m

&_ s

Godina XIV.

U Dubrovniku 29 Januara 1905.

Broj 5.

o Cijena listi.
zA Austro-Ugarsku, Bosnu |:

Hercegovinu na godinu Kruna 11.

Za Srbiju i Crnu goru na go-
dinu Kruna 12,

Za ave ostale zemlje na godinu

anaka 15 u zlatu.
Za Dubrovnik na godinu Kr, 10.

Na pć godine 1 na četvrt godine
šurazmjerno,

Pojedini broj lista 20 para.

Pretplata i glasi.

Salju se administraciji Dubrovnik:

Dopgisi se šalju uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju.

Za oglase priposlano, izjave,
javne zahvale, računska izvje
šća i slične objave plaća se 20 para
od retka (sitnijeh slova), Ako se više
puta štampaju, po pogodbi.

N+ frankovana pisma ne pi-
maju se.

Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Rudolf Sardelić.

Kzlazi svake nedjelje.

Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pasarića.

Dubrovčani! oprite se nepravdi
i sramoti. Roditelji! čuvajto zdra
vlje svoje dječice. Tražite
zgradu za gimnaziju.

novu

Premještaj Namjesnikov

G. Handel dakle nam odlazi a zašto —
zna svak. Pogriješili bismo davajući ovom
prilikom oduška zadovoljstvu, ističući uvrije-
gjeni ponos, iznašajući prijekore. Ovaj doga-
gjaj mi moramo ocijeniti po pravoj vrijed-
nosti kao trezveni i ozbiljni ljudi.

Vrijednost odlaska g. Handela leži u
budućnosti a zavisi od uvigjavnosti prvaka
političkih stranaka na Primorju i od dosljed-
nosti i energije, kojom će primijeniti na svoj
dalji rad dragocjene pouke sadržane u ovom
dogagjaju.

Bez sumnje stvar, kako je počela i svr-
šila, ima neku vrijednost i sama po sebi, jer
moralno zadovoljstvo za uvrijegjeni ponos
znači dosta. Ali naše su prilike i odveć ža-
losne a da bismo mogli ostati pri moralnom
uspjehu. Kad se je jednom do onoga došlo,
jasno je koliko se je obzira. prema nama u
opće imalo i sa kakvim raspolvženjem i poj-
movima dolaze ljudi na upravu ove zemlje.
Slučaj sa g. Handelom, uzet za sebe,
bi samo tu posljedicu, da bi se unaprijed
nešto koža imijenjala ali ćud bi ostala stara.
A to je za nas vrlo slaba dobit, ne re-
čemo nikakva.

imao

da

Stvarna i to ogromna vrijednost po-
stupka g. Handela i njegova odlaska leži,
kako rekosmo, u pouci. Sad je već i slije-
jepome jasno, da držanje svijeh nas prema
vladinom sistemu mora biti pod svaku cijenu
i mimo svega ostaloga nezavisno, odlučno i
izdržljivo. Treba pokazati vladi, da nema
posla sa djecom već sa brkatim ljudima.
Mrvice, koje su se do sada dobacivale, išle
su za tim, da unište svaki ugled naših pr-
vaka, da ih učine skroz zavisnima o milosti.
No ne samo, da to ubija snagu prvaka kao
političara već i kao ljudi, Svak je u višoj
cijeni kod onoga, kome se nametne, nego li
kod onoga, o čijoj milosti zavisi.

Na tome, da se podigne ugled, moralna
i politička snaga narodnih predstavnika prema
_ vladi, jednako Su interesovane sve ozbiljne
“Stranke, većina i manjina. Ovaj je list uvijek
oko toga radio i pisao, jer se Srbi nijesu
nigda bojali snažne ali nezavisno hrvatske
većine, već to željeli u svome iuteresu. Na-

- protiv najteža vremena borbe padaju u ono

wrijeme, kad je hrvatska većina u najtežoj

zavisnosti bila od vlade. Srbi su uvjereni, da

im jak, napredan i nezavisan hrvatski narod,
prožman pravim narodnim duhom i tvrdom
vjerom u budućnost, skovanu svojim trudom
i pregalaštvom a ne u tugjoj kovačnici, ni-
kad ne može biti opasan već naprotiv od naj-
veće koristi,

KL

Srbi se boje rastrojenog, slabog, na-
zadnog, zavisnog i izmećarskog Hrvatstva,

koje bi živjelo od milosti narodnih. ne-
Prijatelja, kojim bi vladao otrovni i na-
metnuti  fanatizam,  parasitska pokvarenost,

spletkarenje i demagozi ma kakve vrste. Ta-
kovo Hrvatstvo ugrožava budućnost Srba, jer
im se sudbina ne da odijeliti. Napredno i ne-

zavisno Hrvatstvo. udvostručava Srbima jam-
stvo za pobjedu narodne misli.

Snažnoj i nezavisnoj Lrvatskoj većini
neće diktovati program i taktiku sistem ,,di-
vide et impera“ već istinska korist hrvatskoga
naroda. Nju mi potpuno smatramo jednakom
sa koristi srpskoga naroda. Ali ako nam to
danas ko ne vjeruje, onda ističemo ovo.
Napredna i nezavisna hrvatska stranka bila
bi odlučan činilac u zemlji. Da što uspješnije
očuva 4. položaj, lako bi našla ,modus
vivendi“ i udovoljila opravdanim potrebam::
ostalih stranaka, jer bi zato imala više
nego obilatu naknadu u svojoj moći
prema vladi. Šta više ona bi na lazila ra-
čuna u tim pravednim. obzirima prema mau-
njini jer bi tako svu snagu okupila na onoj
strani, gdje joj je zbilja potrebita, a to je
sregjivanje prilika u stranci i dizanje ugleda i
snage prema vladi. Do danas je to sasvin:
drukčije bilo. Hrvatska je stranka bila ne-
moćna i rasojepana, žrtvovala je dobrim d:-
jelom svoju nezavisnost i ugled, izgubila je
snagu, da čuva i unapregjuje interese naroda,
a što je zato dobilu? Četiri pet poslavičkil
stolica i koju općinsku upravu, koje su je

još zavisnijom učinile o milosti vladinoj. Pro-

puštamo nabrajanje drugih gubitaka.

Eto zašto mi Srbi želimo, da bude snažna
i nezavisna Hrvatska stranka. Nama će onda
ići u račun, da vlada ispunjava zahtjeve ta-
kove stranke, dočim sada stradali,
jer je sluba i zavisna hrvatska većina bilu
— dobrim dijelom i preko sveje volje i zna
nja — slijepim orugjem vlude na veliku štetu
svoju, našu i čitave zemlje. Je li čuda, da
se je onda i u našim redovima dogagjalo što-
šta, što se ne može odobriti?

smo do

Gosp. Handel je možda došao na veliku
sreću našu, ali to će Zavisiti, kako rekosmo,
od sviju nas a najviše od hrvatskih prvaka.
On je pružio priliku, se vidi, što može
hrvatska stranka, kad je nezavisna i spora-
Zumna sa ostalima. Ali ova je prilika i do-
kazala, da i druge stranke umiju cijeniti
istinske interese zemlje. Naš domaći italijan-
ski elnmenat, pokazao je, da mu ,Piecvlo“
nije evangjelje, a kad bi se popravile prilike
uvjereni smo, da bi i njihovi prvaci pošteno
učinili svoju dužnost kao sinovi ove zemlje,
a teško njima, kad ne bi.

da

Mi nijesmo za to, da se sada počnemo
pogagjati i od jednom uojenjivati sve uvjete
sporazumnog rada. Za sada je dovoljno, da
se i nešto učini u pogledu općina a po-
pravljene prilike po sebi će donijeli sve
bolji sporazum. Ali što je glavno baš sada
po odlasku g. Handela, to je, da hrvatski ro-
doljubi pristupe izragjivanju tačnog bilanca,
koliko su oni izgubili u računu sa vladom, #
koliko dobili u borbi sa manjinom. Nek pro-
uče i to, koliko su izgubili i u svome logoru,
koliko su kod njih samih digli uši nazadni i
parasitski elementi, koliko je narod zapostao
i nevolje pretrpio. Ovo pošljednje ističemo
i zbog vlastitog iskustva, jer nijedno zlo ne
dolazi samo.

Sve ovo i još toliko toga kazuje nam u
pero g. Handel, koji je došao u Dalmaciju,
da dokaže, kako možemo od njegove ludosti
da naučimo, što nijesmo mogli od naše do-
sadanje pameti.

Zaključak je opor, ali vrijedi za nas svi-

jeh. Lekcija je doduše gorka ali bez mule

osljedno primijenimo. A što se gorčila tiče,

nema što ni da troši, a seoski dućandžije, koj

nema nauke. Kuku nama svima, ako pro-
pustimo, da tu nauku dobro zapazimo i do-

tješimo se, jer će nas jedino čemerni lijek
izlitečiti od teške, smrtne bolesti.

Sku poća.

II.

Svak će se s nama u tome slagati, da bi se
trebalo ozbiljno posvetiti proučavanju sredstava,
kako da se otkloni ili ublaži ova nevolja. No
na žalost niko se ne miče kao ni za ostale o-
zbiljne opće potrebe, već će i ovo pisanje u
najboljem slučaju upotrebiti, da začini dugo
vrijeme i zijevanje poslije crne kave. A ono malo
njih, što bi bili voljni nešto da pokrenu, boje se
da ih opći nemar ne izloži smijehu. A ipak bi
ovo moralo biti polje, gdje bi se svak trebao
zauzeti, jer zlo svi osjećamo a tiče se i napre-
tka i zdravlja naše djece,našeg podmlatka.

No bilo kako bilo mi ćemo nastaviti.

Skupoća življenja u gradovima ima više
razloga, koje možemo podijeliti u dvije grane.
Jedni su zajednički a druge nalazimo u osobi-
tim mjesnim prilikama. Da _u kratko šlo izre-
semo o tim općim razlozima.

Dobrim dijelom skupoća življenja u gra-
dovima ima svoje uzroke u općem privrednom
opadanju i nesrogjenosti naših prilika. Zapu-
štanje seljačkih interesa i njegovo gulenje u
velike je oslabilo proizvagjačku snagu zemlji-
šta. Ta je proizvagjačka snaga znatno zaostala
za množenjem naroda u gradovima izazvanim
smještanjem vojske, povećanjem broja činovni-
ka i povećanim saobraćajem. Ova je pojava do
duše u nekoliko povećala prilike zarade u gra-
dovima, ali to je baš i privuklo dobar dio se-
ljačke ruke u gradove te je tako zarada apso-
lutno povećana a za pojedina umanjena.
Da održi ravnoteža trebalo je povećati produk-
tivnost seljaka obzirom na potrebe gradova no
to se nije barem u dovoljnoj mjeri učinilo ni u
najbližim seljačkim sferama oko gradova. Tako
vidimo, da se najbliži seljaci nešto okoristiše
visokim cijenama a ono, što je dalje na goremu
je nego li prije i neprestano opada. Tu vidimo
nemar i slabo čuvanje interesa sa strane vlade,
a usljed njezinog upliva i oskudni rad naše
najviše autonomne ustanove, zbog kojih se ni-
šta nije učinilo, da se spriječi opadanje poljo-
privrede, da se unapredi njezina proizvagjačka
snaga.i da se olakša veza izmegju daljih proiz-
vagjača i gradskih potrošača zgodnim i jeftinim
prometnim sredstvima.

U ovome se najbolje vide zle posljedice
nestašice smišljene uzajamnosti izmegju pojedi-
nih djelova naroda i ona gospoda, koja su za-
bacivala politiku opozicije ili u opće potrebu
javnog rada, danas osjećaju na svojim legjima,
što to znači propuštavati borbu za mrvice i ka-
rijeru a gaziti interese svojih sugragjana za lju-
bav trećega. Da se je sva ona energija, upo-
trebljena u svrhe, koje su danas bankrotovale,
primijenila na okupljanje naroda u obrani i u-
napregjenju pravih narodnih interesa, da su se
gragjani i inteligencija manje povodili za pre-
varnim obećanjima i interesima izvjesnih kasta
i narodu stranih elemenata, bila bi se u Dal-
maciji prirodno i postepeno razvila i poljska
privreda i opća zarada ili barem se ne bi opa-
dalo, te bi danas bilo i više hrane a i više no-
vaca za kupovanje. Na ovome mogu neka go-
spoda, da uče, kako Bog ne plaća svake subote
i kako djeca teško i preteško plaćaju pogrješke
otaca.

No osim toga potrebe su gradova u ve-
like narasle te usljed toga došli i veliki name-

, koji poskupiše i hranu i stanove. Kako je
poznato prije su seljaci sve u gradu trošili. Da
je danas seljak napredan, njegov bi trošak u
gradu znatno i posredno doprinosio podmiriva-
nju općinskih potreba. No osiromašeni selj

s

su dobrim dijelom izazvani krivicom gradskih
trgovaca i velikim nametima, odnesoše gradskoj
zaradi najveći dio preostale trgovine sa selja-
kom. Izborna je geometrija raskomadala općine

i tim povisila izdatke njihove na štetu i gra--

dova i seljaka, te“od toga imamo danas dvije
posljedice. Prije svega relativno su nameti veći
i u gradovima i na selu a po tome bogme
skuplja i hrana i stanovi po gradovima. A po-
što nema zajedničkih općina, gdje bi se gradski
prosvjećeniji elemenat mogao posvetiti unapre-
gjenju seljačkih interesa na osnovu uzajamno-
sti, svi su izručeni neznanju i drugim štetnim
utjecajima i tako još više propadaju.

Na ovo će posljednje mnogi ,prijatelj na-
roda“ prigovoriti, da bi seljaeima još gore bilo
pod gradskim općinama. Na to mu moramo
dati pravo obzirom na općine kakve su, ali ne
kakove bi imale biti. To najbolje dokazuju sva-
kidašnja pripajanja seoskih općina u vezu grad-
Skih, naravno ne kod nas već u naprednijim
zemljama kao što je Česka, Moravska, Donja
Austrija i t. d.

No sad dolazimo baš na rad općina. U
našim općinskim prilikama nalazimo treći opći
razlog skupoće življenja. Poznata je stvar, da
je u Dalmaciji skroz zanemaren pravi poziv
općina, koji su one dužne vršiti u autonomnom
djelokrugu. Tu unapregjenje privrede, prosvjete
i društvenih prilika ima najbolje uvjete za us-

pjeh. Od svega toga nalazimo kođ općina ili:

ništa ili vrlo malo. Krivica, što je to tako, nije
samo naša već onih, kojima u račun ide naše
propadanje i neznanje, koji podržavaju korup-
ciju na općinama, koji su često i silu upotre-
bili, da općine učine ognjištem razdora, mržnje
i kvarenja naroda. No pitanje, čija je krivica
danas je sporedno, jer moramo uzeti kao 'pret-
postavku, da svijesno i napredno [gragjanstvo
ne smije se dati zavoditi i može, ako hoće, o-
čuvati zdravu autonomiju, inače je ono odgo-
vorno, u koliko se je pustilo zavoditi.

Kad bi načela napretka i opće koristi vo-
dila naše gragjane pri općinskim izborima, prije
svega moglo bi se dosta učiniti, da se umanje
zla, koja smo već naveli kao izvor skupoće, jer
bi se dosta moglo učiniti za unapregjenje se-
ljačkih pripadnika općine i svediti njihove od-
nose prema gradovima na korisnoj uzajamnosti.
No osim toga općina bi mogla uspješno voditi
brigu o snabdijevanju naroda hranom i o ubla-
živanju oskudice stanova. Toga nalazimo svuda
po naprednom svijetu. Eto baš ovih_dana bečka
općina radi na tome, kako_bi obrazovanjem ve-
likog društva za gradsku klaonicu znatno sni-
zila cijenu mesa. Na taj način? nabavljaće so
stoka jeftinije, isključiti dobit za posrednike i
klanje odijeliti od prodaje. Ne ćemo, da ovim
baš to srestvo preporučamo, ali zamislimo samo
zamašnost tog preduzeća, u kome će se — pre-
ma izvještaju — morati godišnje klati najma-
nje 50.000 samih volova. A mi amo zaziremo
čak i od toga, da i promučimo mozak nekoliko
sati, da barem budemo na čisto, da li se/što
može učiniti. Lijeni smo ili nesposobni i da
mislimo o svome dobru.

A u kolike se besposlice gubi vrijeme,
troši novac i čak draži narod na njegovu štetu !

Nije ovgje mjesto, da nabrajamo i izlažemo
sve, što bi općine mogle dobra učiniti, naročito
za privredno unapregjenje naroda. Osim toga
znamo iz iskustva, da čim bi se počeli iznositi
takovi programi, baš se onda_ne bi ništa posti-
glo. Nevolja je najbolja škola, ona će nas
kad tad naučiti pameti. Pazimo samo, da to ne
bude Rasno.

Akcija za ublaživanje skupoće hrane, slu-
žila bi kao dobar početak za taj rad, jer bi se
tu najlakše postigo dobar uspjeh, okupio čitav
narod i dokazala vrijednost dobre i napredne
općinske uprave. Materijalni bi uspjeh donio ta-
kav moralni napredak, da bi se moglo sa mno-
go većim pouzdanjem pristupiti i zamašnjim
radovima, Koja bi poteškoća Lila za naše
gracke općine, da posvete nekoliko vremena

proučavanju razloga skupoće mesa, vina i.

kruha — a ovo je najvažnije. Ako

k
Keti,