnikov G. Handel dakle nam odlazi a zašto — zna svak. Pogriješili bismo davajući ovom prilikom oduška zadovoljstvu, ističući uvrije- gjeni ponos, iznašajući prijekore. Ovaj doga- gjaj mi moramo ocijeniti po pravoj vrijed- nosti kao trezveni i ozbiljni ljudi. Vrijednost odlaska g. Handela leži u budućnosti a zavisi od uvigjavnosti prvaka političkih stranaka na Primorju i od dosljed- nosti i energije, kojom će primijeniti na svoj dalji rad dragocjene pouke sadržane u ovom dogagjaju. Bez sumnje stvar, kako je počela i svr- šila, ima neku vrijednost i sama po sebi, jer moralno zadovoljstvo za uvrijegjeni ponos znači dosta. Ali naše su prilike i odveć ža- losne a da bismo mogli ostati pri moralnom uspjehu. Kad se je jednom do onoga došlo, jasno je koliko se je obzira. prema nama u opće imalo i sa kakvim raspolvženjem i poj- movima dolaze ljudi na upravu ove zemlje. Slučaj sa g. Handelom, uzet za sebe, bi samo tu posljedicu, da bi se unaprijed nešto koža imijenjala ali ćud bi ostala stara. A to je za nas vrlo slaba dobit, ne re- čemo nikakva. imao da Stvarna i to ogromna vrijednost po- stupka g. Handela i njegova odlaska leži, kako rekosmo, u pouci. Sad je već i slije- jepome jasno, da držanje svijeh nas prema vladinom sistemu mora biti pod svaku cijenu i mimo svega ostaloga nezavisno, odlučno i izdržljivo. Treba pokazati vladi, da nema posla sa djecom već sa brkatim ljudima. Mrvice, koje su se do sada dobacivale, išle su za tim, da unište svaki ugled naših pr- vaka, da ih učine skroz zavisnima o milosti. No ne samo, da to ubija snagu prvaka kao političara već i kao ljudi, Svak je u višoj cijeni kod onoga, kome se nametne, nego li kod onoga, o čijoj milosti zavisi. Na tome, da se podigne ugled, moralna i politička snaga narodnih predstavnika prema _ vladi, jednako Su interesovane sve ozbiljne “Stranke, većina i manjina. Ovaj je list uvijek oko toga radio i pisao, jer se Srbi nijesu nigda bojali snažne ali nezavisno hrvatske većine, već to željeli u svome iuteresu. Na- - protiv najteža vremena borbe padaju u ono wrijeme, kad je hrvatska većina u najtežoj zavisnosti bila od vlade. Srbi su uvjereni, da im jak, napredan i nezavisan hrvatski narod, prožman pravim narodnim duhom i tvrdom vjerom u budućnost, skovanu svojim trudom i pregalaštvom a ne u tugjoj kovačnici, ni- kad ne može biti opasan već naprotiv od naj- veće koristi, KL Srbi se boje rastrojenog, slabog, na- zadnog, zavisnog i izmećarskog Hrvatstva, koje bi živjelo od milosti narodnih. ne- Prijatelja, kojim bi vladao otrovni i na- metnuti fanatizam, parasitska pokvarenost, spletkarenje i demagozi ma kakve vrste. Ta- kovo Hrvatstvo ugrožava budućnost Srba, jer im se sudbina ne da odijeliti. Napredno i ne- zavisno Hrvatstvo. udvostručava Srbima jam- stvo za pobjedu narodne misli. Snažnoj i nezavisnoj Lrvatskoj većini neće diktovati program i taktiku sistem ,,di- vide et impera“ već istinska korist hrvatskoga naroda. Nju mi potpuno smatramo jednakom sa koristi srpskoga naroda. Ali ako nam to danas ko ne vjeruje, onda ističemo ovo. Napredna i nezavisna hrvatska stranka bila bi odlučan činilac u zemlji. Da što uspješnije očuva 4. položaj, lako bi našla ,modus vivendi“ i udovoljila opravdanim potrebam:: ostalih stranaka, jer bi zato imala više nego obilatu naknadu u svojoj moći prema vladi. Šta više ona bi na lazila ra- čuna u tim pravednim. obzirima prema mau- njini jer bi tako svu snagu okupila na onoj strani, gdje joj je zbilja potrebita, a to je sregjivanje prilika u stranci i dizanje ugleda i snage prema vladi. Do danas je to sasvin: drukčije bilo. Hrvatska je stranka bila ne- moćna i rasojepana, žrtvovala je dobrim d:- jelom svoju nezavisnost i ugled, izgubila je snagu, da čuva i unapregjuje interese naroda, a što je zato dobilu? Četiri pet poslavičkil stolica i koju općinsku upravu, koje su je još zavisnijom učinile o milosti vladinoj. Pro- puštamo nabrajanje drugih gubitaka. Eto zašto mi Srbi želimo, da bude snažna i nezavisna Hrvatska stranka. Nama će onda ići u račun, da vlada ispunjava zahtjeve ta- kove stranke, dočim sada stradali, jer je sluba i zavisna hrvatska većina bilu — dobrim dijelom i preko sveje volje i zna nja — slijepim orugjem vlude na veliku štetu svoju, našu i čitave zemlje. Je li čuda, da se je onda i u našim redovima dogagjalo što- šta, što se ne može odobriti? smo do Gosp. Handel je možda došao na veliku sreću našu, ali to će Zavisiti, kako rekosmo, od sviju nas a najviše od hrvatskih prvaka. On je pružio priliku, se vidi, što može hrvatska stranka, kad je nezavisna i spora- Zumna sa ostalima. Ali ova je prilika i do- kazala, da i druge stranke umiju cijeniti istinske interese zemlje. Naš domaći italijan- ski elnmenat, pokazao je, da mu ,Piecvlo“ nije evangjelje, a kad bi se popravile prilike uvjereni smo, da bi i njihovi prvaci pošteno učinili svoju dužnost kao sinovi ove zemlje, a teško njima, kad ne bi. da Mi nijesmo za to, da se sada počnemo pogagjati i od jednom uojenjivati sve uvjete sporazumnog rada. Za sada je dovoljno, da se i nešto učini u pogledu općina a po- pravljene prilike po sebi će donijeli sve bolji sporazum. Ali što je glavno baš sada po odlasku g. Handela, to je, da hrvatski ro- doljubi pristupe izragjivanju tačnog bilanca, koliko su oni izgubili u računu sa vladom, # koliko dobili u borbi sa manjinom. Nek pro- uče i to, koliko su izgubili i u svome logoru, koliko su kod njih samih digli uši nazadni i parasitski elementi, koliko je narod zapostao i nevolje pretrpio. Ovo pošljednje ističemo i zbog vlastitog iskustva, jer nijedno zlo ne dolazi samo. Sve ovo i još toliko toga kazuje nam u pero g. Handel, koji je došao u Dalmaciju, da dokaže, kako možemo od njegove ludosti da naučimo, što nijesmo mogli od naše do- sadanje pameti. Zaključak je opor, ali vrijedi za nas svi- jeh. Lekcija je doduše gorka ali bez mule osljedno primijenimo. A što se gorčila tiče, nema što ni da troši, a seoski dućandžije, koj nema nauke. Kuku nama svima, ako pro- pustimo, da tu nauku dobro zapazimo i do- tješimo se, jer će nas jedino čemerni lijek izlitečiti od teške, smrtne bolesti. Sku poća. II. Svak će se s nama u tome slagati, da bi se trebalo ozbiljno posvetiti proučavanju sredstava, kako da se otkloni ili ublaži ova nevolja. No na žalost niko se ne miče kao ni za ostale o- zbiljne opće potrebe, već će i ovo pisanje u najboljem slučaju upotrebiti, da začini dugo vrijeme i zijevanje poslije crne kave. A ono malo njih, što bi bili voljni nešto da pokrenu, boje se da ih opći nemar ne izloži smijehu. A ipak bi ovo moralo biti polje, gdje bi se svak trebao zauzeti, jer zlo svi osjećamo a tiče se i napre- tka i zdravlja naše djece,našeg podmlatka. No bilo kako bilo mi ćemo nastaviti. Skupoća življenja u gradovima ima više razloga, koje možemo podijeliti u dvije grane. Jedni su zajednički a druge nalazimo u osobi- tim mjesnim prilikama. Da _u kratko šlo izre- semo o tim općim razlozima. Dobrim dijelom skupoća življenja u gra- dovima ima svoje uzroke u općem privrednom opadanju i nesrogjenosti naših prilika. Zapu- štanje seljačkih interesa i njegovo gulenje u velike je oslabilo proizvagjačku snagu zemlji- šta. Ta je proizvagjačka snaga znatno zaostala za množenjem naroda u gradovima izazvanim smještanjem vojske, povećanjem broja činovni- ka i povećanim saobraćajem. Ova je pojava do duše u nekoliko povećala prilike zarade u gra- dovima, ali to je baš i privuklo dobar dio se- ljačke ruke u gradove te je tako zarada apso- lutno povećana a za pojedina umanjena. Da održi ravnoteža trebalo je povećati produk- tivnost seljaka obzirom na potrebe gradova no to se nije barem u dovoljnoj mjeri učinilo ni u najbližim seljačkim sferama oko gradova. Tako vidimo, da se najbliži seljaci nešto okoristiše visokim cijenama a ono, što je dalje na goremu je nego li prije i neprestano opada. Tu vidimo nemar i slabo čuvanje interesa sa strane vlade, a usljed njezinog upliva i oskudni rad naše najviše autonomne ustanove, zbog kojih se ni- šta nije učinilo, da se spriječi opadanje poljo- privrede, da se unapredi njezina proizvagjačka snaga.i da se olakša veza izmegju daljih proiz- vagjača i gradskih potrošača zgodnim i jeftinim prometnim sredstvima. U ovome se najbolje vide zle posljedice nestašice smišljene uzajamnosti izmegju pojedi- nih djelova naroda i ona gospoda, koja su za- bacivala politiku opozicije ili u opće potrebu javnog rada, danas osjećaju na svojim legjima, što to znači propuštavati borbu za mrvice i ka- rijeru a gaziti interese svojih sugragjana za lju- bav trećega. Da se je sva ona energija, upo- trebljena u svrhe, koje su danas bankrotovale, primijenila na okupljanje naroda u obrani i u- napregjenju pravih narodnih interesa, da su se gragjani i inteligencija manje povodili za pre- varnim obećanjima i interesima izvjesnih kasta i narodu stranih elemenata, bila bi se u Dal- maciji prirodno i postepeno razvila i poljska privreda i opća zarada ili barem se ne bi opa- dalo, te bi danas bilo i više hrane a i više no- vaca za kupovanje. Na ovome mogu neka go- spoda, da uče, kako Bog ne plaća svake subote i kako djeca teško i preteško plaćaju pogrješke otaca. No osim toga potrebe su gradova u ve- like narasle te usljed toga došli i veliki name- , koji poskupiše i hranu i stanove. Kako je poznato prije su seljaci sve u gradu trošili. Da je danas seljak napredan, njegov bi trošak u gradu znatno i posredno doprinosio podmiriva- nju općinskih potreba. No osiromašeni selj s su dobrim dijelom izazvani krivicom gradskih trgovaca i velikim nametima, odnesoše gradskoj zaradi najveći dio preostale trgovine sa selja- kom. Izborna je geometrija raskomadala općine i tim povisila izdatke njihove na štetu i gra-- dova i seljaka, te“od toga imamo danas dvije posljedice. Prije svega relativno su nameti veći i u gradovima i na selu a po tome bogme skuplja i hrana i stanovi po gradovima. A po- što nema zajedničkih općina, gdje bi se gradski prosvjećeniji elemenat mogao posvetiti unapre- gjenju seljačkih interesa na osnovu uzajamno- sti, svi su izručeni neznanju i drugim štetnim utjecajima i tako još više propadaju. Na ovo će posljednje mnogi ,prijatelj na- roda“ prigovoriti, da bi seljaeima još gore bilo pod gradskim općinama. Na to mu moramo dati pravo obzirom na općine kakve su, ali ne kakove bi imale biti. To najbolje dokazuju sva- kidašnja pripajanja seoskih općina u vezu grad- Skih, naravno ne kod nas već u naprednijim zemljama kao što je Česka, Moravska, Donja Austrija i t. d. No sad dolazimo baš na rad općina. U našim općinskim prilikama nalazimo treći opći razlog skupoće življenja. Poznata je stvar, da je u Dalmaciji skroz zanemaren pravi poziv općina, koji su one dužne vršiti u autonomnom djelokrugu. Tu unapregjenje privrede, prosvjete i društvenih prilika ima najbolje uvjete za us- pjeh. Od svega toga nalazimo kođ općina ili: ništa ili vrlo malo. Krivica, što je to tako, nije samo naša već onih, kojima u račun ide naše propadanje i neznanje, koji podržavaju korup- ciju na općinama, koji su često i silu upotre- bili, da općine učine ognjištem razdora, mržnje i kvarenja naroda. No pitanje, čija je krivica danas je sporedno, jer moramo uzeti kao 'pret- postavku, da svijesno i napredno [gragjanstvo ne smije se dati zavoditi i može, ako hoće, o- čuvati zdravu autonomiju, inače je ono odgo- vorno, u koliko se je pustilo zavoditi. Kad bi načela napretka i opće koristi vo- dila naše gragjane pri općinskim izborima, prije svega moglo bi se dosta učiniti, da se umanje zla, koja smo već naveli kao izvor skupoće, jer bi se dosta moglo učiniti za unapregjenje se- ljačkih pripadnika općine i svediti njihove od- nose prema gradovima na korisnoj uzajamnosti. No osim toga općina bi mogla uspješno voditi brigu o snabdijevanju naroda hranom i o ubla- živanju oskudice stanova. Toga nalazimo svuda po naprednom svijetu. Eto baš ovih_dana bečka općina radi na tome, kako_bi obrazovanjem ve- likog društva za gradsku klaonicu znatno sni- zila cijenu mesa. Na taj način? nabavljaće so stoka jeftinije, isključiti dobit za posrednike i klanje odijeliti od prodaje. Ne ćemo, da ovim baš to srestvo preporučamo, ali zamislimo samo zamašnost tog preduzeća, u kome će se — pre- ma izvještaju — morati godišnje klati najma- nje 50.000 samih volova. A mi amo zaziremo čak i od toga, da i promučimo mozak nekoliko sati, da barem budemo na čisto, da li se/što može učiniti. Lijeni smo ili nesposobni i da mislimo o svome dobru. A u kolike se besposlice gubi vrijeme, troši novac i čak draži narod na njegovu štetu ! Nije ovgje mjesto, da nabrajamo i izlažemo sve, što bi općine mogle dobra učiniti, naročito za privredno unapregjenje naroda. Osim toga znamo iz iskustva, da čim bi se počeli iznositi takovi programi, baš se onda_ne bi ništa posti- glo. Nevolja je najbolja škola, ona će nas kad tad naučiti pameti. Pazimo samo, da to ne bude Rasno. Akcija za ublaživanje skupoće hrane, slu- žila bi kao dobar početak za taj rad, jer bi se tu najlakše postigo dobar uspjeh, okupio čitav narod i dokazala vrijednost dobre i napredne općinske uprave. Materijalni bi uspjeh donio ta- kav moralni napredak, da bi se moglo sa mno- go većim pouzdanjem pristupiti i zamašnjim radovima, Koja bi poteškoća Lila za naše gracke općine, da posvete nekoliko vremena proučavanju razloga skupoće mesa, vina i. kruha — a ovo je najvažnije. Ako k Keti,