Godina XIV. U Dubrovniku 19 Februara 1905. Broj 8. Cijena listi, Za Austro-Ugarsku, Bosnu | . Hercegovinu na godinu Kruna 11. (£Za Srbiju i Crnu goru na go- K dinu Kruna 12, Za sve ostale zemlje na godinu anaka 15 u zlatu. | Za Dubrovnik na godinu Kr, 10, Na pl godine 1 na četvrt godine surazmjeruo. zg ojedini broj lista 20 psra. a Pretplata i oglasi, Salju se administraciji Dubrovniku Dozisi se šalju uredništvu. Bukopisi se ne vraćaju. 2% oglase priposlano,izjave, javne zahvale, vačunska izvje šća i slične objave plaća se 20 para od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankovsna pisma ne vi, maju se. - a Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Rudolf Sardelić. “a 1 žestoki spor Kzlazi svake nedjelje. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pasarića. Dogogjaji u Ugarskoj. Posljednji su Ia u Ugarskoj stvorili takav položaj, da nagagjanja u pogledu da- ljeg razvitka stvari dolaze čak do propasti dualizma i raspada liberalne stranke, koja je od 1867. neprekidno vladala Ugarskom. Sva- kako činjenica postoji, da je Košutova stran- ka, koja neće da zna za dualizam, već traži personalnu uniju, danas vajjača u saboru, a prvi će joj izbori dati apsolutnu većinu. Da li će zbilja doći do personalne unije i na što će se svesti dosadanji dualistični odnosi iz- megju obih djelova monarhije, ne može se znati, ali sva je prilika, da se mora tim pu- tem, otići a dokle će se doći, vrijeme će riješiti. Mi Slaveni i u ovoj bezimenoj polovici i u ,zemljama krune sv. Sljepana“ ne- mamo baš nikakva razloga, da žalimo o- pasnost, koja prijeti sada dualizmu, ili čak njegovu propast. On je podržavao gospostvo Njemaca i Magjara i za nj vezani stari si- stem. Za nas je Slavene bilo naopako do sad, to i suviše osjećamo na svojoj koži. = Ališto ge nama sprema, što da očekujemo od novog stanja stvari, koje će bez sumnje nastupiti? O tome bi trebalo voditi računa. Teško je izreći sud. Doduše Česi i Po- ljaci čestitaju pobjedu Košutovu. Ovaj se je s druge strane izjavio za federalizam u Au- strijii Ne da se poreći, da bi Slaveni s ove strane Litave bolje prolazili bez dualizma. Federalizam bi bio takogjer ogromna teče- vina. Uz to bi nestalo one politike, koja dik- tuje ,poziv velike sile“, što se protiv prirode a na štetu naprednog razvitka i slavensiva hoće po što po to da izvodi. No ima još drugih pogleda, s kojima treba računati. Sudbina Slavena u Ugarskoj ne samo, da nam ne može biti sve jedno, već j je za nas južne Slovene u nekoliko i pi- ' opstanka narodnog. Ludo bi bilo i pro- i, da se ugarski Sloveni imadu čemu mu nadati od Košutova čisto magjarskog programa, nego li od držanja tobožnjih libe- rala. Dapače sva je prilika, da će nova vlada uvijek | dalje ići u otkidanju prava i uništa- vanju uvjeta opstanka nemagjarskih narod- nosti. Punim pravom možemo Nemagjarima a po gotovo Slavenima u zemljama krune Sv. Stjepana predvigjati sve crnje dane i sve teža iskušenja. U tome nas predvigjanju utvrgjuje ne samo program Košutove stranke već još više njegova taktika, koje se misli držati. On neće od jednom personalnu uniju već hoće, da je postepeno sprema. A što to znači za Slovene ? Tražeći od jednom personalnu uniju izazvao bi Košut i njegova stranka otvoreni sa dinastijom. To bi moglo lako izazvati neke uspomene iz 1848. godine a S njima bolju uvigjavnost i po tome i pro- mjenu politike prema Nemagjarskim narod- nostima sa strane mjerodavnih krugova, koji su do sada Magjararima u svemu popuštali i izručili im Nemagjarsku većinu naroda na volju. Sto nije mogla učiniti uvigjavnost u toliko silnih godina mogla bi nevolja u jedan mah. Košut je odveć mudar a da sebi po- kvari siguran posao. On će postepeno da iz- nudi sve veće i veće popuste magjarskom nacijonalizmu, koji će mu se dozvoljavati u nadi da neće doći do skrajnosti. Tako će on spremiti polje za personalnu uniju i uništenje Pa os i posljednjih tragova dualizma, ali onđa će promjena politike na protivnoj strani biti ne- moguća. Uzalud će se tražiti oslone 1548. godine, njih neće biti. Istorija nas uči, da je bečka politika doduše prevejana ali na žalost u oiljevima bez temelja. Ona će i dalje do zadnjega Ča- ga trčali za sjenkom velike i snažne monar- hije na dualističnom osnovu. To zna i Košut i on će pametno velike provizije tražili i do- biti za prelongacije svojih potraživanja u po- gledu personalne unije. To će ma dalii snagu, koje danas nema, razumije se, trošak će platiti Austrija i Nemagjarski narodi u Ugarskoj. Da li će se na mjerodavnim inje- stima i na vrijeme predomisliti pozvani ljudi? Hoće li Slaveni u Austriji udesiti svoje dr- žanje kako treba, a da se spriječi katastrofa, koja prijeti ne samo ugarskim Slovenima već i cislitavskim od konačnog uspjeha Maugjara u tom pravcu. Jer ako se danas Košut iz- javljuje za federalizam, to čini iz privreme- nog računa a sumnjamo, da bi suma, kad bude dovoljno jak, propustio kakvu trgovinu sa germanskom najezdom u pogledu ova- mošnjih Slovena. Držeći se uvjerenja, da narodi stradaju od tugje ruke ali ginu od svoje, mislimo, da je najbolje, da Slaveni dubro uoče opasnost, koja im prijeli i da se osnaže u ozbiljnom, smišljenom i pregalačkom radu. Ako tako dočekaju odlučan čas, promjenjeni odnosi iz- megju obiju djelova monarhije mogu da bu- du za Slovene kraj teške bolesti i uvjet bo- lje budućnosti. Ostanu li u neradu mogu la- ko doživjeti propast za uvijek, Za to ostavimo nagagjanja i radimo. Onda se možemo kad tad dobru nadati, inuče — zlo je ncizbježivo pao ili ostao dualizam. aha Juraj Strossmayer. Na 4. februara 0. g. biskup Juraj Stross- mayer navršio je devedesetu godinu svoga ži- vota. Naša braća Hrvati slavili su s ponosom taj rijetki dan najvećeg svoga velikana. I zai- sta, Strossmayer je najveći hrvatski rođoljub, najveći jugoslavenski apostol, kome se divi ci- jeli Slavenski svijet i prosvijetljeni umovi Evro- pe. Stossmayorov život jest povjesnica kultur- nog napretka i razvitka jednoga naroda — hr- vatskog naroda. On je najbolji uzor, šta može uraditi čovjek na položaju, zaokružen rodoljub- nim zanosom, u korist svoje domovine. Kada je biskup Strossmayer nastupio svo- ju stolicu god. 1850., crni apsolutizam i ljuta germanizacija tištila je njegovu domovinu, a hr- vatska inteligencija bila se je više ili manje po- dala nekom apatizmu glede narodne stvari; ma- lo je bilo i onih, koji su se nadali da bi se stvari mogle preokrenuti. Kroz onih deset go- dina crnog apsolutizma biskup Strossmayer na- dahnjivao je svoj narod božanskim idealom žive vjere u bolju budućnost; i dok su drugi već bili malaksali, on je snovao kako bi svoj narod kulturno podigao, uvjeren da jedino prosvjeta “može pobuditi i usplamsati kod naroda čuvstva za narodnu stvar. Svijest i srce naroda, to je bio onaj ugalni kamen, na kojem je Stross- mayer nastojao sagraditi sva svoja djela. To jo dapače bila pećina, na kojoj se je nadao sagra- diti budućnost cijeloga jugoslavenskog naroda. On je znao vrlo dobro da: narod, komu je u- gasnula svjetlost, koja ga k njegovu Betlemu vodi, narod, koji je sav u kal i smet zagreznuo, pak se nije u stanju uznijeti do ono svrhe, ko- ju mu je Bog na ovome svijetu opredijelio, na- rod, koji se ne zna za idealne ciljeve svoje ras- paliti i na sve moguće žrtve ohrabriti, narod, okoji uvijek samo strahuje i preda, koji u ozbilj- “nim okolnostima samo i jedino na svoju slabost i nemoć misli, narod, koji uvijek i uvijek misli, da samo pod tugjim okriljem i tugjom moći i pomoći živjeti može, takav narod truli, iznema- že i propada, i takav narod nema zaloga ži- ovota i budućnosti. Suprotivnim pako načinom onarod, koji zna, što hoće, koji nikada i uz ni- “kakvu cijenu na svijetu ne da iz svoje duše i svijesti izbiti onu idealnu svrhu, koja od samo- .ga Boga dolazi, narod, koji zna u odlučni čas .sve svoje sile u jedno skupiti i na podignuće viših svojih ciljeva uputiti, koji zna u takav čas općim oduševljenjem učiniti onu poslovicu: \,il slobodno živjeti, ili slavno umrijeti“, takav narod, sve ako mu je kroz vijekove boriti se, patiti i svaku žrtvu podnašati, prije ili poslije spasiće sebe i svoju domovinu. Ovakovim mi- slima nastojao je biskup Strossmayer, za doba opće germanizacije, nadahnuti svoj narod. Kad je kuenuo čas i povratio se starodav- ni ustav, Strossmayer osniva jugoslavensku a- kademiju u Zagrebu. Mnogi su strepili misleći da je preuranio, ali on se ničesa ne boji; on se opet uzda u pomoć božju i u velike duševne darove južnih Slavena, a svako zakašnjenje moglo bi biti štetno. Težio je za tim, kako bi cijelo južno Slavenstvo okupio oko jednog sre- dišta, sile sjedinio, te kulturno narod podigao, e bi tako ražegao ljubav za narodnom svijesti i slobodom. Htjelo se je Xwepke volje i ljubavi, jer snažnoj volji i ljubavi ništa na ovom svije- tu teško, ništa nemogućno nije; ljubavi ni ista nemila smrt ljubimče ugrabiti ne može, jer i ako ne živi u tamnom grobu, živi ipak u maj- činom srecu, koje ga oplakuje. Jednako slijedi na neki način s pravima i slobodom naroda, koji je do samosvijesti potpuno dozrio. Moguće je, da se tugjim nesmiljem narodne svetinje iz javnoga života izagnaju; ali ako je narod umio neoskvrnjenu dušu sačuvati, tada no ginu na- rodne svetinje, nego se tim većom silom iz jav- noga života onamo povuku, gdje je svakoga ži- vota izvor i sjedište, to jest u srce i svijest na- roda. Nije se šaliti sa sviješću naroda. S njome uzalud boj biti. Sve da bi i moguće bilo prava i slobodu naroda zreloga u pučini morskoj uto- piti, u tamni grob ukopati, ipak bi naskoro no- vim i sjajnijim životom oživjele; jer što u svi- jesti narodnoj živi, prije ili poslije i u javnome Životu oživjeti mora. Evo, ovo je bio glavni cilj Strossmayerov pri osnivanju akademije. Ko bi izbrojio sve, što je veliki ovaj Slaven za aka- demiju učinio? Akademija je dakle morala oko sebe okupiti sve bolje umne rodoljube južnih Slavena. Ali, veliki biskup, shvatio je vrlo do- bro da i ako je Akademija prvi korak k narod- noj svijesti, ona ipak bez jednog domaćeg sve- učilišta ne bi imala smisla. Mlagji naraštaj li- šen najvećeg narodnog svoga učilišta, bio je prisiljen u Pešti i Beču tražiti izobrazbu. Ka- kav je duh vladao kod tih sveučilišta svakome je jasno. Profesori su nastojali iz petnih žila iz slavenskog podmlatka izgubiti svaki rodoljubni osjećaj i težnja za slobodom, a Slaveni u opće smatrani inferiornom rasom i kakovi ,paggi d onore“ njemačke supremacije i despotizma. Trebovalo je dakle mladost k sebi pritegnuti i uzgajati u narodnom duhu. Sveučilište je da- kle bilo neophodno potrebito. Is toga baš ka- da je sabor prihvatio osnovu za Akademiju, Strossmayer stavlja prijedlog i za sveučilište; a kako bi se inače i promišljati mogao onaj nje- gov politički program samostalna hrvatska u okviru monarhije“ bez svoga najvišeg učevnog zavoda. Moglo bi se pitati, što je potaklo Stross- mayera, da osnuje prije Akademiju pa Sveu- čilište, buduć Sveučilište temeljni kamen na ko- moe se stoprv može Akademija sagraditi. Ja mi- slim da je veliki biskup ovo uradio baš s toga, da okupi najprije u jednu zajednicu ono još malo preostalih rodoljuba od ilirskog pokreta, e bi ga potpomogli pri osnivanju Sveučilišta, koje je zahtjevalo više truda i imalo većih po- teškoća nego li osnuće Akademije. U ovome se. je baš Strossmayer i pokazao velikim narodnim organizatorom, koji je potpuno bio shvatio am- bijenat i položaj naroda, . : Sveučilište je dakle moralo biti ono sveto ognjište, na kom se srca bratska na ljubav, slogu i jedinstvo razgrijati imaju. U samom na- šem užem domu, veli veliki biskup, dva brata rogjena, jedne majke sinovi, još predsude neke rastavljaju. Jednu krv, jednu dušu, dva dična imena, koja jedno te isto znače, često puta iz- dvajaju. Do sveučilišta je, da te predsude i razmirice prestanu, da se braća u jednu dušu i u jednu svetu namjeru spoje. Pokažimo svakom prilikom jednokrvnoj braći, da je udes njihov naš udes, da je rana njihova naša bol, da je veselje njihovo naša radost. — Uzvišenih li ri- ječi, koje bi trebovalo da srpski i hrvatski na- rod urezane u sreu nosi! Ali na žalost, za du- lje vremena, ove lijepe i zanosne riječi ostale su kao glas vapijućee u pustinji. Nadamo so ipak, da će osvanuti bolji dani srpskom i hr- vatskom narodu; u danima megjusobne iskre- nosti sjetiće se jednokrvna braća patriotičnih ideja velikog Strossmayera. Akademija dakle i Sveučilište morali su biti sredstva kulturnog preporoda; jer narod, koji svoja najviša učilišta ima, te dobro s nji- ma upravlja, taj se narod intelektualno eman- cipira, a emancipacija i oslobogjenje svaku dru- gu emancipaciju i svaku drugu slobodu prije ili poslije poroditi ima. Osim toga svaki narod ima svojih crnih i nesretnih, kao što ima sjaj- nih i povoljnih dana. U vrijeme kad se narodu smrači, kada mu najsvetija baština slobode i napretka u pogibelj pane, tad obično sve ono, što je Bog u svijest i srce naroda stavio i za- logom vječitim svake slobode i sreće opredije- lio, pribježište i utočište svoje u najvećim učev - nim zavodima traži, pak ujedno i pobjedu svo- ju prije ili kasnije nalazi. Akademiji pokloni Strossmayer i svoju ri- jetku zbirku slika i umjetnina, koju je sabirao do trideset godina, a procjenjena je u vrijedno- sti od milijun forinta, te na taj način, i ako u čednoj mjeri, pretvori Zagreb u malenu Fioren- cu. Hrvatski narod punijem ga pravom nazivlje svojim Mecenom, jer ne bijaše kulturnog pou- zeća, e da Strossmayer nije doprinio svoj ka- mičak. Strossmayer i ako veliki um, kome se je divio i jedan Gladston, ipak nije bio ni rim- ski kardinal ni bečki grof ili barun; najbolja svjedodžba, da u političkim pitanjima nije pri- znavao drugu volju izvan one narodne svijesti i svoga značaja. Nikome se nije klanjao, ali i od nikoga nije strepio, On, katolički biskup, stoji na čelu misli: svi u slozi i svom snagom i svećenstvo 1. svje- tovnjaci valja da štuju brata svoga vjeru, vjer- no čuvaju i njeguju svoju i složno spašavaju narod i domovinu od domaćega razdora it od stranih dušmana. Dao Bog, da ovu lozinku ve- likog biskupa i najvećeg Hrvata prigrle dana- šnje posvećene glave, pa bilo koje vjero. Strossmayerove težnje za zbliženjem Srba i Hrvata bile su velike, kako se razabire iz du- gog i slavnog njegovog života; i uvjereni smo, doživili sjedi starac dan, kada braća zajednički za iste ideale u rad stupe, to će biti najrados- niji dan hrvatskoga Mecene. Svima su poznate veze, koje je on podržavao s pokojnim knezom Mihajlom, današnjim srpskim kraljem Petrom i Crnogorskim knezom-pjesnikom. Svakijkulturni napredak junačke Crnegore osobito ga je“zani- mao. Njegova ljubav prama Rusiji bila je neo- graničena. Prigodom proslave prelaza Rusa u kršćanstvo, on se nije bojao opraviti onaj po- znati telegram u Kijev, što je u Beču izazvao veliko negodovanje; a kada mu se je iz Beča zamjerilo, izustio je ove znamenite riječi: moja je savjest mirna. Kad je Strossmayer bio u Beogradu, beogragjani ga svečano dočekaše, pri- rediše mu sjajnu bakljadu, a J. Bošković oslo- vi ga značajnim govorom. Prigodom ove rijetke ' svečanosti najvećeg jugoslavenskog apostola i Srbi Dubrovčani pridružuju se slavlju braće Hrvata i kliču s velikim pjesnikom: - m Riječ je stara: da tko dobra čini imo se je rad šta i roditi; > A to Tebi liči u istini, Ter tvoj život Bogu drag će biti A narodu viekom ostat mio Što no kliče: Svečaru, živio! Martić. Ša gati zakaići