Bi cijenici.

iDer- Na zahtjev šalu se bada-

fe-ako ilušstrova

i. g
net
kru

ci satomi
podjenia.
Avostne.
lo. jaka
lata i pao
ible-zlato
u koja tu
rubi. Om
vačije u

Jepotel
ovati 0

af. ist
3 godine
2.

)

S

Godina XIV.

Broj 15.

Cijena listu.

Za Austro-Ugarsku, Bosnu i
Hercegovinu na godinu Kruna 11.

Za Srbiju i Crnu goru na go-
dinu Kruna 12.

Za sve ostala zemlje na godinu
anaka 15 u zlatu.

Za Dubrovnik na godinu Kr. 10.

Na po godine 1 ma četvrt godine
surazmjerno,

Pojedini broj lista 20 para.

Pretplata i oglasi.

Saju se administraciji Dubrovnika

Dozgisi se šsju uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju.

Za oglase priposlano,izjave,
javne zahvale, računska izvje
šća i slične objave plaća se 20 pars
od retka (sitnijeh slova). Ako se viče
puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankovana pisma ne mi-
maju se.

Vlasnik, izdavatel i odgovorni urednik Miho Vacehetti,

Izlazi svake nedjele.

Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pasarića.

—_—

«X Bože pomozi!

Čitali smo ovih dana u izjavi jednog hr-
vatskog prvska ovo:

>Taj preokret (zbližene Hrvata Srbima),
>kako ja shvaćam stvari, odgovara današnemu
>stafu, dapače postaje političkom nuždom za
»svakoga onoga, koji je uvjeren, da se mi ne-
>mamo nadati od nikud pomoći, pak ako hoće-
»mo da doskočimo našim protivnicima, treba
»da im se svi, koliko nas ima Srba i Hrvata,
»složno opremo.«*)

Ovo je divna pojava, ali mi bismo bili ra-
dije očekivali, da je preokret nastao, što se na-
pokon uvidjelo da su Srbi i Hrvati jedan na-
rod; tako to bi bio potpuni i svršeni
razlog preokretu, a kad tamo nalazimo, da je
preokret nastao, da se opremo složno i uspješno
svojim protivnicima. Na to bi mogao kogod pro-
misliti, da se to popunava rečenicom: Kad bi-
smo mi (Hrvati) mogli sami dušmanima odolet,
ne bismo Srbe zvali u pomoć.

Može bit da se mi varamo, i da je onaj
prvak razumio baš kako bismo mi želeli. No
ako i nije, nego naveo ovaj nepotpuni i no-
svršeni razlog preokretu, dobar je i on, pače
zgodan, jer nam daje priliku konstatovati, da
su uzrok tomu srećnomu preokretu naši protiv-
nici; zato prihvatimo Davidovu harfu te tanko
glasovito propjevajmo: Salutem ew inumicis no-
stris, et de manu omnium qui oderunt nos.

Ali da se ovaj razvoj i preokret uzmogne
bole shvatiti, treba nešto iz dalega zaći.

Veliki Napoleon u zatočenu na otoku sv.
Heleni kazao je, da se on sav svoj život bo-
rio proti buni i prevratu, a sad uviđa, da je
svagda tomu u prilog radio. — Koliko mini-
stara i državnika po svijetu tako što na kraju
svoga života treba da uskliknu i ispovijede, da
su se borili proti nečemu što je pritisnuto jače
skakalo, i to po fihovu nehotičnom radu.

Izađimo na čisto i ostavimo tudi svijet, a
zabavimo se svojim prilikama. ;

Poznata je prepredena riječ divide et im-
pera, prisvojena na žalost od nekih država i
državnika. Bole primjene te lukave riječi nema
do na naš narod, rascijeplen u plemena, kojih
svako svoje osobito ime nosi. Evo da to pri-
mjerima potvrđimo. Je li potreba mogućnicima
za svoje svrhe da podupru Hrvate, onda se sve
diže na Srbe, koje od Hrvata tobože dijeli vje-
ra, narodnost, lojalnost i što ti ja znam, te tad
nastane kirene i gorone Srb. Dok to ide u
prilog, svako je sredstvo dobro; nastanu li dru-
ge prilike, onda zemalski upraviteli stanu očiju-
kati Srbima, milovati ih, pa ih i vabit na mamu
preko fiihovih uglednika, tek da se nešto zagro-
ze Hrvatima, Je li im upalo u oči neko zbližene
Slovenaca i Hrvata, što je posve prirodno jer
su isti narod, onda je zgodno zabit klin između
nih naglasujuć da su tobože Slovenci drugi
narod, i gladeći osobitost fihovu i oružajuć ih
proti tobožne hrvatske proždrlosti, nastoje da
obmame prostotu. No ipak ako Slovenci, povu-
čeni Darvinovim prirodnim zakonom (biva što
je bole širi se i grezne, a što je slabije opada
i gine, te je primijefieno i na govore i jezike)
osjete potrebu da se u fiihovim školama djeca
uče i hrvatski, što je isto kao srpski, fihovoj
želi nema sankcije.

A što da kažemo 0 čegrsti između Srba
Bugari, koja još plamti u Maćedoniji, za koju
zemlu čak i raspisuju se natječaji za osobite
gramatike maćedonskoga jezika, kao što se na-
stojalo i za Bosnu (naglasiti bosanski jezik.
Očito je da nekima Srbi i Bugari nijesu i ne
smiju bit jedni po što po to, a da se to postig-
ne, U Sve ge upire, pa se potiče i na bratski
rat, što je i uspjelo na izmaku prošloga vijeka.
Dakle rat su tutta la linea perom ili puškom
između naših plemena. To je nečiji Zosungswort.

' Ovo su međašfe crte razdora unesena
umjetno u naš sveukupni narod od četiriju ple-

mena: bugarskoga, hrvatskoga, slovenačkoga i
srpskoga.

*) V. ,Crvena Hrvatska“ br. 19,

Nije se samo taj spor narinuo između na-
ših raznih zemala i plemena, nego je unesen i
u pojedine zemle, gdje je zamašaj istoga govora,
kao n. p. u Bosnu, gdje vjere razliku grade.
Svako je sredstvo dobro za postignuće svrhe.
Ovdje živu tri vjere. Mohamedance krste Tur-
cima, katolike Latinima, a pravoslavne Grcima.
Eto lijepe trijade: Meke, Rima i Visanta pod
zaštitom topova. A._ kad tamo, to je sve bijedno
naše pleme označeno vjerom. No mrena je s
oči pala Bosancu i Hercegoveu, kad se unijelo
u nihovu zemlu nešto prosvjete, što im je otvo-
rila oči, hvala Kalaju i ostalim Bosanskim
upravnicima. Tad je narod uvidio da je sve
umjetno što ga dijeli, te pregnuo da se razabi-
ra i pribira. Za to ondje sad niču listovi poli-
tični i kniževni, razna društva, zavodi novčani,
trgovina, promet i ost. Dakle spas od nepri-
jatela naših, i iz ruku sviju, koji nas
mrze.

Obazrimo se sad na Dalmaciju. I tu, na-
kon dugogodišne borbe, nastaje primirak, pak
će se i mir sklopiti, koji će bit, nadamo se, du-
govječan. Tako treba da bude svud, gdje žive
naša četiri plemena, a nastavamo, kako je po-
znato, u 8 država: u Austriji, u Ugarskoj, u
Trojednoj Kralevini, u Bosni-Hereegovini, u Sr-
biji, u Crnoj Gori, u Bugarskoj i u Turskoj.
Unicum na svijetu, da je jedan narod, na ne-
prekidnom prostoru naselen, tako u komade
razdroblen! Na ovaj način muka ježiva i odr-
žat jedinstvenost narodnu, a kamo li zavesti
neku moralnu svezu između narodnih čestica.
Pa-ipak -puea zora. Ko može i-hoće,- radi na
tome. Poznato je da se u Srbiji učinio lijep po-
kušaj, koji je i uspio s jugoslovenskom  izlož-
bom. Nadati se je da će se i u Bugarskoj sttar
razviti, a nešto je već i učineno. Pa i mala Crna
Gora ne izostaje u tomu, a to je pokazala tu
nedavno s Obodskom slavom, te nastavla sva-
koga leta, kad razni skupovi učitela, učenika i
kojekakvih družina putuju u ona brda; a Cr-
nogorci, po osobitoj želi onoga Svijetloga Dvora,
dočekaju ih, sprovode i ugoste. I Dubrovnik
g. 1898., kad se podizao spomenik (Gunduliću,
bio je okupio u svoje drevne zidine sav sloven-
ski jug na bratsku slavu i viđene; pa i ako je
ovaj naš grad sad bez političke zlamenitosti,
ostala mu je ipak ta krepost i jačina od negove
slavne neodvisnosti. Ovo su neke vrste amfik-
ciond, koje služe da se narodne sveze održe i
utvrde.

Preostaje nas još, i to najviše, u Turskoj
Carevini i u našoj državi. Turci malo po malo
uzmiču i nestaje ih iz Evrope, pa nas od nih
nije vele ni strah, jer za pet stotina godina ni-
hova nad nama gospodstva, nijesu nam narod-
nosti kvara gotovo nimalo učinili, i ako su nam
dosta drugih jada zadali. Od naše države na-
pokon, koja ima inače i drugoga posla, ne mo-
žemo se nadat upravnom radu za naš prepo-
rod, nego se zadovolimo neupravnim kao dosle,
pa Bože pomozi! Pritisnuto jače sve na više
skače, ; iS

EV e S
Tpaspona u Ilpocnjera.

Cane3 mpuBpeauux sagpyra. — Jasu cmo
y npouynomM 6pojy, na je BemaJbcKuU On6op nanmaTuH-
CKH NOCIIAO CBHjeM 3aupyraMa OCHOByY TIpABHJA 34
YCTAHOBIbEHE ,CABE3A TOCIIONAPCKHX ZANpyra KpAJbE-
Bune lanmauuje“. Kasaju cMo, na he o oBome riH-
TAHy PACNIPABIJBATM CAB6&3 CPIICKHX NpuBpenHux 3a-
npyra na IlpuMopjy u 3saMonujnu cMo cBe '"cpricke
NpuBpenHe 3anupyre na rnpuuekajy c ogroBopoM Ha
nosHB 3emMarbckor On6opa. Ho He he 6uT c ropera
na rnpuje pujeniea oBor nuTaia HCTAKHEMO FPELITO,
MmTo Hac Beli y nouerky He Moxe ga sarpmje sa
OCHOBY 3eMaJbCKOr On6opa.

Y okpyxuuuu, Kojom je nonpahena ocHosa
NIPABHJIHHKA O HOBOM CABE3y, CIIOMME>e CE ,TAHAH
Han3sop HamjecHuiurBa“. BaKoHOM O 341pyraMa, Tau-
HO je ogpekeH oguoc sanupyra npeMa mnojuTuunoj
BJIACTH. Y TOME 3aKOHy He HAJIA3HMO CIOMEHA O
KAKBOM OCOGUTOM Hal30py peueHe BJIACTH, a OKPJ2K-
HMLA 3JeMarckor Oj6opa ueruue Ham HamjecHuuiTBO
Kao HajBulier ueHcopa caBesa y3 3eMaJbcKu On6op.

'

MecTHEA na y OCHOBH IPABHJIA HeMA roBOpa O TOME
creuujajinoM Han3opy, jep 6u ce Tako IITO nipoTH-
BHJIO (4 MyXy M CJIOBY 3aKOHA O 3anpyraMa — aju
ce THM Bule MOpa samjepuTu  OKpyxHHLH Koja O
TAKOM HaL30py FOBOPH.

OKPyKHHLA, C OCHOBOM NIpaBuni, yryhena je,
KAKO PeKOCMO, CBHM na H rpabaHCKHM 3a1pyramMa.
Ilo Tome 6u ce pekno, na je 3emarecku On6op Mu-
UIUbEHA, NA H OBE CTyIe y CaBe3. Ila unak ce y
OKPYX*HHIIH KAKE, la y BJanpy He nocToju_HuKAKOBA
3anpyra, Te na c Tora us oBor rpana HukO He 6u
Morao 6uTu usa6paH y yripaBHTeJbcTBo. A sap ce
HA 3JeMajbcKOM On6opy TaKO MAJIO Bolu pauyHa o
CPIICKHM NIPHBPONHHM 3anpyraMa Na H He 3Hajy, na
y 3anpy nocroju Beli og ueTupu ronune Cpricka
IllreguoHuua?

Morno 6u HaM ce Ha 0OBo npumMuHjeTHTu, na
KPEJIHTH& 3anpyre No rpanosuMa HemMajy npucrTyra
y cases Koju ce MMCJIH OCHOBATH, a Ha TO heMOo
npocTo ynuTaru: A ueMy cy Tag 4 TaKkoBe 3a1pyre
To3BaHe ga ce usjase o CcaBe3y 4 HeroBumM ImnpaBH-
nuMa? HeMy Tpax«uTH On bux na usjase 64 JIH cTy-
TIHJIH y CaBe3?

Ono mano pujeuu 1uro cMo HaBeju, norBpbyje
HaM joni jenHoM ma ce o Hama Bpno MAJIO HJIH HH
MAJIO pauyHa H€ BOJH H Na Halle 3anpyre Mory
MAJIO. NITO O4&KHBATH H3BaH CBOTFA KPJTA,

Hosa Cpnewa 3empopazunura ša1pyra. —
Pujenietsem 21. MaprTa 1905. moc. 6p. e Re
TI. K. OKPJXHOF KAO TproBaukor cyna y lIlu6eHuky
saBenena je y peruerap sanpyra ,CpncKka 3emMJIBO-
pannuuka 3aupyra y KuuuckoM Ilory (nporokoJiu-
CaHO yupyX€eHe C HeorpaHmueHuM jeMcTBOM)“. Cje-
numre je sanpyre y KuuucKkomM Ilomy. IlpenejenHuK
je nporo Boxunap Hosakosuhi; samjeHuk nmpencjen-
H"uka Hnuja Hoko mok. Hyuuje; nocnoBoba Cumo
Cumufi, yuuTeJ, ca u3 KuuHckor Iloma, a ocTaJIH
uaHoBu yrpaBe: Hnuja Ilpuny3, TproBau, Hnuja
No6pujesuh, Tprosan, oća us KuuHckor Iloma u
Tnuumo Pyjuhi mok. Case, Texak m3 KoBauuha. H
oBa je 3aupyra ocHoBaHa Ha OCHOBY TIpaBHJA MH3-
naHux og Cprcke 3ope.

Opsnje Ham je oco6uTo MMJIO HCTAKHYTH, NA Ce
3a OCHHBaH€ OBE 3anpyre CBojcku 3ay3e0 r. ripoTo
HopBakosuli, Koju je cBojuMm mapoxujaHuMa  Torijio
npenopyuuBao 3eMJbOpanHHuKY 3anpyry u ,Cpricky
3opy“. YjepeHu cMo na he u ynanpujen TaKO 4HHHTH
u nokašsaTu npumjepoM KAKO Tpe6a pajiuTH, panu
uera Heka My je M oBjje uspeueHa uacT u xBaJma.

TaaBna csymurnuna Cpnene Bauxe. — Tluwy
u3 Barpe6a: Tlpomyne cy6oTe onpxaHa je y Haj6o-
JbeM cknany IX. penoBHa rJmaBHa CKYTIITHHA aK-
uuoHapa Cpricke BaHke. M onaj Koju cnyuajuo Huje
3Ha0, na je rJaBHa CKYIITHHA Ca3BaTa, Morao ce
nako cjeTuTu, BHJjeBliH H OBE FOnuH& y OBO Noa
CakyTjbeH& MHOre nosHaTe u Bukene Cp6e us pa3-
HHx KpajeBa, ca ganeka mnyTa, Koju He TIOKAJIHIIE
HH BpeMEHA HH TPylA HH TpOLIKA LA CE IIPHJIHKOM
TJIABHE_ CKJTILITHHE GaHuuHe oBnje oKyne, Bune; na
ce ynosnajy, na ce npu6Jmxe, na ce ocokone. Cpri-
cka Bauka je Hal upuBpenpu crToxep. HoeHoM uHH-
UHJaTHBOM IIOHMKOLIE, IBEHOM CHATOM H HGEHHM HA-
cTojaiseM Nocerolme naHac Halle, xBaJa Bory, Beh
mMHoro6pojde Cpucke npuBpenue uHcTuTyuuje pa3-
BuTAK, Koju je Nanmeko HalMaliHo OYeKHBAHa CBHX
sacnyxHux ponojeyća, Koju cy Cpncky baHky o-
CHOBAJIH. ;

Ha cam nau fnaBke CKYINUTHH& Npuje None
onpxaHa je sajenuuuKka cjenuuua ynpaBHor u Ham
šopHor on6opa c rjaBHuM noBjepenunuMa Cprcke
Banke. OBa je cjenuuna om snauaja He caMo 3a
BaHky CAM, H€TO M y OTIITE 34 HAILE INIPHBPeJIHC
OTxBaTE. Y OBHM cjenaunaMa CAKYTIJBEHH YTIIeLHM
Cp6u ua cBux «pajesa MoHapxnje npeTpecajy Hale
npuBpenne rnpujiuke u norpeće; caBjeTyjy ce, yTBp-
byjy u sakJByuyjy luTO je HYXKHO M OCTBAPJEMBO, M
MOxe ce saucra peliu, na cy cBe naime rope
NOMEHYTE TIPABPeIHE  MHCTHTYLIMje yrnpaBO pe3yJ-
TAT 'oBux 3Hauajuux cjenauua,

Osa BaxHa cjenuuua Koja je Tpajana uuTaBo
npuje nonue Guma je u oBe ronguue Bpmo no6po
sacTyrubeHa u nocjekieda, u MH cMO yBjepeHu ma he
M OHa KAO H He3HH€ NIpeTXONHHLE YPOIMTH  KA-
KBOM HOBOM KOPHCHOM CPIICKOM NpHBPeNHOM ycTa-
HOBOM.

Tlocnuje uonue y 3'/, cara orBopuo: je IX.
PENOBHJ TJIABHY CKYILUTHHY AKLIHOHApa Cpricke BaHke
NIpBH CPIICKH TIPHBPONHHK, CTapuHa r. Jlaša Nyubep-
CKH, BeJeTOocjenHuK H3  CeHTOMaila, KAO NotacHH
npencjenuuk Cpricke BaHKke, oBuM pujeuuma :

,»IlošupaBikaM Bac rr. akuujoHapu, no6ponolijiH-
UOM H M3ajaBibyjeM na MA je Bpno npujaTHo u uparo,
na Bac BuguM y TojuKko nujenom 6pojy cakyribeHe,
HM TO THM BuHlUE, jep Bac oBnje uMane 4 u3 Bplio
ynameHux Kpajepa. Tume Haj6ome nokasyjeTe Ko-
JIKO BAM HA cpliy znexu Cpncka BaHKka HP He3HH
pan Ha rnpuBpenHomM nmojey. To mu maje ynjepete,
na lie u OBA CKYIILITHHA CNOXKHHM M CMHILIJBEHMM
panoM nornpuHujeru, na ce osa Haua yćTaHoBa,
Cpncka Baka, LITO 6ome yuanpnjenu. CTeKaBIuH
HCKYCTBO CynjenoBaHeM KOJI OCHHBAHA MHOTHX HA-
IIHX HOB4aHHX 3aBola H mpaTeliu bHXOB pal, pa-
nyjeM ce LITO MOry Kao uCKycaH uHOBJeK KOHCTATO-
BaTH, na Cpnceka Baka, He caMo na je Bonuna
pauyHa o uHTepecuMa cBojux _akliđoHapa, Hero je
TIOCBETHJIA HAPOHHTy NAKHY HM HalilOj NOJBONPHKBPE-
nu, saHnarnujeTBy M TpProBuHH noMaxyli4. 4x u3-
naliHo y cBakoj npujiuuu.
ona je OCHOBAJIA M TOJIMKE HALE CpPIICKE 36MJIBO-
panHuuKke 3aupyre H HOBuaHe 3aBoje, Koju cama
Bpilie 6naroTBopaH yTjenaj Ha pa3BHTaK rpuBpene
y cBojoj okomuHu. IloMaxyfiu nak H3naniHo M He-
ce6HuHo pau THx ycTaHoBa u npyxajyliu_jesruka
CPelCcTBA CBYA HALJHM  IPHBPOENHHLIHMA, OHA je
MHOFO y4HHHJIA NA Ce CPIICKH HapOl y 34lH6€ BPH-
jeme rmoueo npuBpenHo Jiujeno JrnopaBikaTu_ u nHa-

Kao uro je rmo3Haro,

npenoBaru. Ila kakO NO cama, Tako je u y mnponioj
roguHu  BpujenHu yrpaBHu on6op Cprcke BaHke
NOCBETHO HADOYUKTY NAXKEHY CB4MA FpaHaMA Halie
npuBpene, a us uasjeuraja, Koju he npouuTaTu
6aHuuH uupekTOp, r. Bopie BenucaBibeBili, punjetie
ce na je mocnoBame Cpnrcke BaHke yponuno Jmuje-
nuM ycrnjexoM u no rr. akuuoHape, Koju _c HcTuM
MOry GHTH NOTIJHO 34N0BOJPHH.“

T. UNyuhepcku 3a oBuM KOHCTATyje, na je Ha
CKYIILUTHHY  nolino 68 akuuoHnapa, Koju 3acTynajy
5960 akuuja, na je u uHaue 3akoHy H CTATJTY y
CBEMY YNOBOIEHO, H Na CKJTILITHHA MOXE TIpaBO-
BaJbaHO pjeluaBaTH. :

TipennoxuBuu 3a ckpyTaTope rr. Aftuma Kp-
6asna u lyuwaHa BornanoBulia, 3a nepoBoby r. CrTe-
BaHa Ty6uhia, a sa oBjepoBuTeJe 3arnucHuka rr. np.
Hnujy Tipuuy u MnaneHna >KuBojuoBuha, Koje cKyr-
iuTuHa jenuornacHo ycBaja, nosuBa npencjenHuK 1u-
pekTOpa r. BenucaBibeBuha, na npouuTa' uasjeliTaj
ynpaBHor on6opa. (Hacrasuhe ce).

re

Rusko-japanski rat.

Nakon duga muka primismo u petak te-
legrafsku vijest o prvom sukobu Rusa i Japa-
naca poslije Mugdenskoga boja. To je bilo čar-
kane bez važnosti.

Naše nevjerovane glasovima o miru potkri-
jepleno je potpuno novijim vijestima: Rusi se
spremaju što.bole mogu za novu i istrajnu borbu.
»Ruskoje Slovo“ javla, da će Rusija odaslati u
istočno-azijske vode i četvrtu eskadru, na čijem
se spremafiu radi vrlo energično i u Libaviiu
Kronštatu. Ona će biti znatno jača no što se
dosad mislilo, i. početkom maja imala bi biti
gotova da se krene na put

U toliko eskadra admirala Roždestvenskoga
ima se bit združila s eskudrom. Nebogatova,
Ova sastoji iz 5 oklopnača, 1 krstarice i 5 po-
moćnih krstarica,+a prva iz 30 ratnih brodova
i-15 prijevoznih parobroda. Osim toga u Vla-
divostoku su 3 krstarice, 12 torpednača i 14
podmorskih lađa.

Ruski list ,Novosti“ priopćuje ovo izvješće
svog ratnog dopisnika, koji je nedavno stigao
iz Vladivostoka u Sangaj: U čitavoj vladivo-
stočkoj tvrđavi.i luci vlada nekoliko mjeseci
grozničava djelatnost. Podižu se nove utvrde, a
stare se utvrđuju. Svaki dan stižu nove čete,
te se može računati, da u Vladivostok dolazi

dnevno oko hiladu momaka. Polovicom marta

bilo je u tvrđavi oko 50.000 ludi. Misli se, da
će Japanci upotrijebiti prvu zgodnu priliku, da
navale na tvrđavu. Neke su osobe vidjele pred
lukom japansku eskadru. Železnica između Har-