a aa za PEDE Ž riža [E > u EPVSN PeP bia ra e sluči uslijć i, f u Ku kleči rep“ i Jada [inis' Godina XIV. ( U Dubrovniku 25 Marta 1905. Broj 13. Cijena listu. Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu Kruna 11. Zs Srbiju i Crnu goru na go- dinu Kruna 12. Za sve ostale anaka 15 u zlatu. zemlje na godinu Za Vubrovnik na godinu Kr. 10. Na pi godine 1 na četvrt godine surazmjerno, Pojedini droj lista 20 para. Pretplata i oglasi Salju se administraciji Dubrovniku Dozisi so šalju uredništvu. * Rukopisi se ne vraćaju. ia Za oglase priposlano,izjave, javne zahvale, računska izvje šća i slične objave plaća se 20 para od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampsju, po pogodbi. Nefrankovana pisma ne pii- maju se. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Rudolf Sardelić. Kzlazi svake nedjelje. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pasarića. Ž ia ; Kotor u opasnosti. Javljaju nam iz Kotora, da se je obrazovala činovnička konsumna zadruga i da je raspisala natječaj na mjesto upravitelja svog magazina, u kome će se prodavati hrana i druga kućna potreba za članove. Zadruga je već unajmila mjesto i to u blizini grada ali u granici općine Dobrotske. Takogjer je sklopljen ugovor za snabdijevanje zadrugara mesom, koje će se i klati i prodavati u granici općine Dobrotske. Velika je većina činovnika stupila u zadrugu, a takogjer i priličan broj drugih gragjanja. Ovo su činjenice. Da vidimo sada neizbje- žive posljedice rada i uspjeha ove zadruge. 1. Kako je poznato u Kotoru ima mnogo či- novnika i mislimo da nećemo pogriješiti, ako uzmemo, da barem treći dio potrošnje na njih otpada. Nema sumnje, da će gubitak trećine prometa za velik dio trgovaca značiti propast njihove trgovine. Na dnevnom ćemo redu u tom slučaju imati barem desetak stječaja usljed ne- posrednih šteta a da ne računamo štete usljed nenaplaćenih potraživanja, koje će pretrpjeti vla- snici kuća i povjerioci propalih trgovaca. 2. Glavni prihodi općine Kotorske kao i sviju »gradova“ sastoji u t. z. potrošarini. Njoj je podložno mal da ne sve, što je za hranu i što ugje u grad u većoj količini. Naprotiv ono, što se unosi u maloj količini slobodno je od potro- šarine. Konsumna zadruga ima svoj magazin izvan granice potrošarine i po tome je od nje slobodna. Kupci unoseći na malo u grad dnevne potrebe takogjer su slobodni od potrošarine. Surazmjerno dakle prama kontingentu potrošnje, što u Kotoru otpada na činovnike, općina će «Kotorska izgubiti barem trećinu prihoda od po- trošarine. 3. Usljed prilika navedenih pod 2) onda i inače po prednostima same ustanove, konsumna će zadruga biti u stanju, da drži znatno niže cijene nego li ostali trgovci. Prirodna je poslje- dica toga, da će broj članova zadruge neprestano rasti i da će joj malo po malo i oni pristupiti, koji se danas iz raznih razloga drže daleko, a to po neumoljivim pritiskom privrednog zakona. Prema tome će se surazmjerno i povećati žtete navedene pod 1) i 2). 4. Pošto se živo kolje u drugoj općini, Kotor će izgubiti velik dio dosadanjeg bira za klanje. Ovaj je gubitak u toliko veći, što glavni potro- šač mesa baš je činovnik i što se je kotorska op- ćina, da očuva ovaj znatni prihod, obvezala za nekoliko godina, da odlomku ,Škaljari“ plaća 1000 kr. godišnje naknade, da se ne bi tu digle klaonice na štetu grada. 9. Usljed velike praznine, koja će neumitno nastati u prihodima općine Kotorske, ova će biti primorana da digne prirez. Naravno neće dići prirez na potrošarinu, jer je ovaj i tako visok a s druge strane to bi bila voda na mlin činovničke zadruge. Naravno dići se prirez na kućne poreze. Stanovi će usljed toga u velike poskupiti. Posljedica će toga biti velika nevolja za sve one, što u gradu stanuju a osim toga još će se više otešćati i tako tužni položaj tr- govaca i zanatlija. 6. No ni na tome nemože ostati nevolja. Ve- liki broj porodica biće primoran, da traži stan u Dobroti, Mulu i Prčanju — druge općine. U tom slučaju zavešće se omnibus, za koji će Se naravno mnogo manje plaćati nego li, što je razlika najma u gradu i izvan grada. Tim će mnogo stanova ostati prazno. Strašni gubici za vlasnike kuća. T. To donosi sobom gubitak poreza za državu odnosno prihoda za općinu, koja pošto iserpi Svoje pravo na prirez doći će pred neizbježivi deficit. .8. Obzirom na uzajamno djelovanje privred- nih prilika sve će ovo prirodnim zakonom iza- zvati opadanje drugih grana zarade, nastupiće trajna privredna kriza toliko u općinskom ko- liko u privatnom a gazdinstvu trgovaca, zanatlija i radnika, So 9. Općina je kotorska prilično zadužena a ima i velikih potreba. Prema gornjim prilikama, štednja i ograničavanje izdatak a neće biti do- voljni tako, da će općina i narodna privreda u Kotoru doći pred bankrot. * * * Ovo što smo naveli ne može nikako da izostane, ako konsumna zadruga u Kotoru uz- napreduje u radu i uspije, kako joj današnje prilike dozvoljavaju. Doduše nije isključeno, da poslije kratkog. vremena rad zapne bilo zbog velikih poteškoća u administraciji, koje su ve- zane sa ovakim ustanovama, bilo iz drugih uz- roka. Ali samo djeca mogu računati sa takovim mogućnostima. Kotorski gragjuni moraju raču- nati sa uspjehom zadruge a to u toliko prije, što smo vidjeli, da je na čelu pokretača bio g. viši policijski savjetnik Mahkovec, kome niko neće odreći vještinu i ustrajnost u privagjanju svojih namjera kraju a najmanje Bokelji, koji ga i suviše dobro poznaju. S druge strane ne- ma sumnje, da nijesu samo privredne potrebe vodile g. Mahkoveca i njegova pouzdanika neg- dašnjeg fratra a sad popa — čistog pravaša Segvića. Gosp. Mahkovec ima vanrednu misiju i mnoštvo komisija i drugih više ili manje po- litičkih poslova tako, da bi mu vrijeme i odveć skupocjeno bilo, a da ga posvećuje privrednim potrebama činovnika radi njih samih. Osim toga njegovi su prihodi odviše veliki, a da ga potre- ba goni na organizovanje konsumne zadruge. U ostalom to bi mu se s višeg mjesta i zamje- rilo iž više razloga i to prvo i prvo zbog gu- bitka vremena a drugo, što nekako ne priliči, da on pokreće stvari, koje obzirom na mjesne prilike nanose štetu gragjanstvu, općini i državi. No kad pogledamo, kakvu je brigu vlada po- svećivala privrednim prilikama Boke i to uspo- redimo sa političkim njezinim radom, razumje- ćemo vrlo dobro, što je gosp. Mahkoveca krc- talo, kad je stao da u Kotoru uvodi ovu soci- jalističku instituciju i da se zagrijava za ono zadrugarstvo, koje je pred same dvije godine moralo, da se bori protiv namjesničkih odluka za opstanak. Svakome jo u pameti, kako je povrijedom temeljnih zakona, bila zatvorena bokeška štedionica i izloženo propasti, toliko stotina porodica. Onda je, ako se ne varamo, bio gosp. Mahkovec referent, koji je slao iz- vješća u Zadar a sad se oduševljava i čak po- staje pokretačem zadruga. Isto tako ni neg- dašnji fratar Šegvić nije mogao u svom domaz- luku osjetiti potrebu konsumne zadruge, ako nema kakve svojte po Bogu ili rodu, te je iz hristijanske ljubavi izdržava, ili što mu ne prija »škaljarska marva“. ŽE Kad sve ovo uzmemo u obzir, nije teško zaključiti, da zadruga ima i drugih ideala. Sna- gom tih ideala uz moćnu protekciju g. Mahko- veca nema sumnje, da će konsumna zadruga napredovati na — golemu nesreću grada Kotora i njegovih privrednika. * * * U ovom su listu bili upozoreni na vrijeme Kotorani na opasnost, koja im prijeti. Što su uradili, da zlo spriječe. Naravno — ništa, po svom starom običaju, Većem dijelu biće bilo i dosadno čitanje onih članaka. To je što veli »Jedinstvo“ — ekonomija i teorija i za to nije važno. Oni što su pročitali biće slegli ramenima, što se njih tiče. Mnogi su promislili; neće biti od toga ništa, sudeći drugoga po sebi. Nijesu na to pomišljali, da neke vrline, što kotoranima fale, gosp. bi Mahkoveca uprav krasile, kad hi bile i upotrebljene na bolje svrhe. Gosp. Mah- kovee zna, što hoće — a kotorani nijesu to ni- kad znali. Sto on počne u tome i ustraje — a kotorani — danas trista a sutra ništa. Gosp. Mahkovee umije i raditi i truditi se, da postigne svoje ciljeve — a kotorani su uvijek lijeni bili, da rade i misle o svom dobru. Bijele muhe ne spominjem. Zato su Kotorani ostali skrštenih ruka a naše su opomene ostale na papiru. Sad će se češati. Javljaju nam, da je ovih dana bio zbor po- sjednika i trgovaca, da promisle, što bi trebalo raditi. Pitamo gospodu Kotorane, zašto nijesu zimus se makli odma poslije one skupštine? No zalud ćemo sad prigovarati. Za to ćemo poku- šati, da u dvanaestom času i s naše strane što doprinesemo, ne bi li se opasnost otklonila. Prije svega je potreba, da Kotorski gra- gjani pristupe trijezno i savjesno proučavanju prilika u posljednjim petnaestak godina, i to »Sine ira et studio“, ne štedeći sebe. Priznava- nje svojih pogrješaka nije sramota već jedini put popravljanju i dokaz, da smo u iskustvu nešto naučili. Sramota bi bila, kad bismo opće dobro stavili pod noge, samo da ne priznamo svojih pogrješaka. Prebirajući na prilike grada Kotora za to vrijeme, Kotorani a naročito posjednici, trgovci i zanatlije a onda i inteligencija uvidje- će, da su dizali iz vatre kestene za račun tre- ćega, kome je privredni napredak Boke lanjski snijeg. Jedan dio Kotorskih gragjana priznaće, da je žrtvovao uzalud svoju nezavisnost praznim obećanjima ili umišljenoj koristi na štetu općeg dobra a u većini slučajeva i svog ličnog. Koto- rani su zaboravili, da jedino jaka nezavisna svi- jest može da trajno bude branikom gragjanskih interesa a ono, što se postigne po milosti, ne vrijedi, već truje i ubija a na posljetku se do- gje do onog poznatog zaključka: Crnac je uči- nio svoje, Crnac može da ide. Svi Kotorani, bez razlike stranaka, zaboravili su kraj stran- čarskih zajedničke i opće dobro. Do toga je do- šić usljed objestranih pogrešaka, koje su izazi- vale sve veću razjarenost i strančarsko sljepilo. Nasjeli smo tugjim računima. Posljedica je toga bila skrajni Makiavelizam u biranju sredstava, koji je sputao brigu i rad oko zajedničkog do- bra. To je vrlo ubitačno djelovalo na općinski rad, gdje se je mnogo griješilo iz ličnih i stra- načkih obzira, gdje se nije u dovoljnoj mjeri vo- dilo računa o općim potrebama, gdje nije bilo u dovoljnom broju ljudi, da rade i misle za na- predak. I ono, što je bilo spremnijih i pleme- nitijih ljudi nije moglo ništa ili nije htjelo iz više razloga, koje ostavljamo proučavanju njih samih. U takim prilikama nije se ni moglo ništa uraditi da se spriječi skupoća, koja je danomice veća bila. To je mogla uraditi samo takova op- ćina, koja je uživala povjerenje ogromne većine naroda i kojoj se nije trebalo bojati, da se za- mjeri svojim radom za opće dobro Petru ili Pa- vlu. Kotor je grad, 'u kome stranačka općinska uprava ne može da vrši svoj poziv, kako tre- ba, bez bojazni, da bi to moglo nanijeti štete stranci. Posljedica je toga, da se općinska upra- ya nalazi u nekakvoj zavisnosti a da ne rečem ropstvu prema kratkovidosti, ambicijama i lič- nim interesima i strastima svojih vlastitih i to uvijek manje sposobnih i valjanih pristaša. Ta- ko se je jednom vrlo ugledni pristaša današnje općinske većine tužio, kako mu je već dodijalo biti slugom kojekoga. Pošto se nije ništa uradilo protiv skupoće, tužbe su gragjanstva a naročito činovnika sva- kim danom veće bile. Da je bilo nezavisnog 0- sjećaja i uvigjavnosti u gragjanstvu, da je bilo inicijative, odlučnosti i sporazuma, bili bi svi ti gragjani mogli lako ili izraditi, da općina ener- gično preduzme, što treba, odnosno da gragjani sa svoje strane pomognu, da se zlu doskoči o- nim sredstvima, koja su za to prikladna. No. kako toga svega nije bilo, činovnici su objeruč- ke prihvatili ono, što im je savjetovao g. Mah- kovec. Doduše moramo žaliti, što se megju čino- vnicima nije nikoga našlo, da upozori svoje drugove na neispravnost i opasnost predloženog puta za opću stvar. Moramo takogjer žaliti, što se kod činovnika nije ispoljio osjećaj solidarno- sti s ostalim gragjanstvom. Činovnici ne pre- staju biti gragjanima a naročito imadu neke dužnosti kao sinovi ovog naroda i ove zemlje te od njih nije lijepo, što su se dali zavesti od stranaca i od onih, koji se osjećaju samo čino- vnicima i ništa drugo. Naročito je žalosno, ako ne išto gore, da se nije našao nijedan od broj- nih vijećnika činovnika, da. savjetuje druga sredstva. Kao vijećnici morali su ti činovnici poraditi, da se spriječi zlo a, ako su to propu- stil, onda su morali kao činovnici popraviti posljedice svog grijeha, što su kao viječnici počinili. u “No u opće mine možemo, dati činovnicima veću krivicu nego li ostalim gragjanima odno- sno upravi općine. Jedni su učinili zlo na jedan način, drugi na drugi a to sve iz jednakih uz- roka od prilike. a Zato nemožemo nikako odobriti, što neki gragjani misle sad odma, da se brane kojeka- kvim represalijama svaljujući svu odgovornost na činovnike. A sve činovnike ne možemo u je- dan koš metnuti. * * * Sad dolazimo na ono: Quid faciendum ? Na osnovu gore navedenih prilika, ne ostaje drugo već da se u Kotoru sporazumiju gragja- ni u pogledu privredno-administrativnog pro- grama za općinu, koji bi sproveden učinio kraj tužbama na skupoću. Trebalo bi dalje stvoriti garancije, da će se pomoću općine taj program i sprovesti a to u prvom redu izborom ljudi, koji su zato sposobni. Na pregovore moraju se i činovnici pozvati, a kad sve bude gotovo i- maju se pozvati činovnici, da ukinu odnosno istupe iz zadruge. Kad činovnici uzimaju do- voljno jemstvo, da će se poraditi na ublaži- vanju skupoće i ozbiljno voditi računa o njiho- vim pravednim. zahtjevima, koji-su više. manje opći, onda teško će se činovnici oglušiti na ta- kav poziv. A oni, koji bi se oglušili, pokazaće u pravom svijetlu, što su a narod će znati, ko je vjera a ko nevjera, vigjeće, koji su to činov- nici, što zaboravljaju da su gragjani. Tek poslije takova postupka moći. će, da nastupi borba protiv onih, koji nemaju osjećaja za gragjanske dužnosti, koji zaboravljaju, da su dugove općine kotorske većinom činovnici za- ključili i to u svrhe, koje odgovaraju u prvom redu njihovim željama i interesima, protiv onih velimo, koji zato što ih zakon oslobagja općin- skih prireza a daje im veća prava, hoće da ne- savjesnim postupkom upropsste općinu i gra- gjane, koji se krvavo trude, da državi plate onaj isti porez, od. kojega oni dobijaju srestva ze izdržavanje. Ako gragjani kotorski ne poslušaju ovaj naš savjet, u borbi će izgubiti pravo na mo- ralni oslon prosvijećenog svijeta, meću na kocku svoje najveće interese, jer povoljan izlaz borbe mogu da očekuju samo od puke sreće. Ozbiljan je ovo čas, ako ikad. Nek pregnu Kotorani jednom na ozbiljan rad, nek se oslo- bode i pokažu pravim gragjanima, nek porade oko svog dobra smišljeno i ustrajno, onda im se samo ne treba bojati ničesa, što im sprema g. Mahkovec. Ali samo na. vrijeme, dvanaesti je čas. Initiis obeta, sero medicina paratur. Gragjanin Kotorski. Iipuspoga u Ilpocpjera. Gospodarska izložba u Pragu. — U Pragu priregjuje se već mnogo godina svakog proljeća velika gospodarska izložba, koja je silno posje- ćena i poznata ne samo u Českoj, nego i izvan granica njenih. ; : Braća Česi pozivlju nas da i mi na nju sudjelujemo, izlažući svoje poljoprivedne, vo- ćarske i vinogradarske proizvode, razne domaće i druge izrade, te da bi time zainteresovali za naše produkte širi krug potrošača u Ceskoj. S velikom predusretljivošću biće nam u tom poduzeću na pomoći Česki trgovački muzej, kao glavni sudjelovač u toj izložbi. Izložba biće 13. 14. 15. 16. i 17. maja. Od 1. maja do izložbe i poslije izložbe, do konca t. m., voljan nam je Česki trgovački mu- zej ustupiti dvije velike sale, u kojima će naše stvari biti izložene, i