imali
ritom |
onič-
sti,
Dera
rema
nova |
Bu.
aVodu, >
će da
otane
Ombla |

izvršene dužnosti domaćina i družine.

Godina XIV.

a g =

U Dubrovniku 13 Avgusta 1905.

Broj 33.

Gijena listi.
Za Austro-Ugarsku, Bosnu i
Hercegovinu ns godinu Kruna "11.

Za Srbiju i Crnu gotu

na go-
dinu Kruna 12.

Za sve ostale zemlje na godinu
ranaka 15 u zlatu.
Za Vubrovnik na godinu Kr, 10.

NA po godine | naš četvit godine
surazmjerno

Pojediri broj lista 20 para.

Pretplata i oglasi.

Saju se administraciji Dubrovnik»

Dopisi se šsju uredništvu.
Bukopisi se ne vraćaju.

Za oglase priposlano, izjavo
Javne zahvale, računska izvje
šća i slične objave plaća se 20 par»
od reika (sitnijeh slova), Ako se viš:
puta štampaju, po pogodbi.

Kefrankovana pisma ne mi.
maju se.

Vlasnik i izdavate] Dr. Malo Gracić.

IlosuBisy ee II. H. Vocnoja sgganonn
Cpneke_3ope ua PEAOBHTY = ruaBuy CKY1=
mruuy, Koja ke ce npari Y /lyGpoBuuky
17.-30. asrycra 0. r.
pe/loM :

Ca cmujeneknmM /uieBHnmM

aPlerrrnat , "PRO nav
I. Wsnjemiraj o APYIITBEHOM pa,ty;
I. Msnjeniraj Orarajiuuka;

UI. Hs6op peBiusopa;
IV. Ms36op yupane;
V. EBONT VAJU HPE/NLOJU

29,
ila
Ynpasa fipocsjerno-npuapenKor ApyurTBa

(A ra KG i a
Y AyGponuuky,

fipencjennuk +

Marej IHlapnh.

Gimsasijalna zaradi —
1 Svjetlosti dodrovačkoj i bečkoj

Prolazeći obdan u Dubrovniku kroz Zu-
Zerinu ulicu, pa bilo i o podne, vidi se, gdje iz
staklenih krušaka, koje s& koče pod bijelijem
kovinskijem reflektorima, veselo i živo sijeva
električna svjetlost na ulicu. To se isto opaža i
izvan grada, kad kroz Ulicu Među Vrtima ide-
mo put Ilijine Glavice, gdje je prijašni letak
pjesnika Meda Pucića, a četrnaestoga vijeka
bješe, kako kažu, boravište cara Dušana. U
Dubrovniku dakle pretek električne svjetlosti
na početku XX. vijeka u sred bijeloga <dana-i
Pri bilurnoj modrini našega blagoga neba!

U Beču, nasuprot, za toliko zimskijeh mje-
seca oblak zastire sunce, koje ne može da se
podigne visoko, te putnik, pri kratku i mračnu
danu, ni obdan ne može da kroz tamnu i olovnu
šaru, koja sve pokriva, nađe sunce da se po
nemu upravla, nego treba da neprestano žmiri
na zvonik sv. Stjepana, ako može da ga nazrije.
Ali kad gusta, ugušliva magla pade na zemlu,
kao što se često događa, ne može ni najokretniji
putnik, pa bio i profesor Hartel, naći smjera
svome cilu!

Pretek materijalne rasvjete u Dubrovniku
odgovara fiegovoj umnoj prosvjeti tolikijeh vje-
kova. Ali u Beču, kao što crni oblaci i ugušli-
va magla porade da so smrkno prije no što
svane, tako i površna tama birokratskijeh iz-
vješća pisanijeh možda otrovnijem crnilom ra-
zastire kadgod gustu mrenu pred očima javni-
jeh službenika, te ovi ponavlaju da se ne vide
krupni poroci naše gimnazijalne zgrade.
= U Dubrovniku su zvijezda Zuzerina i ona
na Ilijnoj Glavici i mirijade drugijeh zvijezda
i dubrovačkijeh velikana sjale kroz vjekovo

»Cpneka B3opa“. hk

na svjetskom orizontu i divile cijelu staru Evro-
pu a navadale su srpske vladare, da šalu svoj
fežni rod na odgoj u dubrovački manastir i da
traže dubrovačko državnike u svoju službu a
ugarske kraleve, da postavlaju Dubrovčate na
banske stolice u Hrvatskoj i na biskupske sto-
lice po ugarskijem zemlama i sokolili Madrid,
Milan, Padovu i Rim i drugo universitatske
gradove i vladarske dvorove, da namještaju D)u-
brovčane naučdako,

Ovaj pretek dubrovačke svjetlosti prošlijeh
vjekova ostavio je do nas mnogo svojijeh tra-
čaka, te oni sada pred našijem očima rasvjetluju
kužne kazamate dubrovačkijeh tamnica i ubitačne
izbe naša gimnazije, kvje se Pred mrenom du-
navskijeh birokrata pretvaraju u zdrave tamnice
i pristojne učevno dvornice, Nadajmo se da će
zrake sekularne dubrovačke prosvjete raspršati
Sjevernu tminu i rasvijetliti staru zgradu sv.
Katarine i pred očima bečkijeh državnika |

Negova je Ekselencija Ministar Hartel ka-
zao da je pretjerano ono što se navada o nez-
godnosti naše gimnazijalne zgrade. Ali protiv
dokaža brojeva nema prigovora. Je li istina da
gimnazijalni učitelski zbor u Dubrovniku sa-
Stoji od četrnaest lica i je li istina da je u mafie
od dvadeset godina umrlo tije četrnadest uči-
tela, to jest onoliko, koliko ih sastavla cio zbor?
Jest! Neka N. Ekselencija uzme u ruku g0-
dišne programe naše gimnazije od prvoga una-
prijeda, pak će naći imena tijeh žrtava gimna-
Zijalne službe. Prelistavajući ove programe neka
N. Eks. između devedeset i više učitela, koji
su se izmijenili u službi pri našoj gimnaziji
poslednijel četrdeset godina, nade jednog sa-
mog učitelja, koji bi bio navršio trideset godina
faktično službe pri ovoj gimnaziji, pa će mu
Dubrovčani zaželeti da dobije onoliko milijuna,
koliko jo Francuska početkom prošloga vijeka
dala Austriji u ime naknade za štete našega
Dubrovnika.

Neka N. Ekselencija naredi bezuvjetno, da
se po svijem razredima u našoj gimnaziji na-
mjeste moderne klupe prama broju učenika, pa
ako ne dobije odgovor, da je to nemoguće, jer
su gimnazijalne izbe pretijesne, Dubrovčani će
mu zaželeti, da dobije onoliko tisuća koliko je
uprava \ | i ho odobara potegla od nihova
prihoda za ovo poslednijeh devedeset i devet
godina. :

Neka N. Ekselencija posjeti gimnazijalnu
Grkvicu, koja je pretvorena u razred, pa ako ne
nade tu grobove i ako se ne uvjeri, da je ovo
mjesto okrom toga još tamno, vlažno i nezgodno,
Dubrovčani će N. Ekselenciji podignuti na Po-
lani spomenik od suhoga zlata u iznosu od

Kzlazi svake nedjelje.

Odgovorni urednik Kristo P. Dominković,

onoliko milijuna kruna, koliko je država Pri-
štedila najmovine za gimnaziju u ovo devedeset
i devet godina, samo ako im se taj iznos stavi
na raspolagano.

Neka N, Eks, pri zimskoj vlažnoj jugovini
bivori za vrijeme predavala vrata onog razreda,
koji je u kuli lednici na drugom podu, pa ako
ga ne zakusno grobni smrad iz nega, Dubrov-
čani će Nj. Ekselenciji podignuti u sred Beča
mranmioran izvornik miomirisne kolonijske vodi-
€6 14 onog naimovnog iznosa, koju bi po pravu
bila morala gimnazija dobivati ovo poslednijeh
devedoset i devet godina od vojničke vlasti za
Collegium Ragusinum, koji su Nihove Ekselen-
cije gospoda Senatori dubrovačke republike
zgradili za našu gimnaziju, samo kad bi Du-
brovčanima Beč stavio na raspolagane rečeni
iznos.

Neka za jednoga |etnoga dana N. Ekse-
lencija izvoli uzdahnuti podale od jednijeh vra-
ta gimnazijalnijeh zahoda, pa ako ga ne oklapi
Silna nišadorova vapa i druga gora od ovog, a-
monijakalnog smrada, Dubrovčani će mu daro-
vati nedoglednu bašću punu bijelijeh mirisnijeh
lijera, ako im budu pri ruci oni novci, koje je
država utjerala od Stofiske soli u ovo posled-
fiijeh devedeset i devet godina.

Neka N. Eks, provede o Svetom Vlahu u
sobi pri zemli ili u svakoj drugoj gimnazijal-
noj izbi sedam sakata pišući u jutro i po pod-
ne, kad po koledaru svijetli sunce, pa ako se
oli ne smrzne, ili ako mu se no smrkije, Du-
brovčani će mu pretvoriti ginmnaziju u gospod-
ske svijetle i tople dvore, ako im se stavi na
raspolagafie polovica kamata povrh kamata, što
bi se bile mogle skupiti od gore nabrojenijeh
iznosa za poslednijeh devedeset i devet godina.

Neka N. Ekselencija pri koneu školske
godine s liječničkijem povjerenstvom bane izne-
nada u dubrovačku gimnaziju, pa razgleda lica |
jadnijeh gimnazijalaca, te ih prebroji i sporedi
broj nazočnijeh i broj onijeh, koji su zbog izne-
moglosti stavili noge za vrat i pošli ili ostali
kući, pa ako nade da su gimnazijalci zdravi,
Dubrovčani će zegraditi veličanstvenu zgradu za
okrijeplene iznemoglijeh gimnazijalaca iz druge
polovice kamata vrh kamata, ako budu fom
raspolagati.

Kazemate dubrovačkijeh tamnica i izbe gi-
mnazijalne zgrade! Hvo zgodne konkomitancije
ideja! Gdje se mač i krst pomažu i gdje se mač
može pretvoriti u krst, kad se samo prvi izvr-
ne i oštrica ostano dole u ruci, mogu se čudesa
stvarati. Neka se pomože nevolnijem uznicima
i neka se manastir sv. Katarine napravi za ta-
mnice. To bi bila sreća za te nevolnike, a ko-

legije neka se vrati gimnaziji. Crkovna bi vlast
lako pristala na novu namjenu manastira i bla-
goslovila bi ovu izmjenu, a mač je lako pri po-
trebi obratiti u krst, kad je samo dobre vole.

Mi smo samo letimice i na debelo naveli
neke poroke gimnazijalne zgrade, želeći da na-
šom rasvjetom bude raspršana figurativna ma-
gla i mrena, koja je ministru Hartelu zastrla
bistar pogled na manastir sv. Katarine.

Kao što nama u Dubrovniku svijetli elek-
trična svjetlost Zuzerine Ulice i Ulice put Ilijne
Glavice o podne, želimo da ministru Hartelu za-
svijetli svjetlost istine o nezgodnosti zgrade sv.
Katarine za gimnaziju i o nenoj zgodnosti za

amnice. Rao
OomuBajMo JEMJEOPAJENYKE  JAJDYTE.

Csu Haponu HacrToje na no6ojbuiajy cBoje eko-
HOMHO CTAaHe u na OGpasoBaHocT rmojurHy 6apeM
NO OHOF CTyIlEHA, HA KOME Ce HANa3H oriha o6pa30-
BAHOCT HANPeIHHjHX HAPOJA, HJIH na NpeKOpaue u TE
FPAHHL, NA NA IIPOJIEbAYVE OCTAJIHM HApOJIHMA, KOjH
Hujecy MOrJIH, HIH HHjecy xTjenu npaBujiHuM nyTeM,
uuMe 6u um To Guno sajamueHo. Y Tome, NyHHM
NpaBoM, BHJe FapaHllujy rnocTojaHoM OTICTAHKY HA-
PONHe uHuBunyajHocTu. HckycTBO je moseno no
yBjepei»a, na eKOHOMCKO CTaHe onpebyje rpaHuue
H3NPXJBHBOCTH HaponHe 60p6e u na sajaMuyje ycrjex
KYHTyPHOM pa3B4TKy, EKOHOMHJa, HeMA CYMHe, HFPA
FNaBHy YNOTy y PA3BHTKy HApOlHOM, jep M KYJITypa,
a npeMa Tome u java Hapojnua cBujecT, nona3u Kao
NOoLIJBEJMILJA &KOHOMCKE CHAre jenHora Hapona. Ha-
POIHA CHATA NEKH y IPBOM POly y HeFOBOj mnpu-
Bpenuoj Moli. To ce jacuo ucrnomaBa y npumjepu-
Ma, KOje MOXeMO LPIICTH H3 KMBOTHHX NoTpeGa u
Mebyco6Hux oguomaja nmojenuuux cBjerckux IpXKaBa
KAO NOJIHTHUKHX LjenuHa. 3aTo cy naHac, BHIIe HO
uKANA, M36HJA HA NOBPIIHHY NIPHBPOIHA IIHTAHA HK
CTOje, H&eMA CYMIb€, HAJ[ CBHMA OCTAJIHM IIHTAHHMA
UPYLITBeHHM. CaB couujanuu noKkpeT u Huje Ipyro
HO ojijek eKoHOMCKE cjOGOJE, y HeMy, yBjepeHu co,
JIEKH M TOJIHTHUKA CrlOGONA. | HaponHa cHara, #3
Koje ce pa3Buja cBujecrT npaBa u npaBuue, HacToju
na noBene rmuTawe cBora 6ombuTKa y oHy &a3y,
OJAKJIe, C NIPABOM, MOXE Ja pauyHa Ha noTnyHy
PaBHonpaBHocT. OBo uujecy couujanucTuuKke yTonuje,
BeH ucTuHe, C KOjuMa Tpe6a na pauyHaMo, ako xe-
JiHMO noGpa ce6u u Hapony come. CBe Hapojne,
HapaBHo Hu rnojiuTuuke 6opće ycko cy cKkornuaHe ca
GOJBHTKOM HeroBa cTata. Jipykuuje ux je ueMoryhte
pa3ymjeTu. YcTanak Cpnekora Hapona on r. 1804.
u 1815. iuTo je upyro Ho ieroB ornop 36or eko-
HOMCKOr ucucaBawa? KaBry je xeJbena ,CHpoTuiva
paja, Koja rnoća gaBaTu He Moxe“,

=

Podlistak.
francuskoga građanina.

Katehizam
Ž — K. F. Volney. —

Prirodni zakon ili fizična načela morale.
Pogl. X.
O domaćim kwepostima.

U. Što hoće reći domaće kreposti?

O. To je izvršivane onih djela koja su ko-
risna porodici, t. j. one čeladi koja žive u istom
stanu. 3

U. Koje su to kreposti?

O. To su štedlivost, očinska |ubav, |ubav
Muža i žene, sinovska |ubav, bratska |ubav, i

U. Što je štedlivost?

O. To je u širem smislu dobro upravlane
Svega onoga što se tiče uzdržana porodice ili ku
će; i kako to uzdržane ima veliku prednost
prama ostalome, tako se štedlivošću zove, u
užem smislu, zgodno upravlane novca za po-
trebe života.

U. Zašto je štedlivost jedna krepost?

O. Jer čovjek koji ne troši ništa uzaludno,
ima pretičak, a taj je pravo bogastvo, kojim
može da pribavi sebi i svojima sve ono što je
uprav ugodno i korisno; ne služi ni kazati, da
on štedlivošću obezbijeden je proti slučajnim i

| nepredvidlivim gubitcima na način da on i ne-

gova porodica mogu da žive u ugodnom bla-
gostanu, koji je podloga ludske sreće.

U. Rasipnost, je li grijeh?

O. Da: jer po noj čovjeku. nestane potre-
bito za živlene; srne u siromaštvo, u propast
i nevolu; i sami negovi prijateli izbjegavaju ga
bojeći se da ne budu usilovani da mu povrate
ono što je s nima ili za nih potrošio, i tako
ga zapušta cio svijet.

U. Što je očinska lubav?

O. To je neprestano nastojane roditela oko
svoje djece u svrhu da ih priuče na opsluživare
svako kreposti, što je korisna fiima i društvu.

U. Je li očinska |ubav dobro i za same
roditele?

O. Jest: jer uzgajajući djecu svoju u kre-
posti, uživaju u nima i osiguravaju sebi u
starosti, uz harnost, čvrsto potporište prsti po-
trebam i nevolam svake vrste koji prate starost.

U, Očinsku |ubav hoćeš li svukuda naći
u porodicama?

O. Ne: i ako svi roditeli hoće da se s
nom diče, ipak je to rijetka krepost; oni no
Jube svoju djecu, već ih miluju i kvare; oni
tih Jube kao oruđe svoje vole i moći, kao znak
svoje taštine, kao igračke svoje zabave; zadaća,
je takovih roditela, ne toliko da osjeguraju do-
bro djece već rihovu poslušnost, nihovu po-

kornost roditelskoj volji; i ako se kod djece
susreta toliko nebarnosti za dobročinstva pri-
mlena, tome na suprot stoji isto toliko roditelja,
koji su svoja dobročinstva slijepo, silovito i
neumjesno uložili.

U. Zašto je lubav muža i žene krepost?

O. Jer sloga i vez što iz te |ubavi prois-
tječu stvaraju u porodici mnoštvo običaja ko-
risnih za napredak i uzdržavafie nezino. Složni
supruzi lube svoj dom i ne zapuštaju ga; oni
su puni mara za upravu domaću; oni nastoje
oko uzgoja djece; znadu uzdržati poštovane i
vjernost službe; brane. svaki nered i rasipane:
i zbog svog dobrog vladana uživaju blagostane
i uvaženost svojih bližnih; dok supruzi, među
kojima nema lubavi, ispuliuju kuću svoju ne-
mirom i prepirkam pobuđuju rat među djecom,
rat među službom; izlaze jedne i druge svojoj
vrsti pokvarenosti; svak u kući grabi, rasiple
krađe; dohotci se raspline bez koristi; dugovi
se radaju; nezadovolni supruzi bježe jedan od
drugoga i pravdaju se; cijela porodica pada u
nered, u propast, u nevoju i svaku bijedu.

U. Je li prejub zločin u prirodnom zakonu?

O. Jest: jer on vuče za sobom silu obi-
čaja štetnih i supruzima i porodici. Čovjek ili
žena čija je Jubav preko domaćega praga, zane-
maruje svoj domi, bježi od nega i dohotke do-
maće odvodi što više može a da ih proužije sa

predmetom nezakonite |ubavi: iz čega se ra-
daju svađe, smutle parnice, prijekor i prezir
djece i službe, pohararie i konačna propast ciz
jele kuće: prelubna pak žena počinava osim
toga tešku krađu, jer uvlači u dom mužev ko-
pilad tuđe krvi, koja će zakonitoj djeci prikra-
titi očevu baštinu.

U. Što je sinovska lubav+

O. Izvršivane onih djela što su korisna i
nima i roditelima.

U. Kako naređuje prirodni zakon tu Jubav?

O. Zbog tri poglavita uzroka: 1.0 zbog
čuvstva, jer nega i Jubav roditelska iz rana po-
buđuju u djeci slatku odanost prama roditeli-
ma; 2.0 zbog pravičnosti, jer su djeca dužna
da uzvrate roditelima fegu a i same potroške
što za nih uložiše; 8.e zbog sopstvene koristi,
jer kad bi oni zlostavlali i neharni bili svojim
roditelima, dali bi pak svojoj djeci loši primjer
otudeia i neharnosti, po kojemu bi ih uoblastili
da se i fiima odvrati istom mjerom.

U. Ima li se razumjeti kao sinovska lubav
slijepa i ropska pokornost ?

0. Ne; ali pokornost razložita, osnovana
na spoznanu prava i dužnosti koje imadu ro-
diteli i djeca jedni prama drugima; prava i
dužnosti bez čijega vršeria, porodični bi odno-
šaj izvrgao se u nered.

U. Zašto je bratska Jubav jedna krepost.