Godina XIV.

SN

Broj 17.

Cijena listu.
Za Austro-Ugarsku, Bosnu i

Hercegovinu na godinu Kruna 11.

Za Srbiju i Crnu goru na go-
dinu Kruna 12,

Za sve ostale zemlje na godinu
rozaka 15 u zlatu.

Za Dubrovnik na godinu Kr, 10.

Na pi godine 1 na četvrt godine
zurazmjerno,

Pojedini broj lists 20 para.

U Dubrovniku 22 Aprila 1905.

Pretplata i oglasi.

Ssju se administraciji Dubrovnika

Dopgisi se šslu uredništvu
Rukopisi se ne radšju

Za oglase priposlano,izjave,
javne zahvale, računska izvje
šća i slične objave plaća se 20 para
od retka (sitnijeh slova). Ako so više
puta štampaju, po pogodbi.

Bafrankovana pisma ne mi-
maju se.

Vlasnik, izdavate] i odgovorni urednik Miho Vaoechelti.

*

Izlazi svake nedjelje.

Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pasarića.

Strossmayer i regova ideja.

Odužujući se obećanu pokušaćemo da što
objektivnije ocijenimo rad ovoga velikoga  čo-
vjeka i uspjeh negovo ideje.

Kad je pred 55 godina Strossmayer bio
imenovan biskupom dakovačkim i u Beču če-
kao svoju prekonizaciju, našao so jednoga dana
sa svojim prijatelima pa im iskreno rekao:
,Gospodo! Narod me u domovini s veselem 0-
čekuje. Imenovane moje po sreu mu je, pa vala
da se i ja narodu odužim i negovim nadama
odgovorim. Ja to i hoću. Uz Bogai svoto zvane
moje narod mi je još od majčina mlijeka
najmiliji. Za nega sam pripravan - žrtvovati
gve, pak i život svoj. Ali, braćo, vala da
ja tomu narodu i sa zgodnim geslom u su-
sret izađem.“ I tad izvadi jednu  hartijieu
i pročita svoje geslo u stihovima. Na to će mu
Metel Ožegović: ,Nemojte, prijatelju, tako ! Va-
še geslo treba da bude kratko, osječeno, onako
kao banovo: ,Što Bog dade i sreća junačka!“
Umiješaše se tada i ostali, dok Ivan Kukulović
Sakcinski ne presječe stvar: ,,Gospodo, ne tra-
žite vi geslo u stihovima, nego odrežite onako,
kako će vas cio narod razumjeti i kako će so
cio narod ugrijati. Biskup želi da se razjasni,
kako je volan sad se žrtvovati vjeri i domovini
kojima pripada, pa tako vala i reći.“ Mladi
biskup na to skoči: ,Pravo, Ivane! Sye za
vjeru i za domovinu!“ ž

I to je bilo motto Strossmayerovo, kome

.zje 6Su4d0 vjeran za cijelogz-zvoga života; u tom

motu je sinteza cijeloga rada negova, ali u isto
doba i klica svih unutrašnih i spolašnih sukoba
i svih neuspjeha. Jedan veliki ci] kao glavni
smijo lebdjeti čovjeku pred očima, a dvostrukost
paralizuje i rad i uspjeh. Da je Strossmayer bio
pripadnik. koje narodne crkve, ona dva cila mo-
gla su se i složiti , ali je on pripadao rimoka-
toličkoj crkvi koja je universalna, ekspansivna,
ekskluzivna, i to ne prost, indiferentan sledbo-
nik te crkve, već jedan od žarkih službenika i
glavara nezinijeh, koji — ma kako liberalan —
trebaloje da u sebi ima duha nezina. Sukob je,
dakle, bio neizbježan, tim prije što je Strossma-
yer kao Slovenin pripadao velikoj porodici čiji
su članovi većinom druge vjere. Uslijed toga
nije moglo biti sklada u negovijem praktični-
jem težnama, niti se mogla naći podesna tačka
ni za kakav uspješan rad; trebalo je da živi
uvijek u carstvu ideala leteći za neostvarivim
fantazijama, ili da dolazi u sukob bilo sa vje-
rom bilo sa suplemenicima. On je n. p. vjć-
rovao u budućnost Slovena; negov je ideal
bio veliko Slovenstvo, ujedifeno i pribrano oko
Rusije; ali, je li rodolub i Slovenin u fiemu mo-
gao dati maha toj želi a da u isto doba i bi-
skup katolički ne poželi da ujedinera bude i na
erkvonom polu? A je li pak, bistrouman kao
što jo bio, mogao se nadati da će ikad do toga
doći i da će so većina, jača i slobodna, povesti
za maninom, slabijom i podjarmlenom? Je li s
druge strane on, koji se uzalud zalagao za odr
žane i proširene staroslovenskoga jezika u erkvi;
on, koji je,činio proglasiti svecima Cirila i Me-
toda; on, koji se onako slavno i onako bezuspješ-
no borio na koncilu rimskom proti jezuitizmu
te je ovladao erkvom; on, koji je u svom istom
narodu najlepše vidio kako se održao onaj dio
što ge oteo utjecaju Rima a kako je posrnuo u
narodnosnom pogledu onaj drugi — je lion
mogao pristati uz onu potonu: želu a da ne
promisli u isto doba na sva zla i bijede koje su
Slovene snašle iz Rima i preko Rima?

To nesuglasje lomilo mu je krila i vas
mu rad u toj stvari valalo je da se ograniči na
puste žele i besplodne riječi. Ali osjećaji su jaki
u nega bili i trebalo je da še i djelom ispoje, i
kad nije mogao drukčije, on ih je oličio u onoj
divnoj katedrali u zabitnom Đakovu, najlepšoj
umjetničkoj gradi na Balkanu, u kojoj se istočni
vizantijski stil spaja s romanskim u nerazdvoj-
nu i krasnu ojelinu. Bilo je — istina — sluča-
jeva, kad je u fiemu prevlađivao biskup kato-
lički nad rodolubom slovenskim i kad je djelo-
tvorno htio provađati propagandu vjersku, radi

+,

čega su mu Srbi, koji su od toga u prvom redu
imali patiti, neko doba ne malo zamjerali i na
N se lutili, ali: parco sepulto! stare rane ne
ćemo da vrijeđamo već ćemo se radije pozaba-
viti sa Strossmayerovim jugoslovenstvom.
Prirodna je stvar da svaki narod, čim do-
đe do svoje svijesti, hoće da se oslobodi, hoće
da se ujedini. Početkom XIX vijeka: digla so
Srbija pod Karadorđem i prva na Balkanu iz-
vojštila sebi slobodu; za iiom ustaše Grci, pa
najposledni Bugari. No ustanak u Srbiji nije bio
plod sazrele narodno svijesti, već buna pogaženo
raje, kojoj su vjekovno patne i muke dozlogrdile
pa se digla u obranu svoga života. To je bio
jedan od glavnih razloga da je pokret nakon
malo zapeo i da je kroz dalih sto godina malo
napredovao. Prihvaćen od kneza Mihajila posrnuo
je smrću fiegovom, a prilike koje su za fim
nastupile hoćahu ga sa svim utrnuti. No XIX
je vijek narodnosni vijek; on jevidio ujedilefio
Italije i Nemačke, i analogija za Balkan bila
je očita. Na Balkanu se plemena bole izmo-
đu sebe razumiju nego li Talijanci ili Nijemci iz
raznih krajeva, pa zašto da ge no slože, da se ne
ujedine? Vrag je bio da na Balkanu imaju po-
red 4 slovenska plemena i tri neslovenska, a
još gori vrag, da svako pleme ima svoju državu,
a država dinastiju, a dinastije častohlepla i surev-
nivosti jedna na drugu; a najgori vrag, da
je Balkan mastan zalogaj, na koji su odavna
razjaplena mnoga velika usta. Ko će da povede
kolo? Najstarija i najuglednija, ona što se prva

je doba kad je izgledalo da ćo sve poći dobrim
putem, ali zločinačka ruka presječe od jednom
svo nade, i bezglavle nastade. Bilo je to doba
kad je i Strossmayer dolazio u Biograd i zano-
sio se onom idejom; kad je u vezi bio is knezom
Mihajilom i s knozom ernogorskim Nikolom.
Ali se prilike promijeniše, tuđi prsti zamrsiše
konce, a u Srbiji nije bilo čovjeka da na kul-
turnom polu prihvati ono što je knez Mihajilo
snovao na političkom. Da je kojom srećom
Strossmayer bio vladika srpski, mjesto što je bi-
skup austrijski, drukčije. bi se danas razvijale
stvari na Balkanu. No,ako su Srbi u ičemu
sretni, u svojim poglavicama erkvenim zaista
nijesu. Jedan je bio i čudesa počinio, pa jei
pravo da ga slavimo i zovemo prosvjetitelem
srpskijem.

No i na mjestu gdje je bio mogao je Stros-
smayer mnogo koristiti i uraditi za narodnu ideju,
da je imao odvažnosti da se odluči za jedan cil, ali,
kako rekosmo, on bješe sebi postavio dva cila i
na toj podvojenosti morao je postradati i ne iz-
vršiti ni jednoga. I

Čovjek široka pogleda, prostrana uma i
velike naobraženosti nije mogao naći zadovoljena
u tijesnom horizontu svagdane političke borbe,
trebalo je da se izdigne na više stanovište i da
ugleda veće svrhe, ali sapet halinom koju je na
sebi injao i položajem na kome je stajao i eo ipso
dužnim obzirima prama crkvi i prama državi —
nije, s druge strane, mogao prihvatiti ni čistu Mi-
hajlovu ideju, te tako nije mu ostalo već da, kao
što je u đakovačkoj katedrali oličio ujodinefie cije-
loga Slovenstva, da tako u Jugoslavenskoj Akado-
miji oliči ideju jugoslovenstva. No kao što ilirski
pokret nije mogao uspjeti, jer nikad nije mogao
dovoljno zagrijati šire slojeve narodno ni sasvim
zadobiti za sebe najbliže Hrvatima pleme, tako
isto i pokret jugoslovenski morao se zadovoliti
samim  priznanem akademskim. Radi dvogu-
bosti negovih cileva Srbi nijesu mogli pristu-
piti Strossmayeru s potrebnim povjerenem, a
Hrvati razočarani prvašnim pokretom okretahu
glavom za fantomom, koji im umjedoše u zgo-
dan čas prikazati,i pitahu se zvučnim frazama
i bučnim, megalomanskim programima.
> Istina, i prilike nijesu bile nimalo povolne,
a hijeti ih prikazati i analizovati značilo bi na-
crtati cijelu političku povjest posljednih pedeset
godina. No i bez toga, ona ideja dobra i predo-
bra došla je na svijet s istočnim grijehom.

Pokret za ujedifenem, kulturnim ili politič-
kim, jednoga naroda ne može nikad s uspjehom

probudila i najčišća i najživla uzdržala. I pove-.
Tik jo kolo Srbija pod kmozojnnviiiajeoim; svile >

poteći iz neslobodna središta, dok ima dijelova
toga naroda koji su sebi izvojštili slobodu. U
takim prilikama onaj dio naroda u tudoj državi
ne može nikako postati privlačna tačka za dru-
ge dijelove ni centar kristalizacije narodne ; taj
poliret može poteći samo od jednoga već oslo-
boilenoga dijela narodnoga. Po gotovo pak, ako
taj neslobodni dio nije sačuvao u svojoj izvornoj
čistoći ni jezik, ni običaje, ni predaje, ni zemlu,
ni ništa drugo čim bi se mogao nametnuti braći
svojoj. Već iz ovih razloga morao je daklo bez-
uspješan ostati pokušaj Strossmayerov.

Svaki pametniji čovjek uviđa, da je ideja
jugoslovenska — bez gravitacione tačke na
koju je htio postaviti Strossmayer — no
samo dobra već uprav spasonosna i jedina koju
treba svi balkanski Sloveni da prigrle, ali daje
oni uzmognu s povjerenem i pouzdanem da pri-
grle, treba da poteče iz čista izvora. O ime-
nima se prepirati ludost je; ne ćemo mi ovijem
da rečemo, da je naziv dobar već ideja, pa zva-
la se ona slovinska, ilirska, jugoslovenska ili
balkanska.

Ovako mi shvatamo ideje Strossmayerove
i ovo je naše stanovište prama nima,

Pišući o pogrebu pokojnikovu i o odjeku
kojim se Hrvatska na smrt fegovu odazvala,
mnogi listovi u čudenu konstatuju, kako je malo
iskrene žalosti, kako je u zemli malo osjećajne
tuge za čovjekom kome su, napokon, Hrvati
dužni sve što su poslednih 50 godina  po-
stigli na kulturnom i prosvjetnom polu. Ta
je pojava razumiva, kad se promisli, da rad

Barossuatyetovenije bio nanijenen-široj mast -dar

je on svoju kulturnu građu počeo zidati odoz-
gor i da je gotovu postavio na još ne izdubence
osnove. Hoteći od Hrvatske napraviti kulturni
centar balkanskog poluostrva podigao je i aka-
demiju i universitat, ali ove ustanove nijesu bi-
le plod postepenog razvitka narodnoga niti su
u ono doba mogle živjeti od sokova što su ih
u zemli crple. Nije dakle čudo da narod ili
ne shvata ili ne osjeća bol za čovjekom koji
mu je, pored svih: dobročinstava kojim ga je
obasipao, ostao ipak tuđ.

Ostaje nam da rečemo još dvije riječi o
Strossmayeru kao čovjeku.

Strossmayer nije imao onih osobina, koje
čovjeka mogu načiniti herojem ili mučenikom na-
rodnim : bezobzirnu odvažnost ili nepokolebli-
vost uvjerena ; na dvogubosti cileva nastradale
su sve zamisli negove. Na belovarski prijekor
on je mogao vedra čela odgovoriti: , Veličan-
stvo! Moja je savjest mirna!“ jer se nikad nije
ogriješio ni o odanost prema crkvi, ni o oda-
nost prama vladaru, ni o odanost prama naro-
du. Pa ipak umio je ne zadovolivši potpuno
nikoga, baš s toga što je htio zadovoliti mno-
ge. No nega su krasile mnoge vrline, a naj-
veća i najrjeđa: da ni u bogatstvu, ni na vi-
sokom položaju, nije zaboravio svoj narod, nije
nikad postao ulizica niti se iznovjerio geslu koje

je izabrao. :
ob:
Srbi i Maćedonija.

U pariskom listu ,Le Temps“ gg. Gika,
Delyanni i Zolotović, ministar rumunski, grčki
i bugarski, izložili su redom stanovišta vlada
koje zastupaju u maćedonskom pitanu. U br.
od 15. aprila o. g. kao posledti progovorio je i
poslanik srpski u Parizu, Dr. Milenko Ve-
snić, i to kao pristaša pomirbene politike, koje
bi se sve balkanske države imalo držati u o-
vom kao i u svim drugim međusobicama, ako
će da sačuvaju Balkan balkanskim narodima.
Ne će biti s toga suvišno da upoznamo naše
čitaoce s bistrijem pogledima g. Vesnića, onako
kako ih donosi pomenuti franeuski list.

»Vi ste me prije svega pitali. — rekao je
g. Vesnić zastupniku toga lista g. G. Villiers-u —
da Vam dam statističke podatke o narodu srp-
skom u Maćedoniji. Ja bih bio sretan da Vam
ih mogu dati i kad bi oni mogli biti tačni. Ali
kako so možemo tome nadati?

Kad bi bilo pouzdane statistike o narod-
nostima maćedonskim, ona bi se nametla pri-
znanu svačijemu, No ja pročitah jučer one po-

datke koji su Vam bili podani od mojih ko-
lega, grčkoga i bugarskoga. Za dva vilajeta bi-
tolski i solunski g. Delyanni Vam je rekao, da
ima 652.795 Grka, 332,162 Bugara, 12.058 Ru-
muna, 17.076 Cineara koji pristaju uz Srbe. No
Srba ni jednoga; pa ipak on ne zaboravla ni

Židove ni Cigane. G. Zolotović postupa bole

s nama. U statistici koja se odnosi na 3 vila-
jeta on broji 1,100.000 Bugara, 270.000 Grka,
12.000 Cineara i 150.000 Srba. Ova neizvjesnost
proteže se u ostalom na sve narodnosti u Ma-
ćedoniji. Sve da se i ne ćemo osvrtati na stati-
stike kako ih iznose interesovane stranke, i
kod stranih pisaca nalazimo protivurječnih po-
dataka. Da navedemo samo Francuze, —- čitajte
rasprave gg. Viktora Bćrard-a, Cheradame-a,
Gaulis-a, Renć Henry-a, Malet-a, Messimy-a:
neslagane je potpuno. Kao što s razlogom opa-
ža u svojoj klizi o istočnom pitanu g. Chou-
blier, francuski konsuo u Skoplu, podaci se to-
liko razlikuju između sebe, da se brojevi razi-
laze za Grke od 705.000 do 50.000, za Bugare
od 1,200.000 do 120.000, za Turke od 1,800,000
do 850.000, za Vlahe od 1,200.000 do 24.000.
Na svrhu, dok neke statistike računaju na
2,800.000 Srba u Maćedoniji i Staroj Srbiji,
druge ih čak i ne pominu kao da ih i nema!
Kako čovjek da se snade u ovome metežu ?

Nadodajem da, što se nas tiče, ova se
čudnovata neizvjesnost objašnuje, ako se pro-
misli da Turska, teokratska država, ne zna za
narodnost već poznaje samo vjere — vjeru vla-
dajuću, muhamedansku, vjeru grčku (rfim), Va
katoličku (franku) i (otkad je osnovan egzarhat)
vjeru bugarsku, Pošto se dakle turske statistike
osvrću na vjere a ,srpske vjere“ nema u Tur-
skoj, tako se Srbi maćedonski ei po vjeri,
bilo kao patrijaršijski — 1 tad ih prisvajaju
Greci; bilo kao egzarhijski — i tad ih potražuju
Bugari; bilo kao muhameđanei — i tad su na-
ravno Turci, tako dačna svrhu Srba nestane.
Dopustite dakle, da ostavim na stranu ovakove
statistike i da potražim drugovdje mnogobrojne
i jake dokaze o našoj egzistenciji i o našim pra-
vima u sporu maćedonskom.

*k
Kao što su Srbi Macedonski žrtve stati-
stike, tako su i geografije — barem noke geo-

grafije. ;

Grci, držeći se taktike prihvaćene od na-
zad malo godina, zovu Maćedonijom samo vila-
jet solunski i bitolski. Naprotiv Bugari, povo-
deći se za crkvenim i školskim uspjesima eg-
zarhata, turaju u Maćedoniju i cijeli vijalet ko-
sovski, koji i geografski i etnografski sačina
Staru Srbiju. Ova protivna stanovišta slažu se
samo u jednoj tački t. j. da nas Srbe zbrišu.
Sasvim tim bacite jedan pogled u prošlost i Vi
ćete naći, da je sangak skopalski uvijek bio
smatran sastojnim dijelom Stare Srbije. Velika
nemačka enciklopedija iz XVIII. vijeka ,(GGros-
ses vollstindiges Universal-Lexikon aller Wis-
senschaften und Kiinste“ (objelodanena 1783.,
u doba kad nije bilo nikakve plemenske borbe
u Maćedoniji i kad smo mi svi i Srbi i Greci i
Bugari bili prosto turska raja), kao i najozbil-
niji skorašni radovi, n. p. oni prof. Cvijića,
potpuno rješavaju tu stvar.

Iz jednih i iz drugih izlazi, da prava Ma-
ćedonija, “historijska Maćedonija, obuhvata 0-
naj dio vilajeta solunskoga i bitolskoga koji se
proteže južno od Demir-kapije s jedne i s dru-
go strane Vardara; drugijem riječima, da je
znatan dio onoga što Bugari prisvajaju geo-
grafski srpska zemla. I mjesna imena u Maće-
doniji, čak i u južnoj, n. p. varoš Srbija, kao i
predaje narodnoga jezika, svjedoče da smo mi
ondje od starina. Odatle izlazi da su u početku
Sloveni balkanski bili Srbi i da su se od Vl-og
vijeka ti Srbi pomakli na poluostrvo te da su
fihove predstraže dospjele do Grčko. I za cije-
lo ja ne ću da iz ovih dokaza izvodim, da. Sr-
bija ima isklučivo pravosna Maćedoniju ; ali ne
daju li mi oni pravo da izrazim želu, da se naša
braća. Bugari i naši prijateli Grci zauzmu slož-
no s nama za pobolšane sudbine maćedonskih
plemena, i da pričekaju da se ovi uzmognu
sasvim slobodno izjaviti o svojoj budućnosti ?

*

I povjest se slaže s geografijom da označi
ulogu koju je moja zemla igrala od vajkada u
politici balkanskijeh zemalja a posebno u Maće-
doniji. Prigovorilo nam se s neke strane, da
smo čekali berlinski ugovor da se stanemo za-
nimati svojom braćom u Maćedoniji. Nije ništa
neistinitije, Premnoge nas uspomene vezuju za
nih a da naša misao i naše snage ne budu o-
krenute nihovu oslobođenu. Između tolikih veza
koje spajaju našu narodnu povjest s povješću
Maćedonije, treba li pomenuti našega krala Ste-
vana Dušana, koji se proglasio carem u Seresu
XIV-og vijeka; našega narodnog junaka Kra-

Jevića Marka, srpskoga Rolanda, koji je krale-

=