k g Godina XIV, Broj 14. Cijena listu. Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu Kruna 11. Za Srbiju i Crnu goru na go- dinu Kruna 12. Za sve ostale zemlje na godinu anaka 15 u zlatu. Ne Za Vubrovnik na godinu Kr. 10. Na po godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 20 para. U Dubrovniku 2 Aprila 1905. ITI Pretplata i oglasi Salu se administračiji Dubrovnika DozgiRi se šslu uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase priposlano,izjave, javne zahvale, računska izvje šća i slično objave plaća se 20 para. od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankovana pisma ne pji- maju se. Vlasnik, izdavate] i odgovorni urednik Miho Vaechetti, Kzlazi svake nedjel e. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pasarića. Dubrovnik, 1 aprila. Ako pored sitnih zadovolena taštine ima u politici drugih, većih naslada i zadovolstava, bez sumne jedno je od najvećijeh kad čovjek vidi, da neka načela, koja je za mnogo godina ispovijedao i branio i za koja je i pritisnut i gonen bio, malo po malo krče sebi puta i bi- vaju priznavana pa čak i usvojena od juče- rašnega protivnika. A ako ta načela nijesu samo programi političara već i duboko uvjere- fee rodoluba, onda je naslada ne samo intensiv- nija i opravdanija već i čišća, plemenitija. Srpska stranka na Primorju od svoga po- stana stajala je uvijek na stanovištu liberalizma i u dugoj borbi, žalosnoj jer bratinskoj, upirala sved prstom na klerikalizam kao na glavnog neprijatela svakog pravog narodnog napretka i uspjeha, kao na glavnu smetnu iskrenog pri- bližefta i sporazumka među zavađenom bra- ćom. Hrvati na žalost bijahu zapali sasvim u šake popova; svi gotovo listovi i svi glavniji položaji fihovi bijahu zapremleni od popova ili stajahu pod neposrednim pritiskom nihovim te pomagahu dušiti zdravu narodnu misao i do- građivati onaj most na Balkan, na koji je Biz- mark uputio Austriju i sve Nijemee. Bilo je dakako i među Hrvatima uviđavnih političara široka pogleda kao Borčić i Dr. Potočnak — sjajne tačke u periodu mračnome —, ali to su bili rari nantes preko kojih je vrtlog bezobzirno prelazio. Opći slovenski neprijateli širili su pu- teve poganoj struji i posipali ih evijećem, raz- mahujući neopravdane žele do ludila i raspiru- jući neobuzdane strasti do bjesnila. No i usred najžešćega kreševa mi nijesmo očajavali. Poučeni istorijom znali smo da se na- rodi teškom mukom iskupluju, da se pravi pu- tevi nalaze nakon duga lutana i da zdrava i dobra ideja ne može poginuti. Dugo pašovare Kuenovo u Hrvatskoj, opće razočarale koje je potom nastalo, bratsko vladane Srbi samu go- dinu dana poslije zagrebačkih grdnih dogadaja, bezobzirnost Handelova i sve prilike s tim u vezi činile su da pane mrena s očiju mnogijem i da oštrije pogledaju oko sebe. I bistrefe je počelo. Najprije se izdvojila nezavisna omladina, a za nom su počeli pristajati i stariji i iskusniji, te nakon izjava o slozi i bratimlenu po sijelima, zabavama i listovima, dodoše i izjave političari i glavara stranaka u saborima, pa dogovarana i ugovarara sa Srbima. No na tome je za čas i ostalo. Hoće li se proces bistreha i nadale nastaviti i hoće li doći do taložena i definitiv- noga umirena — ne znamo. Umjetnih prepreka je veliko mnoštvo, mnogi se interesi ukrštavaju, | mnoge ukorijehene navade imaju se pometnuti, mnogi računi pokvariti, a neprijateli su jaki i moćni. No ako za sada i ne bude odatle potpunog uspjeha, ako primirje i zbližene i ne dovede do trajnog uporednog ili zajedničkog rada, ipak ovaj proces bistreia ne će proći bez dobrih posledica. : Beč i Rim bili su se nametli Hrvatima i ovi su svijesno ili nesvijesno postali orude u hihovim rukama. Približefie Srbima, koji su još i danas — pored mnogih pogrešaka svojih — kvasac i najbole utočiste narodne misli na Bal- kanu, nije nikako išao u račun ni jednome ni drugome. Beč poče pokretati poluge svoje i o udešavati razne proslave i blagoslove barjaka na najistaknutijim tačkama, uzvrpoli se osobito o jugoslovenskoj umjetničkoj izložbi u Biogra- du, koju htjede paralizovati izložbom u Saraje- vu, a ,eeelesgia militans“ diže vojsku svoju i stade Zapomagati da je vjera u pogibli i osni- vati razne štamparije, listove i klerikalne stran- ke — jedan i drugi do sada bez pravog uspje- ha, No sada nastaje najveće iskušere. Približuju se izbori, a tad je zemlište najprikladnije za ro- varefe. Napast je velika; Beč će mamit a popovi prijetit; masa je još nesvijesna, politički nezrela. Hoće li Hrvati odoleti i Ovoj napasti? Hoće li znati istrajati na putu kojim su okrenuli? To su pitana koja će skora budućnost riješiti, ali jedno je izvijesno: Beč i Rim ne će im nikad više onako zasjesti za vrat; svjesniji i nezavis- niji između fiih okrenuće se za uvijek od tih središta i u tome naći se na jednom stanovištu sa Srbima. To je prvi korak k tješnem približenu i zajedničkom radu a po tom i trajna korist za narodnu misao. Per Eronika. Od petnaestak dana izlaze u Dubrovniku dva hrvatska lista: ,Crvena Hrvatska“ pod u- redništvom D.ra Iva DeGiulli, koja se štampa u Srpskoj Stampariji, i , Prava Crvena Hrvatska“ pod uredništvom g. Vlaha Keleza, koja se štam- pa u ,Hrvatskoj Tiskari“; prva narodnačka i liberalna, a druga čisto pravaška i klerikalna. Popovi nijesu bili zadovolni s novim pravcem »Crv. Hrvatske“ i, kad ne mogoše ovladati li- stom, istiskoše ga iz štamparije i počeše izdavati »Pravu 0. H.“. Spor koji je odatle potekao nas se direktno ne tiče i nemamo rašta da se u 1 uplićemo. Ipak. prenijećemo ovdje jedan ulomak iz odgovora Dr. Pera Čingrije popovima, jer se neke stvari uvijek s nasladom slušaju i kad se ponavlaju. U tom pismu veli Dr. Cingrija: Nakon žalosnih hrvatskih dogogjaja ,Or- vena Hrvatska“ promijenila je svoje stanovište prama Srbima, zagovarajuć narodnu slogu. To mislim da sačinja onaj preokret u politi- čkom smislu, o kojem je govor u Vašem cije- njenom pismu. Taj preokret, kako ja shvaćam stvari, od- govara današnjem stanju, dapače postaje poli- tičkom nuždom za svakoga onoga, koji je uvjo- ren da se mi nemamo nadati od nikud pomoći, pak ako hoćemo da doskočimo našim protivni- cima, da treba da im se svi, koliko nas ima Srba i Hrvata, složno opremo. To mnijenje, koje sam i kao zastupnik u saboru istaknuo, plod je mojeg najdubljeg osvjedočenja i mal da ne eje- line narodnih zastupnika Dalmacije, toli u po- krajinskom saboru, koli na carevinskom vijeću. Naravna je stvar da onim, koji iz našeg razdora živu, preokret što je nastao, nije po ćudi. Za to je iz Beča preko Zagreba podignuta akcija, valovi koje doprli su i do nas, koja teži za tim da osujeti svaki sporazum, podajući hr- vatstvu neki vjersko politički značaj, te tražeć da kao stranka samostalno postupa. Odatle, po mojoj misli, proističe ono, što se danas kod nas zove klerikalna struja, koja, i ako se temelji na osnovu vjerskih osje- ćaja, po samoj naravi stvari, ne smije imati nikakav povlasni položaj, te treba da se izloži kritici struja njom protivnih, na isti način kako su ove njezinoj izložene. * U ,Obzoru“. br. 71. izašao je dopis iz Dal- macije, u kome se između ostaloga veli: . > >Ovih dana doživili smo u Dubrovniku za- nimivih pojava. Hrvati, koji se kupe oko d.ra Čingrije (nazovimo ih ,čitaoničari“, jer je u či- taonici njihov glavni štop), prekinuli su odno- šaje s klerom i s Hrvatima, koji se kupe u ,Hr- vatskoj radničkoj zadrugi“. Prvi su se približili Srbima, u njihovoj štampariji tiskaju svoj list »Crvenu Hrvatsku“, složno s njima po svoj prilici stupit će i na izbore. A drugi, klerikalci, zatražili su pomoć od talijanaša, ,dobrih kato- lika“, i u pismu upravljenu na vodju talijanaša u Dubrovniku, Avoscania, ponuđiše im 12 vieć- nika. Avoscani je zatražio savjeta od vodja stranke u Zadru, koji mu odgovoriše, da su o- ni spremni ugovarati sa Hrvatima, ali preko dra. Cingrije i dra. Trumbića. Na taj način po- kušaj dubrovačkih popova izjalovio se je. Ali u njihovoj ponudi ja vidim i nešto drugo: vidim prvu manifestaciju liberalno-klerikalnog sukoba u Dalmaciji. S jedne strane dio Hrvata prego- vara sa Srbima u ime liberalizma, a s druge popovi Hrvati nude savez s talijanašima u ime klerikalizma, Tko zna, što se iz toga još može izleći ?« »Prava Crvena Hrvatska“ u svom jučera- šnem broju pobija ovu vijest o pokušanom kom- promisu s autonomašima i veli: »da niko pa- metan ne će povjerovati u tako fantastičku vi- jest«; no dopisnik je valda čuo za onaj odgo- vor Dum Mata Pište, starješine popova što su se iskupili oko ,Praye“, kad je bilo na dnevnom redu približene i sloga sa Srbima: ,Ako to bu- de, ja ću s mojijem opet u gabinet, otkle sam i došo“ — pa mu se ona vijest ne će bit činila tako fantastična. »Slovenski Narod“ (br. 71.) zamjera ,Na- rodnom Listu“ što je kritikujući imenovane Slo- venca Antuna Koste za glavara računarskog odsjeka na dalmatinskom namjesništvu rekao, da je stranac »i to je — veli ,SI. Narod“ bilo dovolno da g. Biankini jako nasrne na toga tuđinca. G, Costa je odlučan i uvjeren Slo- venac, on je u svakom obziru uzoran radnik i zna vrlo dobro rie samo slovenski i nemački već takoder hrvatski i talijanski. Kad bi vlada pošilala što više takvih radnika na jug, Dalma- tinci bi bili lako zadovolni«. Tako ,Sl. Narod“, a završuje s riječima da »g. Biankini ima jako čudne pojmove o hr- vatsko-slovenskoj uzajamnosti«. Što so tiče g. Koste ne možemo ništa reći, jer ga ne poznamo, no na žalost moramo da konstatujemo, da i na Primorju, i u Bosni i Hercegovini, činovnici Slovenci često su puta pokorniji nosioci i energičniji pioniri dranga nego li tudinci, a to je još pogibelnije, jer_se predstavlaju u bratinskom odijelu. Da ima izu- zetaka i da nijesu rijetki, to se po sebi razumije. ele nac us Boone Kkpaj Bpćaca. PumcKa nponaraHna KaHna je uBpcTO ognyuuna na Hac rpaBocnaBHe rnporyTa, a y Tome je morno- Maxe 60caHcKO-X6pljeroBauka 3eMaJbCKA BJaJA a 1o- HeKlie 4 Hall MuTponojiuT JleTuna. BocaHcka Bana, Kojom naHac ynpaBibajy 6a- poH Benko u Kocro XepMaH — jenHo Tujeso cy nBuje rjtaBe, Kao uro ce je uspasno jenaH yrJenHHHali TIpBaK HETIpeCTAHO NOBJIAUH_y Hallly 36MJby yuujare u oTBapa yuujarTcke iukoje. la je yHuja MOCT PUMCKOj LIPKBM, KaO rou IiTO je NpaBaliTBo MOcT 3a ,Drang nach Osten“, o Tome cMo onaBHa Ha uucTo. Amu MuTponojuT Jleruina Kao ga sa To He fee na sHane, oH ce caMo 6puHe, na My IO Ee- My ycTpojeuu ernapxujeku odu Iuro Beliu_HapacTe. Ymjecro na rmonyHu ynpaxieHe napoxuje, Kao IiTO je oma y CnBonHoj (koTap Boc. HoBu), y Konuma (korap Baanyka), ByKkoBauu (korap Boc. IleTpo- Bal) u MHore upyre, oH ynyliyje Hale cuHoBe, CBpiieHe 6orocnoBe, kao r, Mapkuha, na uny no- najnpuje y Crapy Cp6ujy, na ce odamo pykonomoxe, H T6&K KAL OHaMO no6ujy napoxnjy ucTOM na KOM- neTyjy Ha KOjy yrpax«reeHy napoxnjy y BocHu uru XepueroBuHu. AKO CBe MOXeMO pasyMjeT4, OBO HH- KAKO He MOXKEMO, HEMOj la ce TuME xohe na yuuHu ycnyra ,Drang-u“ na oHaMOlIEH Hapon u cBe- IUTEHCTBO NOMMCJIH, KAKO HaMa npaBocnaBHujeM PJE LBATE, NOK OBLANIH>H MjeponaBHH dbakTOpH TOJIHKO IIOJIAKY HA OHAMOLIH:€ PJKOIOJIOKEHO CBE- iuTeHcTBO. Buke je BaBujek 6MJIO HA FpUKE BIAJHKE, aJIH OBAKOBO IITO HHjecy oHu panujru, jep na cy OBaKO paluJu, 3a CurypHo HuTu TpeliđHa _rpaBo- CIaBHHX HE 6u Guma ocrana y Bociu u Xepiero- BHHH, cBe 6u pumcka axnaja 6uja nporyrTaJa. Ha je murponojiuTy JleTuliu Buie crano no enapxujekor donna Hero Ji no caMora rmpaBocIaB- IbA, HMAMO NoKA3JA NOCTA TIPH PylH, ON KOjuXx emo CAaMO HeKe HaBecTH. CBaKka yIIPAKIbEHANapoxuja MOpa TIOJIOBHLIY IIpuxona naBaTu y enapxujeku domn, Nok upyry NOJOBHLy No6uBa onaj cBeluTeHuk Koju oćaBiba NYKHOCTH CBELITeHMUKE. Bpoj KoHKy6uHaTA pacTe Cc naHa y gaH, a Mu- TponojuT JleTruua, Kao ga H6& BHIH Na H HeKH CBEILTEHMLIH y KOHKYĆHHATy XHBE M C KOHKYGuHA- Ma ujeuy pakajy; jenau je cBehemu« us P. iro Bule Tyhy 2K6EHY OJ KHBOFA MYXa OTEO, M C EbBOME KHBH HM lanac, Buno 64 mnpenyro penaia, Kag 64 Mu cBe oHo H3HOCHJIH, 360r uera Ce rnpen uHoBjepuuMa CTHIuTH MopaMo. Y npyrumM nujenesaMa He noraka ce oBaKo IITO Hero caMo y oBoj Hauoj baranyukoj-BH- xahikoj. ž lia capajeBcka BJIana HE ION PYKY € puMCKOM NIPONATAHNOM, H&KA HAM H OBO TIOCJIJKH 34 NoKA3. Y 6op6u 3a ouyBare npaBocnaBIea y BocHu u Xep- NeFoB4HH HCTaKAO Ce KAO TIpBH y BocaHckoj Kpa- jamu (nosHaToj KPBaBOoj xaJbHHH) HALI CPIICKH 1O- 6poTBOop r. Ilepo Jipreaua y BocaHckoM HoBom, 3a TO CBOje NOXKPTBOBAH€ 34 TIPpABOCJIABHY LIPKBY MO- pao je r. Iprbaua onnexaTu Buuie Mjecenu y Kasa- MATHMA KA3HMOH€ OKPJAHOF Cyna y Bamanyua. Kan je oHaj Halu BHNJBHB M HOBHIJEHB HONpHjaTEJ6 BH- nu4o, na cBe To Hammera uecrTuTora Cp6uHa r. Jip- JbAYY H€ Na 34CTpalIMTH, OKPEHYO je HETIOLITEHHM TIHcaHeM nporTuB r. Jliprbaue, nonmeliyfia._ My Tpo- CTPYKH 3JIOHHH, Na ra TujeM KON jaBHOCTH H KOJI CaMora cprickora Hapona oMpa3u u u3o6nuuu. Amu IIPABO KAKE HallA NOCJIOBHLA ,CYHLE Ce He na 6ma- TOM 3ajiujenuTu“, OBo ce o6HucTHHHIIO H _y Ka3He- Hoj pacnpaBu, Kojy je nonmurao r. lIpibaua npoTuB ypenuuka ,Hrvatskog Prava“ y 3arpe6y, Koju je NOHHO Te nonuce rmpoTuB r. Jiprba4e. OnroBopHu YpenHHKk Tora gucra 6uo je ocyheH Ha 30 nana CTPOTA 34TBOpA MH HA HAKHANY CBHX TPOLIKOBA, LIlTO je cyn ceumopuue Ty Ka3Hy NnpoMHjeHMO y HOB4aHy rno6y on 300 K., KaKO CMO TO HB CIJAKGEHOFA JIH- cTa pa3šao6panu, Huje uyno. Ta Tor HCTOF OJLITOBOPHOF ypenuuka ysena je y saluTuTy Mycaja capajeBcka Kao HO TH OJFOBOpHOF YPeNHHKA CBOF IIOJIY3BAHHUHOF nucTa y Tpojenuuuu. CBe TO He MOXK6& Ia 34CuTH HerIpujaTere cpn- CTBA H IIpaBoCJaBIEA y OBHjeM 36MJbAMA, HEFO CA- na oTnouuisy ce nafiaru u upyrux cpencraBa. Jen- Hor 6nuwker_ pokaka r. Jlipmaue 3saknao je jenaH MYCNUMAH HA YJIHIIH, ycpen Bapowuu Boc. HoBor. A iura panuMo Mu Cp6u npasocnaBHH? Hu- uTa, 6apeM He pape HHITA OHM KOju CY TIO3BAHH. OHH CY BaJBIA 3ALOBOJBHH, IUTO Cy Be HAKOH TO- NuKHX noTetikolia u nog TemuKuM yBjeruMa nokpe- HyImu ,Cpncky Pujeu“ y CapajeBy. Mu He MOoxeMo HHIITA NpPOTHB MJAKOF IHMCAHA TOFA JIHCTA, KAJI 3HaMO a je NOJBPXKEH TIPOBEHTHBOOj LEHCYPH, AJIH Taj JIHMCT H& MOXE, OHaKO 3aneT Kao WTO je cara, 3ACTYIIATH NnpaBa cpnckora Hapoja y oBujeM 3e- MJBAMA, A O XKEIBAMA NE H HE FOBOpHMO. He mMoxe Na HAC OH Y 34UITHTy Y3HMJbe, JA Hale HEBOJbE H NnaTHe u3Hocu, jep cBe To rnpujeuu mnpeBeHTuBHa ueHcypa. MH Tako crpaHu cBujeT, nosHaBajyliu TIporpaM oBora JIHCTA, MOG MMCJIMTH, NA y HaC OBaMO y BocHu Hu XepueroBuHu Treue Men u muje- KO, jep ce He usHoce oHe rmorelukolie om Kojux MH TPIIHMO: A KAL TAMO LEHCYpA HE NPONyLITA HH Noruce o yMOpCTBHMA, KAO IITO HHje NponycTuHJa HH NOTNHC O YMOpCTBy MJalor pohaka Halulera cpn- cKor no6poTBopa Ilepe lpreaue. Tako: je ypenuuk ,Cpneke Pujeuu“ rocrnog. Bacu Tphuh, Ta noimTe- Ha nyia, nomao Mey nsauje Barpe, jep Hau nHa- pon He he na cxBaru_ ura je TO upBeHa onoBka LeHCOPOBA. CapajeBcka MyCaJIA Ce HE 34NOBOJbABA HH TH- jeM, H&rO IIOIpKaBa pa3He HeMauKO-HHBYTCKE HOBH- He y JlounoHy, Ilapu3y, BepnuHy u _PumMy, a na u H€ TOBOpHMO O BacKOJIHKOj ayCTpO-yrapcKkOj 4HByT- CKOj ILTAMNIH; IlAJBE OHA CBOje LBOpCcKE caBjeTuuKe Y HHO36MCTBO, KAO H. TI. NBOpCKOF caBjeTHHKA Cca- pajecke Mycane MpaoBuha, Koju ce 6aBu no Bna- nuHy nocjiy Beli Tpu mjecena y BepnuHy, a Kan ce OH NOBpaTu, nyroBahe OKPpyKHH rnipencrTojuuk Mo- nuHapa y Ilapus3, a 3a tbHM he y JlomnoH onjenuu npencrojuuk Xoposuu, Koju ce u He GaBu HH4HM NPYTHM HEFO JIH HOBHHAPCTBOM. CBH TH Jbynu Ćase Ce IIHIIJH O OBAMOIIHHM UPHJIHKAMA TIO CTPAHH- jeM HoB4HAMA OHAKO KAKO IbHMA yraha u o6Ma- Hyjy TaKO CTpaHu cBujeT 3aBoneli4 ra no MHCIMH, e je oBaMo cBe nonaj6ome. Cpncku Hapon je monHMo MHOTO XpTABa 3a CBOj ONICTAHAK, Ta Barba He ke ce ycresaru Hu CAJA OJ NAJBHX XKPTABA, Na Ce HA NOCTOjaH HAUHH Tpeny3mMe HELITO, INTO he napaJmu3oBaTu oBaj MycaJi4H pan. Hajseiu he ponomy6 6uru onaj, Koju ce y OBOM <. ucTaKHe, jep To je jenuHu HauuH, KojuM MOxeMO 3AHHTEPeCOBATH CTPAHH cBuHjeT. Tonuko 3a naHac HanucacMo uaHoceli oHo IITO HAC THLITH M IITO HAM yrpoxaBa HAM Gynyhiu ONICTAHAK, 4 BH, T. yPOlHHYe, TIPHMHTE OL HAC CBHjy OBAMO CPIICKH TIO3IpAB. Haponiak. “ui Tpuspoza u Tipocnjera. Cane3 npuBpeauux saaxpyra. — Osujex nana pasacnao je 3emajbcku On6op naJIMaTKHCKH NpuBpe- NHHM 3anpyraMa Ha IlpuMopjy OKPJHMLIY C OCHO- BOM TIpABHJI 34 yCTAHOBIbEHE CABE3A CBUX TIpH- BpenHux 3anpyra y lNanmanuju. Y. oKpyxuuuu ce NO3HBJBY 341pyre na nany. CBojy MHuIJBEIBe O npa- BHJIHMA M na Ce u3jaBe 6u Ju npucTynujnu caBesy. Tlomro Behi nocroju caBe3 cprckux npuBpe-. NHHX 3anpyra Ha IIpumopjy, oBaj he na cBoje BpH- jeme yseTu y nperpec TIHTAH:e_ EMAJBCKOF OJ6OA, |