Bi cijenici. iDer- Na zahtjev šalu se bada- fe-ako ilušstrova i. g net kru ci satomi podjenia. Avostne. lo. jaka lata i pao ible-zlato u koja tu rubi. Om vačije u Jepotel ovati 0 af. ist 3 godine 2. ) S Godina XIV. Broj 15. Cijena listu. Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu Kruna 11. Za Srbiju i Crnu goru na go- dinu Kruna 12. Za sve ostala zemlje na godinu anaka 15 u zlatu. Za Dubrovnik na godinu Kr. 10. Na po godine 1 ma četvrt godine surazmjerno, Pojedini broj lista 20 para. Pretplata i oglasi. Saju se administraciji Dubrovnika Dozgisi se šsju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase priposlano,izjave, javne zahvale, računska izvje šća i slične objave plaća se 20 pars od retka (sitnijeh slova). Ako se viče puta štampaju, po pogodbi. Nefrankovana pisma ne mi- maju se. Vlasnik, izdavatel i odgovorni urednik Miho Vacehetti, Izlazi svake nedjele. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pasarića. —_— «X Bože pomozi! Čitali smo ovih dana u izjavi jednog hr- vatskog prvska ovo: >Taj preokret (zbližene Hrvata Srbima), >kako ja shvaćam stvari, odgovara današnemu >stafu, dapače postaje političkom nuždom za »svakoga onoga, koji je uvjeren, da se mi ne- >mamo nadati od nikud pomoći, pak ako hoće- »mo da doskočimo našim protivnicima, treba »da im se svi, koliko nas ima Srba i Hrvata, »složno opremo.«*) Ovo je divna pojava, ali mi bismo bili ra- dije očekivali, da je preokret nastao, što se na- pokon uvidjelo da su Srbi i Hrvati jedan na- rod; tako to bi bio potpuni i svršeni razlog preokretu, a kad tamo nalazimo, da je preokret nastao, da se opremo složno i uspješno svojim protivnicima. Na to bi mogao kogod pro- misliti, da se to popunava rečenicom: Kad bi- smo mi (Hrvati) mogli sami dušmanima odolet, ne bismo Srbe zvali u pomoć. Može bit da se mi varamo, i da je onaj prvak razumio baš kako bismo mi želeli. No ako i nije, nego naveo ovaj nepotpuni i no- svršeni razlog preokretu, dobar je i on, pače zgodan, jer nam daje priliku konstatovati, da su uzrok tomu srećnomu preokretu naši protiv- nici; zato prihvatimo Davidovu harfu te tanko glasovito propjevajmo: Salutem ew inumicis no- stris, et de manu omnium qui oderunt nos. Ali da se ovaj razvoj i preokret uzmogne bole shvatiti, treba nešto iz dalega zaći. Veliki Napoleon u zatočenu na otoku sv. Heleni kazao je, da se on sav svoj život bo- rio proti buni i prevratu, a sad uviđa, da je svagda tomu u prilog radio. — Koliko mini- stara i državnika po svijetu tako što na kraju svoga života treba da uskliknu i ispovijede, da su se borili proti nečemu što je pritisnuto jače skakalo, i to po fihovu nehotičnom radu. Izađimo na čisto i ostavimo tudi svijet, a zabavimo se svojim prilikama. ; Poznata je prepredena riječ divide et im- pera, prisvojena na žalost od nekih država i državnika. Bole primjene te lukave riječi nema do na naš narod, rascijeplen u plemena, kojih svako svoje osobito ime nosi. Evo da to pri- mjerima potvrđimo. Je li potreba mogućnicima za svoje svrhe da podupru Hrvate, onda se sve diže na Srbe, koje od Hrvata tobože dijeli vje- ra, narodnost, lojalnost i što ti ja znam, te tad nastane kirene i gorone Srb. Dok to ide u prilog, svako je sredstvo dobro; nastanu li dru- ge prilike, onda zemalski upraviteli stanu očiju- kati Srbima, milovati ih, pa ih i vabit na mamu preko fiihovih uglednika, tek da se nešto zagro- ze Hrvatima, Je li im upalo u oči neko zbližene Slovenaca i Hrvata, što je posve prirodno jer su isti narod, onda je zgodno zabit klin između nih naglasujuć da su tobože Slovenci drugi narod, i gladeći osobitost fihovu i oružajuć ih proti tobožne hrvatske proždrlosti, nastoje da obmame prostotu. No ipak ako Slovenci, povu- čeni Darvinovim prirodnim zakonom (biva što je bole širi se i grezne, a što je slabije opada i gine, te je primijefieno i na govore i jezike) osjete potrebu da se u fiihovim školama djeca uče i hrvatski, što je isto kao srpski, fihovoj želi nema sankcije. A što da kažemo 0 čegrsti između Srba Bugari, koja još plamti u Maćedoniji, za koju zemlu čak i raspisuju se natječaji za osobite gramatike maćedonskoga jezika, kao što se na- stojalo i za Bosnu (naglasiti bosanski jezik. Očito je da nekima Srbi i Bugari nijesu i ne smiju bit jedni po što po to, a da se to postig- ne, U Sve ge upire, pa se potiče i na bratski rat, što je i uspjelo na izmaku prošloga vijeka. Dakle rat su tutta la linea perom ili puškom između naših plemena. To je nečiji Zosungswort. ' Ovo su međašfe crte razdora unesena umjetno u naš sveukupni narod od četiriju ple- mena: bugarskoga, hrvatskoga, slovenačkoga i srpskoga. *) V. ,Crvena Hrvatska“ br. 19, Nije se samo taj spor narinuo između na- ših raznih zemala i plemena, nego je unesen i u pojedine zemle, gdje je zamašaj istoga govora, kao n. p. u Bosnu, gdje vjere razliku grade. Svako je sredstvo dobro za postignuće svrhe. Ovdje živu tri vjere. Mohamedance krste Tur- cima, katolike Latinima, a pravoslavne Grcima. Eto lijepe trijade: Meke, Rima i Visanta pod zaštitom topova. A._ kad tamo, to je sve bijedno naše pleme označeno vjerom. No mrena je s oči pala Bosancu i Hercegoveu, kad se unijelo u nihovu zemlu nešto prosvjete, što im je otvo- rila oči, hvala Kalaju i ostalim Bosanskim upravnicima. Tad je narod uvidio da je sve umjetno što ga dijeli, te pregnuo da se razabi- ra i pribira. Za to ondje sad niču listovi poli- tični i kniževni, razna društva, zavodi novčani, trgovina, promet i ost. Dakle spas od nepri- jatela naših, i iz ruku sviju, koji nas mrze. Obazrimo se sad na Dalmaciju. I tu, na- kon dugogodišne borbe, nastaje primirak, pak će se i mir sklopiti, koji će bit, nadamo se, du- govječan. Tako treba da bude svud, gdje žive naša četiri plemena, a nastavamo, kako je po- znato, u 8 država: u Austriji, u Ugarskoj, u Trojednoj Kralevini, u Bosni-Hereegovini, u Sr- biji, u Crnoj Gori, u Bugarskoj i u Turskoj. Unicum na svijetu, da je jedan narod, na ne- prekidnom prostoru naselen, tako u komade razdroblen! Na ovaj način muka ježiva i odr- žat jedinstvenost narodnu, a kamo li zavesti neku moralnu svezu između narodnih čestica. Pa-ipak -puea zora. Ko može i-hoće,- radi na tome. Poznato je da se u Srbiji učinio lijep po- kušaj, koji je i uspio s jugoslovenskom izlož- bom. Nadati se je da će se i u Bugarskoj sttar razviti, a nešto je već i učineno. Pa i mala Crna Gora ne izostaje u tomu, a to je pokazala tu nedavno s Obodskom slavom, te nastavla sva- koga leta, kad razni skupovi učitela, učenika i kojekakvih družina putuju u ona brda; a Cr- nogorci, po osobitoj želi onoga Svijetloga Dvora, dočekaju ih, sprovode i ugoste. I Dubrovnik g. 1898., kad se podizao spomenik (Gunduliću, bio je okupio u svoje drevne zidine sav sloven- ski jug na bratsku slavu i viđene; pa i ako je ovaj naš grad sad bez političke zlamenitosti, ostala mu je ipak ta krepost i jačina od negove slavne neodvisnosti. Ovo su neke vrste amfik- ciond, koje služe da se narodne sveze održe i utvrde. Preostaje nas još, i to najviše, u Turskoj Carevini i u našoj državi. Turci malo po malo uzmiču i nestaje ih iz Evrope, pa nas od nih nije vele ni strah, jer za pet stotina godina ni- hova nad nama gospodstva, nijesu nam narod- nosti kvara gotovo nimalo učinili, i ako su nam dosta drugih jada zadali. Od naše države na- pokon, koja ima inače i drugoga posla, ne mo- žemo se nadat upravnom radu za naš prepo- rod, nego se zadovolimo neupravnim kao dosle, pa Bože pomozi! Pritisnuto jače sve na više skače, ; iS EV e S Tpaspona u Ilpocnjera. Cane3 mpuBpeauux sagpyra. — Jasu cmo y npouynomM 6pojy, na je BemaJbcKuU On6op nanmaTuH- CKH NOCIIAO CBHjeM 3aupyraMa OCHOByY TIpABHJA 34 YCTAHOBIbEHE ,CABE3A TOCIIONAPCKHX ZANpyra KpAJbE- Bune lanmauuje“. Kasaju cMo, na he o oBome riH- TAHy PACNIPABIJBATM CAB6&3 CPIICKHX NpuBpenHux 3a- npyra na IlpuMopjy u 3saMonujnu cMo cBe '"cpricke NpuBpenHe 3anupyre na rnpuuekajy c ogroBopoM Ha nosHB 3emMarbckor On6opa. Ho He he 6uT c ropera na rnpuje pujeniea oBor nuTaia HCTAKHEMO FPELITO, MmTo Hac Beli y nouerky He Moxe ga sarpmje sa OCHOBY 3eMaJbCKOr On6opa. Y okpyxuuuu, Kojom je nonpahena ocHosa NIPABHJIHHKA O HOBOM CABE3y, CIIOMME>e CE ,TAHAH Han3sop HamjecHuiurBa“. BaKoHOM O 341pyraMa, Tau- HO je ogpekeH oguoc sanupyra npeMa mnojuTuunoj BJIACTH. Y TOME 3aKOHy He HAJIA3HMO CIOMEHA O KAKBOM OCOGUTOM Hal30py peueHe BJIACTH, a OKPJ2K- HMLA 3JeMarckor Oj6opa ueruue Ham HamjecHuuiTBO Kao HajBulier ueHcopa caBesa y3 3eMaJbcKu On6op. ' MecTHEA na y OCHOBH IPABHJIA HeMA roBOpa O TOME creuujajinoM Han3opy, jep 6u ce Tako IITO nipoTH- BHJIO (4 MyXy M CJIOBY 3aKOHA O 3anpyraMa — aju ce THM Bule MOpa samjepuTu OKpyxHHLH Koja O TAKOM HaL30py FOBOPH. OKPyKHHLA, C OCHOBOM NIpaBuni, yryhena je, KAKO PeKOCMO, CBHM na H rpabaHCKHM 3a1pyramMa. Ilo Tome 6u ce pekno, na je 3emarecku On6op Mu- UIUbEHA, NA H OBE CTyIe y CaBe3. Ila unak ce y OKPYX*HHIIH KAKE, la y BJanpy He nocToju_HuKAKOBA 3anpyra, Te na c Tora us oBor rpana HukO He 6u Morao 6uTu usa6paH y yripaBHTeJbcTBo. A sap ce HA 3JeMajbcKOM On6opy TaKO MAJIO Bolu pauyHa o CPIICKHM NIPHBPONHHM 3anpyraMa Na H He 3Hajy, na y 3anpy nocroju Beli og ueTupu ronune Cpricka IllreguoHuua? Morno 6u HaM ce Ha 0OBo npumMuHjeTHTu, na KPEJIHTH& 3anpyre No rpanosuMa HemMajy npucrTyra y cases Koju ce MMCJIH OCHOBATH, a Ha TO heMOo npocTo ynuTaru: A ueMy cy Tag 4 TaKkoBe 3a1pyre To3BaHe ga ce usjase o CcaBe3y 4 HeroBumM ImnpaBH- nuMa? HeMy Tpax«uTH On bux na usjase 64 JIH cTy- TIHJIH y CaBe3? Ono mano pujeuu 1uro cMo HaBeju, norBpbyje HaM joni jenHoM ma ce o Hama Bpno MAJIO HJIH HH MAJIO pauyHa H€ BOJH H Na Halle 3anpyre Mory MAJIO. NITO O4&KHBATH H3BaH CBOTFA KPJTA, Hosa Cpnewa 3empopazunura ša1pyra. — Pujenietsem 21. MaprTa 1905. moc. 6p. e Re TI. K. OKPJXHOF KAO TproBaukor cyna y lIlu6eHuky saBenena je y peruerap sanpyra ,CpncKka 3emMJIBO- pannuuka 3aupyra y KuuuckoM Ilory (nporokoJiu- CaHO yupyX€eHe C HeorpaHmueHuM jeMcTBOM)“. Cje- numre je sanpyre y KuuucKkomM Ilomy. IlpenejenHuK je nporo Boxunap Hosakosuhi; samjeHuk nmpencjen- H"uka Hnuja Hoko mok. Hyuuje; nocnoBoba Cumo Cumufi, yuuTeJ, ca u3 KuuHckor Iloma, a ocTaJIH uaHoBu yrpaBe: Hnuja Ilpuny3, TproBau, Hnuja No6pujesuh, Tprosan, oća us KuuHckor Iloma u Tnuumo Pyjuhi mok. Case, Texak m3 KoBauuha. H oBa je 3aupyra ocHoBaHa Ha OCHOBY TIpaBHJA MH3- naHux og Cprcke 3ope. Opsnje Ham je oco6uTo MMJIO HCTAKHYTH, NA Ce 3a OCHHBaH€ OBE 3anpyre CBojcku 3ay3e0 r. ripoTo HopBakosuli, Koju je cBojuMm mapoxujaHuMa Torijio npenopyuuBao 3eMJbOpanHHuKY 3anpyry u ,Cpricky 3opy“. YjepeHu cMo na he u ynanpujen TaKO 4HHHTH u nokašsaTu npumjepoM KAKO Tpe6a pajiuTH, panu uera Heka My je M oBjje uspeueHa uacT u xBaJma. TaaBna csymurnuna Cpnene Bauxe. — Tluwy u3 Barpe6a: Tlpomyne cy6oTe onpxaHa je y Haj6o- JbeM cknany IX. penoBHa rJmaBHa CKYTIITHHA aK- uuoHapa Cpricke BaHke. M onaj Koju cnyuajuo Huje 3Ha0, na je rJaBHa CKYIITHHA Ca3BaTa, Morao ce nako cjeTuTu, BHJjeBliH H OBE FOnuH& y OBO Noa CakyTjbeH& MHOre nosHaTe u Bukene Cp6e us pa3- HHx KpajeBa, ca ganeka mnyTa, Koju He TIOKAJIHIIE HH BpeMEHA HH TPylA HH TpOLIKA LA CE IIPHJIHKOM TJIABHE_ CKJTILITHHE GaHuuHe oBnje oKyne, Bune; na ce ynosnajy, na ce npu6Jmxe, na ce ocokone. Cpri- cka Bauka je Hal upuBpenpu crToxep. HoeHoM uHH- UHJaTHBOM IIOHMKOLIE, IBEHOM CHATOM H HGEHHM HA- cTojaiseM Nocerolme naHac Halle, xBaJa Bory, Beh mMHoro6pojde Cpucke npuBpenue uHcTuTyuuje pa3- BuTAK, Koju je Nanmeko HalMaliHo OYeKHBAHa CBHX sacnyxHux ponojeyća, Koju cy Cpncky baHky o- CHOBAJIH. ; Ha cam nau fnaBke CKYINUTHH& Npuje None onpxaHa je sajenuuuKka cjenuuua ynpaBHor u Ham šopHor on6opa c rjaBHuM noBjepenunuMa Cprcke Banke. OBa je cjenuuna om snauaja He caMo 3a BaHky CAM, H€TO M y OTIITE 34 HAILE INIPHBPeJIHC OTxBaTE. Y OBHM cjenaunaMa CAKYTIJBEHH YTIIeLHM Cp6u ua cBux «pajesa MoHapxnje npeTpecajy Hale npuBpenne rnpujiuke u norpeće; caBjeTyjy ce, yTBp- byjy u sakJByuyjy luTO je HYXKHO M OCTBAPJEMBO, M MOxe ce saucra peliu, na cy cBe naime rope NOMEHYTE TIPABPeIHE MHCTHTYLIMje yrnpaBO pe3yJ- TAT 'oBux 3Hauajuux cjenauua, Osa BaxHa cjenuuua Koja je Tpajana uuTaBo npuje nonue Guma je u oBe ronguue Bpmo no6po sacTyrubeHa u nocjekieda, u MH cMO yBjepeHu ma he M OHa KAO H He3HH€ NIpeTXONHHLE YPOIMTH KA- KBOM HOBOM KOPHCHOM CPIICKOM NpHBPeNHOM ycTa- HOBOM. Tlocnuje uonue y 3'/, cara orBopuo: je IX. PENOBHJ TJIABHY CKYILUTHHY AKLIHOHApa Cpricke BaHke NIpBH CPIICKH TIPHBPONHHK, CTapuHa r. Jlaša Nyubep- CKH, BeJeTOocjenHuK H3 CeHTOMaila, KAO NotacHH npencjenuuk Cpricke BaHKke, oBuM pujeuuma : ,»IlošupaBikaM Bac rr. akuujoHapu, no6ponolijiH- UOM H M3ajaBibyjeM na MA je Bpno npujaTHo u uparo, na Bac BuguM y TojuKko nujenom 6pojy cakyribeHe, HM TO THM BuHlUE, jep Bac oBnje uMane 4 u3 Bplio ynameHux Kpajepa. Tume Haj6ome nokasyjeTe Ko- JIKO BAM HA cpliy znexu Cpncka BaHKka HP He3HH pan Ha rnpuBpenHomM nmojey. To mu maje ynjepete, na lie u OBA CKYIILITHHA CNOXKHHM M CMHILIJBEHMM panoM nornpuHujeru, na ce osa Haua yćTaHoBa, Cpncka Baka, LITO 6ome yuanpnjenu. CTeKaBIuH HCKYCTBO CynjenoBaHeM KOJI OCHHBAHA MHOTHX HA- IIHX HOB4aHHX 3aBola H mpaTeliu bHXOB pal, pa- nyjeM ce LITO MOry Kao uCKycaH uHOBJeK KOHCTATO- BaTH, na Cpnceka Baka, He caMo na je Bonuna pauyHa o uHTepecuMa cBojux _akliđoHapa, Hero je TIOCBETHJIA HAPOHHTy NAKHY HM HalilOj NOJBONPHKBPE- nu, saHnarnujeTBy M TpProBuHH noMaxyli4. 4x u3- naliHo y cBakoj npujiuuu. ona je OCHOBAJIA M TOJIMKE HALE CpPIICKE 36MJIBO- panHuuKke 3aupyre H HOBuaHe 3aBoje, Koju cama Bpilie 6naroTBopaH yTjenaj Ha pa3BHTaK rpuBpene y cBojoj okomuHu. IloMaxyfiu nak H3naniHo M He- ce6HuHo pau THx ycTaHoBa u npyxajyliu_jesruka CPelCcTBA CBYA HALJHM IPHBPOENHHLIHMA, OHA je MHOFO y4HHHJIA NA Ce CPIICKH HapOl y 34lH6€ BPH- jeme rmoueo npuBpenHo Jiujeno JrnopaBikaTu_ u nHa- Kao uro je rmo3Haro, npenoBaru. Ila kakO NO cama, Tako je u y mnponioj roguHu BpujenHu yrpaBHu on6op Cprcke BaHke NOCBETHO HADOYUKTY NAXKEHY CB4MA FpaHaMA Halie npuBpene, a us uasjeuraja, Koju he npouuTaTu 6aHuuH uupekTOp, r. Bopie BenucaBibeBili, punjetie ce na je mocnoBame Cpnrcke BaHke yponuno Jmuje- nuM ycrnjexoM u no rr. akuuoHape, Koju _c HcTuM MOry GHTH NOTIJHO 34N0BOJPHH.“ T. UNyuhepcku 3a oBuM KOHCTATyje, na je Ha CKYIILUTHHY nolino 68 akuuoHnapa, Koju 3acTynajy 5960 akuuja, na je u uHaue 3akoHy H CTATJTY y CBEMY YNOBOIEHO, H Na CKJTILITHHA MOXE TIpaBO- BaJbaHO pjeluaBaTH. : TipennoxuBuu 3a ckpyTaTope rr. Aftuma Kp- 6asna u lyuwaHa BornanoBulia, 3a nepoBoby r. CrTe- BaHa Ty6uhia, a sa oBjepoBuTeJe 3arnucHuka rr. np. Hnujy Tipuuy u MnaneHna >KuBojuoBuha, Koje cKyr- iuTuHa jenuornacHo ycBaja, nosuBa npencjenHuK 1u- pekTOpa r. BenucaBibeBuha, na npouuTa' uasjeliTaj ynpaBHor on6opa. (Hacrasuhe ce). re Rusko-japanski rat. Nakon duga muka primismo u petak te- legrafsku vijest o prvom sukobu Rusa i Japa- naca poslije Mugdenskoga boja. To je bilo čar- kane bez važnosti. Naše nevjerovane glasovima o miru potkri- jepleno je potpuno novijim vijestima: Rusi se spremaju što.bole mogu za novu i istrajnu borbu. »Ruskoje Slovo“ javla, da će Rusija odaslati u istočno-azijske vode i četvrtu eskadru, na čijem se spremafiu radi vrlo energično i u Libaviiu Kronštatu. Ona će biti znatno jača no što se dosad mislilo, i. početkom maja imala bi biti gotova da se krene na put U toliko eskadra admirala Roždestvenskoga ima se bit združila s eskudrom. Nebogatova, Ova sastoji iz 5 oklopnača, 1 krstarice i 5 po- moćnih krstarica,+a prva iz 30 ratnih brodova i-15 prijevoznih parobroda. Osim toga u Vla- divostoku su 3 krstarice, 12 torpednača i 14 podmorskih lađa. Ruski list ,Novosti“ priopćuje ovo izvješće svog ratnog dopisnika, koji je nedavno stigao iz Vladivostoka u Sangaj: U čitavoj vladivo- stočkoj tvrđavi.i luci vlada nekoliko mjeseci grozničava djelatnost. Podižu se nove utvrde, a stare se utvrđuju. Svaki dan stižu nove čete, te se može računati, da u Vladivostok dolazi dnevno oko hiladu momaka. Polovicom marta bilo je u tvrđavi oko 50.000 ludi. Misli se, da će Japanci upotrijebiti prvu zgodnu priliku, da navale na tvrđavu. Neke su osobe vidjele pred lukom japansku eskadru. Železnica između Har-