/ Godina XIV. U Dubrovniku 16 Aprila 1905. Broj 16. Cijena listi. Za da E rarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu Kruna 11. Zs Srbiju i Crnu goru na go- dinu Kruna 12, Za Sve ostale zemlje na godinu anaka 15 u zlatu, . Za Dubrovnik na godinu Kr. 10. Na pć godine 1 na četvrt godine surazmjerno. E Pojedini broj lista 20 para. Pretplata i oglasi. Salu se administraciji Dubrovniko Dopisi se šelu uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase priposlano,izjave, Javne zahvale, vačunska izvje šća i slične objave plaća se 20 para od retka (sitnijeh slova), Ako se više puta štampaju, po pogodbi, Nefrankovana pisma na mi- maju se. “Vlasnik, izdavate] i odgovorni urednik Miho Vaechetti. Izlazi svake nedjele. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pasarića. T Josip Juraj Strossmayer. \ 4 tebruara 1815 — 8 aprila 1905. Teška je nesreća zadesila hrvatski narod a s nim i cijelo južno Slovenstvo. Najveći do- brotvor naroda hrvatskoga, najveći prosvjetitel negov i rijedak u onoj halini rodolub, djako- vački biskup Josip Juraj Strossmayer u subotu 8 0. m. u 8 ure po p. preselio se u vječnost u dubokoj starosti od 90 godina. Sva veličina gu- bitka što ga je hrvatski narod pretrpio smrću ovoga plemenitoga i umnoga čovjeka ne da se lako pregledati. Sve što su Hrvati poslednih pedeset godina postigli na prosvjetnom polu, sve je to dobrim dijelom plod Strosmajerove du- boke zamisli i darežlive ruke negove: Jugosla- venska Akademija, zagrebačka universitat, ga- lerija slika, djakovačka divna katedrala i bez- broj drugih ustanova čeda su negova, Dosta je reći da je za svoga biskupovana podijelio u dobrotvorne i prosvjetne svrhe preko pet mili- juna kruna; dosta je reći, da je do jučer on bio onaj duševni centar oko: koga se kretao gotovo sav kniževni i umjetnički rad kod Hrvata. No negovo se široko srce i poletni mu um nije mogao ograničiti na samo pleme iz koga je nikao, on je žarkom lubavi svojom obuhva- tao sve Slovene a južne osobito. Svugdje je po- magao i riječju i djelom, mnoge se dobre usta- nove sjećao i kod Srba i kod SKovenagart-koda Čeha 1 kod Bugar4. Čak i skromdog našeg » Dubrovačkog Radničkog Društva“ bio je on članom utemelitelem. Visoko ćijenen i uvažen i u stranom svijetu, kao vođa opozicije na crkve- nom saboru u Rimu 70.-godine prošloga stole- ća, kad je divnim besjedama u zlatnoj latinštini ustajao proti jezuitskom duhu što se uvriježio u katoličku crkvu i onako snažno odupirao se proglašenu nepogrešivosti papine, — prijatelevao je on i dopisivao se najodličnijem predstavnicima slovenskim i s mnogim državnicima i učenaci- ma stranijem, pa je bio u tijesnoj prijatelskoj vezi is knezom Nikolom crnogorskim i s pokoj- nim knezom srpskim Mihajilom. »Uzvišenost duha, plemenitost srca, visoka o- brazovanost uma, širina slobodoumnih pogleda, du- bina državničkoga rodolubla — veli , Trgovinski Glasnik“ u svom krasnom članku — čine od Štros- majera jednu od vrlo rijetkih sjajnih pojava u svi- jetu, još yjeđili u političkom životu, a najrjeđih na episkopskim stolicama. Ko zna šta to znači biti slobodouman i slovenski rodolub na katoličkoj epi- skopskoj stolici u Austro-Ugarskoj, taj tek može dostojno shvatiti i ocijeniti veličinu i teškoće Štros- majerovih zasluga i negova rada. Dvor, država, epi- skopska stolica, okolina — sve je u opreci bilo s težnama i zadacima slobodoumnog velikana i sloven- skog rodoluba. I u toj borbi je Štrosmajer proveo sav svoj život, pokazujući svijetu divan prizor ka- toličkoga episkopa, koji u vatikanskom saboru grom- kom rječitošću vojuje protiv papske nepogrješnosti; hrvatskoga episkopa, koji državničkom mudrošću i žarkim rodolublem radi sa srpskim knezom Mihai- lom na ostvarenu jugoslovenske zajednice; austro- ugarskoga episkopa, koji javnom čestitkom ruskom caru i narodu širinom sveslavenskoga shvatara pote pomaže nihove sveslovenske zadatke. »Štrosmajerov um — veli isti list — bio je nepristupačan svakoj tjesnogrudnosti i iskluči- Vosti, bilo hrvatskoj prema srpstvu, bilo katoličkoj Prema pravoslavlju. U emu je sloga i zajednica iemeđu Hrvata i Srba i svih Jugoslovena imala naj- većega pobornika, te smo ga vidjeli na zajedničkom poslu sa srpskim vladaocima u Srbiji i Crnoj. Gori; u nemu je xeligijozna tolerancija imala najodsudni- Jega zastupnika, te smo ga vidjeli kao katoličkoga episkopa U bratskom zagrlaju s pravoslavnim mi- tropolitom u srpskoj prijestonici, i kao žarkoga slo- venskoga rodoluba gdje sa katoličke vladičanske stolice priziva Božji blagoslov nad cara pravoslav- nog; u nemu je mračno klerikalstvo imalo uvijek odsudnoga protivnika, te ga vidimo uvijek udalena od svih ranijih i potofiih pokušaja u Hrvatskoj i ona slovenskom jugu, da se s klerikalstvom slije hr- vatska narodna misao i da se sime okuži i konač- £ no rastroji srpsko-hrvatska i jugoslavenska bratska zajednica. »Svoju upornu, dugotrajnu borbu za jugoslo- vensku misao morao je Štrosmajer sprovoditi ne samo kroz neobično velike rimske, bečke i budim- peštanske teškoće, nego i kroz mnoga razočarana od strane samih sunarodnika i saplemenika, za čiju se bolu budućnost, zajedno s drugim rodolubima, zalagao i borio. Iz Zagreba, iz Biograda, sa Cetina, iz Sofije, razočarana su saletala i spopadala nepo- kolebliva starca, ali mu nikada nijesu uspjela poti- snuti uvjerene, da je misao o jugoslovenskoj slozi i zajednici jedino spasonosna i za Hrvate i za Srbe i za Slovence i za Bugare. Pri samom kraju svoga plodnoga života imao je Štrosmajer utjehu da vidi, gdje i u Zagrebu, i u Biogradu, i u Lublani, i na Cetinu, i u Sofiji, odakle je toli- ka razočarana pretrpio, izbijaju opet znaci obnovle- na uviđdavnosti, da nam je svima samo u slozi spas, te je taj veliki pobornik jugoslavenske zajednice ponio sa sobom utješnu nadu, da je svojim životom i radom plodno sjeme u svom rodu posijao.«< Na ovome bismo završili da je o čovjeku, kao: što je bio Štrosmajer, dovoljno napisati emfatičan članak i donijeti glavne biografske podatke, ali kad sa pozornice silazi najveći i najistaknutiji predstavnik jedne veliko misli ko- ja je imala da dade pravac rada cijelom jednom narodu i da obuhvati težne svih plemena nego- vih; u času kad sklapa oči jedan čovjek koji je cijeloga svoga vijeka radio za tu ideju i oliča- vao je u svemu što je stvarao — mislimo da irebu ocijeniti-rad. fegov, protresti mu glavnu ideju i zabiležiti je li imala- kakva uspjeha, “TG đeranakB--6p- koliko je puta sebi prokrčila u svijesti narod- noj i, ako nije, koji su joj razlozi smetali. Na sve ovo pokušaćemo da odgovorimo u narednom broju, ako će i u tijesnim granicama novinar- skoga članka. U toliko pridružujemo se žalosti cijeloga Slovenstva za velikim Štrosmajerom, no samo kao najvećim sinom najbližega nam slovenskog plemena, vcć kao i za čovjekom koji je nas sve, i Srbo i Hrvate, najviše Jubio i u mnogo čemu zadužio. Fide Hronika, Otkad postoji trojni savez uvijek su se pojavlivali glasovi da je savez lizmeđu Italije i Austro-Ugarske neprirodan i neiskren, i uvijek je bilo pojava i tamo i amo po kojijem se očito vidjelo, da taj savez ne može nikako da pusti korijena u javnom mnijeriu. Alii u zvaničnoj po- litici izbijahu pitana u kojim su se interesi jed- ne i drugo države ukrštavali; iredentizam tršćan- ski i tirolski, pitate Arbanije i trgovačke pre- vlasti na zapadnom Balkanu bijahu klinci koji svaki čas mogahu razbiti međusobne veze i po- mutiti silom podržavano prijatelstvo. U poslodne doba strahovane od toga ispolilo se i utvrđa- vanima na granici i umnažanem flote. Nu ima i drugih znakova po kojijem se vidi da se nebo oblači. Onomadne je ,Obzor“ javio, da će u Šibenik doći vojna komisija, u da pripremi što je potrebno da se ona luka pretvori u ratnu. S druge straue ,Deuisehes Volksblatt“ donosi, da je uprava ratne morna- vice naumila podići duž dalmatinsko obale šest stanica za signalizovane i promatrane. Sve će biti snabdjevene aparatima za telegrafovafe bez žica i služiće za nadgledafie i signalovatie eventualnih pokreta tudih lađa ili flota. Valda u savezu s ovijem stoji i ona vijest u ,Dalmati“, da je kotarsko poglavarstvo u Zadru pozvalo predstavnike štampe i da im je reklo, da, pod prijetiom zaplene, ne objavluju ni najsitnije vijesti o kretanima, radovima ili prijevozima vojničkijem. , Narodni List“ ne ja- vla ništa o ovome; ili on nije bio pozvan kad i tako pogada žele, ili su mu ove naredbe 0- bične, pak ne nalazi za vrijedno da ih priopći? * *o* Otkad su se izjalovili svi pokušaji da se dode do kakve pogodbe s masarskom većinom u Budimpešti i da se obrazuje parlamen- tarna vlada, počeše se Bečki krugovi više za- nimati za Dalmaciju. Dok bi s jedne stra- ne Nijemci htjeli da privežu trajno Dalmaciju uz ovu polu monarhije, makar i železnicom pre- ko otoka, kao što je skoro predlagao jedan no- mački inženir, dotle neki Hrvati opet potežu pitane o sjedinenu i zalijetaju se za Bosnom i Hercegovinom, kao da aneksija ovih dviju ze- mala ovisi o samoj voli Austrije ili Magara. Biankini u toliko čini se intervjuisati od bečkih novinara, pred koje iznosi svoje političke po- glede i dijeli zemle i države na tenane; a ,Hrv. Pravo“ pozivle sve zastupnike da se dogovore o akciji koja bi se sada imala pokrenuli za sjadifene. ,Novi List“ preporučuje da se ne pro- pusti ovaj zgodan čas, dok ,Jedinstvo“ spori zgodnost. Bože moj, hoće li neki ludi ikad uvidjeti da im ni Austrija ni Magari ne će nigda sa- graditi velike Hrvatske, nego da se samo služe nima kao oruđem za druge svoje planove i težne kojijem nasrću na Balkan? Hoće li ikad razumjeti da nijedan narod ne može ništa po- stići, ma kako povolne vaniske prilike mu bile, dok se sam ne ojača i privredno i kulturno te tako dode do pune svijesti o svojim cijevima i o svojoj snazi? No za to se hoće duga rada, onog sitnog i tihog rada, u kome je najteže istrajati a bez čega nikad ništa postići ne ćemo. ROCK Tipzspona u Ilpocsjera, Cuyamrnua Cpnexe Bauxe y Jarpe6y. — 1c\ TOJ: mam u3pekao oBaj roBop: CnaBHa ckyriuTuHo! H MuHyJa roiuHa, o Ko- joj uaM je uacT OBHM 34KJbyuH& pauyHe na rmongHe- ceMo, Huje noHujeja oueKHBaHH rIpeo«KpeT y ormure no3sHnaToj npuBpeninoj crarHaunju, Koja Beh nyne TP4 ronuHe Brana. Y Hekonuko ce noka3uBaxy 3Hauu na le HacTynuTH HeKa XMBAXHOCT, AJIH TO Gjemme npujena3sHo caMo 3a KpaTKO BpujeMe. Heno- BOJbHO je yrTjenana u nocTa cnaća xeTBa, a Hapo- UMTO BPJIO NOLA KYKypy3Ha Gepća H Bpllo ocjerua OCKyIuLA y CTOUHOj xpaHH. Heruna je, na je ycnujen TOFa BEJIHKH IIHO €KOHOMA H paTapa 6MO jave ymny- feu Ha KpenuT, am TproBuHa u o6pr ocjehajy no- CTA KHBO TIOCIPELHLIE CJIAĆE MKETBE. Mu cmo unak ycrjeju; na Hali npoMeT 3HaT- HO rmnoBehaMo, na 4 cTawa nojeuuuux rpaHa 6aH- UHHHX NOCJIOBA NOKA3YjY, y CPABIbEIBY C TFONHHOM. npuje, jmjen M TOBOJBAH TIpupaliTaj HapouuTo -y NIOCNOBHMA IO TEKyHeM pauyHy M y cTatey mjeHuu- HOF NOpTeJba, AJIH CBE Te NocnoBe Moryhe je 6u- JO ONpPKATH H IPONIHpuTH CAMO TOL HMXKOM KA- MATHOM CTONOM, OK CMO KAMAaTy, KOjy MH njaliaMOo YnarauuMa, MOpanu oupxaTu HernpomujeteHy, Ha BHCHHH Koja je ycTaHoBIbeHa jom 1903. rog. H ako makne uucT no6uTaK noka3yje Mau Hanpenak He- ro mocan, unak je oH, c o63upoM Ha narpnjeu Ha- BeleHO, 3anoBoJbaBajyliH. 3 HoBuaHH yJto3u rmoka3šanie u y rponijoj ronu- Hu nujen npupauraj sa nyuux K. 700.000:—. Llje- NOKYIIHO CTAIBE HOBYAHMX yJIOTA M3HOCHNO je Kpa- jem munyne ronmuHe K 6,750.866:— a To je, Mu- CJI4MO, HajpjeuuTuju noka3, KojuKO je Cpncka BaH- KA y yrjeny u noBjepe»y ogeKkouHja. Hawa dunujana y BynumneniTH nojyunna je ycnjex NOBOJBHHjH HETO IITO CMO NpH OCHHBAH>Y IEHOM OueKuBAJIH. OHa je cBe cBoje TpoluKOBE r1o- KPHJNA, Ta 4 CBe TPOLIKOBE ocHHBaEa. IlpeTekao je uaBjecraH noGuTaK, Koju MH HujecMO yaernu y 063up Y OBHM HAIIMM 34KJBVUHHM PAYyHHMA. Y OCTAJIOM, O pauy Hauwe eounujane umalieMmo uacT y cBoje Bpu- jeme monuujeTu CJaBHoj CKYNIUTHHH — OMIUHPHHJjH uaBjeniTaj. MoxeMo cjaBHy cKyniuTuHy o6aBujecTuTu, na CMO CE IIOCTAPAJIH Na HHAH€ OTBOPHMO HOBE IIyTEBE Hu nojka 3a 6aHuuHy njemaTHocT, o uemy hemo Ta- Kobe umMaTu uacr y cBoje BpujeMe CJIABHY CKJTI- IUTHHY OTILHPHO H3BHjeCTHTH. On npuxona Hauer yueniia kog napoćpona y Ny6poBHuKky H TpcTy yunjenu CMO H Cana Kao H no can y pauyH no6uTKa OBe rojiuHe cCaMo monmoBuluy, a NPyTy INOJIOBHLIY CTABHJIH CMO KAO peCepBy y orT- IIHC OBora Hauer yueliha. O mojenuHuM FpaHaMa HauleT IloCIoBaia, uacT HaM je oBe nojarke H3HHjeTH : Tlanoic mevaede i do == IPCNCJIELITIIC Jo Tana baoaeajna: Crawe: 1. Janyapa 1904. 6uno je K 416.459:81 Tipambeno on 1./1. no 31./12. 1904. K__45,711.325:60 - Yayuno KTT6iZL185 41 Hennaheno on 1.1. no 31./12. 1904. K_ 45,844.316:36. Crae 31. neuem6pa 1904. K 283.409:05 Mjenuye: Crawe 1. Janyapa 1904. sig ; J*H.0 uno je 3.829 kom. K. 6,160,874:92 EcKOHOHTOBAHO ON 1./1. no 31./12. 1904 25.961 Kom. .K__23,125.856: — YKynno 729890 kom. -K. 29,280.130.92 HannaheHo on 1./1. no 31./12. : 1904. 26.568 kom. K _22,784.227:45 Crawe 31. Ileuem6pa 1904. 3.322 xom. < K = 6,502,503:47 3Jajmosu: Crawe 1. Janyapa 1904. 6uno je K 872.124:28 Msnaro on 1.1. no 31./12. 1904. K 265.934:79 Vxynno KTTTI3805907 HannaheHo on 1./1. no 31./12. 1904. K 169.924:96 Crawe 31. Ileuem6pa 1904. K KISSES V.203u: Crate 1. Janyapa 1904. 6uno je K 6,049.607:04 TipamieeHo ynora on 1./1 no 31/12. 1904. K_+ 2,000.718.— Yuynno KTTB,050.32504 BpaheHo on 1./1. no 31./12. 1904, K__1,299.458:57 Crawe 31. Jleuem6pa .1904. K" 6150.686647 Texyfiu pauynu: YkynaH_npomeT usmocuo je on 1./1, no 31./12. 1904. K 94,174.955:38 Ms osora npomera pesynrupajy canna: Hy>»KEHKA Ca K 4,900.556.84 TloBjepunaua ca K 3,662.944:45 Egeru, saryme u pasno: YKynaH _npomeT nanupa on spnjenuocru, noMahiux 4 CTpanux pBanyTa, neBusa, KynoHa 4 T. 1. usHocko je on 1./1. no 31./12. 1904. K 2,864.531:10 Iljenoxyunu upomem (6e3 unujane y o e s časa | rlidais io u3HocHo je on 1./1. no 31./12. 1904. K 238,241.308-21 Vuce goGumax : Tipujesoc #3 romune 1903. K 26.974:35 YkynHu _npuxon on 1./1. no 31,/12. 1904. K 650.223:97 K671.19832 Yxyruu pacxon on 1./1. no 31/12. 1904. K 426,082:45 HYucT no6uTaK: KTŽBII1567 3a osum je npouuran ussjeniraj HanaopHor On6opa Cpncke Banke, Kojum ce norBpbyje, na cy peBu3uje BpileHe No nponucy sakona u cTaTyTa, na je nocnosame Cpneke BauKke TeKno ypeuno u NpaBHJIHO 4 Ja Cy 34KIByuHH pauyHM, KOju ce oBoj CKYIILUTAHH IIOJIHOCE, Y CBEMY TA4HH H HCNpaBHH. CKJyTMITHHA, NPHMHBIIH jenHorNACHO C OlO- GpeiseM Ha 3Hae uamjemraje ynpasnor u Hansop- Hor onćopa Kao u NolHMjeTe 3akIbyuHe pauyne, nonjersyje pa3pjeluHuuy ynpaBHoM #4 HaAL30pHOM on6opy. Hero Tako ckyrmuruBa jenuornacHo = npuma npujennor ynpaBuor on6opa o nonjenu uucTor no- 6uTKa, a Ha ume: ga ce no on6uTKy CTATYTAPHHX TaHTujeMa ymece y pecepsnu (foug 20.000 xpyna, Te TOME osaj ong zgocuzne sucuny og 327.200 kpyua. DpyurBy ,TIpuBpenuuk“ na ce u oBe rogu- He npunoxu 2000 KpyHa; axyuwonapuma na ce no- nujejnu 180.000 kpyua, makne no cBakoj axuuju 4 KPJHE, a cyeuwwax on 31.744:91 xpyHa na ce npe- Hece Kao no6uTak Ha unyhiy ronuHy. Y ynpaBuu on6op cy usa6paHu jenuornacHo NoHOBO r.r.!: CuMo Tomupau, Heno Munuhesuh, CreBan_C. Kanemćep, Bopbe BenucaBibeBuh u JIp. EornaH CrojaHoBuhi, a y Hansopuu on6op r.r. Mux. BuTe3 3y6oBuhi u _Hukona Ilerposyhi. 3aBpuiyjyhu cBoj pan, cKynuiruna No3npaBIba nouacHor npencjenuuka r. Jlasy llyuhepcpor saxBa- Iyjyu My HA MYIPOM PYKOBAHY CKYIUTHHOM, a HApou4HTO. Ha nujenom npumjepy na je nopen csoje CTapocTu 4 MHOro6pojHMx NMOCIIOBA TOJIHKH NJTH NIyT Y4HHHO H AMO HAPOUHTO HA CKYTIIITHHY NoIAO. * * * Tlocnuje CKyriiTuHe onpxaHa je noHoBa cjen- HHLA -YNIPABHOT M HAJ3OpHOr OnGopa Te jenuornacHo 6yny usa6paHu sa npencjenuuka ynpasnor on6opa r. Bnanumup MarujeBuh, a 3a nornpencjenuuka r. Tlerap CyueBuhi. 3a npencjenuuka HansopHor oj- 6opa usa6paT je rocn. dunun OmMuukyc. H Tako, saspuyjyiu c nujenuM u no6pum yernjecuMa cBojy neBeTy rogHHy pana, ynasu Cpneka Banka ca 3aBplieTKOM OBE FOJuHe y Boj ups ze- VenujyM, KOj4 MOKEMO HA3BATH EHOXOM HALIET NpH- Bpennor npeo6paxaja, MyHOM NJOJHOF H KOPHCHOF pana.