Godina XIV.

Gijena listr
& Za Austro-Ugarsku, Bosnu ;
Hercegovinu na godinu Kruna li

Za Srbiju i Crnu goru na sno
. dinu Kruna 12.

Za sve ostale zelje na godin
ranaka 15 u zlatu. Ž

Za Vubrovnik na gočinu Kr, 19,

Na pd godine 1 ma Četvrt godine
surazmjerno,

Pojedini broj lista 20 para.

pom

Vlasnik i izdavate] Dr. May Gracić

Dubrovnik, 29 Jula.

ir pa do

MU I p MM : upštine, očekiv
ge rezultat novo-raspisanih izbora
napetošću 1 nestrpljenjem ne sam
već u čitavom srpstvu, Istina je a
" kraljevini ljudi bili drukčije raspoloženi u
tom nestrpljivom očekivanju nego mi ovamo,
ato je prasina, Jer_dok su tamo, neko više
jeko manje, bili skloni ovoj ili onoj stranci,
mi smo šunogo objektivnije gledali na samu
stvar i Bala J6 to drukčije izgledalo. Dok
ge je tamo simpatizovalo izvjesnoj stranci i
željelo da ta dobije apsolutnu većinu, mi smo
iščekivali i željeli samo to, da izborni ishod,
pa ma kakva stranka postala gospodaricom,
bude od koristi Srbiji, da krene putem  na-
preika, da konsoliduje samo stanje zemlje i
uputi se riješavanju važnijeh pitanja i zada-
taka, koji Srbiju dčekuju; da uredi još ne-
sregjene prilike, koje su uregjenju Srbije po-
trebite. Još od dana raspisa novih izbora
počela je izborna akcija koja je postepeno
jačala i dostigla svoj vrhunac u dan samih
izbora. Već smo od prvog početka pratili
srbijanske novine, kroz koje se izlijevala po-
stepeno sve jača izborna strast. Pratili smo
izborno kretanje i vidjeli smo, kolike i ko-
like stranke, — ako ćete i suvišne, — isti-
ču svoje kandidate, i kakva se izborna agi-
tacija razvila. I da pravo kažemo, mi smo
strepili i bojali smo se, kako će sve ovo da
svrši. Čudno smo gledali u borbu, koja je
imala da se razvije u velikom obimu, te smo
zebnjom izgledali u resultat ove i u poslje-
dice iste. Čitali smo i proglas ministra pred-
sjednika i divili smo mu se, jer je njim za-
jamčio slobodu izbora, slobodan izlijev volje
narodne. Ali pri svemu tome, opet nas nije
puštala zebnja, kako će izbori da svrše, hoće
li jednom poslije mnogog zla da se okrene
na bolje.

Najveće zadovoljstvo svakako pruža bez-
primjerni red i mir pri samim izborima, te
su sve one zlosretne glasine čivutske štampe,
koje su naviještale crne i krvave izbore u
| Srbiji i predvigjali čak i smaknuće kralja

Petra, primorane da prignu glavu i da se
zadovolje onim što im baš najgore prija.

I izbori svršiše, i ako ne još potpuno,
jer se sutra mora izvršiti još jedanaest na-
| knadnih izbora.

Resultat izbora ispao je sa apsolutnom
većinom samostalnih radikala i ako je ta
apsolutna većina vrlo malena, te će u skup-
štini samostalci imati dosta jaku opoziciju od
59 fuzionaša.

Ovaj ispad izbora ipak ne može da
mnogo utješi, jer dok, ili jedna stranka ne
| dobije jaku apsolutnu većinu, ili dok ge dvije
[fo naj jače stranke megju sobom ne sporazu-
 miju, u Srbiji neće se prestati s onim vječ-
nim ministarskim krizama, što mladu kralje-
| vinu odavna podgrizaju.

To je ono s čega srce zebe, a na 0z-
biljnim je ljudima — kojih ima dosta — da
se prilike u Srbiji srede.

alo
S velikom
9 u Srbiji
a su tamo

fag E se)

Jedna nemoguća polemika.

ll gospodina Diplomaticusa primamo
Ovo pismo na odgovor bezobraznom članku
uobr. 19 ,Prave O. H.“ Mi mu se od svega
8r6a pridružujemo i konstatujemo sa Svoje

sma e nej .

X

“U Dubrovniku 30 Jula 1905.

Broj 31.

Pretplata i oglasi.

Saju se administraciji Dubrovnika

Dopisi se šaju uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju.

Za oglase priposlano, izjave
javne zahvale, računska izvje
šća i slične objave plaća se 20 pars
od retka (sitnijeh slova). Akose više
puta štampaju, po pogodbi,

Nofrankovsana pisma ne pri
maju se.

svake nedjelje.

Odgovorni urednik Kristo P. Dominković,

strane, da je način pisanja ,Prave 0. H.“
nedostojan ma kojega političkog lista i da je
»P. 0. H.“ tim izgubila pravo da se s njom
raspravlja o važnim narodnim pitanjima, kako
je sad ovo pitanje glagoljaško. Kad se na
onako dostojanstven, pa i ako jak, opet učtiv
i objektivan članak našega suradnika onako
odgovara kako je odgovarila ,Prava 0. H.“,
svaka se rasprava ima prekinuli kao besci-
jelna a za naš ugled štetna. Pismo koje smo
primila od g. D. glasi:
Dragi uredniče!

. »Pravoj Crvenoj Hrvatskoj“ prohtjelo se
urbi et orbi — ma da nije bilo nikakve po-
trebe. — da je baš ,ona prava“, od strah1
možebit da je u industrijalnoj konkurenciji
ne zamijene sa skladnom  ,Civenom Hrvat
skom“ sa onom bez pridjeva: ,prava“,
Treba priznati, da je u tom nastojanju pot-
puno uspjela i mi joj možemo obećati da joj
ne ćemo praviti konkurenciju na pazaru
smetlištara kud nikad ne zalazimo. Na jednoj
javnoj izložbi pogrda i niskijeh insinuacija
— a ta bi se mogla uspjehom držati na
našem Primorju — ona može mirne duše
da stavi uz riječ: ,prava“ i ovu drugu:
»Nors coneours“,

Ali je ,Prava Orvena_ Hrvalska“ još
nešto dokazala u svom znamenitom broju 19.
Da njoj, odnosno njenim inspiratorima, nije
u duši nimalo stalo ni do glagoljskog pitanja,
ni do narodnijeh pitanja uopšte. Njoj je sa-
mo do toga stalo, da iz zmijskijeh njedara
iskali sve ono pridušene zlobe nemoralne
sekto od koje i Dubrovnik i cijelo naše Pri-
morje odavna trpi, a žalibog bez lijeka. Mi
smo i časni N. N. u ,Našem Jedinstvu“
stavili prst na našu rak-ranu. I ta je strašnu
rana propištala. Iz nje sada izlaze svi mate-
rijalni znaci bolesti koju smo u našoj pre-
gjašnjoj diagnozi utvrdili. Dobro je, vrlo
dobro da se to konstatuje, jer će iz te kon-
statacije s vremenom naša inteligencija i
srpska i hrvačka naći lijeka zarazi kojoj je
jedan od nosilaca ,Prava“ Crvena Hrvatska.

Usrdan pozdrav od Vašega

Diplomaticus-a.
Naša omladina u Beču,

Kad so sve jedno uvijek i govori i piše o
omladinskoj organizaciji, i kad su o omladini
osobito u potoo vrijeme učestala dosta netačna
izvješća, nakanismo se da napišemo par redaka
o našoj omladini nastojeći, da to bude što o-
bjektivnije i nepristranije. Govorićemo o omla-
dini u Beču s toga razloga što mi ovu još no-
što više i bolje poznajemo od ostalijeh, a opet
i stoga što su do sada svi naši prijedlozi o

organizaciji tražili centrum u Beču, jer je tamo

najviši broj našo omladine iz svijeh krajeva na-
šega nurođa. Tamo imamo 2 naša akademska
društva: ,Zoru“ i , Udružene tehničara“, koja
znadu jedno o drugom veoma malo više nego
da postoje. Budimo iskreni i govorimo otvoreno.
Mi smo viđali u Zori jedan, dva tehničara, a
koliko ih je od Zore išlo tamo, to za pravo ne
znamo. Ovijeh smo dana čitali izvještaje obaju
društava i vidjeli smo da se je ipak nošto ra-
dilo, što moramo radošću konstatovati. Istina,
da nije bile čudesa, ali na kraju krajeva nije to
ni tražiti od đačkijeh društava.

Mi ćemo se zaustaviti na ,Zori“, koja je
da rečemo predstavnik srpskog đaštva u Beču,
i odmah ćemo kazati da je ,N. Jedinstvo“ ono-
madne grdno pogriješilo, kad je kazalo da ,Zora“
gine i postoji samo za to, da priredi svake go-
dine jednu pokladnu zabavu. Možda ,N. Jedin-
gtvo“ ima pravo, ako je za fega fiekoliko lije-
pijeh predavala s debatovarem, fiekoliko zaba.
vno literarnijeh večeri, svetosavska besjeda s
igrankom, samo ,jedna pokladna zabava“ i ako
je to isto za nega, kad Zora razdijeli 500-600
Kr. siromašnijem članovima i priredi pomen za-

služnijem Srbima. Inače se nijesmo razumjeli,
ili smo se dobro razumjeli, a to izgleda proba-
bilnije.

Da Zora nešto radi to stoji, a da u noj
ima dosta neprilika i to stoji.

Kad smo viđali na skupštinama do 100
ludi a i više, bili bismo kipjeli od vesela, da su
se ti ludi skuplali namjerom, da se nešto dobro
i korisno uradi. Ali nije to tako bilo, jer je lu-
di trebalo jedino za to, da jedna stranka pobje-
di, da bude predsjednikom izabran ovaj, a ne
onaj, da_.so x dobro izgovori, a da ga y pobije,
da se nekoliko ludi promuče, kako će komu
dati povolniju ,kvalifikaciju“ za sposobnost dr-
žana ,predsjedničke stolice“. Tu su opozicije,
opstrukcije, tu je većina i malina, tu jo vika,
buka, nadvikivane; tu treba glasano, jer_se su-
mia da malina ima jače lude, i jače viče, pa
većinu nadviče. Najviša je pažna da li skupšti-
na teče parlamentarnijem pravilima, a naći ćete
jednoga, koji će vam čitavi, dobrahni sat govo-
riti i argumentirati, da je u dnevnom redu mo-
rala biti treća tačka to i to, a ne četvrta, kako
je to pogrješno metnuto. I jedna je stranka na-
šla za zgodno ponovno izdavati ,Omladinski
Glasnik“ samo da napada drugu stranku i da
odalečuje to zlo iz srpske omladine. Namjera
jako dobra, samo da nijesu ni oni bili učesnici
u ovomu. I ovako se ovo okreće, jedan doviku-
je drugomu, da nije Srbin nego socialista, a 0-
pet drugi trećemu da je novalalac i slično. Ali
što je još žalosnije, to je neka provincijalna raz-

i dioba. Srbijanac ne može da smisli Vojvođana,

zove ga ,prečaninom“ a ovaj ne može Srbijan-
ca; Srbijanac opet ko da ne vjeruje mnogo Pri-
morcu, a Primorci opet među sobom ko luk i
oči, tako da n. pr. Bokel ne može ni da smisli
Dubrovčane, a Dalmatinac gleda ironičnijem po-
gledom i na jedne i na druge. Ova je istina i
žalosna i gorka, ali je ipak — istina. Pa so o-
vako živi a sve nciskreno, bez pouzdana, bez
povjerena. A kako ovo sve djejstvuje na onoga
te je prvom zašao među našu omladinu i koji
je do toga časa sebi predstavlao omladinu na
universi kao nešto idealno, sveto i veliko, ne
treba ni govoriti. Ali kakvo je tu grdno, ja-
ko i strašno razočarale! Pa zar se čuditi, kad
takav jedan idealist ubijen takvim razočaranem,
maline se te okoline i izgubi voju za sve?! U
koga, u što da se ugleda? Što da radi? I mi
priređujemo sastanke, kongrese, govorimo o or-
ganizaciji, o radu i ko zna još o čemu!

Ali uza svu tu tugu i nevolu moramo ra-
došću zabiležiti, da naša omladina ipak kad i
kad zna se zainteresovati za koje pitane narod-
no. U potofe vrijeme nijesu prošli neopaženi od
bečko omladine ni Brezescijev zakon o školama
u Ugarskoj, ni potolie parlamentarne krize u
Srbiji. Istina, ta su pitana omladinu interesova-
la i ova se je u veoma velikom broju skuplala
i debatovala da dade i ona svoj glas, da po-
mogne u onomu što može. Ono što možemo
kazaćemo. U javnoj naime omladinskoj skup-
štini pred nekoliko sedmica, na kojoj se ras-
pravlalo na dugo i široko o današnioj parlamen-
tarnoj situaciji u Srbiji, opazili smo neke stva-
ri kojijem se nijesmo nadali. Neka čitalac sam
stvori svoj sud, kad čuje, da se je tu govorilo
čitavi jedan sahat o srpskoj uzrujanosti, kako
će naime od danas među omladinom vladati ta-
kvo osjećane složnosti i istokrvnosti, da će sva-
ku bol Dalmatinca osjetiti jednako Srbijanae,
pa opet Vojveđanina Bosanac i 4. d, i kad je
taj govornik prekidan neprestanijem živio — u-
padafiima, a kaše gromno aplaudovan, — te
kad je opet poslije po sata vremena nastao go-
tovi rat među Vojvođaninom i Srbijancom! Ovu
je skupštinu sazvalo 5-6 srpskijeh socijalista,
ali se je tu ipak omladina pokazala svijesnom
i nije bila donesena nikakva resolucija.

Mi smo kanili o ovoj skupštini i više ka-
zati, ali so toga sada ustežemo, kanili smo, jer
je ova skupština bila veoma haraktoristična i
pokazala je, da kod nas ludi pročitavši Marksa,
hoće odmah da reformuju, da hoće da budu re-
formatori i ko zna što još. Kada bi smo htjeli
još pisati trebalo bi da se ispišu čitave debela

knige, s toga ćemo za sada ostaviti, i konsta-
tovati da imeđu našom omladinom u Beču nije-
su sređene priliko; tamo ima mnogo ličnijeh
posala, a što nas najviše boli ima iieke provin-
cijalne diobe. Pa kako mi možemo da pri ova-
kijem prilikama govorimo o organizaciji, o radu
i požrtvovnosti?

Još jednom kažemo da ne možemo opaziti
ništa do nekog interesovana, koje ipak nema
bog zna kakvijeh dobrijeh posledica, dokle ža-
libože kod“ bratske nam hrvatske omladine ne
možemo da zapazimo ni sjenu ma kakvog in-
teresa, osim ono radišnijeh dvadesetak ludi u
»Jadranu“; inače sve drugo spava u dubokom
i skoro mrtvomu snu. Mi braći hrvatima kole-
gama želimo da se što prije prenu oda sna, da
opet uskrise svoj ,Zvonimir“ ida im bude ono
što je nekad bio, a ne da biblioteka i pokućstvo
leže u bečkog speditera, a da skupštine posje-
ćuje 10 Hrvata i 12 Srba. Nek se poprave oni,
popravimo so mi, pa radimo složno i bratski, a
nemojmo samo da govorimo. : ;

Uzeto sve skupa, dakle, proizlazi da je
stafie naše omladine u Beču u opšte dosta jad-
no i žalosno, a do zla Boga dizorganizovano.
S toga ćemo mi drugom prilikom pokušati po-
kazati kakvu mogućnost, da se, ako ne orga-
nizujemo, jer je to prerano, barem nekako po-
godimo živjeti, uzevši u obzir i to, da stu po sri-
jedi razni harakteri i još raznija svojstva kod
pojedinijeh zemala, Mi smo opazili naime da su
Srbijanci previše lakomisleni i nagli, Bosanci i
Hercegovci — još najbolji — mirni i skromni,

Vojvođani kao nešto ponosni, a Primorci neka“

ko apatični — pa neka izgleda malo čudnovato
— kadkad i prevrući.

Rekavši sve ovo po onoj: Amicus Plato
sed magis amica veritas, željeli bismo da se, ako
je ikako moguće, sve ove različnosti kombinuju
u nešto solidno i radišno, a za to još nijesmo
baš izgubili nadu.

breg
Ilucma u3 Cp6uje.
š Beorpan, 22 rta

CyTpatuieu nau nonujeke Ham pujeniewe, Koje
ce Beh fiyHa nBa Mjeceua c FPO3HHYABHM HECTPNIbE-
izeM ouekyje. KakaB Ke ucxon cyTpauesHx u36opa
3sa Haponuy CxkyrmiuTuHy 6HTH, O TOME H& Bpujejiu
cana HarabaTu. Kan pesynraru uas6opa 6yny no
nojeguHocTH no3sHaTu, Hey NponycTHTH Na BaM HX
He caonhiuM. CBe iuro 64 ce 3a can y Tom ruTa-
iby Morno pehu To je, na je us6opna Kamnaiwa
BEOMA »HBaXHa, MHOFO »KHBaxHuja HO luTO je pa-
HHjHX FOIHHA y CIH4UHHM NpunuKaMma GuBano. Ko-
MEllaHe, koje ce y CBHM4A pPOelOBHMA HaApoma npen
oBe ua6ope onaxa u Koje cy HeKkoju, npema Cp6uju u
CpncTBy y onhie HenpHjaTeJbCKH pacnomoxeHu cTpa-
HH JIHCTOBH, panu na npencrase ueo6anjetureHomMy
cBujery Kao 3Hake npaBe 6ype y HAuIeM noJuTHuKOM
XKHBOTy, CaMO je MupHo Bpujewe nyxosa, koje je
npuponina nocimbenuua npaBe cno6one, Koja je y nac
3zamMujeHuna Tepop paHujux upuux BpeMeHa. Cno6ona,
Kojy cBaK y mnyHoj Mjepu caja y»KuBa, npuponuo paba
TEXKHY H CBaKOra nojenuHua, na nomMorne csojoj
oTau6uHu HaKHanuTH odo turo Je roiuHaMa He-
pana u norpjelinora pana nponyiuTeHO 4HHHTH, HJIH
YHATOH  He3HHHX  NpaBHX HHTEpeCA UHIbEHO. CaMo .
ce mo ce6u pasymuje ga.ce y TAKBHM  NpHJIuKAMA
nako ry6u KOMNAC, Te € Tora Huje HHKAKBO 4ymo
ako ce u jaBHoM MHHjety y Hac Onaxa  weuirTo,
WTO nuuu Ha syjae nuena u Kowuuuu. LITO csak
nara naHac ce6e u cBojy caBjecT, iuTa My 3a ornhte
no6po uHHMTH BaJba, TOME Cy CBAKAKO MHOFO NO-
npunujena ropka pa3souapaia #43 npouunocru. OHo
IUTO CE 4HHH MHOFMMA KAO onhe pacyno, y CTBApH
je caMO HOBO NpHu6upawe CpoiHHx NyxoBa u xapak-
Tepa, Koje Ke Moxna Be Ha cyTp HM u36op
HapojiHux nocnaHuka no6ćuTu HoB onpeben u3spa3 u
Koje Ne Noc/yiKHTH KAO OCHOB HOBOM 3NPABOM pa3-
BHKy NONHTHUKHX H APJIUTBOEHHX NPHIMKA y HAC.

CuMriToma Te HoBe epe, Koja ce y Hac cnpe-
Ma, Beli Hu cana He ockynjeBa, u ako OHH 3a can
Hoce Ha ce6u uucTo KynTypuo o6umexje. M Myuko
M eHCKO nperno je y nocibeniee noća KOM HAC Ha

M odša_ a

7