Godina XIV.

U Dubrovniku 6 Avgusta 1905.

Broj 32.

Cijena list

£. Za Austro-Ugarsku, Bosnu 3
Hercegovinu na godinu Kruna 11

Za Srbiju i Crnu S0%ru na go.
dinu Kruna 12.

Za svo ostale zemlj

ije na god!
rapska 15 u zlatu. gao
Za Vubrovnik na godinu Kr, 10.

Na pi godine 1 na čeivrt kodni
surazmjerno, :

Pojedini broj lista 20 para.

|

:

Pretplata i oglasi,

Saju se administraciji Dubrovnika

Dopisi se šsju uredništvu.
Bukopisi se ne vraćaju.

Za oglase priposlano, izjave
javne zahvale, računska izvje
šća i slične objave plaća se 20 par»
od reika (sitnijeh slova), Ako se više
puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankovsna pisma ne pri
maju se.

Vlasnik i izdavatel Dr. Mato Qracić.
e ata kande sko

Dubrovnik, 5 Avgusta 1905.

Kroz čitavu Dalmaciju, Dubrovnik i Boku
Kolorsku čuje se graja. I mi smo u izbor-
nom sezoni. Nepristran posmatrač te prati
ovo naše izbćrno kretanje, i kojemu je, obje-
ktivno sudeći, stalo samo do napretka, ne
samo općina nego u opće našeg naroda, i
srpskog i hrvatskog na Primorju, mora da
ostane razočaran i da bolno uzdahne pri
gvim — izuzev mali dio — izbornim dogo-
gjajima. Ko, kažemo, prati OVaj izborni tok
i sudi ga nepristrano, Vidi, da ge u većem
dijelu općina vodi izborna borba ne iz načela
da se pomogne ili stavi u red dotična općina,
već je tu inad po srijedi ili su gami izbori ličnog
haraktera. Ko ne propušta da čita » Hrvatsku
«Krunu“ ili ,Pravu Orv. Hrv.“ moći će ge o tom
Jako uvjeriti. Tu se ne-bore stranke za ovaj
ili onaj pravac, kojim se ima poći i raditi,
već se bore za ovoga ili onoga čovjeka koji
ima doći na općinu kao načelnik za inad
njegovu protu kandidatu. Za to i čitamo u
novinama, kako je stranka ovoga ili onoga
čovjeka ,slavno“ pobijedila, a onoga drugoga
nsramotno“ podlegla. A da ti pojedini ljudi

osjedu na općinsku stolicu, troši se desno i

lijevo, zavagja se jadni narod, te su ga pri-
silili da po 15-20 dana pri svom ,bogastvu“
ništa ne radi, već da, pije, svagja se i pro-
pada. 2

Ni dogagjaji u Hrvatskoj pa ni afera
Handelova, kuja je navijestila drugi život u
našem političkom  trvenju, nije ni iz daleka
doprinijela onoliko samopoznanja ni izdržlji-
vosti da svi budemo na okupu i da se za-
jednički borimo prvtiv neprijatelja, kojih i ona-
ko odviše imamo. Općinski izbori, to su naj-
zgodniji i najkraći put našoj zajednici. Jer
dok bi općinskim izborima s jedne strane

obila zadaća, da se zajedničkim radom svih

Općinara, bez razlike stranaka, pomogne na-
rodu, dotle bi nas s druge strane taj za-
jednički rad na općinama držao u zajed-
ničkoj cjelini, koja ne bi samo  časovito
trajala i nastala samo u ovom momentu, kad
osjetimo da nam je dušmanska noga za vra-

izlazi svake nedjelje.

Odgovorni urednik Kristo P. Dominković,

Svakom i najmanjem atentatu na našu na-
rodnu stvar.

To bi imala biti glavna zadaća i Cilj
općinskih izbora, a dok bude trajati samo
inad i lične ambicije, dotle ćemo uvijek biti
rascijepani na zajedničku štetu, a na korist
samo onoga, protiv kojega bi imala biti naša
jedina zadaća, da: se bijemo.

ora

O narodriem odgoju
djece — kod nas.
Red je, da se za školskijeh praznika  sje-

timo i naše djece. Više se je puta u ovome
listu a u ovo doba pisalo o daeima, o djeci, o

školama i odgoju djece, pa se u neku“ruku i

svjetovalo roditele ili im se je barem pokazivalo
neki put, kojijem bi upravili svoje blago —
djecu svoju, a da bi tijem što više koristi bilo
za naš narod. Ovoga puta nije riječ ni o ško-
lama, ni o odgoju djece u nima, nego ćemo
baciti oko na narodni odgoj naše dječice i pot-
sjetićemo očeve na neke zlokobne načine na-
rodnog odgajala, koji do zla boga škode na-
rodnoj stvari, a od djece ne stvaraju ma ni-
kakve ni patriote, niti bog zna kako dobre i
jake značajeve, pa ni čestite lude. Dva su škod-
na načina narodnog vaspitana, jedan je u kući,
ako je dijete u svojoj porodici, a može da bu-
de i u drugoj, dočim je drugi van kuće, a
to su okoline i ambijenat, gdje dijete provodi
nekoliko dobra vremena. Kod nas je veoma zao
običaj, da se sinu u kući ne da ni prosloviti
nešto o narodnim stvarima, a štosje još gore,
da se roditeli no usuduju pred svojom djecom
progovoriti ma ni po riječi o nečemu, što bi iz
daleka moglo zamirisati nečijem narodnijem, i
ne samo da se ne usuđuju, nego se još i miče
i junače, da ne bi za boga nešto tako kazali
pred nima, jer bi se ova tobože počela ,baviti
politikom“ pa se tako upropastila! A hoćete li
vi vjerovati, da se nađe i takav otac ili majka,
koji će dijete/ ako je kazalo ,ja sam Srbin“ ili
»ja sam Hrvat“ psovati, a ponovi li ,uprkos
ukora“ i udariti? — Mi ovo vjerujemo, jer ovo-
ga na žalost ima.

Mi drhćemo kad promislimo kakav će čo-
vjek i Srbin izaći od jednoga takoga djeteta,
koje nije u kući svojoj nikad što drugo čulo
osim odvraćana i ugušivana, silnog ugušivana
onog instinktivnog narodieg ćućenstva što je
u sebi rođenenm imalo.

Ako roditeli imaju da šalu djeeu u škole
izvan mjesta gdje su oni nastaneni, onda su
dakako prisileni povjeriti ih nekomu drugomu,
jednoj drugoj porodici. I ovdje roditeli po neki
put teško griješe i dijeca dobiju veoma loše na-
rodno vaspitane, a nije isklučeno ni nenarod-
no. Događa se naime, da roditeli iz bojazni, da
se ne bi nihov sin ,bavio politikom“ povjera-
vaju svoju djecu onijem obitelima, za koje zna-
du, da su protivna mišlena od nih istijeh u
narodnosnijem pitanima. Tu vaspitavano dijete
usisava onaj duh, kakav vlada kod povjerenika
mu; usisava, nehote se tijem zadojava dok mu
no podlegne. Ah kako su ti roditeli blaženi i
sretni kad kroz praznike ne čuju ni jedne rije-
či što se tiče ,politike“ od svoga dijeteta! Oni
su blaženi, niko blaženiji od nih! A kad tamo
dijete raste, a zadojilo se tudijem duhom i tu-
de osjeća; uvida k tomu da je to fegovo mi-
šleio drukčije od rodite|skoga, te šuti i krije da
mu ne saznadu (jer je — uzalud — ambijenat
moćan i Pambiente fa |P uomo), i napokon go-
tov je čin: mladić je, ali je odnarođen, on je u
konfliktu smišlenem roditela, on je za narodnu
stvar propao.

Mnogi će možda roditeli na ovo naše mi-
šlene u sebi reći, ili još i skočiti, da oni ne će
da im se djeca gube u partitima. U tome smo
i mi s nima, ali s odgojom narodnog čustva
kako ga mi zamišlamo i kakav bi: uprav trebao
da bude, dijete se ne smije odgojiti tako, da se
on zove Hrvatom za to samo da*mrzi Srbina i
obratno. Mnogi, videći ovo zlo, najvoliji su da
im dijete nije ni jedno ni drugo, pa mu to za-
brafuju ili ga šalu u kakve tuđe zavode, i on
je tako za narodnu stvar izgublen. A ovo je
ncoprostivi grijeh.

Zato preporučujemo roditelima da dadu
svojoj djeci odgoj, koji ne ubija u nima svaki
polet za narodnu stvar, i ne ulijeva im strah
da ne smiju da kažu ono što misle, ali taj od-
goj ne smije opet da se sastoji u mržni prama
drugomu. Ovome posledfiemu najviše doprinosi
prepuštane djece nekijem, koji pod izlikom ne-
kakvog tutorstva ili učitela, ulijevaju u djecu
onu nesretnu bratsku mržnu, koju sa svim ne-
zinim posledicam vidamo svaki dan.

e
Ticonmuje us6opa y Cpćuju.
Beorpan, 19 jyna.

Ma6opu 3a HaponHy CKyrmuruHy 6unu- cy u
npouynu. On 160 nocnaHuukux 'MaHNaTa, KOJIHKO
Hapon cBera naje, rpyna caMOocTaJIHHX panukaja

no6una je 80, nakne nonoBHHy, a Ipyra nonoBuua
nonujemeHa je Ha ocTane nojuTHuKe rpyne TaKo, na
cTapuju panukanu uMajy 55, HAUHOHAJIHCTH H IIH-
6epanu 17,. uanpeniauu 4, couujanucTu 2 u ce.
IPA4UKA CTpaHKa_ 1 MaHlAaT, a jenHo nocnaHuuKo
MjecTo uma jou na ce nonyHu HakHanHuM. u360poM
y Tipokynsey, Koju he ce H3BpuiHTu cag y Hebemy,
Hoekome, KO He 6u 6uo u36nuxe no3HaT c HatuumM
NOJIHTHUKHM TIpHJIHKAMA MONO ĆH CE, HA TIpBH NO-
TJIeA, YUHHHTH, A TAKBHM PECYITATOM FJIACAHA HA
u36opuma Huje pujulueHo WTO Ce IBHMA HMAJIO PH+
jemuu4TH, HauMe nuTaie o Tome, kojoj Ke on Hauux
NOJIHTHUKHX CTpaHaka 6uTu noBjepeta y 6ynyhe
ynpaBa Ip«KaBHHM TNOCNOBHMA. AJuH CTBAp CacBuM
npykuuje crToju y cyuwruHu cBojoj. H36opu oBu, cem
TOra INTO Cy NoHOBO Ha Hajouurnenuuju HauuH ro
TBPAHJIH dakaT na je uapon y Cp6uju y cyuiTuHu
panukanaH y cBojuM nornenuma Ha norpeće 3emre
4 Hapojna, noka3ajiu cy jolu Ha HaJHeCYMEBHBMjH HAUHH
4 To, na je rpyna mnakiux panukana no6una ogcynHy
BefiHy npema rpynu crapujux panukana, jep y onoj
ucToj pasmjepu y kojoj ce nojauana 6poja cHara
NpBHx, nipeMa 6pojHoM cTatey y nponijioj CKYrIuTHHH
#3 OBHx H36opa usana je ocna6ikeHa oBa npyra.
Tume je nurae HanmMofiocTu uameby o6e panu-
KaJIHE rpyne u36opuMa pujelieHo Ha HAuHH KaKO ce
jemuHo u Mory pujeliaBaTH uHCTO YHYTPALIHA  TIH-
Tata mMeby_saBabjenom 6paliom u caga ocTaje na ce
jou pujetuu  crojbHa CTpaHa TOr TIHTAHA, HaHME
TIHTAH€ O HHXOBHM 3ajeHMUKHM  OJIHOCHMA LIpeMA
HHXOBHM 3ajemHHUKHM NIPOTH4BHHLIHMA, a 3aT0 je je-
Nu4Ho HanmexaH bopyM, Haponua CkyniuTuHa. Kan
ce yaMme na je rmuTame o npenoHnepauuju mMehy
neujeMa pPaluKAJIHHM FpynaMa H3BplleHHM H360puma,
NOTNyHO CKHHYTO C IHeBHOra pena M, na ja6yka pa3-
nopa Meby wuMa He MOxe Buie 6uTu panuje mpo-
jekToBaHu 3ajaM 34 HAOpyXKAHb€ H IKEJIEZHHLIE, ITOCPH-
jenu ieux ocTaje caMo jenHo rnuTawe npuHuunujej-
Hor 3Hauaja, a TO je nuTate o norpahuBatey #4 na-
IbeM ypebuBaty ycrTaBHe 3rpane, Kojoj je nocTaBIbeH
KAO OCHOB JAHAllIH>H YCTAB 3eMAJbCKH, O KOjeM ce
OHe NoTNyHO Cnaxy u Koje ux caMo mMoxe cjenu-
IPABATH, A HHKAKO pa3nBajaru. He Tonuko 6pojiu
OIHOC, KOJIHKO CAM JIHUHH CaCTaB onosuuuje npen
Kojom e ce onu 4 jenuu u npyru Hali y Hosoj
Haponuoj CkymiuruHu_6uhe csakako Haj6omba omo-
MeHA pajukajnuMa o6a KpHJIA, KAKO HM Ce y HOBOJ
cuTyauuju ckyriuruHcKkoj noHujeTu Bama. A na ce
oHu neke ornyyiuBaTu Toj onomMeHu, 3aTo je cBakako
yrjemaHu 3HaK ymjepaBaie y riucaiy opraa oće
rpyne nocnuje uaBpieHux us6opa u npornac cje-
nora ueHepana Case I'pyjuha, yrnyheH iW+eroBuM 6u-
pauuma y Kojem jacuo ua6uja Texa ga ce y Ha-
ponuoj CKymluTHHH CTBOpe TaKBH OJIHOCH, KOju fie
oMoryfiapaTu gajbe MHpHO pa3Bujatbe panuKaJIHux
NOJIHTHUKHX TeKOBHHA_ y Cp6uju. Mynpo npxawe

Podlista kk.

 Katehizam francuskoga građanina.
— K. F. Volney. —

Prirodni zakon ili fizična načela morale.
Pogl. VII.
O suzdreljivosta.
U. Zapovjeda li nam prirodni zakon suz-
držlivost?
O. Da, jer umjerenost u najživlim našim
osjećajima, ne samo da je korisna, već čisto

potrebita za očuvanje naših sila i našeg zdra-

vla; sigurno je da uskraćuje užitka od nekoliko
trenutaka, pribavla tijelu niz dana punih svjo-
žosti duha i tijela.

U. Kako nam brani bludnost?

O. Velikim i brojnim zlima što napadaju
na tijelo i duh. Čovjek koji se podaje bludnosti
omlitavi i izmoždi; ne može više da so bavi ni
sa naukom ni sa poslima svojijem; nauči se na
besposlicu, na rastrošnost, što mu umatiuju
imetak, poštovane i pouzdane: spletke hoBo
rađaju mu neprilika, misli, svada, parnica, a

dai ne nabrojim sve teške i strašne bolesti,

gubitak sila radi otrova što ga polako troši,
izluđene radi istrošenih živaca; te konačno
naglu i boležlivu starost.

U. Smatra li prirodni zakon kao krepost
onu potpunu čistoću koja je naložena u ured-
bam samostanskim ?

O. Ne: jer ta čistoća nije korisna niti
društvu u kom se uzdržava a niti osobi koja
je goji: dapače je ona štetna i jednom i dru-
gom. 'Škodna je društvu jer mu umanuje pu-
čanstvo, koje je izvor moći i bogatstva negova;
osim toga jer su kod nežene sva nastojana i žele
ograničene na kratko trajane samo negovog ži-
vota, te je negova sebičnost malo korisna društvu.

Škodna je osobi koja je goji, jer je lišena
tijem mnoštva lJubeznih osjećaja i odnošaja što
su pak izvor najvećeg dijela obitelskih i dru-
štvenih kreposti; uz to često se dogana, da
radi osobite ćudi i načina života, ta potpuna
čistoća škodi zdravlu i porađa teških bolesti,
jer se ona protivi onim fizičnim zakonima na
kojima je priroda osnovala način za umnažare
stvorova: a oni koji se diče čistoćom, sve ako
to i iskreno čine, stavlaju se u protivštinu sa
sopstvenom naukom, koju potvrđuje i prirodni
zakon pod zapovjedi: živjeti € ploditi se.

U. Zašto se drži da je čistoća veća kre-
post u žene nego u čovjeka?

O. Jer čistoća kod žene ima jako težih
pošledica i štete za nu i za društvo; osim ne-
vola i bolesti koje su joj u zajednici sa čovje-
kom, ona je još podložena neprilikam koje pret-
hode, prate i slijede rodene, komu je izvržena.
I ako postane majkom nezakonitom, biva pred-
metom smutne i prezira Judskog, to joj ogorči
i uzdrma vas ostali život. Osim toga opterećuje
sg troškom za uzdržavane i gojene djece koja

nemaju oca; a ti troškovi osiromaše ženu i dje-
luju u svakom pogledu štetno na fezino mate-
rijalno i moralno živlene. A _u ovim okolnostima
ona je lišena svoje svježosti, čara i zdravla koji
su nezin ures, te budući još opterećena teškim
bremenom djece, niko je više ne voli niti se
može lijepo da udomi a onda propada u nevoli,
u siromašstvu i sramoti, te miikom provodi ži-
yot pun jada i nesreće.

U. Prosuđuje li prirodni zakon i same po-
žude i pomisli.

O. Da, jer po prirodnom zakonu koji vla-
da naše tijelo, požude i pomisli upravlaju našu
pit i dovode nas do djela: osim toga po ustroju
našeg bića, ovo djelovale postaje potrebom koja
se mora izvršiti u određenom razmaku dana ili
nedjela, tako u onim danima čujemo učiniti ili
ovo ili ono; ako su pak ova djela štetna zdrav-
lu, onda nihov običaj postaje poguban za život.
Radi toga požude i pomisli imadu u istinu va-
žnost u zakonu prirodnom.

U. Ima li se stidlivost
krepost?

O. Da, jer odvraćajući nas od nekih djela,
uzdržava dušu i tijelo u svim dobrim običajima
što su potrebiti urednosti i uzdržavanu svojemu.
Stidliva je žena uvažena, cijenena i žuđena, tako
se lijepo udomi i ugodno može da provodi ži-
vot, dok je besramna i bludna prezrena, odba-

smatrati kao

.čena i napuštena svakoj sramoti i bjedi.

Pogl. VIII.
O srčanosti i radinosti.

U. Srčanost i snaga tijela i duha jesu: li
kreposti u prirodnom zakonu.

O. Jesu i to jako važne kreposti, jer su
one moćni i potrebiti način da pribavimo ono
što nam je potrebito za naše uzdržavane i našu
sreću. Čovjek snažan i srčan oprijeti će se sva-
kom potlačenu, obraniće svoj život, svoju slo-
bodu i svoje imane; svojom radfom nabaviće
stvari što su mu potrebite u izobilu i moćiće
ih se nauživati u miru i zadovolstvu. Ako ga
pak snađe nesreća, koju nije mogao da predvidi,
on će je znati podnijeti razabrano i mirno; eto
zašto su stari ubrajali snagu i srčanost među
četiri stožerne kreposti.

U. Ima li se slaboća i plašlivost smatrati
kao iskvarenost.

O. Da, jer one nam donose tisuću jada.
Čovjek slab i plašliv sved žive u brizi i u strahu
neprestanom ; on ruši svoje zdravle a često radi
neopravdanog straha; a ipak ovaj strah, koji je
po sebi zlo, ne služi mu za obranu; naprotiv
čini ga robom koga mu drago što hoće da ga
tlači; robovane i ponižene svake rfegove spo-
sobnosti umanuju mu i kvare način živlena,
tako da mu često ovisi život o samovoli i sili
drugog čovjeka.

U. Ali po tome što si dosad rekao, o u-
Plivu hrane, nijesu li zar srčanost, snaga i mno-