Godina XIV. U Dubrovniku 6 Avgusta 1905. Broj 32. Cijena list £. Za Austro-Ugarsku, Bosnu 3 Hercegovinu na godinu Kruna 11 Za Srbiju i Crnu S0%ru na go. dinu Kruna 12. Za svo ostale zemlj ije na god! rapska 15 u zlatu. gao Za Vubrovnik na godinu Kr, 10. Na pi godine 1 na čeivrt kodni surazmjerno, : Pojedini broj lista 20 para. | : Pretplata i oglasi, Saju se administraciji Dubrovnika Dopisi se šsju uredništvu. Bukopisi se ne vraćaju. Za oglase priposlano, izjave javne zahvale, računska izvje šća i slične objave plaća se 20 par» od reika (sitnijeh slova), Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankovsna pisma ne pri maju se. Vlasnik i izdavatel Dr. Mato Qracić. e ata kande sko Dubrovnik, 5 Avgusta 1905. Kroz čitavu Dalmaciju, Dubrovnik i Boku Kolorsku čuje se graja. I mi smo u izbor- nom sezoni. Nepristran posmatrač te prati ovo naše izbćrno kretanje, i kojemu je, obje- ktivno sudeći, stalo samo do napretka, ne samo općina nego u opće našeg naroda, i srpskog i hrvatskog na Primorju, mora da ostane razočaran i da bolno uzdahne pri gvim — izuzev mali dio — izbornim dogo- gjajima. Ko, kažemo, prati OVaj izborni tok i sudi ga nepristrano, Vidi, da ge u većem dijelu općina vodi izborna borba ne iz načela da se pomogne ili stavi u red dotična općina, već je tu inad po srijedi ili su gami izbori ličnog haraktera. Ko ne propušta da čita » Hrvatsku «Krunu“ ili ,Pravu Orv. Hrv.“ moći će ge o tom Jako uvjeriti. Tu se ne-bore stranke za ovaj ili onaj pravac, kojim se ima poći i raditi, već se bore za ovoga ili onoga čovjeka koji ima doći na općinu kao načelnik za inad njegovu protu kandidatu. Za to i čitamo u novinama, kako je stranka ovoga ili onoga čovjeka ,slavno“ pobijedila, a onoga drugoga nsramotno“ podlegla. A da ti pojedini ljudi osjedu na općinsku stolicu, troši se desno i lijevo, zavagja se jadni narod, te su ga pri- silili da po 15-20 dana pri svom ,bogastvu“ ništa ne radi, već da, pije, svagja se i pro- pada. 2 Ni dogagjaji u Hrvatskoj pa ni afera Handelova, kuja je navijestila drugi život u našem političkom trvenju, nije ni iz daleka doprinijela onoliko samopoznanja ni izdržlji- vosti da svi budemo na okupu i da se za- jednički borimo prvtiv neprijatelja, kojih i ona- ko odviše imamo. Općinski izbori, to su naj- zgodniji i najkraći put našoj zajednici. Jer dok bi općinskim izborima s jedne strane obila zadaća, da se zajedničkim radom svih Općinara, bez razlike stranaka, pomogne na- rodu, dotle bi nas s druge strane taj za- jednički rad na općinama držao u zajed- ničkoj cjelini, koja ne bi samo časovito trajala i nastala samo u ovom momentu, kad osjetimo da nam je dušmanska noga za vra- izlazi svake nedjelje. Odgovorni urednik Kristo P. Dominković, Svakom i najmanjem atentatu na našu na- rodnu stvar. To bi imala biti glavna zadaća i Cilj općinskih izbora, a dok bude trajati samo inad i lične ambicije, dotle ćemo uvijek biti rascijepani na zajedničku štetu, a na korist samo onoga, protiv kojega bi imala biti naša jedina zadaća, da: se bijemo. ora O narodriem odgoju djece — kod nas. Red je, da se za školskijeh praznika sje- timo i naše djece. Više se je puta u ovome listu a u ovo doba pisalo o daeima, o djeci, o školama i odgoju djece, pa se u neku“ruku i svjetovalo roditele ili im se je barem pokazivalo neki put, kojijem bi upravili svoje blago — djecu svoju, a da bi tijem što više koristi bilo za naš narod. Ovoga puta nije riječ ni o ško- lama, ni o odgoju djece u nima, nego ćemo baciti oko na narodni odgoj naše dječice i pot- sjetićemo očeve na neke zlokobne načine na- rodnog odgajala, koji do zla boga škode na- rodnoj stvari, a od djece ne stvaraju ma ni- kakve ni patriote, niti bog zna kako dobre i jake značajeve, pa ni čestite lude. Dva su škod- na načina narodnog vaspitana, jedan je u kući, ako je dijete u svojoj porodici, a može da bu- de i u drugoj, dočim je drugi van kuće, a to su okoline i ambijenat, gdje dijete provodi nekoliko dobra vremena. Kod nas je veoma zao običaj, da se sinu u kući ne da ni prosloviti nešto o narodnim stvarima, a štosje još gore, da se roditeli no usuduju pred svojom djecom progovoriti ma ni po riječi o nečemu, što bi iz daleka moglo zamirisati nečijem narodnijem, i ne samo da se ne usuđuju, nego se još i miče i junače, da ne bi za boga nešto tako kazali pred nima, jer bi se ova tobože počela ,baviti politikom“ pa se tako upropastila! A hoćete li vi vjerovati, da se nađe i takav otac ili majka, koji će dijete/ ako je kazalo ,ja sam Srbin“ ili »ja sam Hrvat“ psovati, a ponovi li ,uprkos ukora“ i udariti? — Mi ovo vjerujemo, jer ovo- ga na žalost ima. Mi drhćemo kad promislimo kakav će čo- vjek i Srbin izaći od jednoga takoga djeteta, koje nije u kući svojoj nikad što drugo čulo osim odvraćana i ugušivana, silnog ugušivana onog instinktivnog narodieg ćućenstva što je u sebi rođenenm imalo. Ako roditeli imaju da šalu djeeu u škole izvan mjesta gdje su oni nastaneni, onda su dakako prisileni povjeriti ih nekomu drugomu, jednoj drugoj porodici. I ovdje roditeli po neki put teško griješe i dijeca dobiju veoma loše na- rodno vaspitane, a nije isklučeno ni nenarod- no. Događa se naime, da roditeli iz bojazni, da se ne bi nihov sin ,bavio politikom“ povjera- vaju svoju djecu onijem obitelima, za koje zna- du, da su protivna mišlena od nih istijeh u narodnosnijem pitanima. Tu vaspitavano dijete usisava onaj duh, kakav vlada kod povjerenika mu; usisava, nehote se tijem zadojava dok mu no podlegne. Ah kako su ti roditeli blaženi i sretni kad kroz praznike ne čuju ni jedne rije- či što se tiče ,politike“ od svoga dijeteta! Oni su blaženi, niko blaženiji od nih! A kad tamo dijete raste, a zadojilo se tudijem duhom i tu- de osjeća; uvida k tomu da je to fegovo mi- šleio drukčije od rodite|skoga, te šuti i krije da mu ne saznadu (jer je — uzalud — ambijenat moćan i Pambiente fa |P uomo), i napokon go- tov je čin: mladić je, ali je odnarođen, on je u konfliktu smišlenem roditela, on je za narodnu stvar propao. Mnogi će možda roditeli na ovo naše mi- šlene u sebi reći, ili još i skočiti, da oni ne će da im se djeca gube u partitima. U tome smo i mi s nima, ali s odgojom narodnog čustva kako ga mi zamišlamo i kakav bi: uprav trebao da bude, dijete se ne smije odgojiti tako, da se on zove Hrvatom za to samo da*mrzi Srbina i obratno. Mnogi, videći ovo zlo, najvoliji su da im dijete nije ni jedno ni drugo, pa mu to za- brafuju ili ga šalu u kakve tuđe zavode, i on je tako za narodnu stvar izgublen. A ovo je ncoprostivi grijeh. Zato preporučujemo roditelima da dadu svojoj djeci odgoj, koji ne ubija u nima svaki polet za narodnu stvar, i ne ulijeva im strah da ne smiju da kažu ono što misle, ali taj od- goj ne smije opet da se sastoji u mržni prama drugomu. Ovome posledfiemu najviše doprinosi prepuštane djece nekijem, koji pod izlikom ne- kakvog tutorstva ili učitela, ulijevaju u djecu onu nesretnu bratsku mržnu, koju sa svim ne- zinim posledicam vidamo svaki dan. e Ticonmuje us6opa y Cpćuju. Beorpan, 19 jyna. Ma6opu 3a HaponHy CKyrmuruHy 6unu- cy u npouynu. On 160 nocnaHuukux 'MaHNaTa, KOJIHKO Hapon cBera naje, rpyna caMOocTaJIHHX panukaja no6una je 80, nakne nonoBHHy, a Ipyra nonoBuua nonujemeHa je Ha ocTane nojuTHuKe rpyne TaKo, na cTapuju panukanu uMajy 55, HAUHOHAJIHCTH H IIH- 6epanu 17,. uanpeniauu 4, couujanucTu 2 u ce. IPA4UKA CTpaHKa_ 1 MaHlAaT, a jenHo nocnaHuuKo MjecTo uma jou na ce nonyHu HakHanHuM. u360poM y Tipokynsey, Koju he ce H3BpuiHTu cag y Hebemy, Hoekome, KO He 6u 6uo u36nuxe no3HaT c HatuumM NOJIHTHUKHM TIpHJIHKAMA MONO ĆH CE, HA TIpBH NO- TJIeA, YUHHHTH, A TAKBHM PECYITATOM FJIACAHA HA u36opuma Huje pujulueHo WTO Ce IBHMA HMAJIO PH+ jemuu4TH, HauMe nuTaie o Tome, kojoj Ke on Hauux NOJIHTHUKHX CTpaHaka 6uTu noBjepeta y 6ynyhe ynpaBa Ip«KaBHHM TNOCNOBHMA. AJuH CTBAp CacBuM npykuuje crToju y cyuwruHu cBojoj. H36opu oBu, cem TOra INTO Cy NoHOBO Ha Hajouurnenuuju HauuH ro TBPAHJIH dakaT na je uapon y Cp6uju y cyuiTuHu panukanaH y cBojuM nornenuma Ha norpeće 3emre 4 Hapojna, noka3ajiu cy jolu Ha HaJHeCYMEBHBMjH HAUHH 4 To, na je rpyna mnakiux panukana no6una ogcynHy BefiHy npema rpynu crapujux panukana, jep y onoj ucToj pasmjepu y kojoj ce nojauana 6poja cHara NpBHx, nipeMa 6pojHoM cTatey y nponijioj CKYrIuTHHH #3 OBHx H36opa usana je ocna6ikeHa oBa npyra. Tume je nurae HanmMofiocTu uameby o6e panu- KaJIHE rpyne u36opuMa pujelieHo Ha HAuHH KaKO ce jemuHo u Mory pujeliaBaTH uHCTO YHYTPALIHA TIH- Tata mMeby_saBabjenom 6paliom u caga ocTaje na ce jou pujetuu crojbHa CTpaHa TOr TIHTAHA, HaHME TIHTAH€ O HHXOBHM 3ajeHMUKHM OJIHOCHMA LIpeMA HHXOBHM 3ajemHHUKHM NIPOTH4BHHLIHMA, a 3aT0 je je- Nu4Ho HanmexaH bopyM, Haponua CkyniuTuHa. Kan ce yaMme na je rmuTame o npenoHnepauuju mMehy neujeMa pPaluKAJIHHM FpynaMa H3BplleHHM H360puma, NOTNyHO CKHHYTO C IHeBHOra pena M, na ja6yka pa3- nopa Meby wuMa He MOxe Buie 6uTu panuje mpo- jekToBaHu 3ajaM 34 HAOpyXKAHb€ H IKEJIEZHHLIE, ITOCPH- jenu ieux ocTaje caMo jenHo rnuTawe npuHuunujej- Hor 3Hauaja, a TO je nuTate o norpahuBatey #4 na- IbeM ypebuBaty ycrTaBHe 3rpane, Kojoj je nocTaBIbeH KAO OCHOB JAHAllIH>H YCTAB 3eMAJbCKH, O KOjeM ce OHe NoTNyHO Cnaxy u Koje ux caMo mMoxe cjenu- IPABATH, A HHKAKO pa3nBajaru. He Tonuko 6pojiu OIHOC, KOJIHKO CAM JIHUHH CaCTaB onosuuuje npen Kojom e ce onu 4 jenuu u npyru Hali y Hosoj Haponuoj CkymiuruHu_6uhe csakako Haj6omba omo- MeHA pajukajnuMa o6a KpHJIA, KAKO HM Ce y HOBOJ cuTyauuju ckyriuruHcKkoj noHujeTu Bama. A na ce oHu neke ornyyiuBaTu Toj onomMeHu, 3aTo je cBakako yrjemaHu 3HaK ymjepaBaie y riucaiy opraa oće rpyne nocnuje uaBpieHux us6opa u npornac cje- nora ueHepana Case I'pyjuha, yrnyheH iW+eroBuM 6u- pauuma y Kojem jacuo ua6uja Texa ga ce y Ha- ponuoj CKymluTHHH CTBOpe TaKBH OJIHOCH, KOju fie oMoryfiapaTu gajbe MHpHO pa3Bujatbe panuKaJIHux NOJIHTHUKHX TeKOBHHA_ y Cp6uju. Mynpo npxawe Podlista kk. Katehizam francuskoga građanina. — K. F. Volney. — Prirodni zakon ili fizična načela morale. Pogl. VII. O suzdreljivosta. U. Zapovjeda li nam prirodni zakon suz- držlivost? O. Da, jer umjerenost u najživlim našim osjećajima, ne samo da je korisna, već čisto potrebita za očuvanje naših sila i našeg zdra- vla; sigurno je da uskraćuje užitka od nekoliko trenutaka, pribavla tijelu niz dana punih svjo- žosti duha i tijela. U. Kako nam brani bludnost? O. Velikim i brojnim zlima što napadaju na tijelo i duh. Čovjek koji se podaje bludnosti omlitavi i izmoždi; ne može više da so bavi ni sa naukom ni sa poslima svojijem; nauči se na besposlicu, na rastrošnost, što mu umatiuju imetak, poštovane i pouzdane: spletke hoBo rađaju mu neprilika, misli, svada, parnica, a dai ne nabrojim sve teške i strašne bolesti, gubitak sila radi otrova što ga polako troši, izluđene radi istrošenih živaca; te konačno naglu i boležlivu starost. U. Smatra li prirodni zakon kao krepost onu potpunu čistoću koja je naložena u ured- bam samostanskim ? O. Ne: jer ta čistoća nije korisna niti društvu u kom se uzdržava a niti osobi koja je goji: dapače je ona štetna i jednom i dru- gom. 'Škodna je društvu jer mu umanuje pu- čanstvo, koje je izvor moći i bogatstva negova; osim toga jer su kod nežene sva nastojana i žele ograničene na kratko trajane samo negovog ži- vota, te je negova sebičnost malo korisna društvu. Škodna je osobi koja je goji, jer je lišena tijem mnoštva lJubeznih osjećaja i odnošaja što su pak izvor najvećeg dijela obitelskih i dru- štvenih kreposti; uz to često se dogana, da radi osobite ćudi i načina života, ta potpuna čistoća škodi zdravlu i porađa teških bolesti, jer se ona protivi onim fizičnim zakonima na kojima je priroda osnovala način za umnažare stvorova: a oni koji se diče čistoćom, sve ako to i iskreno čine, stavlaju se u protivštinu sa sopstvenom naukom, koju potvrđuje i prirodni zakon pod zapovjedi: živjeti € ploditi se. U. Zašto se drži da je čistoća veća kre- post u žene nego u čovjeka? O. Jer čistoća kod žene ima jako težih pošledica i štete za nu i za društvo; osim ne- vola i bolesti koje su joj u zajednici sa čovje- kom, ona je još podložena neprilikam koje pret- hode, prate i slijede rodene, komu je izvržena. I ako postane majkom nezakonitom, biva pred- metom smutne i prezira Judskog, to joj ogorči i uzdrma vas ostali život. Osim toga opterećuje sg troškom za uzdržavane i gojene djece koja nemaju oca; a ti troškovi osiromaše ženu i dje- luju u svakom pogledu štetno na fezino mate- rijalno i moralno živlene. A _u ovim okolnostima ona je lišena svoje svježosti, čara i zdravla koji su nezin ures, te budući još opterećena teškim bremenom djece, niko je više ne voli niti se može lijepo da udomi a onda propada u nevoli, u siromašstvu i sramoti, te miikom provodi ži- yot pun jada i nesreće. U. Prosuđuje li prirodni zakon i same po- žude i pomisli. O. Da, jer po prirodnom zakonu koji vla- da naše tijelo, požude i pomisli upravlaju našu pit i dovode nas do djela: osim toga po ustroju našeg bića, ovo djelovale postaje potrebom koja se mora izvršiti u određenom razmaku dana ili nedjela, tako u onim danima čujemo učiniti ili ovo ili ono; ako su pak ova djela štetna zdrav- lu, onda nihov običaj postaje poguban za život. Radi toga požude i pomisli imadu u istinu va- žnost u zakonu prirodnom. U. Ima li se stidlivost krepost? O. Da, jer odvraćajući nas od nekih djela, uzdržava dušu i tijelo u svim dobrim običajima što su potrebiti urednosti i uzdržavanu svojemu. Stidliva je žena uvažena, cijenena i žuđena, tako se lijepo udomi i ugodno može da provodi ži- vot, dok je besramna i bludna prezrena, odba- smatrati kao .čena i napuštena svakoj sramoti i bjedi. Pogl. VIII. O srčanosti i radinosti. U. Srčanost i snaga tijela i duha jesu: li kreposti u prirodnom zakonu. O. Jesu i to jako važne kreposti, jer su one moćni i potrebiti način da pribavimo ono što nam je potrebito za naše uzdržavane i našu sreću. Čovjek snažan i srčan oprijeti će se sva- kom potlačenu, obraniće svoj život, svoju slo- bodu i svoje imane; svojom radfom nabaviće stvari što su mu potrebite u izobilu i moćiće ih se nauživati u miru i zadovolstvu. Ako ga pak snađe nesreća, koju nije mogao da predvidi, on će je znati podnijeti razabrano i mirno; eto zašto su stari ubrajali snagu i srčanost među četiri stožerne kreposti. U. Ima li se slaboća i plašlivost smatrati kao iskvarenost. O. Da, jer one nam donose tisuću jada. Čovjek slab i plašliv sved žive u brizi i u strahu neprestanom ; on ruši svoje zdravle a često radi neopravdanog straha; a ipak ovaj strah, koji je po sebi zlo, ne služi mu za obranu; naprotiv čini ga robom koga mu drago što hoće da ga tlači; robovane i ponižene svake rfegove spo- sobnosti umanuju mu i kvare način živlena, tako da mu često ovisi život o samovoli i sili drugog čovjeka. U. Ali po tome što si dosad rekao, o u- Plivu hrane, nijesu li zar srčanost, snaga i mno-