1) im

m .
moa

J

Mu)

Mea

\ Godina XIV. -

U Dubrovniku 20 Avgusta 1905.

Broj 34.

Cijena Ihr
22 Austro-Ugarsku, Bosnu :
ercegovinu na godinu Kruna 11.

Zs Srbiju i Crnu goru na go.
dinu Kruna 12. <
K.

o 2» sve ostale zemije na godinu
ruska 15 u zlatu. 3
hh 3 : \ A

“ Za Vubrovnik na godinu Kr, 10,

li oNa pd godine 1 na četvrt godine

"in gurazmjerno. ,

Wiko ;

ty Pojedini broj lista 20 para.
Va

Pretplata i oglasi

Saju se sdministrsciji Dubrovnik»

Dopisi se šeju uredništvu.
Bukopisi se ne vraćaju.

Za oglase priposlano, izjave
javne zahvale, računska izvje
šća i slične objave plaća se 20 par»
od retka (sitnijeh slova). Ako se viš»
puta štampaju, po pogodbi.

Kofrankovsna pisma ne pi-
maju se.

Kzlazi svake nedjelje.

Odgovorni urednik Kristo_P. Dominiveik

h Srbima na Primorju.
Dubrovački su gragjani pozvati da do
koji dan pristupe izboru novoga obćinskoga
vijeća. Za drugijeh šest godina jedna će mala
skupština imati da upravlja sa onim nezna-
nim dijelom autonomije te je ostao nekada
samodržavnome Dubrovniku, koji se sada u
ma čemu ne razlikuje od ma koje druge
i dalmatinske općine. Ma da je i stiješnjen nje-
ov autonomni život na tako uske granice,
lipak Dubrovnik iz svoje velike prošlosti, iz
\avog sadašnjeg trgovačkog pokreta, iz jedin-
Istrenog. prirodnog položaja i  gragjevnijeh
ljepota posutijeh kroz toliko vjekova blago-
stanja i veličine, Grpe naročiti polet, osobite
dužnosti i privilegisani moralni položaj u naše-
I mu narodu. Zato i nije indiferentno znati zašto
dubrovački Srbi, koji i*inteligeneijom i porez-
nom snagom sastavljaju znatni broj dubrova-
kog gragjanstva, neće ni u nastajnoj periodi
yovati u upravljanju općinskim poslovi-
ašega grada. Srpska Stranka, koja nalazi
osnova u vjekovnim tradicijama ovoga isto-

hn rijskoga kraja, odmah je u početku pokreta

nastajne izbore oduševljeno prigrlila mi-
brovniku i da se nova, krilata riječ prave,

je nešsloga uzrok svestranom. propadanju gra-

gjanskoga duha u Dubrovniku — prenese

k upravo sa ovoga mjesta, gdje je od davnijeh

kome se on mudro i dostojanstveno prilago-
dio, luča i Simbol u ovom teškom i još
neizvjesnom pokretu za narodno ujedinjenje.
š Ovim pobudama rukovogjena, Srpska je
tranka ponudila hrvatskoj stranci koja sada
up uvlja dubrovačkom općinom, kompromis
za nastojne općinske izbore. Jedinstvenim i
izglednim samopregorijevanjem, odstupajući u
lizvjesnoj mjeri iz ljubavi k Dubrovniku i na-
Mrodnoj. stvari od svojih opravdanih  naro-
dnosnih načeli, Srpska je stranka predložila
hrvatskoj stranci slijedeći kompromis:

1. Da polovica vijećnika budu Srbi, a po-
ilovica Hrvati.

2. Da ge zastava Srpska i zastava Hrvatska

De ZA g M) g
goviju jedna pored druge na općinskom «domu,

i u gvim svečanim prilikama,

3. da ge slažbeni jezik općine Dubrovačke
"ima nazvati i srpskim i hrvatskim, a srpska
je stranka iz naročitijeh obzira pristajala, da

i "za načelnika grada Dubrovnika bude izabran

pristaša hrvatske stranke.

Lijepo je bilo zamišljati jednodušnost

sl dubrovačkijeh izbornika, koji bi na osnovi

gornjeg kompromisa bili složno proglasili za-
orav jedne besplodne borbe i garantovali

| Dubrovniku novu eru blagostanja i gragjan-

skoga preporoda. Srpska je stranka imala
prava očekivati, da će dubrovački Hrvati,
prožeti istim osjećajima, shvatiti neodložnu
potrebu gragjanskoga mira i prihvatiti široke
i patriotske predloge Srba.

. Hrvatska stranka odgovori  staračkim
“gitničarenjem. Na široke poglede srpske
> stranke baci zavjesu tjesnogrudosti i malih,
lokalnih sofizama, kaošto je n. pr. ovaj, da

bi se zbog nedolaska općinskijeh vijećnika
iz Župe moglo dogoditi, da Srbi budu u ve-
ćini u sjednicama gradskog. vijeća. U dru-
gijem riječima, nepovjerenje prema lojalno-
sti Srba i neiskrenost u shvatanju programa
sloge, koja bi, po mišljenju hrvatske stranke,
tek tada postojala, kad bi sami Hrvati imali
većinu u svakoj općinskoj sjednici! Sa ova-
kvim primjedbama hrvatska je stranka u Du-
brovniku pokazala svoje neshvatanje viših in-
teresa grada i naroda, a poznijim odstupanjem
od zaključka da ne stupi u izbornu borbu i sad
već perfektnim dogovorom sa frakcijom t. zv,
starčevićanskom, koja se osniva na negiranju
Srba u Dubrovniku i van njega i na kleri-
kalnoj hegemeniji, posvjedočila je svoju nei-
skrenost u pregovorima srpske stranke.

Pred ovako odsudnim riješenjem Hrvata
u Dubrovniku, srpskoj stranci nije drugo
preostalo nego da konstatuje jalovost svojih
nastojanja oko bratske sloge i da se povuče
od izborne borbe, ostavljajući dubrovačkijem
Hrvatima svu odgovornost produljenja stran-
čarskoy» gradskog režima.

Srbi Dubrovčani smatraju svojom  pa-
triotskom. dužnošću da stave srpskom narodu
na Primorju na znanje gornje pobude, koje
su ih rukovodile da ostanu pasivni pri op-
ćinskijem izborima, kao i navedene razloge,
koji su onemogućili ostvaranje toliko željene
narodne sloge izmegju Srba i Hrvata u Du-
brovniku, bez koje će novo dubrovačko op-
ćiusko vijeće životariti nemajući za sebe ku-
caj narodnoga srca. :

Živio Dubrovnik! Živjela srpska, narodna
misao !

Mjesni odbor srpske stranke na Primorju.

Dubrovnik, 19 Augusta 1905.

a ode, i
Dubrovnik, 19. Avgusta 1905.

Prošloga ponedjelnika i utornika ovdje sa-
kupleni hrvatski poslanici na Saboru i Care-
vinskom Vijeću, vijećahu, da li će se odazvati
pozivu konference narodnih oporbenih zastup-
nika banovine za zajednički sastanak. Nakon
dugog i teškog napora i kako ,,Crvena Hrvat-
ska“ kaže: ,svestranoga raspravlana o politič-
kim prilikama“ odlučeno je odazvati se odborom
od trojice, koji će stupiti u dogovore s odborom

“oporbenih zastupnika u saboru u Zagrebu.

Po mišavom zvaničnom saopšteru ,Na-
rodnoga Lista“ i po onome što je malo niže u
posebnom izvještaju rečeno, izgleda da su i
sjednice i zaklučci sastanka bili jednaki ništici,
a po onome što je na javnost izbilo u samomu
Dubrovniku, i o čemu se i onda preko sastanka
govorilo a i.sada se još govori, reklo bi se; da
zaklučci nijesu bili jednođušni; da se većim
dijelom izdangubilo u međusobne prijekore i u
kritikovafu ponašana pojedinih zastupnika i
pisana hrvatskih novina u pokrajini. Sto nas
Srbe — donekle — može interesovati, a to samo
da konstatujemo raspoložefie braće Hrvata pra-
ma srpskome narodu, to je, što bi na sastanku
odlućena bila — kako kaže ,,Sloboda“ —: za-
jednička akcija s Frankovcima a apsolutno
ignovisane Srba. Drukčije nije ni moglo da bude
raspoložerie, prama nami u jednoj stranci u kojoj
možeš tražiti šta god hoćeš samo ne jedinstve-
nost u mislima i harmoničnost u djelovalu.

Kako može da nešto dobra zamišla zbor
ludi koji zastupa mane više onoliko ideja koliko
je i članova; kako će da zbor takovih ludi, koji

u svojim ,glasilim“ viče protiv ,Drang-a“ a na

carskom divanu, gdje je riječ. moćnija od novi-
narskog prikarana, lomi kopla za bečku ka-
marilu i protuslavensku politiku?

Mi nalazimo da u ,Hrvatskoj Stranci“ u
Dalmaciji nema fuzijonisanijeh samo Narodnaka

i nečistih Pravaša, već da ima gotovo onoliko
straneka koliko i članova.

"Fu našu tvrdfu temelimo na samom nihovom

političkom program u kojemu nema čista pojma
o narodnoj politici, niti jednog određenog cila,
a pri sastavu kojega moraju biti svi nastojali
da, van prazne fraze: da su Srbi i Hrvati je-
dan narod, ne uđu one same dvije riječi , Bal-
kan Balkancima“, koje bi bile sintetizovale ci-
jeli: pojam i rad k narodnom ujedinenu, a to
amo da se ne zamjere svojim gospodarima, o
šjoj se milosti jagme i Bjankini, i Perić i Bor-
čići Hofrathi_v. Vuković e tutti quanti.
s A šta da kažemo o ponašariu Hrvatske Stran-
ke, i provađanu nezina tobože narođn&ga- pro-
grama o slozi u općinskim izborima u pokrajini?
O tome ćemo*drugi put jer bi danas. još rano bilo
tim se baviti, pošto još nijesu svuda izbori svršili
i ako bi se sada već moglo kazati da je svuda
vladala deviza: Sa braćom Srbima složno svuda
gdje može Hrvat samo da dobije na stetu braće
Srba; protiv braće Srba svuda gdje bi mogao
brat Srbin i malo da steče.

Naše je mnijene: da ako li nije nikad
Srbin doživio gorega razočarana misleći i vje-
rujući na moguću slogu sa braćom Hrvatima,
to je zanago sada, kad je na sebi oćutio nei-
skrenost nihovu i u mislima i u djelovanu

A ta 6 dvoličnost nihova, na štetu naroda
svega, djelovati dok u zboru hrvatskih pred-
stavnika bude i jedan od onih koji su vični od
vajkada ubrajati u svoje zasluge ono što je
samo vrijeme narodu na korist steklo, a u čemu
ge oni i vlada isto onoliko djelovali, koliko i
sunce na očini vid rođenoga slijepea.

TRLDLAO
QcauBajM)  JeMJBOPANUMUKO JALPJTE.

(Kpaj).

Haw pan He cmuje na ce orpaHuuu Ha noje-
nuHue, jep Ges sajenuMuKor pana Hema onhera y-
cnjexa, a 6e3 Tora je oneT Hemorylie TpaxuT4 60-
IbHTAK HApOJIHOT EKOHOMCKO CTAHA. CBH Tpeća na
cMo Ha okyny. Huko He cmmje ga ce oća3supe Ha
npyrora u ga cBoj nuo pana, Kora Ipyru He Moxe
na nonyHH, OCTABIbA HEH3BplleH. ,CJIOTOM PACTy H
Mane cTBapu“. Hawa je npomnocT nyHa jakux npu-
Mjepa, 1uro 3sajenuuua MOXe na yuuHH. Y3MHMO
jenuy pon&uHcky 341pyry, Koj4x_ MOXna y KPIIe-
BUTUM  npenjenuMa name sanyureHe larmauuje
jom uma, Y Toj sanpysu uma, peuumMo, go CTOTuHe
ujaHoBa H cBu ce TH noKkopaBajy BOJBH CTapjeliuHe,
y KOME Cy OJMueHe CBE noTpeće sanpyre. Hema
cyMie ne ie Ta saupyra HenpecTaHo, MOXna H To
MAJIO, anu unak crajino KopanaTu Hanpujen. Kan
6u nowo no pacnaga saupyre y HeKOJIHKO njemnoBa,
He caMo 1uTo nojenuHilu He 64 HanpenoBaJiH y oHoj
mjepu, y kojoj cy 3ajenuuuKu 6uJIH OCHTYPAHH, Hero
6u ira Bule u Harpalike noliu, jep cy rmpucu-
I6EHU NA nonmMupyjy Ha no ce Heke rmorpeće, Koje
cy uHaue sajenuuku nonmupuBanu. OcuM Tora o-
cjela ce ocKyniuua paiHux cHara, neca npuje Huje
Guno, jep cy ce mehyco6Ho nmoTrnomMaralnu, na cy,
uecTO NjTa, NpHCHIGEHH Na Tpaxe Tyby nomMoh, Kojy
ckyro nmahajy. Pon6uHcke cy sanpyre notije no pa-
criaga, HeluTo 36or _monepHux uneja jenuakocTu, Koje
cy mpeokpeHyne uo cBujeT, a HeIITO ONneT u 360r
mebyco6Hux cBaha, koje Hujecy HaJlasHJe OnpaBnaia
y TujeM unejaMa, Te Cy y TOM Norneny Hale rmo-
Tpe6e ocTane HenogmupeHe. Ilpemna cy pon6#Hcke
sanpyre Cpncekom Hapony naje TomuKo cHare, na cy
y Benukoj Mjepu nonpuHujeme, IITO Cy Ce OHJBAJIH
IberoBu aMaHeTu, unak je isHxoBa nponacT 6una
Heu36jexuBa.

OHo WTO CMO H3ry6HJIH y pONGHHCKHM 3aApy-
rama, Koje uu uHaue He 64 onroBapaje 3axTjeBuMa
naHauiisux norpeća u 1yxXy BpemeHa, ocTrano je,
KAKO npuje peKocMO, HenonmupeHo. Hema Meby Hama
jauux mesa sa sajenuuuKu pan u Mebyco6Ho noTno-
Maraibe. HcTuHa, pon6uHCKHX 3aupyra HeM4 HM KOJI
Apyrux Hapoja, KOj4 Cy MHOFO HaNpeniuju og nac,
AJIH Cy TOME OHH NOCKOUMJIH M OCKYIHLJY y BelHKE
NOoAMHPHJIH, CBaKAKO BMIIE HO IITO 6H pon6uHcKke
3aupyre yuuHHye.

Hura ce Buie Hu og Hac He Tpaxu. Mu

Tpeća na ce yrnenaMo y npyre napone, jep je Hu-

xoB pan onpoćaH, Te je yenjex sajaMueH, He Ka- :
X*eMO na Ce He yaMmye y 063up Hala uHHuujaTuBa,
anu, npema BpemMeHy Koje Ham je Ha pacnonmoxeiy,
no6po Ham crToje npumjepu, y KojuMa HaJIA3HMO IH-
pekTHHX noykh. CBe u Kan 6u omcrojane nalie
pon6uucKke šanpyre u Kau 6M Halle eKOHOMCKO CTA-
ie 6uro y Kyn u KaMO ĆOJBHM  OKOJIHOCTHMA, .MO-
pariu_ 6ucmMo Npeny3uMaTH oHaj pan, Koju je Kon
Apyrux Haupenuujex Hapoja. roka340 CTBApHHX yC-
njexa. To 6u nam ce caMo og ce6e HaMeTanmo Kao
njeno norpeće.

Tipusnaru Tpe6a ga CMOH MH NOHENH y TOMO
npasuy. Cpnceka 3opa je 6uma npsa Ha peny. Y
Hey CMO NOJArAJIH OFpOMHE& HaAJE, Koje ce y nyHoj
mjepu uujecy ucriyHune jenuHo 3aT0, 1iTo HujecMo
no mamac cBH yuecTBOBaJIH y HeHOM panj. O Tome
cMo Beli jeuuoM FOBOpHJIH MH OTBOPeHO  XHTOCAJIH
Hall Hemap.

3a cprickoM 3OpoM NoJa3e HALIHM HOBYAHH 3a-
BOLM, a ona SeMIopajuuuke 3anpyre, Koje cy ma-
Hac og oco6uTe norpe6e HaueM Hapony. OHe Tpeća
NA y HEKOJIHKO NMONyHE NIPA3HHHY 3ajenuuuKor pana
u na nomorHy Cprickoj 3opH ripa OCTBApEH»Y H>eHHX
sanaTaka, jep oma cBakako Tpe6a na Ćynme NeHTpyM,
oko Kora he ce okpeharu uo npocsjeTHu pan Cp6a
Ha Tlpumopjy.

BemjbOpanimuke  Baupyre Tpe6a na urpajy
BHIHY YJIOTy Y NpHBPeNHOM HAPOJHOM npenopobajy
H y MOPaJIHOM M y onie_ KYJITJPHOM ynanpeheiy.

Naneko 64u Hac ojBejo Ka 64cMO FoBopH-
nu o cBujem BpcrTaMa GeMJbOpAJIHHUKHX 3anpyra,
O EHHXOBHM cneuujanHumM 3ajauuMa HM O HaAaHHHy,
KaKo cBoje sanaTke y njeno rmpuBoje, jep 6u
TO Guma omuupHa cTrpyuHa pacnpaBa. 3a Hac
je .oBnje rmaBHo na rnpocTo KOHCTATAPAMO BAXKHOCT
3aupyra y onhe, Ha mno ce nak oHujex 34 IUTONiy H
zajmoBe H 34 Ha6aBKy noTpe6uTMx 36MJbOPAJIHH4KHX
cpencTaBa. IlpBe cy 3a capa, TIpeMa HalWHM TIpHJIH-
KaMa M norpe6aMa, MHoro BaxHuje. OHe moHekne
Mory, 6e3 ma ce orpujele o cBoj 3auaTaK, saMuje-
HHTH H APJTY BPCTY, HApABHO CBE y FpaHHUAMA
cBojux npaBuna, npeMa KojuMa cy perucTpoBaHe.

YsjepeHu cMo, na je Bule 3anpyra Kon Hac,
na 6u Mate 6uno u oHujex, Koju OdHHMHCKH H KAO
HeKH NOGPOTBOpH  HApOlHY HEBOJBY 3Haly NA ymo-
Tpe6e y cBojy ce6uuHy, JIHXBapCKy, nperTjepaHy M
HeonpaBnaHy KopucT. Heka ce HHKO H€ Xaua Kon
oBujex pujeuu, jep cy u oHe onjek XaJIOCHe  MCTH-
He gaHaliier Haier crama. HMMa M KOM HAC Ky-
KOJbA, Kora Tpe6a Tpuje6uTH, e na ce, y Hajropy
PJKY, JCTABH NpOTaJAHEe HALIHX MAJIHX NPHBPOJHHKA.

Ilo cana uMaMO HEKOJIHKO CONHAHHX 3Janpyra,
anu je To npeMa HANIHM TIpHJIHKAMA BEOMA MAaJIO.
CBu HapojiHu rNopoliu M CBE HeroBe HEBOJBE yCTy-
KHylie. M MOCTENEHO HLIHE3HYTH _ MCIIPON COJIHIHOT
saupyrapcTBa. HcTuHa, Ha jenHom Ce CB& HE MOXE;
aju je u To ucruHa, ga he 3anpyrapcTBo, aKo ra
HCTHHCKH TIPHTPIIHMO, NONHTHYTH NPHBPENHO CTAHEO
Hallera Hapoja, a y3 To ojadaTu HaponHy cBujecT
M OCHAXHTH HEFOBE IIOJIHTHUKE HHTEpCCE, A CIIAC
Haponuu nonajupuje Tpe6a na TpaxuMo y jauuuu
IbeTOBHX NOJIKTHUKO-NpHBPENHHX HHTEpeCaA.

_
Crna Gora na putu napretka,

Ova mala srpska država, koja je kroz vje-
kove znala da mačem u ruci očuva svoju zlatnu
slobodu, nije mogla u negdašne ne daleko vri-
jeme da kreće onim putom napretka i prosvje-
te, kao što joj je moguće danas, pa to i radi, jer
su onda ne sinovi ,mrli dok su drugi spali.
Za priznafie da rivali su je prezirom, ernili pred
svijetom i prikazivali kao divlu zemlu, u kojoj
čovjeku, tobože; nije zajamčen život ni imate.
Danas, kad junački sin Crne Gore može malo
mirnije da objesi Juti hangar i vjernu pušku
o klin, odgovara svojim  klevetnicima i du-
šmanima reformišući: se u duhu modernih i pro-
svjetnih država. Tri su najnovije prijatne poja-
ve, koje će svakoga Srbina i Slavena da, obra-
duju, a o kojim ,Tnac lipuoropua“ ovo donosi:

Istorijski tok razvoja ernogorskoga na-
rodnoga života i velike muke, koj& je taj narod
tečajem dugoga niza vjekova pretrpio, naučile
su kako crnogorski narod, tako, na prvom
mjestu hegove Gospodare, da visoko cijene je-
dino svoje blago i imame, koje potocima proli-

išo