/

Godina XIV.

U Dubrovniku 16 Aprila 1905.

Broj 16.

Cijena listi.
Za da E rarsku, Bosnu i

Hercegovinu na godinu Kruna 11.

Zs Srbiju i Crnu goru na go-
dinu Kruna 12,

Za Sve ostale zemlje na godinu
anaka 15 u zlatu, .

Za Dubrovnik na godinu Kr. 10.

Na pć godine 1 na četvrt godine
surazmjerno. E

Pojedini broj lista 20 para.

Pretplata i oglasi.

Salu se administraciji Dubrovniko

Dopisi se šelu uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju.

Za oglase priposlano,izjave,
Javne zahvale, vačunska izvje
šća i slične objave plaća se 20 para
od retka (sitnijeh slova), Ako se više
puta štampaju, po pogodbi,

Nefrankovana pisma na mi-
maju se.

“Vlasnik, izdavate] i odgovorni urednik Miho Vaechetti.

Izlazi svake nedjele.

Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pasarića.

T Josip Juraj Strossmayer.

\ 4 tebruara 1815 — 8 aprila 1905.

Teška je nesreća zadesila hrvatski narod
a s nim i cijelo južno Slovenstvo. Najveći do-
brotvor naroda hrvatskoga, najveći prosvjetitel
negov i rijedak u onoj halini rodolub, djako-
vački biskup Josip Juraj Strossmayer u subotu
8 0. m. u 8 ure po p. preselio se u vječnost u
dubokoj starosti od 90 godina. Sva veličina gu-
bitka što ga je hrvatski narod pretrpio smrću
ovoga plemenitoga i umnoga čovjeka ne da se
lako pregledati. Sve što su Hrvati poslednih
pedeset godina postigli na prosvjetnom polu,
sve je to dobrim dijelom plod Strosmajerove du-
boke zamisli i darežlive ruke negove: Jugosla-
venska Akademija, zagrebačka universitat, ga-
lerija slika, djakovačka divna katedrala i bez-
broj drugih ustanova čeda su negova, Dosta
je reći da je za svoga biskupovana podijelio u
dobrotvorne i prosvjetne svrhe preko pet mili-
juna kruna; dosta je reći, da je do jučer on bio
onaj duševni centar oko: koga se kretao gotovo
sav kniževni i umjetnički rad kod Hrvata.

No negovo se široko srce i poletni mu um
nije mogao ograničiti na samo pleme iz koga
je nikao, on je žarkom lubavi svojom obuhva-
tao sve Slovene a južne osobito. Svugdje je po-
magao i riječju i djelom, mnoge se dobre usta-
nove sjećao i kod Srba i kod SKovenagart-koda
Čeha 1 kod Bugar4. Čak i skromdog našeg
» Dubrovačkog Radničkog Društva“ bio je on
članom utemelitelem. Visoko ćijenen i uvažen i
u stranom svijetu, kao vođa opozicije na crkve-
nom saboru u Rimu 70.-godine prošloga stole-
ća, kad je divnim besjedama u zlatnoj latinštini
ustajao proti jezuitskom duhu što se uvriježio u
katoličku crkvu i onako snažno odupirao se
proglašenu nepogrešivosti papine, — prijatelevao
je on i dopisivao se najodličnijem predstavnicima
slovenskim i s mnogim državnicima i učenaci-
ma stranijem, pa je bio u tijesnoj prijatelskoj
vezi is knezom Nikolom crnogorskim i s pokoj-
nim knezom srpskim Mihajilom.

»Uzvišenost duha, plemenitost srca, visoka o-
brazovanost uma, širina slobodoumnih pogleda, du-
bina državničkoga rodolubla — veli , Trgovinski
Glasnik“ u svom krasnom članku — čine od Štros-
majera jednu od vrlo rijetkih sjajnih pojava u svi-
jetu, još yjeđili u političkom životu, a najrjeđih na
episkopskim stolicama. Ko zna šta to znači biti
slobodouman i slovenski rodolub na katoličkoj epi-
skopskoj stolici u Austro-Ugarskoj, taj tek može
dostojno shvatiti i ocijeniti veličinu i teškoće Štros-
majerovih zasluga i negova rada. Dvor, država, epi-
skopska stolica, okolina — sve je u opreci bilo s
težnama i zadacima slobodoumnog velikana i sloven-
skog rodoluba. I u toj borbi je Štrosmajer proveo
sav svoj život, pokazujući svijetu divan prizor ka-
toličkoga episkopa, koji u vatikanskom saboru grom-
kom rječitošću vojuje protiv papske nepogrješnosti;
hrvatskoga episkopa, koji državničkom mudrošću i
žarkim rodolublem radi sa srpskim knezom  Mihai-
lom na ostvarenu jugoslovenske zajednice; austro-
ugarskoga episkopa, koji javnom čestitkom ruskom
caru i narodu širinom sveslavenskoga shvatara pote
pomaže nihove sveslovenske zadatke.

»Štrosmajerov um — veli isti list — bio
je nepristupačan svakoj tjesnogrudnosti i iskluči-
Vosti, bilo hrvatskoj prema srpstvu, bilo katoličkoj
Prema pravoslavlju. U emu je sloga i zajednica
iemeđu Hrvata i Srba i svih Jugoslovena imala naj-
većega pobornika, te smo ga vidjeli na zajedničkom
poslu sa srpskim vladaocima u Srbiji i Crnoj. Gori;
u nemu je xeligijozna tolerancija imala najodsudni-
Jega zastupnika, te smo ga vidjeli kao katoličkoga
episkopa U bratskom zagrlaju s pravoslavnim mi-
tropolitom u srpskoj prijestonici, i kao žarkoga slo-
venskoga rodoluba gdje sa katoličke vladičanske
stolice priziva Božji blagoslov nad cara pravoslav-
nog; u nemu je mračno klerikalstvo imalo uvijek
odsudnoga protivnika, te ga vidimo uvijek udalena
od svih ranijih i potofiih pokušaja u Hrvatskoj i

ona slovenskom jugu, da se s klerikalstvom slije hr-

vatska narodna misao i da se sime okuži i konač-

£

no rastroji srpsko-hrvatska i jugoslavenska bratska
zajednica.

»Svoju upornu, dugotrajnu borbu za jugoslo-
vensku misao morao je Štrosmajer sprovoditi ne
samo kroz neobično velike rimske, bečke i budim-
peštanske teškoće, nego i kroz mnoga razočarana
od strane samih sunarodnika i saplemenika, za čiju
se bolu budućnost, zajedno s drugim rodolubima,
zalagao i borio. Iz Zagreba, iz Biograda, sa Cetina,
iz Sofije, razočarana su saletala i spopadala nepo-
kolebliva starca, ali mu nikada nijesu uspjela poti-
snuti uvjerene, da je misao o jugoslovenskoj slozi
i zajednici jedino spasonosna i za Hrvate i za
Srbe i za Slovence i za Bugare. Pri samom kraju
svoga plodnoga života imao je Štrosmajer utjehu
da vidi, gdje i u Zagrebu, i u Biogradu, i u
Lublani, i na Cetinu, i u Sofiji, odakle je toli-
ka razočarana pretrpio, izbijaju opet znaci obnovle-
na uviđdavnosti, da nam je svima samo u slozi spas,
te je taj veliki pobornik jugoslavenske zajednice
ponio sa sobom utješnu nadu, da je svojim životom
i radom plodno sjeme u svom rodu posijao.«<

Na ovome bismo završili da je o čovjeku,
kao: što je bio Štrosmajer, dovoljno napisati
emfatičan članak i donijeti glavne biografske
podatke, ali kad sa pozornice silazi najveći i
najistaknutiji predstavnik jedne veliko misli ko-
ja je imala da dade pravac rada cijelom jednom
narodu i da obuhvati težne svih plemena nego-
vih; u času kad sklapa oči jedan čovjek koji je
cijeloga svoga vijeka radio za tu ideju i oliča-
vao je u svemu što je stvarao — mislimo da
irebu ocijeniti-rad. fegov, protresti mu glavnu

ideju i zabiležiti je li imala- kakva uspjeha,

“TG đeranakB--6p-

koliko je puta sebi prokrčila u svijesti narod-
noj i, ako nije, koji su joj razlozi smetali. Na
sve ovo pokušaćemo da odgovorimo u narednom
broju, ako će i u tijesnim granicama novinar-
skoga članka. U toliko pridružujemo se žalosti
cijeloga Slovenstva za velikim Štrosmajerom,
no samo kao najvećim sinom najbližega nam
slovenskog plemena, vcć kao i za čovjekom
koji je nas sve, i Srbo i Hrvate, najviše Jubio i
u mnogo čemu zadužio.

Fide
Hronika,

Otkad postoji trojni savez uvijek su se
pojavlivali glasovi da je savez lizmeđu Italije i
Austro-Ugarske neprirodan i neiskren, i uvijek
je bilo pojava i tamo i amo po kojijem se očito
vidjelo, da taj savez ne može nikako da pusti
korijena u javnom mnijeriu. Alii u zvaničnoj po-
litici izbijahu pitana u kojim su se interesi jed-
ne i drugo države ukrštavali; iredentizam tršćan-
ski i tirolski, pitate Arbanije i trgovačke pre-
vlasti na zapadnom Balkanu bijahu klinci koji
svaki čas mogahu razbiti međusobne veze i po-
mutiti silom podržavano prijatelstvo. U poslodne
doba strahovane od toga ispolilo se i utvrđa-
vanima na granici i umnažanem flote.

Nu ima i drugih znakova po kojijem se
vidi da se nebo oblači. Onomadne je ,Obzor“
javio, da će u Šibenik doći vojna komisija, u
da pripremi što je potrebno da se ona luka
pretvori u ratnu. S druge straue ,Deuisehes
Volksblatt“ donosi, da je uprava ratne morna-
vice naumila podići duž dalmatinsko obale šest
stanica za signalizovane i promatrane. Sve će
biti snabdjevene aparatima za telegrafovafe
bez žica i služiće za nadgledafie i signalovatie
eventualnih pokreta tudih lađa ili flota.

Valda u savezu s ovijem stoji i ona vijest
u ,Dalmati“, da je kotarsko poglavarstvo u
Zadru pozvalo predstavnike štampe i da im je
reklo, da, pod prijetiom zaplene, ne objavluju
ni najsitnije vijesti o kretanima, radovima ili
prijevozima vojničkijem. , Narodni List“ ne ja-
vla ništa o ovome; ili on nije bio pozvan kad
i tako pogada žele, ili su mu ove naredbe 0-
bične, pak ne nalazi za vrijedno da ih priopći?

*
*o*
Otkad su se izjalovili svi pokušaji da se

dode do kakve pogodbe s masarskom većinom
u Budimpešti i da se obrazuje parlamen-

tarna vlada, počeše se Bečki krugovi više za-
nimati za Dalmaciju. Dok bi s jedne stra-
ne Nijemci htjeli da privežu trajno Dalmaciju
uz ovu polu monarhije, makar i železnicom pre-
ko otoka, kao što je skoro predlagao jedan no-
mački inženir, dotle neki Hrvati opet potežu
pitane o sjedinenu i zalijetaju se za Bosnom i
Hercegovinom, kao da aneksija ovih dviju ze-
mala ovisi o samoj voli Austrije ili Magara.
Biankini u toliko čini se intervjuisati od bečkih
novinara, pred koje iznosi svoje političke po-
glede i dijeli zemle i države na tenane; a ,Hrv.
Pravo“ pozivle sve zastupnike da se dogovore
o akciji koja bi se sada imala pokrenuli za
sjadifene. ,Novi List“ preporučuje da se ne pro-
pusti ovaj zgodan čas, dok  ,Jedinstvo“ spori
zgodnost.

Bože moj, hoće li neki ludi ikad uvidjeti
da im ni Austrija ni Magari ne će nigda sa-
graditi velike Hrvatske, nego da se samo služe
nima kao oruđem za druge svoje planove i
težne kojijem nasrću na Balkan? Hoće li ikad
razumjeti da nijedan narod ne može ništa po-
stići, ma kako povolne vaniske prilike mu bile,
dok se sam ne ojača i privredno i kulturno te
tako dode do pune svijesti o svojim cijevima i o
svojoj snazi? No za to se hoće duga rada, onog
sitnog i tihog rada, u kome je najteže istrajati
a bez čega nikad ništa postići ne ćemo.

ROCK

Tipzspona u Ilpocsjera,

Cuyamrnua Cpnexe Bauxe y Jarpe6y. —

1c\
TOJ:

mam

u3pekao oBaj roBop:

CnaBHa ckyriuTuHo! H MuHyJa roiuHa, o Ko-
joj uaM je uacT OBHM 34KJbyuH& pauyHe na rmongHe-
ceMo, Huje noHujeja oueKHBaHH rIpeo«KpeT y ormure
no3sHnaToj npuBpeninoj crarHaunju, Koja Beh nyne
TP4 ronuHe Brana. Y Hekonuko ce noka3uBaxy
3Hauu na le HacTynuTH HeKa XMBAXHOCT, AJIH TO
Gjemme npujena3sHo caMo 3a KpaTKO BpujeMe. Heno-
BOJbHO je yrTjenana u nocTa cnaća xeTBa, a Hapo-
UMTO BPJIO NOLA KYKypy3Ha Gepća H Bpllo ocjerua
OCKyIuLA y CTOUHOj xpaHH. Heruna je, na je ycnujen
TOFa BEJIHKH IIHO €KOHOMA H paTapa 6MO jave ymny-
feu Ha KpenuT, am TproBuHa u o6pr ocjehajy no-
CTA KHBO TIOCIPELHLIE CJIAĆE MKETBE.

Mu cmo unak ycrjeju; na Hali npoMeT 3HaT-
HO rmnoBehaMo, na 4 cTawa nojeuuuux rpaHa 6aH-

UHHHX NOCJIOBA NOKA3YjY, y CPABIbEIBY C TFONHHOM.

npuje, jmjen M TOBOJBAH TIpupaliTaj HapouuTo -y
NIOCNOBHMA IO TEKyHeM pauyHy M y cTatey mjeHuu-
HOF NOpTeJba, AJIH CBE Te NocnoBe Moryhe je 6u-
JO ONpPKATH H IPONIHpuTH CAMO TOL HMXKOM KA-
MATHOM CTONOM, OK CMO KAMAaTy, KOjy MH njaliaMOo
YnarauuMa, MOpanu  oupxaTu HernpomujeteHy, Ha
BHCHHH Koja je ycTaHoBIbeHa jom 1903. rog. H ako
makne uucT no6uTaK noka3yje Mau Hanpenak He-
ro mocan, unak je oH, c o63upoM Ha narpnjeu Ha-
BeleHO, 3anoBoJbaBajyliH. 3

HoBuaHH yJto3u rmoka3šanie u y rponijoj ronu-
Hu nujen npupauraj sa nyuux K. 700.000:—. Llje-
NOKYIIHO CTAIBE HOBYAHMX yJIOTA M3HOCHNO je Kpa-
jem munyne ronmuHe K 6,750.866:— a To je, Mu-
CJI4MO, HajpjeuuTuju noka3, KojuKO je Cpncka BaH-
KA y yrjeny u noBjepe»y ogeKkouHja.

Hawa dunujana y BynumneniTH nojyunna je
ycnjex NOBOJBHHjH HETO IITO CMO NpH OCHHBAH>Y
IEHOM OueKuBAJIH. OHa je cBe cBoje TpoluKOBE r1o-
KPHJNA, Ta 4 CBe TPOLIKOBE ocHHBaEa. IlpeTekao je
uaBjecraH noGuTaK, Koju MH HujecMO yaernu y 063up
Y OBHM HAIIMM 34KJBVUHHM PAYyHHMA. Y  OCTAJIOM,
O pauy Hauwe eounujane umalieMmo uacT y cBoje Bpu-
jeme  monuujeTu  CJaBHoj  CKYNIUTHHH — OMIUHPHHJjH
uaBjeniTaj.

MoxeMo cjaBHy cKyniuTuHy o6aBujecTuTu, na
CMO CE IIOCTAPAJIH Na HHAH€ OTBOPHMO HOBE IIyTEBE
Hu nojka 3a 6aHuuHy njemaTHocT, o uemy hemo Ta-
Kobe umMaTu uacr y cBoje BpujeMe CJIABHY CKJTI-
IUTHHY OTILHPHO H3BHjeCTHTH.

On npuxona Hauer yueniia kog napoćpona y
Ny6poBHuKky H TpcTy yunjenu CMO H Cana Kao H no
can y pauyH no6uTKa OBe rojiuHe cCaMo monmoBuluy,
a NPyTy INOJIOBHLIY CTABHJIH CMO KAO peCepBy y orT-
IIHC OBora Hauer yueliha.

O mojenuHuM FpaHaMa HauleT IloCIoBaia, uacT

HaM je oBe nojarke H3HHjeTH :

Tlanoic mevaede i do
== IPCNCJIELITIIC Jo Tana

baoaeajna:
Crawe: 1. Janyapa 1904. 6uno je K 416.459:81
Tipambeno on 1./1. no 31./12. 1904. K__45,711.325:60 -
Yayuno  KTT6iZL185 41
Hennaheno on 1.1. no 31./12. 1904. K_ 45,844.316:36.
Crae 31. neuem6pa 1904. K 283.409:05
Mjenuye:
Crawe 1. Janyapa 1904. sig ; J*H.0
uno je 3.829 kom. K.  6,160,874:92
EcKOHOHTOBAHO ON 1./1. no
31./12. 1904 25.961 Kom.  .K__23,125.856: —
YKynno 729890 kom. -K. 29,280.130.92
HannaheHo on 1./1. no 31./12. :
1904. 26.568 kom.  K _22,784.227:45
Crawe 31. Ileuem6pa 1904. 3.322 xom. < K = 6,502,503:47
3Jajmosu:
Crawe 1. Janyapa 1904. 6uno je K 872.124:28
Msnaro on 1.1. no 31./12. 1904. K 265.934:79
Vxynno  KTTTI3805907
HannaheHo on 1./1. no 31./12. 1904. K 169.924:96
Crawe 31. Ileuem6pa 1904. K KISSES
V.203u:
Crate 1. Janyapa 1904. 6uno je K  6,049.607:04
TipamieeHo ynora on 1./1 no 31/12. 1904. K_+ 2,000.718.—
Yuynno  KTTB,050.32504
BpaheHo on 1./1. no 31./12. 1904, K__1,299.458:57
Crawe 31. Jleuem6pa .1904. K" 6150.686647

Texyfiu pauynu:
YkynaH_npomeT usmocuo je on 1./1, no

31./12. 1904. K  94,174.955:38
Ms osora npomera pesynrupajy canna:

Hy>»KEHKA Ca K 4,900.556.84

TloBjepunaua ca K  3,662.944:45
Egeru, saryme u pasno:
YKynaH _npomeT nanupa on spnjenuocru,

noMahiux 4 CTpanux pBanyTa, neBusa,

KynoHa 4 T. 1. usHocko je on 1./1. no

31./12. 1904. K 2,864.531:10
Iljenoxyunu upomem  (6e3 unujane y
o e s časa | rlidais io

u3HocHo je on 1./1. no 31./12. 1904. K 238,241.308-21

Vuce goGumax :

Tipujesoc #3 romune 1903. K 26.974:35
YkynHu _npuxon on 1./1. no 31,/12. 1904. K 650.223:97

K671.19832
Yxyruu pacxon on 1./1. no 31/12. 1904. K 426,082:45
HYucT no6uTaK: KTŽBII1567

3a osum je npouuran ussjeniraj HanaopHor
On6opa Cpncke Banke, Kojum ce norBpbyje, na cy
peBu3uje BpileHe No nponucy sakona u cTaTyTa,
na je nocnosame Cpneke BauKke TeKno ypeuno u
NpaBHJIHO 4 Ja Cy 34KIByuHH pauyHM, KOju ce oBoj
CKYIILUTAHH IIOJIHOCE, Y CBEMY TA4HH H HCNpaBHH.

CKJyTMITHHA,  NPHMHBIIH  jenHorNACHO C OlO-
GpeiseM Ha 3Hae uamjemraje ynpasnor u Hansop-
Hor onćopa Kao u NolHMjeTe 3akIbyuHe pauyne,
nonjersyje  pa3pjeluHuuy  ynpaBHoM #4 HaAL30pHOM
on6opy.

Hero Tako ckyrmuruBa  jenuornacHo = npuma
npujennor ynpaBuor on6opa o nonjenu uucTor no-
6uTKa, a Ha ume: ga ce no on6uTKy CTATYTAPHHX
TaHTujeMa ymece y pecepsnu (foug 20.000 xpyna,
Te TOME osaj ong zgocuzne sucuny og 327.200
kpyua. DpyurBy ,TIpuBpenuuk“ na ce u oBe rogu-
He npunoxu 2000 KpyHa; axyuwonapuma na ce no-
nujejnu 180.000 kpyua, makne no cBakoj axuuju 4
KPJHE, a cyeuwwax on 31.744:91 xpyHa na ce npe-
Hece Kao no6uTak Ha unyhiy ronuHy.

Y ynpaBuu on6op cy usa6paHu  jenuornacHo
NoHOBO r.r.!: CuMo Tomupau, Heno Munuhesuh,
CreBan_C. Kanemćep, Bopbe BenucaBibeBuh u JIp.
EornaH CrojaHoBuhi, a y Hansopuu on6op r.r. Mux.
BuTe3 3y6oBuhi u _Hukona Ilerposyhi.

3aBpuiyjyhu cBoj pan, cKynuiruna No3npaBIba
nouacHor npencjenuuka r. Jlasy llyuhepcpor saxBa-
Iyjyu My HA MYIPOM PYKOBAHY  CKYIUTHHOM, a
HApou4HTO. Ha nujenom npumjepy na je nopen csoje
CTapocTu 4 MHOro6pojHMx NMOCIIOBA TOJIHKH NJTH NIyT
Y4HHHO H AMO HAPOUHTO HA CKYTIIITHHY NoIAO.

*
* *

Tlocnuje CKyriiTuHe onpxaHa je noHoBa cjen-
HHLA -YNIPABHOT M HAJ3OpHOr OnGopa Te jenuornacHo
6yny usa6paHu sa npencjenuuka ynpasnor on6opa
r. Bnanumup MarujeBuh, a 3a nornpencjenuuka
r. Tlerap CyueBuhi. 3a npencjenuuka HansopHor oj-
6opa usa6paT je rocn. dunun OmMuukyc.

H Tako, saspuyjyiu c nujenuM u no6pum
yernjecuMa cBojy neBeTy rogHHy pana, ynasu Cpneka
Banka ca 3aBplieTKOM OBE FOJuHe y Boj ups ze-
VenujyM, KOj4 MOKEMO HA3BATH EHOXOM HALIET NpH-
Bpennor npeo6paxaja, MyHOM  NJOJHOF H KOPHCHOF
pana.